Vjeronauk - Čudesni svijet biblijskih ulja i mirisa

Download Report

Transcript Vjeronauk - Čudesni svijet biblijskih ulja i mirisa

Katolički vjeronauk
Iz Biblije doznajemo da su Židovi veliki broj biljaka povezivali sa svojim vjerskim
životom. Posebnu su pozornost posvećivali različitim mirisnim biljkama koje su
pridonosile stvaranju ozračja svetoga.
Ulja i mirisne biljke, spominju se Bibliji u raznim prigodama kao sredstva koja na
čudesan način uvode čovjeka u jednu novu stvarnost:
•
Ulje se koristilo kod pomazanja proroka i kraljeva kada je na njih silazila i
ispunjavala ih snaga Duha Svetoga.
•
Pomasti i ulja koristila su se u svakodnevnom životu kao sredstva liječenja, za
očišćenje ili zbog ugodnog mirisa i društvenog statusa.
•
Spominju se u Isusovom životu, prispodobama i naučavanju.
•
Danas se koriste u Crkvi pri slavljenju mnogih sakramenata.
•
Od posebnog je značaja simbolika pojedinih ulja i mirisa koja je poznata još iz
biblijskih vremena.
•
Mnoge od ovih mirisnih biljaka koriste se i danas u svakodnevnom životu, zbog
svoje ljekovitosti, ugodnog mirisa, stvaranja ugodnog ozračja te u kulinarstvu.
U slijedećim ćemo ulomcima odškrinuti vrata čudesnog svijeta nekih biblijskih ulja i
mirisa:
Maslina
•
Jedno od glavnih plodnih stabala u drevnoj Palestini.
•
Maslinova grana se oduvijek smatrala znakom mira, u
knjizi Postanka, znak je mira što ga Bog uspostavlja sa
čovjekom (Post 8,11) . Budući da iz njezina korijena
izbijaju uvijek nove mladice, uzima se kao slika brojne
djece:
“Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega. “(Ps
128,3)
•
•
•
•
U Bibliji se malinovo ulje koristilo za pomazanje Božjih
izabranika (izraelskih proroka, kraljeva) koji su se tim
činom odvajali za posebnu službu, pa je ulje postalo
simbolom pomazanja Svetim Duhom .
Pomazanje uljem simbolizira zaštitu, životnu snagu i
moć, koju kralj dobiva od Boga:
“A ja, k’o zelena maslna u Domu Božjemu, uzdam se u
Božju dobrotu dovijeka. “ (Ps 52,10)
Vrijedno ulje dobivalo se gnječenjem zrelog ploda.
Ulje se široko upotrebljavalo za kuhanje, kao gorivo za
svjetiljke, kao lijek za ublažavanje bolova, vidanje rana,
njegu tijela i čašćenje gostiju.
Lovor
•
•
Spominje se u Mojsijevom svetom ulju za pomazanje (Izl
30,22-25).
•
u Bibliji često predstavlja obilje i slavu, u kršćanstvu
simbolizira Kristovo uskrsnuće .
•
Sv. Pavao, lovorov vijenac naziva neraspadnljivim
vijencem i uspoređuje ga s vijencem koji će zavrijediti svi
oni koji svoje zemaljske živote završe kao "pobjednici",
kao oni koji su sačuvali svoju vjeru (1 Kor 9,24-25)
•
U staroj Grčkoj, lovor je bio posvećen bogu Apolonu i Apolonovom sinu Eskulapu,
bogu ljekarništva.
•
U srednjem vijeku upotrebljavao se kao sredstvo protiv kuge, ali neuspješno.
•
Lovor je smatran simbolom pobjede, vječnosti i neprolaznosti jer njegovo lišće
ne vene nego trajno čuva svoje zelenilo. Zato se nekada pobjednike u
natjecanjima ili bitkama krunilo lovorovim vijencem.
•
Simbolika lovora traje još i danas i mnogi žude za tim da postanu laureati.
•
Lišće i plodovi koriste se u narodnom ljekarstvu. Sadrži eterična ulja koja pomažu
kod reumatičnih tegoba. Svi su lovori otrovni, osim vrste Laurus nobilis.
•
Najčešći je začin još od biblijskih vremena.
Cimet kasija
•
Cimet se nalazi u Mojsijevom svetom ulju za pomazanje (Izl 30,22-25)
“Još
reče Jahve Mojsiju: "Nabavi najboljih mirodija:
pet stotina šekela smirne samotoka, pola te težine dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset
mirisave trstike, pet stotina - prema hramskom
šekelu - lovorike i jedan hin maslinova ulja. Od toga
napravi posvećeno ulje za pomazanje; da bude
smjesa kao da ju je pravio pomastar. “
•
Uporaba cimeta, kao začina i kao «lijeka», seže daleko u povijest. Još su stari
Egipćani njime obogaćivali okus brojnih napitaka, liječili razne bolesti te ga
koristili kao sredstvo za balzamiranje. Bio je toliko cijenjen da ga se smatralo
dragocjenijim od zlata.
•
Malo je zimzeleno drvo čija se unutarnja kora upotrebljavala za dobivanje
začina. Dostupan je u obliku štapića ili kao začin u prahu te u obliku eteričnih
ulja.
•
Slatkog je mirisa, ljekovite su mu osobine da jača imunološki sustav, zaustavlja
rast bakterija i gljivica, stimulira proizvodnju probavnih sokova, zagrijava
hladne noge i ruke.
Tamjan
•
Tamjan se u Bibliji, direktno ili indirektno, spominje više od 80 puta.
"Kad ugledaše zvijezdu, magi se vrlo obradovaće. Uđoše u kuću i nađoše dijete s
Marijom, majkom njegovom; padoše ničice i pokloniše mu se. Zatim otvoriše riznice
svoje te ga obdariše zlatom, tamjanom i smirnom.” (Mt 2,10-11)
•
Tri mudraca su darovali novorođenog Isusa zlatom (kao kralja) , tamjanom kao
(proroka i svećenika) i smirnom (kao čovjeka) .
•
Drvo tamjana raste u izuzetno suhom i pjeskovitom
terenu, gotovo bez zemlje. Kora se zarezuje, a nakon
10-20 dana skuplja se osušeni biljni sok. Osušena
smola daje diskretan miris , a kada se stavi na
žaravicu, intezivan. Destilacijom smole dobiva se
cijenjeno ulje koje se tisućama godina koristilo kao
sveto ulje u religioznim obredima.
•
U starozavjetnom bogoštovlju, tamjan se upotrebljavao u kadionim žrtvama
prinosnicama i njime su se posipavali prineseni kruhovi.
U Kristovo doba njeme se trgovalo kao izuzetno dragocjenim uljem i bilo je
skuplje od zlata. Samo izuzetno imućni ljudi mogli su sebi priuštiti kupnju
tamjana.
•
...još o tamjanu
•
U Novom zavjetu, spominje se za iskazivanje počasti
Isusu i kao simbol molitve koja uzlazi k Bogu.
•
Paljenje tamjana u raskužne svrhe veoma je staro,
gotovo u svim religijama. Tamjan se palio i u čast
neke osobe ili božanstva te u kultu. Zbog njegove
rijetkosti i ugodna mirisa pridaje mu se životvorno
svojstvo, a njegovo žrtveno paljenje predstavlja
posebnu počast onome kome se prinosi.
•
Kršćanstvo ga u raskužne i kultne svrhe upotrebljava od 4.st nadalje (kadionica).
•
•
Tamjan se poistovjećje s dugim životom i putem koji vodi prema Bogu.
Prah tamjana je obećavao je vječnu mladost i slovio se kao iscjelujuća hrana.
•
Miris tamjana potiče stvaranje unutarnjeg meditativnog mira, bistri
razmišljanje, pročišćuje tijelo, um i dušu.
•
Eterično ulje tamjana ima sposobnost obnove stanica i tkiva pa se koristi za
njegu kože. Njeguje sve organe i organske sustave.
Izop
"Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji
od snijega!" (Ps 51,9)
"Tad nataknuše na izopovu stabljiku spužvu punu octa i
primaknuše je k Isusovim ustima." (Iv 19,29)
•
Izop je mala biljka, raste po zidovima, na pustim
mjestima, među kamenjem pa stoga označava pokoru i
poniznost.
•
Njezine su grane upotrebljavali kod žrtava očišćenja, na
što se poziva molitelj u Psalmu 51.
•
U Ivanovom Evanđelju spominje se izopova stabljika:
pružali su je razapetim ljudima kako bi im olakšali nepodnošlivu bol.
•
Bio je cijenjen kao iscjeljujuća biljka te su ga koristili i za pranje gubavaca.
•
Zbog svojih ljekovitih svojstava kao čistilo, smatrao se znakom ponovno
zadobivene nevinosti, pa stoga i krštenja.
•
Potiče pročišćavanje tijela i duše. Stvara neprijateljske uvjete za parazite. U
nekim stanjima ne smije ga se koristiti.
•
Potiče kreativnost, meditaciju, opušteno i jasno razmišljanje.
Smirna ili mira
“ Ti
ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje,
stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza
uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine,
iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.” (Ps 45,8-9
•
Smirna je grm iz čije se stabljike, poput tamjana kad ju se zasječe, dobiva smola.
•
Upotrebljavala se kao mirodija pri sahranjivanju i kao sredstvo omamljivanja.
•
Poznata je kao sredstvo za kađenje još iz doba starog Egipta gdje se, kao i u
Bibliji, spominje u obrednim ritualima. Smirna i tamjan, bile su dvije tvari
koje su se obavezno koristile za kađenje, liturgiju i meleme.
•
U starom Egiptu se koristila i kao mast za balzamiranje tijela, odnosno
njegovo očuvanje. Zato predstavlja simbol besmrtnosti.
•
U Bibliji se spominje kao jedan od darova triju mudraca novorođenom Isusu.
•
Arapi su je koristili za regeneraciju kože.
•
Od smirne se radila mast za rane i navodno niti jedan grčki vojnik ne bi u rat
odlazio bez nje.
Mirta
“Umjesto
trnja rast će čempresi, umjesto
koprive mirta će nicati. I bit će to Jahvi
na slavu, kao znak vječan, neprolazan.”
(Iz 55,13)
•
Mirta se u religijskom obredima koristila za čišćenje ritualnih nečistoća.
•
Grci mirtu posvećuju Afroditi, božici ljepote i ljubavi. Za njih je mirta simbol
mladosti i ljepote.
•
Tradicionalno je mirta simbol besmrtnosti, ljepote, mira i čistoće.
•
Rimljani prikazuju božicu Veneru kako se izdiže iz mora s granom mirte u ruci.
Ukrašavali su svoje hramove vijencima mirte i mirisali hodnike u kojima su
slavili gozbe mirisom mirte.
•
Ulje mirte dobiva se destilacijom listova. Djeluje smirujuće na bronhe i pluća,
opušta probavni sustav, uravnotežuje žlijezde s unutrašnjim lučenjem.
•
Miris mirte opisuje se kao dostojan raja: može očistiti i razbistriti um, stvara
osjećaj smirenosti, djeluje osvježavajuće i pročišćavajuće, podiže imunitet.
Šaronska ruža, bušin
“Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.” (Ps 2,1)
•
Blagog je i slatkog mirisa sličnog medu.
•
Egipćani i Židovi upotrebljavali su bušin kao miris i palili ga u ritualima u
hramu, zbog njegovog umirujućeg učinka.
•
Također se upotrebljavao za pomasti i u kozmetičke svrhe zbog svojih
regenerativnih sposobnosti: iscjeljuje posjekotine i ogrebotine na koži pa
je dobio naziv "aromatično šivanje". Naboranu i smežuranu kožu zateže i
opušta je.
•
U prisustvu bušina virusi se vrlo teško razmnožavaju.
Nard
“ I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za
stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom
prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i
poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan
drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se
pomast prodati za više od tristo denara i dati
siromasima." I otresahu se na nju.” (Mk 14,3-9)
•
Nard je nježna biljka, snažnog, zemljanog mirisa.
•
Simbol je poniznosti, hrabrosti , dostojanstva i božanstva.
•
Raste u "kući bogova", u himalajskom području, na visinama između 3.500 i 5.600
metara.
•
Ulje se dobiva parnom destilacijom zdrobljenog korijenja biljke. U drevnim
vremenima bilo je jedno od najcjenjenijih i njaskupljih ulja. Koristilo se za
pomazivanje kraljeva, svećenika i velikodostojanstvenika.
•
Dragocjeni miris, koristio se i kao parfem, a smjesa narda za kađenje i smirenje.
•
Nard je dobar za njegu i obnovu kože i za organske sustave.
•
Pozitivno djeluje na emocije: smanjuje napetost, donosi unutarnji mir.
Cedar libanonski
“A po cedrovini unutar Hrama bijahu urezani ukrasi pleteri od pupoljaka i cvijeća; sve je bilo od cedrovine i
nigdje se nije vidio kamen.” (1Kr 6,18)
“Grede kuća naših cedri su,a natkrovlje čempresi. “(Pj 1,17)
•
Židovi su u vrijeme kralja od Salomona, od cedrovine
izgradili unutrašnjost i krovište jeruzalemskog hrama.
•
Stablo cedra je zbog svoje visine bilo znak uzvišenosti, snage i trajnosti.
Egipćani, Grci i Rimljani, od njega su gradili brodove i pravili kipove.
•
Zbog smolastog debla, bilo je simbol nepokvarljivosti. Egipćani su cedrovim
uljem su premazivali papirus radi zaštite od insekata.Origen, crkveni otac,
kaže: “Cedar ne trune, ako grede naših kuća načinimo od cedra, sačuvat
ćemo dušu od pokvarenosti.”
•
Cedar je i simbol besmrtnosti. Egipćani su ga koristili i za zdravlje, ljepotu
(njegu kose i tijela) i balzamiranje.
•
Rimljani su ga smatrali svetim drvom i od njega radili mirisne baklje
•
Libanonske cedrovine više nema jer su šume iskrčene nego se umjesto nje
danas koristi atlantski cedar.
•
Ulje cedra je ljekovito za dišne putove i kožu, smiruje.
Aloa vera
"Dođe i Nikodem. To je onaj koji je prije k Isusu
došao po noći. On donese smjesu od oko sto libara
smjese smirne i aloje. Tada uzeše Isusovo tijelo te
ga, prema židovskom običaju sahranjivanja,
obaviše platnom s mirodijama." (Iv 19,39)
•
U Novom zavjetu, spominje se kao sastojak balzama kojim je bilo
pomazano Isusovo tijelo.
•
Jedna je od najstarijih i najljekovitijih biljaka. Za nju su znale sve stare kulture.
Smatrale su je simbolom zdravlja, eliksirom dugovječnosti.
•
Polupustinjska je kaktusolika biljka iz porodice ljiljana.
•
Oštećeni list ove biljke odmah zarasta, što je jedinstveno, pa je ova osobitost
korištena u lijecenju još od Starog Egipta.
•
Zbog njezinih "magičnih svojstava" i "božanskog statusa“, stari narodi su ratovali
za područja na kojima je uspijevala ,a ponovno je otkrivena polovicom prošlog
stoljeća.
•
Danas se najčešće koristi kod sunčanih opeklina, manjih rana i drugih problema s
kožom, te jačanja imuniteta, no vrijednost joj je puno veća.
Šafran
"Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih
plodova: nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa
svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s
najboljim mirisima." (Pj 4,13-14)
•
Od davnina je poznat kao jedinstven začin, bojilo i lijek.
•
Ima intenzivan miris, blago gorkog okusa.
•
Začin se dobiva iz vrška tučka cvijeta kojih svaki cvijet ima samo tri, zbog čega je
vrlo skup. Postoji izreka: "skup kao šafran".
•
Šafran znači “biti žut”, prema karakterističnoj žutoj boji koju otpušta.
•
Spominje se u Bibliji, veličali su ga u Mezopotamiji još prije 5000 godina.
•
Upotrebljavali su ga stari Grci, Feničani i Rimljani za parfumiranje kupki i prostora.
•
Imao je vjerski i hijerarhijski značaj.
•
Ljudi iz viših slojeva stalno su uz sebe imali male vrećice šafrana kako bi eliminirali
smrad svojih sugrađana.
•
Nazivali su ga i "kraljem začina“i pripisivali mu brojna ljekovita svojstva:
kao lijek za liječenje žutice, kuge, velikih boginja, ospica, protiv bolova i grčeva,
bolesti bubrega. Moderna medicina danas opet otkriva njegovu ljekovitost.
Priredili učenici 7.b razreda:
Dorotea Anić
Tamara Danilović
Luka Franolić
Anita Kerhanaj
Marija Lekaj
Enni Mijuk
Teo Miletić
Nina Šušnjar
Samanta Vučkić
Mentor: vjeroučiteljica Tajana Matković