Transcript motivacija
HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE (2013-2014) 21. Motivacija montažnog prijelaza 22. IV. 2013. POJAM MOTIVACIJE Odredba motivacije Općenito, motivacijom nazivamo pružanje razloga za neki promatrački ili prizorni, ili metakomunikacijski postupak u filmu (za izbor danog kadara, danog montažnog prijelaza, trenutka za prijelaz, za dani tip scene, za dani postupak lika....) rez (ali i svaka promatračka promjena) motiviran je onda kad je za preustrojavanje pažnje dan dostatan razlog. Zašto uopće pitati o “razlogu”? Film je, podrazumijevamo, izrađevina koju je netko stvorio. Film je komunikacijska pojava – kojom nam netko tko je film izradio i ponudio – teži priopćiti nešto. Kad gledamo film, ili percipiramo neki postupak u filmu defoltno (by default) podrazumijevamo da je on učinjen s nekom svrhom, i očekujemo da ćemo moći, ili odmah, ili za neko vrijeme shvatiti koja je to svrha – koji razlog za dani postupak, koji motiv s kojim se pribjeglo tome. Tako se i kod montažnog prijelaza (ili bilo kojeg premještanja vizure) može pitati zašto je promjenjena vizura, zašto se pažnja preusmjerila, preuredila? VRSTE MOTIVACIJE, PRIMJER: PSIHO, CH 3-4 I. Prizorna motivacija Ona koja je vezana uz praćenje prizornih promjena i odnosa, tj. uz promatrački interes za danu prizornu situaciju II. Nadprizorna - dramaturška, izlagačka - motivacija Ona koja je vezana uz globalne dramaturške razloge (razvoj fabule, npr), a ne za pojedinačan sadržaj danog prizora, ali utječe na njegov izbor Vezana je uz šire tematsko-izlagačke ciljeve – što pratimo na dulje vrijeme, prema razabranom planu izlaganja i koliko je pojedinačno rješenje u funkciji širih ciljeva III. Metadiskursna motivacija Upute koje nam daje film (proizvođači filma) kako da se gledateljski odnosimo prema pojedinim mjestima u filmskom izlaganju, prema samome toku izlaganja Te su upute često “stilizacijske” tj. Ppizorno i neposredno promatrački nemotivirane Je li u pitanju prijelaz na novu scenu, novu sekvencu – dakle na novi prizorni i tematski sadržaj Je li u pitanju nešto jako važno za dalje razumijevanje zbivanja Kojeg je statusa dano zbivanje (je li ono “realno” ili “zamišljeno”) PRIZORNA MOTIVACIJA I MOTIVACIJA REZA I. motivacija zbivanjem Rezom, tj. promjenom u promatranju, pratimo važnije promjene u samom zbivanju – tj. zadan je predmet interesa u prizoru na montažnom prijelazu i njega se rezom održava II. promatračka motivacija Rezom (promjenom u promatranju) uspostavljamo nove centre interesa u prizoru – tj. traži se/pronalazi promijenjen predmet interesa u prizoru Što podrazumijeva pitanje o “motivaciji reza” (a) zašto uopće režemo (dramaturška motivacija) (b) u kojem je trenutku najbolje (najmotiviranije) rezanje? Zašto? MINIMALNA, ‘OBIČNA’ (DEFAULTNA) MOTIVACIJA PRIMJER: Psiho, ch. 4/1 Motivacija iscrpljenjem pažnje; (a) Rez je motiviran iscrpljenjem pažnje onda kad je radnja koju pratimo – završena (Prelaz s prethodne scene na narednu) Otpratili smo radnju do njena kraja, nemamo više što od nje pratiti, pa nam je pažnja ‘oslobođena’ za nove sadržaje – novi kadar (novu scenu) (b) Rez je motiviran iscrpljenjem pažnje onda kad smo dovoljno vidjeli u kadru da raspoznamo situaciju (s kofera na Marion kako se oblači) Pribrali smo dovoljno informacija za opće snalaženje u onome što je u vidnome polju (za prikladnu identifikaciju prizora u kadru), pa smo spremni za druge informacije – za novi kadar To je ujedno i procesno najneobvezatnija (slaba) motivacija – jer nam ne uvjetuje na što ćemo specifično prijeći po iscrpljenju pažnje. MOTIVACIJA ODRŽANJEM PROMATRAČKE POGODNOSTI PRIMJER: Psiho – prelazak, u uredu, u drugu prostoriju (ch. 3) Motivacija održanjem promatračke pogodnosti : Ako gubimo promatračku pogodnost pri praćenju nekog zbivanja, nastojat ćemo je vratiti promjenom promatračkog položaja u odnosu na to zbivanje, onom promjenom koja nam daje novu promatračku pogodnost Ta se motivacija se temelji na našoj potrebi da pratimo važno zbivanje s optimalnom promatračkom (identifikacijskom) pogodnošću. (ch. 5 – ulazak auta u garažu) Ako zbog nekog razloga (izlaska iz vidnog područja, zamicanja za preprekom, stvorene nepreglednosti unutar kadra zbog takvog kretanja likova) izgubimo optimalnu pogodnost, nastojat ćemo je povratiti promjenom promatračkog položaja. Ovaj tip motivacije ima obavezujuću narav za naredni montažni korak – ‘jači je’ – jer uvjetuje specifičan sadržaj i tip vizurnosti narednog kadra. Nedovršeno praćenje uvjetuje očekivanje da u narednom kadru dovršimo praćenje – razvija anticipaciju sljedećeg kadra PITANJE: Kad je montažni prijelaz “jako” motiviran? TRADICIONALNI ODGOVOR Tipičan odgovor: Rez je jako motiviran kad je - ‘na pokret’ ALI, POKRET TRAJE... U KOJEM TRENUTKU TIJEKOM POKRETA REZATI? Negativni odgovor: Nije dobro rezati usred pokreta. Nije dobro rezati između dvaju vezanih pokreta, dviju faza pokreta. OVO PODRAZUMIJEVA DVA POZITIVNA RJEŠENJA: Dobro je rezati: (1) na samom početku pokreta ili (2) pred sam (nagovješten) kraj pokreta. ZAŠTO? PRVI ODGOVOR: Rez je dobar: Kad početak pokreta dostatno anticipira nastavak pokreta, tj. kad je nastavak pokreta jasno anticipiran, najavljen (prethodna motivacija), pa nam se potom pažnja orijentira ka nastavku (završetku) pokreta Anticipacijsko-verifikacijsko načelo Psihološki temelj: težimo predvidjeti slijed zbivanja, a potom provjeriti svoje naslućivanje nastavka ili vezanog dijela zbivanja, odnosno saznati o kakvom je zbivanju zapravo riječ (kad nismo o tome sigurni) KRETNJA: kad je jasno naznačen početak ili naslućen kraj kretnje – u to se želimo i vizualno uvjeriti: vidjeti nastavak (kakav je on), odnosno završetak kretnje (da li doista završava, i kakav je završetak) POGLED: kad je jasno da se je vezao uz što (da je liku “zarobljena pozornost” - tada želimo vidjeti uza što UZROČNI POTEZ: kad je djelatan pokret napravljen, želimo se uvjeriti u posljedicu (npr. pucanj, udarac – želimo vidjeti je li uspješan) PROBLEM KADRA OTKLONA – SITUACIJSKA MOTIVACIJA Problem: motivacija kadra otklona Kadar otklona / međukadar – kadar kojim se otklanjamo od glavne radnje na neku drugu pojavu u prizoru Kadar otklona lokalno je motiviran (naknadna motivacija): Kad pokazuje specifičnu reakciju na glavno zbivanje, ili mogući faktor glavnog zbivanja RAZLOG: Načelo održavanja upućenosti u relevantno okružje praćenog zbivanja – kontekstualne upućenosti Obraćamo pažnju na ono u prizornom okružju što može postati važno za središnje zbivanje Načelo socijalizacije gledateljevog praćenja situacija Uvodi se reakcija promatrača koja nam (gledatelju) pomaže u građenju vlastitih reakcija na ono što gledamo (odnosno, u odmjeravanju vlastitih reakcija s reakcijama pokazanih promatračkih likova PODRAZUMIJEVANA MOTIVACIJSKA NAČELA NAČELO MOTIVACIJE ISCRPLJENJEM INFORMATIVNOSTI: Promjena točke promatranja bit će motivirana iscrpljenjem pažnje onda kad taman prethodi iscrpljenju važnije informativne plodnosti danog promatračkog položaja. NAČELO POLOŽAJNE MOTIVACIJE: Promjena točke promatranja bit će položajno motivirana onda kad nova vizura daje pogodniji pristup važnim informacijama NAČELO APELATIVNE MOTIVACIJE: Promjena točke promatranja bit će apelativno motivirana onda kad se tom promjenom iznese na vidjelo pojavu što sama po sebi privlači pažnju, (što privlači i nehotičnu pažnju). – često naknadna motivacija NAČELO ANTICIPACIJSKO-VERIFIKACIJSKE MOTIVACIJE: Promjena točke promatranja bit će anticipacijsko-verifikacijski motivirana onda kad ta promjena donese provjeru anticipacije s kraja prethodnog kadra. . NASTAVAK: NAČELO KONTEKSTUALNE MOTIVACIJE: Promjena točke promatranja bit će kontekstualno motivirana u onoj mjeri u kojoj upućuje na informativno važne sastojke dijela prizora što se za neko vrijeme držao u pozadini pažnje. NAČELO SOCIJALIZACIJSKE MOTIVACIJE: Promatrački otklon na kontekst bit će socijalizacijski motiviran ako pokazuje reakciju prizornog lika koji promatra središnje zbivanje od kojeg smo se otklonili. DOPUNSKA LITERATURA: H. Turković, 2000/20012, Teorija filma, Zagreb: Meandar poglavlja (2000: str. 196-179 / 2012: 163-232): 13. Motivacija prema zbivanju; 14. Motivacija prema promatračkom stavu, 15. Tumačenje motivacije H. Turković, 2008, Retoričke regulacije, Zagreb: AGM (poglavlje: “Metadiskursna funkcija stilskih otklona”, str. 41-64)