KARLOVAČKA REGIJA

• Karlovačko Pokuplje i Kordun + dio Žumberka – prijelazni kraj • izrazito prometno značenje – od 18. stoljeća cestovni promet – Karlovac kao prometno čvorište • od kraja 19. stoljeća željeznica - tranzitno značenje, posebno u automobilskom razdoblju

• nepovoljni prirodni uvjeti • od S prema J: – Žumberak (Kupčinski i Radatovićki kraj) – Karlovačko (srednje) Pokuplje s Karlovačkom zavalom – zaravni karlovačkog krša i Kordun s Petrovom gorom

• Karlovačko Pokuplje – prirodna os je Kupa (od Ozlja donji, nizinski tok) – kompozitna dolina (mnogo veće prometno značenje u prošlosti) • Karlovačka zavala – sjeverno od Kupe - najniži dio je Crna mlaka (110 m) tekućica + akumulacije Kupe  drenaža   koncentracija otežana močvare pretvorene u ribnjake + šume hrasta lužnjaka (Draganićka šuma...) • zbog ugroženosti naselja uz Kupu – hidromelioracijski radovi (kanal Kupa-Kupa i brojni manji kanali)

• Žumberak – Kupčinski i Radatovićki kraj gravitiraju Karlovcu • Kupčinski kraj – uz rijeku Kupčinu – u sjev. dijelu krški oblici, a u južnijim dijelovima gušća mreža vodnih tokova u trijaskim stijenama • Radatovićki kraj – najsuši dio, izrazita krška obilježja – orijentiran prema Ozlju (i Metliki u Sloveniji) • mala depopulirajuća naselja

• zaravni karlovačkog krša – niski krš (kredni vapnenci s crvenicom), dobro obrastao  zeleni krš • prijelazno područje između Pokuplja i Korduna • Kordun (od franc.

Cordon militaire

) – niske, otvorene vapnenačke zaravni (vapnenac i dolomit kredne i tercijarne starosti) u porječju Korane i Mrežnice, s brojnim ponikvama (

boginjavi krš

), pokrivenima vegetacijom  plitki pokriveni ili zeleni krš • dio Korduna ist. od Korane je nepropusan (Petrova gora) • rijeke su usjekle duboke kanjone; sedrene barijere i slapovi  mlinovi (

Rastoke

kod Slunja)

• Petrova gora (512 m) – sjeveroistočni dio Korduna - jezgra od paleozojskih škriljavaca i starijih stijena s dosta rudnih ležišta • nepropusne stijene  tekućica  mreža manjih obilje vode + rudno bogatstvo  razvijena naseljenost • najveća naselja: Vojnić (1221) i Gvozd/Vrginmost (1095)

• 110.000 st. ( 1971: 180.000 st.

), 2700km 2 , 41 st/km 2 (bez dijela GH) • prije 16. st. - rijetka naseljenost • feudalni gradovi Ozalj, Dubovac, Novigrad, Žumberak, Slunj...

• trgovišta uz Kupu (Ribnik, Trg, Dubovac, Steničnjak...) i Koranu (Drežnik, Tržac, Slunj, Cetin, Blagaj...)

• turske provale  iseljavanje • sjeverni dio Pokuplja – kontinuitet naseljenosti – očuvalo se staro stanovništvo, kulturno asimiliralo doseljenike • južni dio – prekid kontinuiteta naseljenosti (150 godina) ničija zemlja između Osmanlijskog Carstva i Austrije • Karlovačkim mirom 1699. granica se pomiče na Unu  vojnokrajiška kolonizacija • Petrova gora – prostor stare naseljenosti (Perna /od 1225. slobodni kralj. grad/, Steničnjak, Krstinja), zatim prekid naseljenosti 150 godina pa nova kolonizacija i struktura naseljenosti

• 1857. u svim dijelovima (osim karlovačkom i dugareškom) više stanovnika nego danas (maksimum 1931. – 200 000 st.) • do kraja 19. st. najbrojnije stanovništvo u općini Slunj (Vojna krajina); nakon razvojačenja 1881. godine stagnacija, a nakon II. svjetskog rata nagli pad • snažno iseljavanje od početka 20 stoljeća porast stanovništva)  depopulacija (samo u karlovačkom kraju stalan • iseljavanje u SAD pa u Europu i u ind. centre

Karlovac

• povoljan smještaj na hidrografskom čvorištu • povoljan regionalni položaj – na spoju između panonskog i gorskog prostora • povoljan nadregionalni položaj – na kontaktu Panonije i Dinarida, na prometnom pravcu Panonija-Primorje; križište putova prema moru (Rijeci i Splitu)

4 faze razvoja: 1.

vojnička faza

(od 1579. do poč. 18. st.) – tvrđava nizinskog tipa u obliku šesterokrake zvijezde – u 16. i 17. st. izrazita vojničko-obrambena funkcija – vojno značenje opada nakon mira u Sremskim Karlovcima 1699.

• 2.

prometno trgovačka faza

(od poč. 18. st. do 1873.) – izgradnja kombiniranog podunavsko-sjevernojadranskog transportnog sustava - Karlovac postaje glavni terminal – izgradnja modernih prometnica: 1726. Karolinska cesta, 1779. Jozefinska cesta, 1811. Lujzinska cesta – 1777. slobodni kraljevski grad – razvoj trgovine, širenje grada izvan zidina – "zlatno trgovačko doba" – izgradnja željezničke pruge Budimpešta-Zagreb-Rijeka 1873.

• 3.

industrijska faza

(od 1873. do II. svj. rata) – izgradnja željeznice  ekonomska kriza gubitak čvorišnog značenja  – agrarna kriza  jeftina radna snaga  doseljavanje u Karlovac (1857. – 8000 st., 1890. – 13.000 st.) – razvoj industrije (prerada agrarnih proizvoda i drva iz okolice; pivovara 1854.); hidrocentrale na Kupi 1908. (i 1952.)  s izgradnjom željeznice i razvojem industrije – širenje grada sjeverno od Kupe – razvoj centralnih funkcija

• 4.

suvremena faza

(nakon II. svj. rata) – daljnji razvoj industrije i ostalih funkcija i teritorijalno širenje nakon II. svj. Rata – metalna, tekstilna, kožna...

– razvoj Karlovca u regionalni centar • •

1953. 32.000 st.

1961. 40.000 st.

• • •

1991. 60.000 st.

2001. 49.000 st.

2011. 46.833 st.

• prostorno srastao s Dugom Resom – dvojno naselje u morfološkom smislu, ali slaba funkcionalna međuzavisnost (ispod 10% dn. migr.) • gravitacijsko područje dnevne migracije Karlovca - radijus 30 km

• Duga Resa (6011 st.) • industrija pamučnih proizvoda (1884.) –

faktori razvoja

tekst. ind.: opskrba el. energijom (HE na Mrežnici), jeftina radna snaga, dobar prometni položaj za nabavu sirovina • naselje se razvilo tek poslije II. svjetskog rata – uslužne i druge funkcije • ostala važnija naselja: Ozalj (1181 st.), Slunj (glavno naselje Korduna, 1674 st.), Vojnić, Gvozd (Vrginmost)

SISAČKA REGIJA

• obuhvaća Sisačku Posavinu i Banovinu (Baniju) • Sisačka Posavina – niski poplavni prostor uz Savu, Lonju, Kupu i Glinu + jugoistočni dio Vukomeričkih gorica • Banovina – Zrinska gora i okolna pobrđa + Pounje • najprostraniji i najniži dio – aluvijalni sedimenti

• Posavina – poplavna, s obiljem površinskih voda • tu Sava postaje izrazito nizinska rijeka  akumuliranim materijalom povisuje svoje korito; uz Savu je nastala uska ocjedita terasa koja je viša od udaljenijeg područja  naselja na terasi uz Savu, u nizini ih nema

• relativno siromaštvo prirodnim izvorima • važnost savske potoline s ležištima nafte i plina (moslavački bazen s najvećim ležištima nafte u Hrvatskoj; prva ležišta otkrivena kod Križa 1948; do danas 10-ak naftnih, odnosno naftno-plinskih polja) – problem teritorijalne pripadnosti

• veliko prometno značenje Posavine (riječni promet u 18. i 19. st., krajem 19. st. željeznica) • 1862. pruga Zidani Most-Zagreb-Sisak (posavska magistrala kompletirana 1897. dionicom Dugo Selo-Novska) - veza Austrije s Turskom, preko Bosne (1882. godine želj. prugom spojeni Sisak i Bosanski Novi) • moderna cesta sagrađena 1950. sjevernim rubom Posavine

• Banovina (Banija, od Banska krajina) • brežuljkast prostor nepropusne građe (neogenske pjeskovite i laporovite gline + aluvijalni pijesci i šljunci); Zrinska gora (paleozojski škriljavci, pješčenjaci i konglomerati; 616 m) • u starijim slojevima rudna ležišta (olovo, cink, bakar, željezo, mangan)  rudarstvo

• vodno bogatstvo + obilje šume (drvna snaga) + društveni uvjeti  u sr. vijeku dobro naseljen i valoriziran prostor – najpoznatija središta Zrin i Gvozdansko • u 16. st prekid; u 17. st. naseljavanje krajišnika • željezna ruda  željezara u Sisku (1938.); kasnije, rudarstvo zamrlo • iskorištavanje šumskog bogatstva (drvna industrija u Kostajnici, Majuru, Glini i Petrinji)

naseljenost • 116.000 st. ( 1991: 172.000

– 1910. 87.000 st.

– 1991. 52.500 st.

– 2011. 27.500 st. ); 3200 km • dvorski, glinski i kostajnički kraj: 2 ; 36 st/km 2 • maksimum naseljenosti 1931. (210.000 st.) – nakon toga veliko smanjenje kao posljedica emigracije (osim u sisačkom kraju) (dvorski kraj je, poslije slunjskog, najrjeđe naseljen prostor Središnje Hrvatske – 11 st/km 2 )

Sisak

• povoljni lokalni smještaj, mnogo ranije valoriziran nego kod Karlovca • regionalno značenje – na završetku savskog plovnog puta (lučki terminal - tranzitno značenje) • nadregionalni položaj – u savskoj udolini koja je jedan od naših najvažnijih prometnih pravaca • nedostatak: danas ne predstavlja značajno križište

• jedno od naših najstarijih poznatih naselja (keltska Segestica, antička Siscia) • nakon rimskog doba propast zbog slabih autohtonih prirodnih uvjeta razvoja • u 16. i 17. st. vojnička funkcija (veće značenje Petrinje) • uspostava podunavsko-sjevernojadranskog transportnog sustava u 18. st.  porast značenja Siska

• od 1870-ih godina rast Siska – trgovačko obrtnička važnost i industrijalizacija (ciglana, pivovara, drvna industrija; kasnije željezara, rafinerija nafte...) – gl. faktor razvoja je položaj • danas regionalni centar s 33.322 st. (1991: 46.000 st.) • Sisak i Petrinja - dvojno naselje; slaba funkcionalna povezanost, ali određena funkcionalna komplementarnost: Sisak djelatnosti – nešto jača industrija, Petrinja – nešto jače uslužne

• Petrinja – gospodarsko središte Banovine • do druge polovice 19. stoljeća važnije središte od Siska; slabiji prometni položaj  promjena odnosa • 15.683 st. (2001: 13.700, 1991: 18.700 st.) • ostala naselja: Glina (4680), Hrv. Kostajnica (2127), Lekenik (1897), Sunja (1412), Dvor (1406), Hrv. Dubica (1040), Topusko (945), Jasenovac (653)...

• dvojna naselja u Pounju – uz Unu, trgovišta na susjednim obalama: Dvor – Bosanski Novi, Hrvatska Kostajnica – Bosanska Kostajnica, Hrvatska Dubica – Bosanska Dubica • dvojni gradovi na Uni (i Savi i Dunavu) nisu nikad činili funkcionalnu cjelinu jer su pripadali različitim urbanim sistemima; rijeke su bile granice kulturnih areala • naselja uz Savu - mala, bez centralnih funkcija; izrazita depopulacija, osim onih u neposrednoj blizini Siska

ISTOČNA HRVATSKA (OSJEČKA MAKROREGIJA)

• 741.630 st. ( 821.629, 2001.

), 11.112 km 2 , 66,7 st/km Hrvatskoj 2 • pretežno prirodne međe • prevlast nizinskih krajeva • najvrednije poljoprivredne površine u + šumsko bogatstvo  imigracijski prostor

• longitudinalna orijentacija glavnih elemenata prirodne osnove • društveni faktori   bolja prirodna prohodnost u smjeru zapad-istok veća važnost transverzal nih putova u prošlosti • tek od početka 20. st. prevladava uzdužna orijentacija (po savska željeznička pruga 1891., autocesta, podravska magistrala...)

• •

istočni dio

- lesni ravnjaci ( đakovačko-vukovarski, Erdutski brijeg, Bansko brdo) i aluvijalne ravni (starije više i agrarno vrednije te mlađe - niže i podvodne)

zapadni dio

pejzažno raznovrsniji i složeniji: aluvijalne ravni Drave i Save, prigorja i podgorja, nizina Karašice i Vučice + Požeška kotlina

Stanovništvo

• imigracijsko-emigracijski prostor: nakon višestoljetnih stalnih izmjena stanovništva (doseljavanja su bila dominantna), od 60-ih godina 20. st. jači odljev stanovništva • • • 1857.-1948. porast 86% (s 370.000 st. na 690.000 st.) 1948.-1991. porast 29% (1991: 892.000 st.) 1991.-2011.

smanjenje 17,6%

• 2011.: 87,2% Hrvata, 8,1% Srba, 1,3% Mađara, 0,1% Nijemaca

• najnegativnije kretanje: Donji Miholjac, Orahovica i Slatina izumiranje (E4) • danas 2/3 teritorija zahvaćeno emigracijom i depopulacijom

• prostorni prerazmještaj stanovništva  koncentracija u gradove, naročito centre rada (nakon 2. svj. rata gradska naselja +124%, ostala naselja -4,2%)  smanjenje udjela poljoprivrednog stanovništva • preko 70% stanovništva živi u istočnom dijelu

• najslabije urbanizirana makroregija - najviši udio poljoprivrednog, a najniži udio gradskog stanovništva • stupanj dnevne pokretljivosti znatno niži od prosjeka za Hrvatsku • 1991. - 20 centara rada s više od 1000 zaposlenih (3/4 zaposlenih IH), samo Osijek, Vukovar, Vinkovci, Slavonski Brod i Požega više od 10 000 zaposlenih • nepravilna mreža centara rada

• osovine urbanizacije: – Nova Gradiška-Slavonski Brod-Vinkovci-Vukovar – Slavonski Brod-Đakovo Osijek – Požega-Pleternica Slavonski Brod – Slatina-Orahovica Našice-Osijek – Donji Miholjac-Valpovo Osijek – Beli Manastir-Osijek

• pravilan red veličine gradova • rubna položenost svih većih gradova  nejednaka urbanizacija; nedostatak većih gradova u SZ dijelu

• 1991: 104.761 st.; 2001: 90.411 st.

• 1991-2001. smanjenje 13,7% • 2011.: 84.104 st., smanjenje 7%

OSIJEK

• najmanji stupanj demografske koncentracije među makroregionalnim središtima (11,3% stanovništva, 24% zaposlenih Istočne Hrvatske), najmanje povećanje od 1857. do danas • razlozi: rubni geografski (uključujući prometno geografski) položaj, poljoprivredne značajke šire okolice • posljedica: postupno slabljenje gravitacijskog utjecaja u zapadnom i jugozapadnom dijelu makroregije (  razvoj Slavonskog Broda kao regionalnog centra); JI dio Vukovar i Vinkovci

• • • duga gradska tradicija povoljan topografski smještaj položaj

pravca na križištu dva važna prometna

: iz Podravine prema Podunavlju i iz Mađarske prema Bosni i moru – do 18. stoljeća veliko prometno i strateško značenje, nakon toga gubi vojno strateške i prometne funkcije (ostaje izvan glavnog posavskog pravca)

• u najnovijem razdoblju Osijek je također na periferiji države, ali je središte regionalnih i nadregionalnih prometnica, željezničko križište, ima zračnu luku (?)  istočna vrata Hrvatske (nepovoljnost: nerazvijeno okruženje)

Historijsko-geografske faze razvoja grada

: • od poč. 1. st. pod Rimljanima –

Mursa

– važan prijelaz preko Drave; sjedište riječne flotile i križište na sutoku cesta između Gornje (Poetovio) i Donje Panonije (Sirmium) – početkom 2. st. status grada-kolonije (pravo na samostalnu upravu)

• u srednjem vijeku obrtničko-trgovačko središte agrarno stočarske okolice (naziv Osijek prvi put se spominje 1196. Eszek, od starog hrv. naziva Osik) • važan križišni prometni položaj • u drugoj polovici 15. stoljeća 1500-2000 st.

• Osmanlijsko razdoblje (1526.-1687.) • orijentalno naselje s utvrdom – ojačala vojno strateška funkcija • trgovačko središte • 1579. - 345 kuća, početkom 17. stoljeća oko 1000 kuća

• Austrijsko i austro-ugarsko razdoblje • od poč. 18. stoljeća glavno vojno središte Slavonije • od 1712.-1719. izgrađena nova austrijska tvrđava (vojska, trgovci, obrtnici) – urbanističko-prostorna cjelina, oblikovana u baroknom slogu • 1759. vodovod i vodotoranj, 1779. kanalizacija, 1780. novi most preko Drave

• do 1783. sjedište Generalkomande – nakon toga Osijek gubi vojno strateško značenje (  Petrovaradin), ali razvijaju se upravne funkcije • tri jezgre (Tvrđa, Gornji i Donji grad) su 1786. ujedinjene u jedinstvenu gradsku općinu • krajem 18. st. u juž. dijelu grada njemački doseljenici oformili Novi grad

• 1814. - bez vojske i plemstva: 1667 kuća i 8879 stanovnika (+ oko 600 vojnika i 200 plemića = oko 9500 stanovnika) – najveće gradsko naselje u Hrvatskoj

• dva bitna faktora razvoja grada: – izgradnja tvrde ceste preko Baranje za Mađarsku 1779.

– dobivanje statusa slobodnoga kraljevskog grada 1809.

• pojačan gospodarski razvoj (obrt, trgovina, sajmovi, riječni promet, brodogradilište...)  porast broja stanovnika

• od sr. 18. st. razvoj manufakture, od druge pol. 19. st. industrija • razvoj kulturnih funkcija od 18. st. (1729. gimnazija, 1735. tiskara itd.) • upravna funkcija (od sr. 18. st. sjedište Virovitičke županije) • izgradnja želj. mreže: 1877. veza s Budimpeštom, 1878. sa Slavonskim Brodom, 1894. Osijek Našice-Batrina, s odvojkom do Pleternice i Požege • za Austro-Ugarske, Osijek je jedan od najjačih hrvatskih industrijskih gradova (1906. 28% od ukupnog broja industr. radnika u Hrvatskoj)

• izgradnjom pruge Budimpešta-Zagreb-Rijeka opada prometno značenje Osijeka • između dva svj. rata slabi upravna funkcija Osijeka (pripao je Savskoj banovini sa sjedištem u Zagrebu) • Razvoj industrije (1921. tvornica sapuna, 1922. tvornica keksa, 1926. elektrana, 1930. svilana...) • jaka imigracija u grad krajem 20-ih i poč. 30-ih godina  povezane gradske jezgre (tramvaj, elektrificiran 1926.) prostorno širenje grada – bolje

• nakon drugog svj. rata bolja integracija s okolicom • modernizirane ceste i želj. pruge, izgrađena zračna luka Klisa (1979.) • razvoj industrije (kemijska, metaloprerađivačka, prehrambena...) i prometa (luka u ist. dijelu grada – Nemetin) • razvoj kulturnih funkcija (npr. Sveučilište 1975.)

•

socijalni zoning grada

: istočni dio Gornjeg grada i Tvrđa – poslovna zona s koncentracijom upravnih, školskih, kulturnih i uslužnih djelatnosti • nova stambena naselja (Sjenjak, Jug I, Jug II) • industrijska zona u ist. i juž. dijelu grada • spontano širenje u smjeru zapad-istok, a planskim mjerama se potiče razvoj prema jugu i sjeveru (u juž. dijelu industr. zona i stambena naselja, u sjev. dijelu, preko Drave, suvremeni rekreacijski centar)

• Osijek kao centar rada - 1991. godine 55.000 zaposlenih (18.000 dnevnih migranata) • 2012.: 49.272 (Grad Osijek)

ISTOČNA HRVATSKA

• •

1. Istočnohrvatska ravnica (Hrvatsko Podunavlje)

– Osječka pridravska nizina (Donjodravska ili Dravsko dunavska nizina) – Slavonska Podravina – Baranja – Vukovarski ravnjak – Đakovački kraj – Bosutska Posavina

2. Zapadnoslavonski brdsko-dolinski prostor

– Slavonska Posavina – Požeška kotlina