Transcript Poteškoće senzorike i senzoričke integracije

Poteškoće senzorike i senzoričke
integracije
Osjetni sustavi i njihova važnost u
razvoju i tretmanu djeteta
 NORMALAN POKRET, NORMALAN TONUS
 NORMALNA SENZOMOTORIČKA ISKUSTVA
 SENZOMOTORIČKI UZORCI
 KORIŠTENJE UZORAKA U SVAKODNEVNOM
ŽIVOTU I FUNKCIJI
 NAVIKE
OSJETNE INFORMACIJE OMOGUĆUJU (Judaš, Kostović,
1999):
 nastanak svjesnog osjeta
 kontrolu posture i pokreta
 održavanje stanja budnosti i pozornosti.
OSJETNI SUSTAVI
 hijerarhijski i paralelni ustroj
 topografski ustroj
 svi osjetni sustavi prekapčaju se u talamusu
VAŽNOST SENZORIČKE INTEGRACIJE U RAZVOJU
ČOVJEKA (Coling, 1991.)
informacije dobivene senzornim receptorima
(vid, sluh, dodir, temperatura, položaj, pokret, bol…)

postura, balans, tonus, savladavanje gravitacije,
somatosenzorna svjesnost, motoričko planiranje

motoričke vještine, perceptivne vještine, emocionalno
sazrijevanje

koncentracija, kreativnost, radne navike, čitanje,
pisanje, matematika, rješavanje problema
U DJECE SA CEREBRALNOM PARALIZOM NALAZIMO:
 primarne teškoće senzoričkog funkcioniranja (oštećenja
kortex – bazalni gangliji – talamus, piramidni put,
cerebelum)
 sekundarne teškoće senzoričkog funkcioniranja koje su
rezultat motoričkih odstupanja
MOTORIČKI PROBLEMI U DJECE SA CEREBRALNOM
PARALIZOM I NJIHOV UTJECAJ NA SENZORIČKO
FUNKCIONIRANJE
LANAC SENZORIČKE INTEGRACIJE:
 senzorni ulaz
 percepcija
 senzorna integracija
 motoričko planiranje
 motorički izlaz
SENZORIČKA INTEGRACIJA I MOTORIČKO PLANIRANJE
 Senzorička integracija je složena sposobnost
SŽS-a da dobivenim senzornim informacijama
daje odgovarajući smisao, tj. da omogući
pojedincu da stečene informacije adekvatno
interpretira i u skladu s time adekvatno reagira.
 Motoričko planiranje ili praksija je složena
sposobnost koja uključuje ideju kako nešto izvesti,
precizno planiranje i usklađivanje, te konačno
izvedbu motoričke aktivnosti.
REZULTAT SENZORIČKOG DEFICITA:
 previsoka ili preniska razina aktivnosti djeteta
 poteškoće koordinacije (gruba ili fina motorika, balans,
manipulativne aktivnosti…)
 poteškoće pažnje i organizacije ponašanja
 teškoće usvajanja govora, jezika, loša slika o sebi...
GLAVNE VRSTE SENZORIČKIH DEFICITA U DJECE SA
CEREBRALNOM PARALIZOM:
 poremećaji senzoričke modulacije
 poremećaji senzoričke diskriminacije
 hipoosjetljivost na senzoričke podražaje.
PROCJENA SENZORIČKE INTEGRACIJE OBUHVAĆA:
 detaljnu anamnezu djeteta (posebice senzorička
anamneza)
 sustavno kliničko promatranje (postura, tonus, uzorci
pokreta, prijenosi težine, proksimalna stabilnost,
asimetrije, antigravitacijski pokreti…)
 sustavno kliničko promatranje (budnost, pažnja,
razina aktivnosti, odgovori na taktilne,
proprioceptivne i vestibularne podražaje, praksija,
funkcija gornjih ekstremiteta, oralno motoričke
sposobnosti
 primjenu standardiziranih testova za procjenu
senzoričke integracije i praksije
TAKTILNI SUSTAV
Važan je način na koji dijete:
 registrira
 lokalizira
 diferencira
 izbjegava ili
 dodatno traži taktilne informacije.
1. Taktilna defanzivnost :
 dijete izbjegava tuđe dodire
 radije dodiruje nego podnosi dodire
 osjetljivo je na određene kvalitete odjeće i hrane
 izbjegava igru pijeskom, bojom i sl.
 preferira duge majice i hlače
 preferira samostalnu igru…
2. TEŠKOĆE TAKTILNE MODULACIJE (fluktuacije od
prekomjerne do smanjene osjetljivosti)
dopustiti djetetu da zadrži odjeću tijekom tretmana
pomicati opremu, a ne koristiti direktan handling
omogućiti djetetu da samo kontrolira taktilni input
izbjegavati lagani dodir, koristiti čvrste, jasne
informacije
 kombinirati taktilni i proprioceptivni input




3. SMANJENA OSJETLJIVOST NA TAKTILNI INPUT
(pomaže lagani dodir i prijenosi težine)
4. TEŠKOĆE TAKTILNE DISKRIMINACIJE (teškoće
stereognozije, grafestezije)
PRIMJERI TAKTILNIH AKTIVNOSTI KOJE SE MOGU
MODIFICIRATI U RADU S DJECOM S C.P.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
čarobna vrećica (taktilno prepoznavanje predmeta)
kutija sa različitim taktilnim kvalitetama
pridruživanje taktilnih kvaliteta
pronalaženje skrivenih naljepnica na određenim dijelovima
tijela
crtanje prstima, laktovima, stopalima (koriste se boje , pjena
za brijanje, šlag, želatina sapunica)
nanošenje i utrljavanje losiona, ulja na ruke i različite dijelove
tijela (korištenje make up-a)
savladavanje prepreka (hodanje, puzanje preko pijeska, riže,
graha, krznene podloške, ljepljive trake ...)
plastelin (skrivanje objekata u plastelin, rolanje, formiranje
otisaka ..)
ljepljenje (riže, pijeska, papira, tijesta)
sakrivanje u velikoj kutiji sa loptama.
PROPRIOCEPTIVNI SUSTAV
 važan za posturalnu prilagodbu, smanjivanje
taktilne defanzivnosti, stvaranje sheme tijela
 usko je povezan sa vestibularnim sustavom i
cerebelumom, te pomaže u regulaciji i koordinaciji
pokreta
 obrada pcp informacija smanjena je u djece sa
spasticitetom i ataksijom (sporo i slabo reagiraju
na handling), a pogrešna u djece sa atetozom
 stimuliraju ga aktivnosti savladavanja otpora i
prijenosa težine, te vibracije
PRIMJERI PROPRIOCEPTIVNIH AKTIVNOSTI KOJE
SE MOGU MODIFICIRATI U RADU S DJECOM S C.P.
1. " sendvič " igre (umatanje djeteta u deku, stiskanje između dvije
strunjače, rolanje lopte preko djeteta)
2. aktivnosti guranja i povlačenja
3. podizanje i guranje težih objekata (vagoni, velike lopte, kutije, namještaj
..)
4. bacanje, hvatanje; bacanje u koš, kutiju
5. rušenje kule od kocaka; bočanje
6. masaža
7. zamatanje u elastične zavoje
8. aktivnosti sa glinom, sakrivanje i izvlačenje predmeta iz gline
VESTIBULARNI SUSTAV

uloga u regulaciji tonusa, posturalnoj prilagodbi,
bilateralnoj i okulomotornoj koordinaciji, orijentaciji
u prostoru, kontroli ponašanja
1.
Odbojnost prilikom pokretanja
2.
Gravitacijska nesigurnost
3. Hiperosjetljivost na vestibularni input:
 mučnina, povraćanje, vrtoglavica kod promjena brzina i
smjera pokretanja
4. Hipoosjetljivost na vestibularni input:
 dijete se češće spotiče i pada
 slaba bilateralna integracija
 loša posturalna prilagodba
 nedostatak tonalnih promjena kao odgovor na kretanje
 slaba koordinacija pokreta glave i očiju…
PRIMJERI VESTIBULARNIH AKTIVNOSTI KOJE SE
MOGU MODIFICIRATI U RADU S DJECOM S C.P.
1. aktivnosti na igralištu
2. rolanje
3. igre sa dekom (povlačenje po podu, ljuljanje u deki)
4. aktivnosti na scooterboardu (utrke, vožnja u različitim smjerovima ,
vožnja niz kosinu)
5. ljuljanje u naručju, na krilu, na koljenima, nošenje na leđima