Transcript Hrvatska2 [2,9 MiB]

Demografska obilježja
• naseljenost od pretpovijesnih vremena - arheološki
ostaci (špilja krapinskog pračovjeka iz paleolitika,
Vučedol iz neolitika...)
• predrimsko razdoblje - ilirsko-keltska plemena (Histri,
Liburni, Japodi, Delmati...)
• grčke i rimske kolonije na Jadranu i rimski gradovi u
unutrašnjosti
• u srednjem vijeku doselili Hrvati
• nakon toga osmanlijska osvajanja (do 17. st.) i njihovo
povlačenje (od 18. stoljeća) te svjetski i drugi ratovi 
nacionalna struktura stanovništva
• redoviti popisi stanovništva od 1857. – 2,1 milijun
stanovnika (38,6 st/km2)
• na fluktuacije stanovništva utjecali ratovi (50.000 + 295.000
+ 22.000), epidemije (kolera od 1850.-1892. – 150.000 umrlih,
gripa 1918.-19. – 40.000 umrlih; ukupno epidemije 230.000),
gospodarske krize i drugi čimbenici
• emigracija i njezine popratne pojave (smanjenje
prirodnog priraštaja, starenje stanovništva i dr.) usporila
porast broja stanovnika  u 150 godina jedva se
udvostručio
• iseljavanje je najjače iz brdsko-planinskog (Lika, Gorski
kotar) i otočnog prostora, ali je pogodilo i većinu ostalih
krajeva
projekcija:
2011. – 4,3 mil., 2021. – 4,0 mil., 2031. – 3,7 mil. (Nejašmić, Mišetić)
-iseljavanje najranije započelo
u Dalmaciji (1860-ih), ali
intenzivnije tek nakon 1880.
-1880.-1914. u prekomorske
zemlje iz Hrvatske iselilo
420.000 osoba + 120.000 do
drugog svj. rata
-1914.-48. iselilo još 520.000
-glavna emigracijska područja:
priobalje i otoci, Gorski kotar,
Lika, Žumberak, karlovačko
Pokuplje i Kordun
-ukupno iselilo 1,06 mil. st.
-doselilo 460.000 st.
ukupni migracijski
saldo: - 600.000
Iseljavanje
Prekomorsko do II.
svjetskog rata
Broj osoba
540.000
U europske Zemlje do
II. svjetskog rata
40.000
“Austrougarsko stan.”
povezano s I. svjetskim
ratom
160.000
Povezano s II.
svjetskim ratom
250.000
U sklopu tzv. savezne
kolonizacije (druge
republike bivše SFRJ)
Ukupno 1880.-1948.
70.000
1.060.000
1961.-91. na “rad u
inozemstvo” otišlo 450.000
ljudi, vratilo se oko 150.000 
trajno iselilo 300.000 (200.000
u Europu, 100.000 preko
mora)
Iseljavanje
Broj osoba
U Italiju
100.000
Repatrijacija i drugi
oblici iseljavanja
100.000
Nakon “otvaranja”
granica (1961-91.)
300.000
1948.-1991. u druge republike
bivše SFRJ iselilo 350.000, ali
u Hrvatsku iz njih doselilo
531.800; pozitivna migracijska
bilanca 181.800 stanovnika
U druge republike
bivše države
350.000
Povezano s
Domovinskim ratom
(1991-2001.)
510.000
1991.-2001. iselilo 510.000
ljudi (270.000 Srba), doselilo
230.000
Ukupno 1948.-2001.
ukupni migracijski
saldo 1948.-2001.:
- 594.000
1.360.000
Bilanca vanjske migracije 1880.-2001.
Iselilo
2.420.000
Doselilo
1.226.000
Bilanca
- 1.194.000
(prosječno godišnje -9868)
-iseljavalo većinom mlađe stanovništvo 
emigracija je imala indirektne posljedice i na
smanjenje prirodnog priraštaja
• početkom 1990-ih godina oko 3,3 milijuna
Hrvata u svijetu (?):
– u republikama bivše Jugoslavije oko 1 milijun
(BiH 761.000, Vojvodina 110.000, Slovenija
56.000, Srbija 51.000 itd.)
– u SAD oko 1,2 milijuna
– u Australiji 260.000
– u Njemačkoj 290.000 itd. (prema
Nacionalnom programu demografskog
razvitka, 1997)
• različita naseljenost pojedinih krajeva snažna unutrašnja preseljavanja - izrazita
polarizacija (seoska naselja-gradska
naselja, brdsko-planinska područja nizinsko-ravničarska područja)
• 85% naseljenosti do 200 m nadmorske
visine
• Središnja Hrvatska (> 100 st/km2) Gorska Hrvatska (<10 st/km2)
Demografski razvoj
• posttranzicijsko
razdoblje - stope
mortaliteta i nataliteta
toliko su se smanjile
da se prirodni
priraštaj približio nuli
(u zadnjih 15-ak
godina prirodni pad
stanovništva)
• “kvaziposttranzicija”
• prema nacionalnom sastavu
1991.: 78% Hrvata, 12% Srba, 2% "Jugoslavena" i 8% ostalih
(Talijani, Mađari, Česi, Slovaci i dr.)
2001.: 89,6% Hrvata, 4,5% Srba, 5,9% ostalih ili neizjašnjenih
2011.: 90,42% Hrvata, 4,36% Srba, 0,73% Bošnjaka...
• doseljavanje etničkih skupina u posljednjih nekoliko stoljeća
• u doba turskih osvajanja doseljavanje vlaškog i srpskog
stanovništva
• nakon povlačenja Turaka naseljavanje Čeha, Mađara, Nijemaca,
Slovaka i drugih radi unaprijeđenja poljoprivredne i uvođenja novih
djelatnosti (ribnjačarstvo, industrija i dr.)
• jača doseljavanja nehrvatskog stanovništva (Bošnjaci, Srbi...) u
doba industrijalizacije, nakon drugog svjetskog rata (prvenstveno u
industrijska središta)
Gospodarska obilježja
• na razvoj gospodarstva utjecali različiti faktori
(prirodno-geografski, društveno-geografski,
prometni, povijesni, politički)
• nekoliko etapa razvoja hrvatskog gospodarstva:
–
–
–
–
–
obrtničko-manufakturno razdoblje
manufakturno-industrijsko ili željezničko
razdoblje između dva svjetska rata
realsocijalističko razdoblje (zreli industrijski period)
razdoblje tržišnoga gospodarstva (postind. period)
Obrtničko-manufakturno razdoblje
• do 1870-ih
• prijelaz iz obrtničko-cehovske proizvodnje
prema stvaranju većih manufakturnih
radionica (u nekoliko većih gradova: ZG,
VŽ, OS, PO, KA, RI, PU, ST)
Manufakturno-industrijsko ili željezničko
•
•
•
•
1870.-1918.
prodor inovacija, razvoj željeznice
razvoj na periferiji, bez vlastitog kapitala
interes stranog kapitala je brzo stjecanje
profita – iskorištavanje šuma, rudnog
bogatstva i jeftine radne snage  radnointenzivna industrija
• neobrazovani kadrovi, nezaštićeno
nacionalno tržište
Razdoblje između dva svjetska rata
• jača industrijalizacija većih gradova (ZG je
najvažnije ind. središte stare Jugoslavije)
• odlijevanje dijela dohotka unutar jugosl.
teritorija (iz zapadnih, razvijenijih, prema
nerazvijenijima; nastavlja se u u sljedećem
rzdoblju)
Realsocijalističko razdoblje (zreli industrijski
period)
• 1945.-1990.
• velike strukturne promjene; prelazak iz tržišnog
na plansko gospodarstvo
• snažan porast industrije i rudarstva
• radno-intenzivna industrija + kapitalno
orijentirana industrija (Elka, Rade Končar,
TPK...)
• strani krediti, izvoz radne snage
• pad proizvodnje i životnog standarda; opća kriza
Razdoblje tržišnoga gospodarstva
(postindustrijski period)
• pretvorba i “privatizacija”
• uvođenje tržišne privrede, opadanje značenja
industrije
• jačanje privatne inicijative; mala i srednje velika
poduzeća
• deindustrijalizacija, ali bez reindustrijalizacije
(slabi razvoj nove industrije); malo velikih tvrtki
(Pliva, Podravka)
Prostorni razmještaj industrije
• 1. industrijske četvrti
• 2. planske industrijske zone (+ tzv.
obalska industrija)
• 3. gospodarske (poslovne) zone –
polivalentne, oko autocestovnih čvorišta
• stanje gospodarstva tipično za zemlje u
tranziciji: privatizacija, velika
nezaposlenost (preko 370.000), slabe
gospodarske reforme  industrijska
proizvodnja manja nego 1990. g.
Neki statistički pokazatelji
• vrijednost BDP-a per capita: 10.205 eura (2011.)
• 2011.: izvoz 9,6 mlrd. eura, uvoz 16,3 mlrd. eura 
deficit 6,7 mlrd. eura, pokrivenost uvoza izvozom 58,9%
• najveći izvoz: Italija (15,8%), BiH (12,2%), Njemačka
(10,1%), Slovenija (8,3%), Austrija (5,7%), Srbija (3,9%),
Francuska, SAD, Mađarska, Luksemburg, Rusija...
• najveći uvoz: Italija (16,4%), Njemačka (12,6%), Rusija
(7,3%), Kina (7,1%), Slovenija (6,2%), Austrija (4,5%),
Azerbajdžan (3,4%), BiH, Mađarska, Francuska, SAD,
Poljska...
• broj zaposlenih: 1.411.000 (2011.)
• struktura zaposlenih po sektorima (Statistički ljetopis,
2012.):
– I: 15,4%
– II: 24,7%
– III: 59,9%
Dominantni socijalno-prostorni
procesi
• intenzivna socioekonomska preobrazba od sredine 20.
stoljeća (1948.: 63,4% poljoprivrednog i 25% gradskog
stanovništva; 1991.: 9,1% poljoprivrednog i 54,3%
gradskog stanovništva, 2011.: 5,4% poljoprivrednog) –
ipak, Hrvatska spada među slabije razvijene i
urbanizirane države Europe
• od 50-ih godina intenzivno preseljavanje selo-grad pod
utjecajem industrijalizacije  prostorni prerazmještaj
stanovništva
• od 70-ih godina, jačaju dnevne migracije na rad 
ruralni prostor se urbanizira – najizraženije u okolici
velikih gradova i centara rada
• od 1960-ih proces decentralizacije industrije (najjači od
1960-64., posebno u okolici ZG)
3 oblika:
1. preseljavanje industrijskih poduzeća iz grada u okolicu
(relokacija)
2. osnivanje novih pogona u okolici od strane već
postojećih poduzeća u gradu
3. preuzimanje postojećih manjih pogona u okolici od
strane organizacijski i proizvodno snažnijih poduzeća u
gradu
Primjer: Hrvatsko zagorje: 1988. od ukupno 99 ind. pogona, 29 je bilo
decentralizirano iz ZG (29,3% s 25,4% zaposlenih); najviše
metalna, elektro, tekstilna i drvna ind.
Turizam
• veliko značenje turizma (tradicija dulja od 100 godina)
• faktori razvoja turizma:
– povoljna prirodno-geografska obilježja
– bogato kulturno-povijesno nasljeđe
– dobre prometne veze s emitivnim turističkim zemljama
• prva važnija turistička središta razvila se na sjevernom
primorju – najprije Opatija, zatim Crikvenica (u južnom
dijelu Dubrovnik)
• nakon 2. svjetskog rata razdoblje masovnog turizma
(veliko značenje jadranske magistrale izgrađene 1964.
godine)
• najvažnije hrvatske turističke regije:
zapadna Istra, Makarsko primorje,
Dubrovačko primorje, otoci Lošinj, Hvar i
dr.
• turizam i u kontinentalnom dijelu Hrvatske
• gradovi s kulturno-povijesnim sadržajima,
toplice s lječilišno-kupališnom ponudom
• nacionalni parkovi, strogi rezervati, parkovi
prirode...
• maksimalan turistički promet u SFRJ: 1987 10,5 milijuna, 1988 – 10,4 milijuna turista
• u prvoj polovici 90-ih godina, turistički promet
vrlo slab zbog ratnih zbivanja (2-3 milijuna), tek
krajem desetljeća oporavak (1998 – 5,5 milijuna)
• 2004: 9,4 milijuna turista, 47,8 mil. noćenja,
2011: 11,5 mil. turista (86,7% stranih), 60,4 mil.
noćenja (90,7% stranih)
• turizam je jedna od najvažnijih gospodarskih
djelatnosti jer od njega indirektno žive i mnogi
koji se bave drugim djelatnostima (prijevoz,
trgovina, proizvodnja hrane i dr.)
Teritorijalno
oblikovanje
Funkcionalna i politička
organizacija danas
• osim Zagreba, u funkcionalnoj organizaciji
veliko značenje imaju makroregionalni i
regionalni centri
• makroregionalni: Zagreb, Split, Rijeka,
Osijek  4 velike nodalno-funkcionalne
regije, tj. makroregije (Zagrebačka,
Splitska, Riječka, Osječka)
• svaka ima svoj urbani i prometni sustav
nužan u funcionalnoj organizaciji regije
• s osamostaljenjem: novi politički sustav i
političko-teritorijalna organizacija
• 21 županija (s Gradom Zagrebom), 429
općina i 127 upravnih gradova
• centri političko-teritorijalnih jedinica birani
su u pravilu prema veličini i značenju u
urbanom sistemu