Предавања: Микробиологија
Download
Report
Transcript Предавања: Микробиологија
1892. Ivanovski, filtrabilni uzročnik mozaične bolesti
duvana
1898. Bejerink, potvrdio eksperimente Ivanovskog
1898. Lefler i Froš, filtrabilni uzročnik slinavke i šapa
1909. Landštajner i Poper, filtrabilni uzročnik dečije
paralize
Nazvani virusi – živi otrov
1915. Tvort i 1917. Derel, otkriće bakteriofaga – virusa
koji napadaju bakterije
Najmanji i najjednostavniji
mikroorganizmi
Nemaju ćelijsku građu –
acelularni
Virusna čestica – virion
Ubrajaju se u žive organizme
jer poseduju genetičku
informaciju za sopstvenu
reprodukciju
Na granici veličine
makromolekula (20-300 nm)
Van ćelije metabolički
inertni
Obligatni intracelularni
paraziti - u ćeliji koriste
metabolički aparat (enzime,
ribozome) i energiju
domaćina za sopstvenu
reprodukciju
1 čestica virusa može dati
preko hiljadu novih virusnih
čestica
Nukleinska kiselina (DNK ili
RNK)
Kapsid, proteinske prirode,
izgrađen iz strukturnih
jedinica – kapsomera
Nukleinska kiselina i kapsid
grade nukleokapsid
Kod nekih virusa postoji
dodatni omotač poreklom od
citoplazmatične membrane
domaćina i specifičnih
virusnih proteina
U nukleokapsid mogu biti
upakovani enzimi
neophodni za inicijalne faze
infekcije; sintetišu se i
pakuju u ćeliji prethodnom
domaćinu
DNK ili RNK
jednolančana ili dvolančana, cirkularna ili linearna, neki RNK
genomi su segmentirani
Proteinski omotač – kapsid
Izgrađen od kapsomera
Kubna, spiralna ili kompleksna simetrija
◦ Kompleksna tipična za bakteriofage
◦ Spiralna tipična za biljne viruse
◦ Animalni virusi imaju najveću
varijabilnost u simetriji kapsida
Ikosaedarna
simetrija
papova virus
(dsDNK)
polio virus
(+ssRNK)
Adenovirus
(dsDNK)
Bakteriofag T4
Bakteriofag λ
Bakteriofag Mu
Najčešće animalni virusi,
kubne ili spiralne simetrije
Na površini se uočavaju
šiljci, virusni glikoproteini
Kod influenca virusa:
◦ hemaglutinin (H), vezuje se
za ćelijske receptore
◦ neuraminidaza (N), enzim
koji olakšava oslobađanje iz
ćelije
Influenca virus
DNK virusi
Virusi metanogena i halofila
imaju sličnu morfologiju kao T4
fag i linearnu ds DNK
Virusi hipertermofilnih Archaea
(Sulfolobus, Pyrococcus) imaju
neobičnu morfoligiju i linearnu
ili cirkularnu ds DNK
PAV1
virus hipertermofilne Archaea
roda Pyrococcus, ima kratak rep
DNK virusi hipertermofilnih Archaea
roda Sulfolobus
• Prema domaćinu:
(bakterijski, animalni, biljni i virusi gljiva)
• Prema nukleinskim kiselinama:
• Prema načinu replikacije
Klasifikacija u taksonomske kategorije najviše se koristi kod
animalnih virusa, najčešće do familija, sa nastavkom viridae,
rod ima nastavak virus, a vrsta dobija naziv prema bolesti koju
izaziva.
‘+’ lanac RNK služi kao iRNK
‘-‘ lanac RNK je matrica za sintezu iRNK (komplementaran mu je)
‘+’ lanac DNK je istog smisla kao i iRNK, tj. služi kao matrica za
sintezu – lanca (dvolančana replikativna forma), a onda - lanac
DNK služi kao matrica za sintezu iRNK
Uloga u početnim fazama infekcije
DNK polimeraza ili RNK polimeraza
Reverzna transkriptaza (retrovirusi)
Lizozim (bakteriofagi)
Sintetišu se u prethodnom domaćinu i pakuju u
kapsid
Elektronska mikroskopija (moć razdvajanja 0.4-1
nm) – determinacija morfologije virusnih čestica
(veličina 20-300 nm)
Imunološke metode – reakcije antigen-antitelo
korisne za identifikaciju virusa u ćelijama i tkivima i
za određivanje srodnosti i klasifikaciju virusa
Izolacija nukleinskih kiselina i proteina –
biohemijske metode izučavanja
Izučavanje interakcije virusa i ćelije domaćina
Adsorpcija
Penetracija
Replikacija
◦ sinteza nukleinske kiseline
◦ sinteza proteina kapida
Sazrevanje (maturacija)
Oslobađanje iz ćelije
Adsorpcija na specifične
receptore
Kod bakteriofaga ulazi
nukleinska kiselina
Animalni i biljni virusi
ulaze sa kapsidom
(translokacijom,
endocitozom, fuzijom
membrane sa dodatnim
omotačem virusa, ‘ujedom’
insekata) i nukleinska
kiselina se oslobađa u ćeliji
Pakovanje nukleinske
kiseline u kapsid
Sklapanje kapsida “self
assembly” proces, ponekad
učestvuju šaperoni
Oslobađanje lizom ćelije
Prolaskom kroz
citoplazmatičnu membranu
bez lize
Pupljenjem (virusi sa
omotačem)
Posle adrsorpcije neko
vreme nema zrelih
virusnih čestica – period
eklipse.
Period eklipse traje do
pojave prvih zrelih
virusa u ćeliji
Eklipsa i sazrevanje čine
latentni period
Latentni period traje do
oslobađanja prvih virusa
iz ćelije
T2, T4
λ (lambda)
φX174
M13, fd
MS2 (RNK)
φ6 (segmentirani dsRNK
genom i dodatni omotač,
napada Pseudomonas)
Umereni virusi
Virulentni virusi
Sa domaćinom
isključivo ulaze u
litički ciklus
Rezultat
razmnožavanja po
pravilu je liza ćelije i
oslobađanje velikog
broja fagnih partikula
Na bakterijskom
tepihu daju svetle
plake
Sa domaćinom ulaze u litički ili lizogeni
ciklus
Rezultat litičkog ciklusa je liza ćelije i
oslobađanje velikog br. fagnih partikula
Rezultat lizogenog ciklusa je lizogena
bakterija u kojoj je virus u stanju profaga;
lizogena bakterija se umnožava i svaka ćerka
ćelija u sebi nosi profag (1 kopiju virusne
DNK)
Profag je integrisan u hromozom domaćina
(λ fag) ili je ekstrahromozomalna DNK (P1
fag)
Na bakterijskom tepihu daju mutne plake
Lizogena indukcija – prelazak u litički ciklus
Lizogena konverzija – domaćin stiče nova
svojstva kodirana genima profaga (pr.
Corynebacterium diphteriae)
Genom dvolančana linearna DNK sa terminalnim ponavljanjem,
kodira 250 proteina, kapsid kompleksan, 25 proteina
Kompleksne simetrije: glava izduženi ikosaedar, kontraktilan
repić sa dugim kukicama
Virulentni virus: sa domaćinom stupa u litički ciklus, lizira ćeliju i
oslobađa se oko 100 virusnih čestica
Rani proteini (preko 20): nukleaze (isecaju DNK domaćina), DNK polimeraza,
enzim za sintezu hidroksimetilcitozina, enzim za kovalentnu modifikaciju RNK
polimeraze domaćina, tako da funkcioniše bez σ faktora i drugi
Srednji proteini: novi σ faktori za kasne gene
Kasni proteini: proteini kapsida i lizozim
Replikacija genoma u
linearnoj formi
Formiranje konkatemera
rekombinacijom
(džinovski molekuli
DNK)
Pakovanje u glavu dok
nije puna (staje više od
veličine genoma)
Terminalno ponavljanje
i cirkularna permutacija
Umereni virus, sa domaćinom može ući u lizogeni ili litički
ciklus
Kompleksan kapsid: glava i nekontraktilni rep bez kukica
Genom linearna dvolančana DNK sa jednolančanim
komlementarnim krajevima (12 nukleotida, cos mesta =
‘cohesive sites’), u ćeliji se cirkularizuje
Litički ciklus:
• Faza replikacije virusa
• Faza maturacije virusa
• Liza ćelije i oslobađanje novih viriona
Lizogeni ciklus:
• Virusna DNK je profag integrisan u
hromozom domaćina
• Ćelija je lizogena, imuna na ponovnu
infekciju istim tipom virusa
• Ekspresija virusnog represora CI
sprečava ekspresiju drugih gena i ulazak
u litički ciklus
Lizogena indukcija – prelazak iz
lizogenog u litički ciklus
U početku se sintetišu rani proteini uključeni i u
litički i u lizogeni ciklus
Ključna uloga dva represora
Cro – represor, blokira sintezu sa promotora PL i
PR kada ga ima dovoljno fag ulazi u litički
ciklus
CI – represor λ faga, ključan za održavanje
virusa u lizogenom ciklusu
Replikacija DNK virusa
θ replikacija, kasnije
rolling circle
pakovanje isecanjem cos
mesta
Za lizogeni ciklus neophodni proteini Int (integraza, omogućava
ugradnju profaga u hromozom domaćina), CII i CIII, CI.
Potrebno da se sintetiše λ represor (CI) i zaustavi transkripciju
svih gena osim sopstvenog
CI represor λ faga
1.
2.
Stabilno vezan za operatorska mesta virusnih gena
↓
Onemogućena je sinteza proteina neophodnih za litički ciklus
- virus ulazi u lizogeni ciklus.
Ukoliko dođe do ponovne infekcije istorodnim tipom faga,
represor se odmah vezuje za operatorska mesta njegovih gena
i sprečava njihovu ekspresiju, a to znači imunost na ponovnu
infekciju.
Kada se CI represor
sintetiše i veže za
operatorska mesta,
zaustavlja se ekspresija
ranih gena
Pomoću Int proteina
(mesto specifična
nukleaza/integraza) genom
λ se integriše u hromozom,
mehanizmom
rekombinacije specifične
za mesto)
Protein CII je rani protein, neophodan je za sintezu represora
CI i ulazak u lizogeni ciklus.
Njegova stabilnost zavisi od količine ćelijskih proteza koje ga
razgrađuju odmah po sintezi.
Energetsko stanje u ćeliji
dobro,
intenzivan metabolizam
↓
Ima dovoljno proteaza,
nema CII,
nema ni CI represora
↓
Litički ciklus
Energetsko stanje u ćeliji loše,
metabolizam usporen
↓
Nema dovoljno proteaza, CII je
stabilan,
CI represor se sintetiše
↓
Lizogeni ciklus
Izvlačenje profaga iz hromozoma domaćina i prelazak
u litički ciklus, omogućeno razgradnjom λ represora.
Za izvlačenje profaga neophodan je produkt xis gena –
ekscizionaza)
Spontan proces se retko dešava, ali je moguće
indukovati ga agensima koji oštećuju DNK (UV, X, γ
zračenje, hemijski mutageni).
U slučaju oštećenja DNK dolazi do indukcije SOS
odgovora. Jedna od manifestacija je i razgranja
represora koji drže zaključane SOS gene, ali i CI
represora λ faga.
Skidanje CI represora ima za posledicu otključavanje
litičkih gena faga, tj. prelazak u litički ciklus.
Cirkularna + ss-DNK, ~ 5400
nt
Geni koji se preklapaju
(‘overlapping genes’),
fenomen početka translacije
sa različitih mesta i iz
različitih okvira čitanja istog
nukleotidnog zapisa
kodirano 11 proteina,
Ikosaedarni kapsid, 60
kapsomera (25 nm veličine)
Replikacija zavisna od
enzima domaćina
Replikativna ds forma,
teta replikacija
Transkripcija minus lanca
daje policistronske iRNK
Formiranje genoma replikacija po tipu
kotrljajućeg obruča
Pakovanje i oslobađanje
lizom ćelije
Cirkularna + ss-DNK
Filamentozni fagi
Adsorbuju se na seks pilus (F+
ćelije E. coli su domaćini)
Pakovanje u kapsid pri izlasku
iz ćelije (pupljenjem, ne ubija
ćeliju domaćina)
Nema lize ćelija – nema plaka,
već prosvetljenja na tepihu
bakterija
Pogonosti:
ssDNK virus → lako sekvenciranje
Ima dsDNK oblik (replikativna forma) neophodan za
kloniranje
Inficirane ćelije se održavaju u životu, virus ih ne lizira, tako
da mogu biti kontinuirani izvor klonirane DNK
Intergenski prostor koji ne kodira proteine i koji se može
zameniti stranom DNK je dovoljno veliki
Bakteriofag MS2
Ikosaedarni kapsid (25 nm)
+ ss RNK genom od 3569
nt
Geni koji se preklapaju
kodiraju 4 proteina: RNK
replikazu (deo), protein
kapsida, maturacioni
protein i protein za lizu
ćelije domaćina
Adsorbuje se na seks pilus
F+ ćelije E.coli
RNK se koristi kao iRNK
φ6 bakteriofag
Segmentirani dvolančani
RNK genom
Parazitira na Pseudomonas
syringae
Dva ili više virusa inficiraju jednu ćeliju
Tokom mešovite infekcije mutantnim virusima iste
vrste moguća je:
◦ rekombinacija
◦ komplementacija
T4 fag raste na E. coli C i K12 linijama. Mutanti u lokusu rII
ne rastu na E.coli K12.
U mešovitoj infekciji rastu na E.coli K12.
Fagi iz pojedinačne plake:
ne rastu na E.coli K12 – komplementacija
rastu na E.coli K12 - rekombinacija
Bakterije sintetišu enzime - restrikcione endonukleaze
Seku dvolančanu DNK virusa (stranu DNK) na
specifičnim sekvencama (ssDNK i RNK virusi nisu
osetljivi)
Bakterijska DNK je modifikovana i nije osetljiva na
sopstvene restrikcione enzime
Bakterije poseduju specifične restrikciono-modifikacione
sisteme (npr. E.coli linije K i B, E. coli C nema
restrikciono-modifikacioni sistem)
Virusi se brane od restrikcionih endonukleaza
metilacijom ili glikozilacijom svoje DNK, tj. istim tipom
modifikacije koji postoji u DNK domaćina.
Npr. T4 fag: modifikacija citozina u 5-hidroksimetil
citozin