Transcript RAZLIČITI MOZGOVI – RAZLIČITI UČENICI

Prema knjizi Erica Jensena “Različiti mozgovi, različiti
učenici”
RAZLIČITI MOZGOVI – RAZLIČITI UČENICI
 ADD Deficit pažnje
 Rezignirani učenik: Naučena bespomoćnost
 Čitač pred izazovom: Disleksija
 Svadljivi učenik: poremećaj s prkošenjem i
suprotstavljanjem
 Frustrirani učenik: kašnjenje u razvoju
 Učenik u pokretu: Hiperaktivnost
 Demotivirani učenik: kronična prijetnja i distres
DEFICIT PAŽNJE
PONAŠANJA KOJA MOGU UKAZIVATI NA
ADD
 Loše računanje napamet
 Izraziti varijabilitet sposobnosti
 Loše planiranje budućih događaja, slabe vještine
pripreme
 Neosjetljivost na pogreške; rijetko završava
započeti posao
 Naglas izvikuje odgovore u razredu; rijetko kad
čeka svoj red
 Često je ometen; ima poremećen osjećaj za protok
vremena
 Nema strpljenja; sve želi odmah
 Neuredan radni stol ili osobni prostor
 Nemogućnost da se osvrne na prošlost i uči na
osnovi prošlih iskustava
 Ne može mirno sjediti; uvijek se pomiče ili vrpolji
 Ograničeno kratkoročno pamćenje
 Pomanjkanje mogućnosti predviđanja i uvida u
prošlo iskustvo
ŠTO VI KAO UČITELJ MOŽETE UČINITI
 Budite susretljivi, osigurajte pozitivnu sredinu za
učenje koja je usmjerena na njihove jake a ne na
slabe strane
 Budite prilagodljivi, no postavite i održavajte
dosljedne granice kad se radi o važnim pitanjima,
kao što su ona koja se odnose na njihovu vlastitu i
tuđu sigurnost
 Usmjerite se na potkrepljivanje pozitivnih
ponašanja i preusmjeravanje negativnih
 Izbjegavajte prijetnje – preveliki pritisak uzrokuje
da se ADD mozak zatvori i radi ispod svojih
mogućnosti
 Potražite vanjska potkrepljenja
 Uspostavite rutinska ponašanja
 Uvedite više kretanja
 Izoštrite komunikaciju
 Upravljajte protokom informacija
 Povećajte broj povratnih informacija
 Poučite ih vještinama raspoređivanja vremena
 Učinite učionicu funkcionalnom
UPUTE ZA POTKREPLJIVANJE POZITIVNIH
PONAŠANJA
 Usmjerite se na djetetove jake strane; pohvalite ga i
kad je pohvala tek djelomično zaslužena
 Izbjegavajte svađu i rasprave u kojima nitko ne
može pobijediti
 Postavite pravedna ograničenja i držite ih se; nema
pogovora
 Izbjegavajte korištenje kažnjavanja ili oduzimanja
povlastica kao primarnog potkrepljenja, koristite
metode pozitivnog discipliniranja
 Budite model zdravog ponašanja
 Prođite sa svojim učenicima složene zadatke i
rasporedite svaki zadatak u korake koje je lakše
svladati
 Izbjegavajte nerealistična očekivanja
 Razvijte sposobnosti snalaženja u nepredvidivim
okolnostima
 Postavite jasne dnevne, tjedne i mjesečne ciljeve;
pomognite učenicima da postave vlastite ciljeve
 Uvijek koristite nježan pristup bez obzira koliko
ste frustrirani
 Potičite zdrave odnose s vršnjacima
 Na prikladan način postavite postizanje cilja
UČENIK U POKETU: HIPERAKTIVNOST
 U kliničkom smislu, hiperaktivnost je dugotrajan
poremećaj koji ne prestaje nakon dobi od 4 godine
i za koji je znakovit kroničan nemir i opstruktivno
ponašanje
 Važno je ne zamijeniti hiperaktivnost s
pretjeranom aktivnošću, normalnim dječjim
ponašanjem koje većina djece iskazuje u
određenim stadijima razvoja.
 Pretjerana aktivnost ne smatra se hiperaktivnošću
– osim ako traje nakon dobi od četiri godine.
 Dok je hiperaktivnost često prouzročena razlikama
u mozgu učenika, pretjerana aktivnost može biti
prirodna reakcija na npr. neprikladnu okolinu za
učenje.
 Kad su učenici u potpunosti zaokupljeni učenjem,
problemi s ponašanjem svode se na minimum.
 Tradicionalni okoliš za učenje od djece traži da
predugo sjede, što je razvojno neprikladno
očekivanje.
 Sjedenja kroz dulja razdoblja strava posturalni
stres, pojačava nemir i smanjuje dotok kisika u
mozak
PREPOZNATLJIVI SIMPTOMI
 Vrpoljenje i izražena potreba za dodirivanjem
predmeta
 Nemir; stoje dok drugi sjede; trče dok drugi
hodaju,
 Emocionalna nezrelost
 Nepoštivanje pravila i dužnosti
 Neoprezno ponašanje
 Povremeno antisocijalno ponašanje
 Smanjena potreba za spavanjem
 Pretjerivanje kod jednostavnih zadataka
ŠTO MOŽETE UČINITI KAO UČITELJ
 Zadržite pozitivan stav
 U nastavu uključite više kretanja
 Uključite uvježbavanje vještina i emocionalnu
inteligenciju
DEMOTIVIRANI UČENIK: KRONIČNA
PRIJETNJA I DISTRES
 Najčešći uzrok demotiviranosti za školski uspjeh je
kronična izloženost distresu i/ili prijetnji.
 Te uvjete je moguće naći u većini okolina,
uključujući dom, školu i širu zajednicu
 Distres može biti tjelesni ili emocionalni
 On može biti posljedica nečeg svakodnevnog,
poput nezanimljive nastave, statičkog načina
poučavanja ili nepodudarnosti stilova poučavanja i
učenja.
 Može biti i posljedica nečeg intenzivnijeg poput
zlostavljanja, gladi i nasilja vršnjaka
 Dok umjereni kratkotrajni stres u većini slučajeva
pomaže učenju i zdravoj imunološkoj reakciji,
kronični stres je onesposobljavajući.
UOBIČAJENI SIMPTOMI STRESNOG
POREMEĆAJA
 Dosada i ravnodušnost
 Pomanjkanje energije
 Gubitak kratkoročnog pamćenja
 Ispodprosječno epizodičko pamćenje
 Nemogućnost postavljanja prioriteta
 Nemarnost u radu
 Ispodprosječne socijalne sposobnosti
 Česta zlouporaba droga, posebno marihuane i
kokaina
 Gubitak kreativnosti
 Loša koncentracija
 Povećana zastupljenost rutinskih, mehaničkih
ponašanja
ŠTO MOŽETE UČINITI KAO UČITELJ
 Usmjerite pažnju na pojedinca
 Uključite više tjelesne aktivnosti
 Uspostavite međusobne veze
 Uspostavite rutinska ponašanja
 Uključite u nastavu strategije redukcije stresa
 Obnovite motivaciju: uklonite prijetnju, potičite
postavljanje ciljeva, aktivirajte emocije, povećajte
količinu povratnih informacija, osigurajte
pozitivnu klimu za učenje
REZIGNIRANI UČENIK: NAUČENA
BESPOMOĆNOST
 To je oblik ponašanja za koji je svojstvena apatija,
pomanjkanje motivacije i bespomoćnosti u susretu
s normalnim svakodnevnim problemima i
izazovima.
 Neučena bespomoćnost je posljedica kroničnog
osjećaja nemoći u određenoj situaciji ili vjerovanja
da će situacija završiti negativnim ishodom
neovisno o vlastitom ponašanju
UOBIČAJENI SIMPTOMI
 Apatija i bezvoljnost; oslabljeno aktiviranje
reakcija
 Percipirani nedostatak kontrole nad okolinom i
okolnostima
 Nedostatak asertivnosti; nedostatak motivacije
 Pojačani sarkazam; izjave o bespomoćnosti
 Ponašanje poput automata, problemi s kognicijom
 Gubitak apetita i težine
UPUTE ZA PREVENCIJU I PRISTUP
NAUČENOJ BESPOMOĆNOSTI
 Prihvatite da učenik nije kriv za svoje stanje
 Produbite svoj odnos s učenikom
 Naglasite kako svaki učenik nešto pridonosi
razredu
 Potičite snažne veze s vršnjacima kroz grupni rad i
suradnju pri učenju
 Pružite učenicima veći osjećaj osobne kontrole
dopuštajući im da sami biraju između više
ponuđenih opcija
 Potičite učenike da bilježe svoje misli i osjećaje u
dnevnik
 Povećajte količinu vremena namijenjenog kretanju
i praktičnim aktivnostima
 Igrajte igre koje potiču sve učenike da se uključe
 Potičite učenike da se uključe u neke izvanškolske
aktivnosti
 Uključite roditelje u rasprave o problemima
 Izradite program koji za svaki dan prikazuje
planirane aktivnosti, tako da učenici znaju što ih
očekuje, te mogu glatko prijeći s jedne aktivnosti
na drugu
UPUTE ZA MIJENJANJE NEGATIVNOG
RAZMIŠLJANJA
 Poučite djecu da opažaju i prepoznaju kako se
negativne misli mogu automatski pojaviti u našem
razmišljanju. Osjećaj bespomoćnosti izazvan je
takvim mislima
 Pomozite djetetu da se nauči obrani od takvih
automatskih negativnih misli tako da pronađe
dokaze koji su s njima u suprotnosti
 Naučite dijete da razvije različita objašnjenja za
privremene neuspjehe. Ova tehnika koja se naziva
“reatribucija” dovodi do realističnijih percepcija
izazova s kojima se susrećemo
 Naučite dijete da se suprotstavlja negativnim
obrascima mišljenja pomoću realističnih i
prilagodljivih obrazaca.
ČITAČ PRED IZAZOVOM: DISLEKSIJA
 Disleksija je neprecizan naziv za opis složenog
poremećaja učenja koji se najčešće odnosi na
čitanje.
 Dijagnoza disleksije se koristi kako bi se opisao
sklop kroničnih teškoća u postizanju vještine
čitanja odgovarajuće za dob unatoč dostupnosti
odgovarajućih okolinskih i obrazovnih uvjeta
UOBIČAJENI SIMPTOMI DISLEKSIJE
PAMĆENJE
- Loše pamćenje; brzo uči ali brzo i zaboravlja
- Loše mehaničko pamćenje i brzi usmeni priziv
- Ekstremne teškoće u zapamćivanju besmislenih
podataka
- Teškoće u slijeđenju i pamćenju usmenih uputa
- Općenita nestabilnost pamćenja za gramatiku,
matematiku, imena, datume te liste ili nizove poput
abecede, dana u tjednu, i sl.
VIDNA OBRADA
- Zamjena slova poput b i d, riječi poput ris i sir, te
brojeva poput 6 i 9 ili 16 i 61
- Slova i riječi se zamućuju, podvostručuju, miješaju,
kreću, ispuštaju, ubacuju, mijenjaju veličinu
- Sklonost preskakanju ili zamjenjivanju redoslijeda
slova, riječi i rečenica
- Loša koncentracija, visoka distraktibilnost,
osjetljivost na svjetlo, suženo vidno polje i /ili
kašnjenje vidne i fonetske obrade
FONOLOŠKA OBRADA
- Sporo uočavanje suptilnih razlika u zvukovima koji
čine riječi
- Miješanje zvukova u višesložnim riječima
- Nesposobnost rimovanja do dobi od 4 godine
- Nesposobnost točnog izvršavanja zadatka
fonemske osviještenosti
PISANJE
- Neuredan i neujednačen rukopis, podložan
pogreškama u veličini, razmaku i redoslijedu slova
- Deficiti motoričke koordinacije povezani sa
sklonošću za disfonemične pogreške sricanja
ČITANJE
- Sporo čitanje koje umara
- Kompenzacijsko naginjanje glave, fokusiranje
blizu – daleko, praćenje prstom
- Teškoće s redoslijedom
- Teškoće s pitanjima višestrukog izbora i duljim
odlomcima teksta, budući da zahtijevaju više
vremena za obradu riječi
KOGNICIJA
- Doslovno shvaćanje pisanog ili govornog jezika:
teškoće s generalizacijom – primjenom informacija
na nove ili različite situacije
- Teškoće u učenju imena i/ili zvukova i pisanju
abecede ispravnim redoslijedom
- Nemogućnost rada ili igre sa zvukovima riječi
rimom ili riječima koje slično zvuče
GOVOR
- Nejasan izgovor, zamuckivanje, manje pogreške
artikulacije, loše dosjećanje riječi
- Kašnjenje između slušnog ulaza i govornog
motoričkog izlaza
- Kašnjenje u razvoju govora
- Poremećena vremenska preciznost kod motoričkih
aktivnosti
KINESTETIČKA OBRADA
- Teškoće u učenju zadataka koji se sastoje od niza
pojedinačnih radnji, kao npr. vezivanje cipela
- Kronične teškoće s mnogim aspektima smjerova,
kao npr. zabune u orijentaciji lijevo – desno, gore –
dolje, prije – poslije
- Nedovršavanje zadataka; teškoće u postavljanju
prioriteta; gubljenje vremena
- Nepostojanje dominantnosti ruke
- Poremećena vremenska preciznost kod
koordinacije obiju ruka prilikom govora
UPUTE UČITELJIMA ZA POSTIZANJE
POZITIVNIH RANIH ISKUSTAVA ČITANJA
NEOPHODNA METODOLOGIJA
- Individualizirana nastava
- Intenzivno proučavanje foničnosti u kombinaciji s
vrlo zanimljivim štivom
- Pozitivna očekivanja
- Dugoročni pristup s čestim praćenjem i
procjenama uspješnosti
METODE KOJE POMAŽU:
- Lingivistički pristupi te pristupi utemeljeni na
značenju
- Sustavni i sekvencijski pristupi
- Kumulativne i na proces orijentirane metode
- Uravnoteženi programi čitanja
- Multisenzoričke tehnike
SVADLJIVI UČENIK: POREMEĆAJ S PRKOŠENJEM I
SUPROSTAVLJANJEM
 Poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem je ozbiljan
poremećaj za koji je svojstvena verbalna agresivnost,
sklonost k uznemiravanju drugih, prkosni stav te
neobaziranje na tuđe osjećaje.
DIJAGNOSTIČKI KRITETIJI ZA POREMEĆAJ S
PRKOŠENJEM I SUPROSTAVLJANJEM
Obrazac negativnih, neprijateljskih i prkosnih
ponašanja koji traje najmanje šest mjeseci, tijekom
kojih su prisutna četiri ili više od navedenih
ponašanja:
- Razbješnjivost
- Svađanje s odraslima
- Prkošenje odraslima ili odbijanje pokoravanja
njihovim zahtjevima ili pravilima
- Okrivljavanje drugih za vlastite pogreške ili loše
-
-
ponašanje
Lako uzrujavanje i osjetljivost na postupke drugih
Ljutnja i srdžba
Zloba i osvetoljubivost bez očiglednog razloga
Psovanje i govorenje prostota
Nisko mišljenje o sebi
ŠTO MORATE, A ŠTO NE SMIJETE ČINITI U
RAZREDU
 Morate pružati poticaje, kao što biste učinili u
slučaju bilo kojeg drugog učenika. Ne smijete se
dati uloviti u raspravu s opozicionalnim djetetom –
uvijek ćete izgubiti. Čak i ako pobijedite, zapravo
gubite jer to šteti vašem odnosu s tim djetetom
 Morate koristiti mnogo pisanja, vođenja dnevnika i
crtanja. Te su aktivnosti odlične za poticanje
pozitivnog i prikladnog izražavanja. One također
pomažu djetetu s poremećajem da sredi svoje misli
i osjećaje. Usmjerite se na proces, a ne na ishod. Ne
smijete biti nepopustljivi ni u svojem pristupu niti
u očekivanjima.
 Morate odustati od stroge kontrole i pokušati biti
fleksibilni. Ne smijete postavljati ultimatume.
Morate pružati mogućnosti izbora i koristiti
dvostruke opcije kad su obje prihvatljive. I
konačno nemojte postati opsjednuti tim
učenikom. Radite na tome da postignete polagani i
stabilni napredak.
 Morate djetetu s poremećajem dati do znanja da je
voljeno i cijenjeno usprkos tome poremećaju. No
ne smijete zanemarivati njegova neprikladna
ponašanja. Također nemojte dolijevati ulje na
vatru ili se upuštati u rat s dijetom koje pati od
poremećaja s prkošenjem i suprotstavljanjem.
SMJERNICE ZA USPJEŠNO BAVLJENJE
DJETETOM
 Tri su najvažnija vjerovanja koja morate usaditi
djeci koja pate od poremećaja s prkošenjem i
suprotstavljanjem:
 Osjećaj da imaju određenu kontrolu nad vlastitim
životom, osjećaj da je ono što čine različito od
onoga što jesu; osjećaj da su voljena usprkos
poremećaju
 Pažljivo birajte svoje bitke i razmišljajte na duge
staze, naučite odvratiti pažnju umjesto sukobiti se;
promijeniti pristup
 Potičite pisanje, vođenje dnevnika i umjetničko
izražavanje
FRUSTRIRANI UČENIK: KAŠNJENJE U
RAZVOJU
 Kašnjenje u razvoju ili kašnjenje u učenju je termin
koji se koristi za opis djetetova neuspjeha da
dostigne razvojne prekretnice tipične za njegovu
dob
Činitelji koji doprinose kašnjenju u razvoju:
- Prenatalno: izloženost drogama, pušenje, distres,
neishranjenost, alkohol, komplikacije pri porodu
- Postnatalno: padovi, nagnječenja, tjelesno
zlostavljanje, zanemarivanje, seksualno
zlostavljanje, izloženost toksinima, emocionalno
zlostavljanje
UPUTE UČITELJIMA ZA RAD S DJECOM
KOJA KASNE U RAZVOJU
 Pružite visoku razinu struktuiranosti i
dosljednosti; rutine pomažu učenicima da
predvide buduće događaje
 Ponudite različite aktivnosti učenja koje koriste
raznolike stilove učenja i inteligencija
 Dajte kratke i jednostavne upute. Učenicima koji
kasne u razvoju zadajte jednostavnije zadatke.
 Razlomite velike zadatke na male korake tako da
učenici ne postanu “preplavljeni”
 Unaprijed upozorite učenike na promjenu
aktivnosti, dajte im vremena da se mentalno i
tjelesno pripreme za promjenu.
 Pružite mnogo vanjske podrške poput upozorenja,
napisanih podsjetnika, potvrda, učenja u grupi,
učenja u paru.
 Kad poučavate nove pojmove budite konkretni;
ispričajte, pokažite i dajte učenicima za praktičan
rad.
 Budite pozitivni
 Koristite rituale; svakodnevno u razredu osmislite
dovoljno predvidljivih događaja koji učenje čine
zabavnim i uzbudljivim.
 Privucite pažnju učenika na različite načine, npr.
korištenjem glazbe, posebnih gostiju i
iznenađenja.
 Važne informacije ponovite više puta
 Jasno izrazite ciljeve učenja i više puta ih ponovite.
 Potvrđujte napredak i redovito postavljajte nove
ciljeve.
 Nastojte ostvariti otvorenu komunikaciju sa svim
učenicima, a naročito s onima koji kasne u razvoju
MNOGO USPJEHA!