Transcript Preuzmi

II ciklus studija
Državno-pravni smjer
akademska 2014/2015.godina
Pravo socijalne sigurnosti
Prof.dr Jasminka Gradaščević-Sijerčić
“Pravo socijalne sigurnosti-opći pristup”
Sarajevo,21.11.2014.godine
Sadržaj
1. Uvodne napomene (problemi
definiranja,terminološki aspekti)
2. Pojmovno određenje socijalne sigurnosti
2.1.Teorijska osnova
3. Novi socijalni rizici
4. Odnos s drugim granama prava
5. Determinantne socijalne sigurnosti
6. Ostvarivanje socijalne sigurnosti
Otvorena pitanja:definicije
 pravo socijalne sigurnosti (novi naziv);
 problemi definiranja zbog raznovrsnosti
obuhvaćenih institucija;
 brojnosti zakona i međunarodnih ugovora;
 prisustva i pravnih i nepravnih elementa;
 definiranje samo određenih dijelova socijalnog
prava (zdravstvenog, penzionog, socijalne skrbi)
 njem. Socialrecht, engl. Social security;
Pravo socijalne sigurnosti
terminološki aspekt
 Pojam “socijalna zaštita” u Evropi sve više se
koristi u širokom značenju;
 “......socijalna sigurnost kao socijalno
najrazvijenije sredstvo socijalne zaštite...”
(socijalna zaštita obuhvatnija od socijalne
sigurnosti);



Anglosaksonsko značenje pojma “socijalna sigurnost”(social security)
= kontinentalnoevropsko značenje pojma “”socijalno osiguranje”
(socijal insurance);
U našem pravnom sistemu tradicionalno socijalna zaštita je
tretirana kao uži dio socijalne sigurnosti.
Neophodno rješavati i mnoge terminološke probleme u socijalnoj
politici.
2.Pojmovno određenje u okviru MOR-a
Socijalna sigurnost podrazumijeva
«zaštitu koju društvo osigurava svojim
članovima kroz različite javne mjere protiv
ekonomskih i socijalnih nedaća koje bi ih
inače pogodile zbog gubitka ili značajnog
smanjenja zarade usljed: bolesti,
materinstva, nesreće na radu,
nezaposlenosti, invalidnosti, starosti ili smrti;
te osiguranje zdravstvene (medicinske) njege
i pomoći porodicama s djecom».
Definicija D.Pietersa
Socijalna sigurnost obuhvaća «ukupnost
aranžmana kojima se izražava solidarnost s
ljudima suočenim s (stvarnim ili prijetećim)
gubitkom zarade (tj. dohotka od plaćenog
rada) ili posebnim troškovima».
Odnosi se to prije svega na «aranžmane kojima
se osiguravaju davanja u novcu nakon nastupa
(uobičajeno) priznatih 'socijalnih rizika'».
Definicija S.Dedića
 Socijalno pravo skup pravnih pravila kojima se
regulira široko područje koje obuhvata
socijalnu sigurnost ljudi, odnosno pravo koje
fizičkim licima kao titularima prava omogućuje
da od nadležnog organa zahtjeva određene
socijalne prestacije/davanja kojima bi osigurao
svoju socijalnu sigurnost.
 Objektivni /subjektivni aspekt definiranja
Definicija A.Ravnića
Socijalno pravo uređuje javnopravnim normama prava i dužnosti
pojedinaca i javnih vlasti, odnosno javnih ustanova.
Ono obuhvaća određena davanja i usluge što su namijenjeni
pojedincima pogođenim osiguranim slučajem, zaštićenom potrebom i
Drugim zaštićenim opasnostima (eventualnostima).
Socijalno pravo sastoji se od sadržaja koji su uređeni sistemom:
- socijalnog osiguranja
- javnih fondova
- općim socijalnim sistemom
- socijalne pomoći/skrbi
- socijalne odštete
Definicija Ž.Potočnjaka
Socijalno pravo je grana prava koja
uređuje društvene odnose u vezi s
mjerama koje poduzima država u cilju
(solidarnog) pomaganja, putem pružanja
socijalnih davanja, osobama pogođenim
socijalnim rizicima.
Elementi pojmovnog određenja
 Grana prava
 Javno pravo
 Solidarnost
 Socijalni rizik
 Socijalna davanja
1.1.Teorijska osnova
 Socijalna sigurnost u najširem smislu podrazmijeva
stvaranje jednakih mogućnosti pojedincima da sebi i
svojoj porodici mogu obezbijediti uvjete života koji će im
pružiti šansu da zadovolje svoje osnovne i druge
potrebe.
 U institucionalnom smislu, socijalna sigurnost je temelj
organizacije socijalne države sa svim ustanovama koje
takve mogućnosti obezbjeđuju.
 Socijalna sigurnost podrazumijeva i obavezu
društva da svakom pojedincu obezbijedi fizički
integritet i odgovarajuće obrazovanje, stvaranje
uvjeta za zaposlenje i stanovanje kao i pravnu
sigurnost u slučajevima gubitka neke sposobnosti.
 Socijalna sigurnost obuhvata različite vrste
zaštite i pomoći koje društvo pruža svojim
članovima, posredstvom države.
 Cilj sistema socijalne sigurnosti je zaštita
stanovništva od rizika kao što su bolest,
starost, invalidnost, materinstvo i
nezaposlenost.
3.Novi socijalni rizici u suvremenom
svijetu





siromaštvo,
dugotrajna nezaposlenost,
dugotrajna bolest u porodici,
jednoroditeljske porodice,
socijalne potrebe starijih osoba.
Siromaštvo
Dva različita pristupa siromaštvu:
 koncept apsplutnog siromaštva i
 koncept relativnog siromaštva
Apsplutno siromaštvo
 Vezuje se za osnovne uvjete koji se
moraju zadovoljiti kako bi se održala
fizički zdrava egzistenicija (zdravlje i
tjelesne funkcije)
 Ideja preživljavanja
 Mjerenje apsolutnog siromaštva: prema
cijeni osnovnih dobara potrebnih da se
preživi u određenom društvu.
Relativno siromaštvo
 Siromaštvo se povezuju s općim
standardom života koji prevladava u
određenom društvu
 Procjena jaza između životnih uvjeta
pojedinih skupina stanovnika i većine
“ostale” populacije.
Ko su siromašni?
 Raznolika skupina;međutim u pravilu, čvrsto
jezgro vezuje se za pojedince koji su
deprivilegirani u mnogim aspektima života
(starije osobe, djeca, žene, pripadnici etničkih
manjina).
Objašnjenje siromaštva:
 Kultura siromaštva i kultura ovisnosti: siromašni
odgovorni za vlastitu deprivilegiranost.
 Siromaštvo posljedica širih socijalnih
procesa/širih strukturalnih neujednačenosti.
BiH i siromaštvo
 Zvanično oko 40% stanovništva
nezaposleno.
 Oko 20% živi ispod granice siromaštva,
a 30% na samoj granici.
 Pokazatelji siromaštva u BiH ukazuju
dijelom na nemogućnost sistema
socijalne sigurnosti da zadovolji potrebe
ekonomski najugroženijih kategorija.
Jednoroditeljske porodice
 Tokom 20.stoljća tradicionalna nukleusna
porodica (kućanstvo u kome žive bračni
par/samohrani roditelj s vlastitom ili usvojenom
djecom) postepeno nestaje u većini
industrijaliziranih društava.
 Danas postoji velika raznolikost porodičnih
oblika.
 Alternative braku: kohabitacija (vanbračna
zajednica), homoseksualne veze.
Jednoroditeljske porodice-statistike
 20% maloljetne djece živi u kućanstvima s jednim
roditeljem, pri čemu velika većina oko 90 %
takvih roditelja su žene. U prosjeku
jednoroditeljske porodice smadaju među
najsiromašnije skupine suvremenog svijeta.
 Samohrano roditeljstvo je često promjenjljivo
stanje (sama,udovica,razvedena)
 60% jednoroditeljskih porodica posljedica
razvoda,
 Statistika ukazuje da sve više pojedinaca svjesno
odabiru sami odgajati djecu ”samohrane majke
prema vlastitom izboru”.
Starija populacija
 Gerontologija-proučavanje starenja i starijih
osoba;fizički,kulturni, socijalni aspekt
 Dva kontradiktorna procesa:
(a) u modernim društvima starija populacija ima niži status i
manje moći nego u predmodernim kulturama/akumulirano
znanje starih ljudi često se mlađima ne čini vrijednim
izvorom mudrosti, nego jednostavno zastarjelim;
(b) starenje više nije prihvaćeno kao neizbježna
manifestacija životnog vijeka/napredak u medicini i
prehrani pokazuje da se nešto što se nekada smatralo
neizbježnim može spriječiti ili usporiti/.
 Gerontolozi govore o populaciji koja “sijedi”.
Statistika
 Svaki 7 čovjek u razvijenoim svijetu
stariji od 65 godina, a za 30 godina to će
biti svaki 4 čovjek.
 U Australiji će do 2030.godine biti
33%ljudi starijih od 65 godina,a u
Njemačkoj gotovo 55%.
 Broj “starih starijih”raste još brže nego
broj “mlađih starijih”.
Fizički učenici starenja
 Starenje-nije sinonim za loše zdravlje i
invalidnost, iako starija dob znači i sve
više zdravstvenih problema.
 Starenje tijela je pod društvenim
uticajem, ali njime upravljaju i geni.
 Biolozi prihvataju stanovište da ljudskim
bićima maksimalni životni vijek određuju
geni-i misli se da iznosi oko 120 godina.
Problemi starenja
 Kombinacija fizičkih,emocionalnih i
materijalnih problema.
 Klasa,rod i rasa značajno utječu na
starenje.
 Uzroci nejdnakosti iz prethodnog života
nastavljaju se i u kasnijim godinama.
 Najveći problemi:
loše zdravlje/nedostatak novca.
Budućnost starenja
 Treća dob –vrijeme slobodno od roditeljskih
dužnosti i tržišta rada.
 U društvu koji visoko vrednuje mladost,
vitalnost i fizičku privlačnost- stariji ljudi
postaju nevidljivi.
 Čine veliki dio populacije u industrijaliziram
državama-zahtjevi za priznanje interesa i
potreba starije populacije.
 Borba protiv ”gerontoizma”- diskriminacije
starijih osoba zbog njihovih godina-važan
aspekt budućeg razvoja društva.
4. Odnos s drugim granama prava
 Razgraničenje od:
 Karitativnih djelatnosti
 Poreznih olakšica
 Mjera demografske politike
 Posebnosti odnosa:




Ustavno pravo
Radno pravo
Porezno pravo
Upravno pravo
5.Determinante socijalne sigurnosti
promjena aktera socijalne sigurnosti
Osnova: relacija države (i demokratije) i
tržišta (i svojine).
 Teorijski stavovi:
-marksistički kolektivizam,
-socijalni reformizam,
-umjereni individualizam,
-umjereni kolektivizam i
-nova desnica.
Marksistički kolektivizam
 javni sistem socijalne sigurnosti-instrument ostvarivanja
ideoloških ciljeva, a ne cilj po sebi;
 vizija egalitarnog društva lišenog svih nedostataka, čiji bi
svaki pripadnik podjednako učestvovao u raspodjeli dobiti,
pretpostavljala je i distribuciju u skladu sa potrebama, te
eliminiranje svih oblika društvenih nejednakosti;
 sistem socijalne sigurnosti treba da predstavlja sastavni
dio socijalističkih društava, kao praktična manifestacija
klasne solidarnosti uz finansiranje sistema od strane
poslodavaca (nasuprot komunističkom načelu raspodele
prema potrebama, socijalistički princip raspodele prema
radu, objektivizovan je posredstvom principa uplate doprinosa
za socijalno osiguranje).
Socijalni reformizam
 Preuzimajući ideje o dostojanstvu i
pravima pojedinaca, humanističke
etičke principe i potrebu za održanjem
društava i njihovoj stabilnosti, ideologija
socijalnog reformizma „korišćena je u
liberalnim demokratijama kao opravdanje
za odstranjivanje onoga što je Freud
opisivao kao ’društvene izvore našeg
nezadovoljstva’, primenom državne
intervencije“
 Pravo na socijalnu sigurnost imaju svi građani.
 Javni sistem socijalne sigurnosti treba da počiva na
univerzalizmu, a ne na uvjetovanosti prava prethodnom
zaposlenošću i nivoom i dužinom uplate doprinosa i
motivisanošću za rad uopšte.
 Princip univerzalnosti primenjuje se i na nivo socijalnih
naknada, koje treba da budu jednakog iznosa za sve
građane.
 Uloga tržišta je, prema ovoj koncepciji, dovođena u vezu sa
realizovanjem tzv. ekonomskog dohotka,koji će se
(re)distribuisati u društvu, a u domenu obezbjeđivanja
socijalne sigurnosti svedena je na minimalni udeo tzv.
regulisanog tržišta.
 Prema teorijskim postavkama socijalnog
reformizma, državnim intervencijama
unapređuju se i socijalna kohezija,integracija i
inkluzija-stvaranje država blagostanja.
 Država blagostanja, smatrano je među
teoretičarima ove orijentacije,garantuje svim
građanima odgovarajući životni standard, zbog
čega udeo države u obezbeđivanju socijalne
sigurnosti i mora biti velik.
Umjereni individualizam
 Prvo je konstituisan autoritarni umjereni
individualizam, tokom 1980-ih godina, kao
reakcija na tada očigledan predstojeći
raspad socijalističkih društava i njihovih
ideologija.
 Početkom 1990-ih, nastao je i drugi
pravac liberalno-demokratski umjereni
individualizam, zbog trenda uvećanja
rashoda za sisteme socijalne sigurnosti.
 Prenos odgovornosti sa države na individue, treba da bude,
samo ograničen, a tržište u tu svrhu treba da bude
regulirano, a ne potpuno slobodno.
 Državne djelatnosti trebalo bi u potpunosti da budu
usmerene ka tzv. gubitnicima tranzicije odnosno
stanovništvu koje je najviše izloženo socijalnim rizicima.
 Uplate doprinosa od strane zaposlenih, provjeru dohodaka i
prihoda kao osnova za ostvarivanje prava, a zatim i vođenje
principa, koji bi ostvarivanje prava na naknade, treba
uvjetovati prihvatanjem zaposlenja.




Predstavnici liberalno-demokratskog umjerenog
individualizma su se zalagali za „usklađivanje socijalnih prava
sa individualnim odgovornostima“ (Dixon, Hyde, 2001: 10).
Sistem socijalne sigurnosti treba da predstavlja kombinaciju
(i partnerstvo) privatnog i državnog, pri čemu javni sistem
treba da bude usmjeren ka onima koji nisu u stanju, na druge
načine, da zadovolje potrebu za socijalnom sigurnošću.
Nasuprot tome, sposobni za rad treba da budu podstaknuti
da se zaposle, i to, između ostalog, sistemom kazni za
neizvršavanje obaveza, kako bi se eliminisale mogućnosti za
podsticanje zavisnosti od države i da bi se afirmisala etika
samopomoći.
Značaj tržišta kod liberalno-demokratskih umjerenih
individualista je naglašeniji, ali i dalje umeren.
Umjereni kolektivizam
 Prema stavovima umjerenog kolektivizma,
država treba da obezbedi odgovarajući makroekonomski okvir za razvoj privrede i podizanje
stope zaposlenosti, čime bi se smanjila
dugotrajna zavisnost od naknada u sistemu
socijalne sigurnosti, te „dozvoljavaju, pa čak i
preporučuju, izvesne državne mjere u pravcu
redistribucije prihoda“ (Nedović, 1995: 12).
 Osnovna pretpostavka umjerenog kolektivizma je da
državne mjere i politike treba da predstavljaju podršku
individualnoj i porodičnoj odgovornosti i da podstiču ulogu
tržišta u obezbjeđivanju socijalne sigurnosti.
 Osnovni izazov, predstavlja koncipiranje državnog sistema
socijalne sigurnosti, kojim bi se onemogućilo kreiranje
kulture zavisnosti od socijalnih naknada i podstakla etika
samopomoći, tj. oslanjanje individua na sopstvene snage.
 Privatna inicijativa,treba da bude maksimalizovana, a
obavezni sistem socijalne sigurnosti tržišno posredovan,
kako bi u najvećoj mjeri bio u javnom interesu.
Nova desnica
(neoliberalizam i neokonzervativizm)
 Krajem 1970-ih afirmisale su se ideje koje predstavljaju
obnavljanje, ali ne i doslovno ponavljanje klasičnih ’desnih’
ideja liberalizma i konzervativizma.
 Stavovi nove desnice počivaju na idejama o tržišnoj
dominaciji i individualnim odgovornostima u obezbeđivanju
socijalne sigurnosti, odbacivanju državnih intervencija,
kojima se sputavaju slobode i okviri slobodnog tržišta.
 Djelatnosti države blagostanja su, prema njihovom
mišljenju „skupe, rasipničke, birokratske, centralizujuće
i neefikasne; njima se širi moć države o trošku
individualnih sloboda i izbora; zavisni se stavljaju u
povoljniji položaj na račun produktivnih […] čime se,
konačno, slabi stvaranje blagostanja, a novac oduzima
od onih koji su ga zaradili“ (Beresford, 2005: 467).
 Povlačenje države iz oblasti socijalne
sigurnosti trebalo bi koncipirati
suštinskim mijenjanjem pozicije države
(u pravcu rezidualizma) i proširenjem
domena tržišno orijentiranih socijalnih
usluga.
6.Ostvarivanje socijalne sigurnosti


Socijalna sigurnost se sprovodi kroz:
 programe socijalnog osiguranja i
 programe socijalne zaštite.
Osnovni oblici socijalnog osiguranja su:
 penzijsko i invalidsko osiguranje;
 zdravstveno osiguranje;
 osiguranje za slučaj nezaposlenosti;
Osnovni oblici socijalne zaštite su:


opća socijalna zaštita
dječija zaštita;
Specifična socijalna sigurnost
 boračko-invalidska zaštita
 zaštita civilnih žrtava rata.
Literatura
 Beresford, P. (2005), Redistributing profit and loss: the
new economics of the market and social welfare. Critical
Social Policy, 25(4): 464-482.
 Dixon, J. E. Hyde, M. (2001). The Marketization of Social
Security. London: Quorum Books.
 Gilbert, N. (2002). Transformation of the Welfare State.
Oxford: Oxford University Press.
 Gilbert, N. (2005). Transformation of the Welfare State –
The Silent Surrender of Public Responsibility,Oxford:
Oxford University Press.
 Hegyesi, G. (2004). Od socijalne države do socijalnoga
društva: model partnerstva. Revija za socijalnu politiku,
11(2): 141-158.