Transcript Prevencija nasilja među djecom u osnovnim školama

Nasilje među djecom i
mladima
*Bullying*
Istraživanje o prisutnosti nasilja među djecom
u OŠ Grada Križevci
Udruga HERA Križevci
Studeni 2012
ŠTO JE NASILJE MEĐU DJECOM I
MLADIMA?
• O nasilju među djecom govorimo kad jedno ili više
djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili
ozljeđuje drugo dijete koje se ne može obraniti.
Može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda,
odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja,
uzimanja stvari, uništavanja stvari... Često uključuje
neugodne komentare o djetetu, njegovoj obitelji,
rodbini, i dr. (Mama ti je debela!''. Nemaš tatu, nemaš mamu!.
Pogledaj kako izgledaš!..)
Oblici nasilja:
• fizičko – udaranje, guranje, nanošenje boli, uzimanje osobnih stvari,
čupanje, fizičko sputavanje,…
• psihičko - verbalno - ruganje, ucjenjivanje, zadirkivanje,
ogovaranje, omalovažavanje, nazivanje nadimcima koji se djetetu ne
sviđaju, ismijavanje, prijetnja,…
• socijalno/emocionalno nasilništvo–pritisak na druge da se ne
druže, ogovaranje, ignoriranje, uvredljive grimase i kretnje, namjerno
isključivanje i nepozivanje u društvo, …
* seksualno – neželjeni dodiri, štipkanje, komentari, …
* kulturalno – vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj
osnovi,…
* ekonomsko nasilništvo – krađa, iznuđivanje novca,…
• nasilje preko interneta ili mobitela – cyberbullying –
slanje zlobnih, prijetećih i uvredljivih poruka ili slika, stavljanje na
Internet, predstavljanje pod tuđim imenom
Karakteristike nasilja:
• Namjera povređivanja - nasilnik želi nanijeti
emocionalnu ili fizičku bol, očekuje da će njegovi postupci
boljeti i uživa u promatranju patnje
• Neuravnoteženost snaga - stariji, jači,
popularniji, bogatiji,
• Ponavljanje – nije jednokratan događaj
• Strah - rezultat sistemskog nasilja koje se koristi da bi
se zastrašilo druge – cilj a ne sredstvo
Zašto se dijete počinje nasilno ponašati?
Osobine koje mogu poticati ili sprečavati pojavu i porast
nasilja
•
Obitelj -
•
Individualne osobine -
•
Škola -
Za zdrav razvoj djeteta vrlo su važna iskustva u obitelji. Nedostatak pažnje i
topline, svjedočenje nasilnom ponašanju kod kuće te nedovoljan nadzor i briga roditelja
plodna su podloga za razvoj nasilničkog ponašanja djece. Svjedočenje agresivnom
ponašanju obuhvaća fizičku i verbalnu agresiju roditelja prema djetetu ili fizičku i
verbalnu agresiju među roditeljima. Vjerojatno je da će se dijete koristiti sličnim
metodama i u kontaktu sa svojim vršnjacima.
Djeca koja su impulzivna, živahna, imaju višak energije, nemaju
strpljenja, koja često pronalaze brza “rješenja” frustrirajućih situacija, ali i
traumatizirana djeca podložnija su nasilničkom ponašanju. Okolina ih doživljava
“zločestima” i može im pripisati zločesto ponašanje te se dijete počinje u skladu s tim i
ponašati.
Školsko okruženje je također vrlo važno za pojavu nasilnog ponašanja.
Nedostatak bliskosti, osjećaja prihvaćenosti svih učenika te međusobnog poštovanja
između nastavnika i učenika i obrnuto, dovode do nasilničkog ponašanja u školi.
Nereagiranje nastavnika i stručnih suradnika na agresivna ponašanja učenika i loš
nadzor samo olakšavaju nasilnim učenicima da budu agresivni i zastrašuju druge
učenike.
Istraživanje o prisutnosti nasilja
među djecom u gradu Križevci
Predmet
istraživanja
• ispitati prisutnost nasilja
među djecom, pojavne
oblike, učestalost
nasilja, reakcije na
nasilje, te mišljenja
djece o suzbijanju
problema nasilja
Ciljevi istraživanja
• Utvrditi problem i pojavne
oblike nasilja u OŠ Ljudevita
Modeca Križevci i OŠ
Vladimira Nazora Križevci
• Definirati preporuke u cilju
prevencije nasilja među
djecom
Metode rada:
Uzorak ispitanika
učenici oba spola od
petog do osmog razreda
OŠ Ljudevita Modeca
i OŠ Vladimira
Nazora
ukupan broj učenika 910
ispitano 368 učenika – 40 %
Tehnika
istraživanja
anketa
Mjerni instrument
Upitnik od 12 pitanja
11 zatvorenih pitanja
1 otvoreno pitanje
Suradnici u istraživanju:
OŠ Ljudevita Modeca Križevci
OŠ Vladimira Nazora Križevci
Istraživanje podržali:
Grad Križevci
Županija Koprivničko križevačka
Rezultati istraživanja:
Spol
M-51,36%
Ž-48,64%
Kako doživljavaš školu?
kao sigurno mjesto moga
školovanja-73,10%
nesigurno mjesto-4,89%
niti jedno niti drugo-22,01%
Kako se osjećaš u školi?
dobro-71,32%
loše-2,65%
ni dobro ni loše-18,33%
zbunjeno-1,33%
uplašeno-2,12%
zaljubljeno-2,39%
katastrofa-1,86%
Koji oblik nasilja je najčešći u školi?
fizičko-39,03%
emocionalno-37,90%
seksualno-5,32%
socijalno-10,32%
ekonomsko-1,46%
drugi oblici-5,97%
Da li te u školi netko tuče, vrijeđa, ogovara,
prijeti da će ti nešto napraviti?
da, svaki dan-2,17%
ponekad-29,35%
nikad-68,48%
Tko te tuče, vrijeđa ili ogovara?
dječaci-16,85%
djevojčice-3,81%
dječaci i djevojčice-8,69%
netko drugi-4,35%
nitko-66,30%
Tko najčešće zlostavlja?
vršnjaci-8,59%
stariji učenici-24,74%
mlađi učenici-0,5%
odrasli-5,56%
nitko me ne zlostavlja-60,61%
Gdje se najčešće događa
zlostavljanje?
u učionici dok je prisutan učitelj-0,45%
u učionici kad nije priutan učitelj-15,26%
u školskom WC-u-24,32%
na hodniku za vrijeme odmora-24,47%
u svlačionici-9,37%
na autobusnom stajalištu-7,85%
u autobusu-5,44%
na školskom/sportskom igralištu-12,84%
Da li si ti nekome napravio loše stvari?
ne, nikada-59,46%
ponekad-36,16%
da, često radim loše stvari4,38%
Kada te netko zlostavlja što ti činiš?
kažem mu da prestane16,99%
ne kažem nikome, trpim3,35%
kažem nekome (nastavniku,
roditelju, prijatelju)-20,33%
ne idem u školu-0
nitko me ne zlostavlja59,33%
Kada vidiš da je neko nasilan prema
nekom vršnjaku, što ti učiniš?
pokušam to spriječiti-35,98%
javim nastavniku-47,00%
ne učinim ništa/to me se ne
tiče-13,43%
pridružim se nasilnicima3,59%
Od koga bi tražio pomoć da te netko
zlostavlja?
roditelja-38,98%
brat ili sestra-9,25%
prijatelja-18,30%
nastavnika-27,50%
ravnatelja-1,35%
bratovih prijatelja-0,96%
policije-2,50%
nekog u blizini-1,16%
Prijedlozi učenika za sprečavanje
nasilja?
uvesti kamere u školu-4,35%
kažnjavanje (ukor, isključivanje,
posebne mjere)-13,86%
edukacije (predavanja, radionice,
razgovori)-23,64%
prijavljivanje nasilja-16,58%
dežurstvo nastavnika na hodnicima,
igralištima i auto. Stajalištima-8,97%
bolji odgoj roditelja-9,51%
ne može se ništa učiniti-4,07%
ne znam-19,02%
OBRAZLOŽENJE:
U istraživanju je sudjelovalo 368 učenika u dvije osnovne
škole u Križevcima, i to 189 dječaka i 179 djevojčica.
Istraživanje je bilo anonimno, bez ograničenja vremena za
ispunjavanje ankete.
Djeca se u školi u većem postotku (73,10%) osjećaju
sigurno, no postotak od 4,89% djece koja se nesigurno
osjećaju nije zanemarujući.
Očekivano je da je najveći broj zlostavljanja fizički i
emocionalni, no i broj ostalih nasilja nije zanemariv.
Vršnjačkog nasilja ima prilično i u porastu je, što je i
iz ovoga istraživanja vidljivo.
U situaciji da ih netko zlostavlja većina učenika bi se
obratila roditeljima (38,98%), a nakon toga
nastavnicima (27,50%), dok bi od institucije
(policije) pomoć tražilo samo 2,50%.
Zanimljivo je pratiti razmišljanja učenika i njihove
prijedloge kako bi se nasilje među djecom
spriječilo. Ima dosta restriktivnih mjera, ali je
također zanimljivo da najveći postotak (23,64%)
smatra da je edukacija najbolji način rješavanja tog
velikog i učestalog problema, misleći pritom na
raspon od razgovora pa do radionica i predavanja.
ZAKLJUČAK:
Vidljivo je da i u osnovnim školama grada Križevaca
postoji problem vršnjačkog nasilja.
Najčešće se događa u školskim hodnicima, WC-ima, i
ostalim prostorima izvan kontrole nastavnika, ili
drugih odraslih osoba. Događa se i u
razredu,međutim druga djeca često ne priskoče u
pomoć zbog nezainteresiranosti ili straha.
Preporuke u cilju prevencije:
Ostvariti dobru komunikaciju između
nastavnika, stručnih suradnika, roditelja i
učenika
Izbjegavati stereotipe
Izbjegavati poticanje neprijateljskog
ponašanja među djecom
Organizirati radionice socijalnih vještina,
samopouzdanja, kvalitetne komunikacije i
izbjegavanja konflikta…
Osmisliti razredna pravila i kodekse
Pohvaliti pozitivno, suosjećajno, prijateljsko
ponašanje i davanje potpore
Svakoga dana djecu učiti neagresivnom ponašanju
Pokazivati vlastitim primjerom poštovanje i pružanje
potpore
Osmisliti grupe i aktivnosti kojima bi se manje
popularni i povučeniji učenici izvukli iz socijalne
izolacije.
(Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba)
Preporuke za lokalnu zajednicu
 snimanja stanja i analize podataka o rizičnim
čimbenicima i ponašanjima učenika
 plan i program preventivnih aktivnosti na lokalnoj razini
 osnivanje koordinacijskih timova na lokalnim razinama u
svrhu preventivnih aktivnosti
 osmisliti i provesti prikladne načine informiranja i
savjetovanja roditelja, mladih i djece o rizicima odrastanja
 Izraditi prijedlog djelovanja pojedinih društvenih sustava s
posebno rizičnim skupinama djece i mladih
(Nacionalna strategija prevencije poremećaja u ponašanju djece i mladih)
VAŽNO!
Djeca i mladi ne mogu sami rješavati problem
nasilja, odgovorni su odrasli!
ZAUSTAVLJANJE NASILNIŠTVA JE ODGOVORNOST SVIH NAS!
ŠKOLA MORA BITI SIGURNO MJESTO ZA SVAKO DIJETE.
Zajedno do sigurnog i poticajnog okruženja za
djecu i mlade.