Transcript 9. Problemi s ambijentalnim zvukom

HRVOJE TURKOVIĆ
TEORIJA MONTAŽE (2014-2015)
9. Problemi sa ambijentalnim zvukom;
neprizorni zvuk
9. XII. 2014.
PRIMJERI UMJETNOG (IMIATATIVNOG)
ZVUKA:

Imitativni zvuk (engl. Foley, Foley sound effects) –
proizvodi ga izvođač šumova (engl. Foley artist):


http://www.youtube.com/watch?v=XHa98mDfOR4
Pod kojim uvjetom imitativni zvuk prepoznajemo kao
realističan i prizoran?
RASPOZNAVALAČKE ZNAČAJKE
PRIZORNOG ZVUKA – IDENTITET
ZVUKA, SINKRONOST


1. Zvuk doživljavamo kao osobinu pojave koja ga proizvodi (Traffic,
ch.4)
 zvuk dio identiteta pojave – pojavu-zbivanje uz vizualno
identificiranje raspoznajemo i pomoću zvuka
 zvukotvorne promjene – ono promjene (zbivanja, kretanja,
postupaka...) koje u prizoru koje proizvode čujni zvuk
2. Prizorni zvuk je sinkron sa zvukotvornim promjenama u prizoru –
uzrokovan njima
 Npr, podudaranje izgovora sa zvukom izgovora (engl. lip-sync);
podudaranje udarca cipelom o pod sa zvukom koraka, bljeska s
praskom...
 asinkronost - nepodudaranje čujnih zvukovnih promjenama sa
zvuku odgovarajućim zvukotvornim promjenama u vidnom
polju (npr. Zvuk kasni ili rani u odnosu na svoj izvor

RASPOZNAVALAČKE ZNAČAJKE PRIZORNOG
ZVUKA - PERSPEKTIVNOST




Jačina, glasnoća, zvuka ovisi o udaljenosti izvora zvuka od točke
promatranja
Javlja se pomiješan s drugim zvukovima – u sklopu ukupne zvučne slike
(ambijentalni zvuk)
Bliži i jači zvuk maskira (pokriva, odstranjuje) dalji zvuk, odnosno druge
zvukove


Odvojeno snimanje glavnog zvuka od snimanja bučne pozadine (“žamorenje”,
“žamoranti”)
Što je izvor zvuka udaljeniji u zatvorenom (dijelom ili posve) prostoru to
je više refleksnih zvukova (rezonanci) što prate izravni zvuk izvora


zvučna perspektiva; eng. sound perspective, acoustic perspective) –
indikacija udaljenosti izvora zvuka od slušatelja (mikrofona)
Refleksni zvuk – valovi što se odbijaju od okolnih površina i koji kasne za
izravnim zvukom, a razlikuju se i po zvučnim svojstvima
Što je veći zatvoreni prostor koji okružuje izvor zvuka to je više
refleksnih zvukova, to ima više onih jače odloženih
POVIJESNI PROBLEMI SA AMBIJENTALNIM
ZVUKOM
Problemi sa zvučnim snimanjem na ranom prelasku na zvučni film:
 Pjevajmo na kiši – prizor zvučnog snimanja (ch. 19 - unatrag)
 Ucjena – prvi zvučni film Hitchcocka (1929)
Problemi sa ambijentalnim zvukom:
 A. Problem s “odraznim zvukom” - “studijski zvuk”, zvuk velikog i pretežito
praznog interijera (zvuk studijskog prostora, dvorane, hale prisutan i u malim
interijerima, u bližim planovima, i u eksterijernim prizorima.
 Ubojica M – prizor na ulici (ch. 3)
 B. Problemi s “ambijentalnom tišinom”: neuzimanje u obzir općeg stopljenog
šuma ambijenta - dojam “praznog zvučanja” dijaloga u ambijentu (kod
nasinkroniziranog dijaloga).
 Kompenzacija:
 “podlaganje” glazbe
 naknadna montaža, dodavanje ambijentalnih šumova (kombinacije
karakterističnih šumova ambijenta).



C. Problemi s “maskiranjem zvuka” – kako snimati dijalog u bučnom okružju
 Snimanje glavnog zvuka odvojeno od ambijentalnog
D. Problem zvukovno-perspektivne kompatibilnosti: preusmjeravanje
mikrofona (pri praćenju glavnih likova) često ključno mijenja “zvučnu sliku”
ambijentalnih šumova – ne čuju se isto
 ZAŠTO? - Uobičajeno imamo dojam da su okolni zvukovi stalno isti, bez
obzira kako prebacujemo pogled po prizoru – ne ovise o usmjerenju
promatranja. Zato promjena prirode zvučanja preusmjeravanjem
mikrofona ne izgleda iskustveno prihvatljivo.
 ISPRAVKA:
 (a) uporabom usmjerenih mikrofona nastoji se eliminirati registracija
ambijentalnog zvuka
 (b) odvojeno se snimaju ambijentalni zvukovi (kombinacija individualnih
zvukova koji obilježavaju ambijent) ili se montažno sastavlja zvučna slika
ambijentalnog zvuka od arhivskih šumova
SAŽETAK: PRIZORNI KONTINUITET ZVUČANJA




Kompatibilnost dijaloga, tj. zvučnosti govora što se prenosi s kadra na
kadar
 ista rezonantna slika govora, odn. rezonanca koja odgovara planu
(promatračkoj i slušalačkoj udaljenosti točke promatranja)
Kompatibilnost glavnoga šuma, tj. šuma koji proizvodi istaknuto
zbivanje u prizoru
 ista rezonantnost, odnosno ona koja odgovara promatračkoj
udaljenosti
Istovjetnost ambijentalnog šuma, tj. istovjetnost strukture individualnih
šumova koji karakteriziraju dani ambijent (PRIMJER: Bran)
 Kontinuirano čujemo isti zvuk, iste strukture i čujnosti – bez obzira
koliko se mijenja usmjerenje promatranja i prizorni položaj točke
promatranja
Istovjetnost tišine (bijeli šum), tj. ukupanog stopljenog šuma danog
ambijenta, tipično ispod praga pažnje
 Potpuno isti šum (ili isti “bruj” ako je po srijedi proizveden,
glazbeni, šum)
KRITERIJI U RJEŠAVANJU PITANJA
AMBIJENTIRANOSTI ZVUKA
 1.

kriterij realističnosti
 2.
kriterij razabirljivosti zvuka (osobito govora u ambijentu)
favorizira strogu perspektivnost zvuka
favorizira dobru i čistu zvučnost (čujnost) glavnog prizornog zvuka
(onog kojeg pratimo; npr. govora, pjevanja...) pa ignorira
perspektivnost ako ona odmaže čujnosti, razabirljivosti govora
 Potiskuje, utišavaju se pozadinski zvukovi i popratna glazba, kako bi
se bolje čuo dijalog.

 3.

kriterij stilizacije
selektivnim odstupanjem od kriterija realističnosti (perspektivnosti)
mogu se dobiti posebni retorički, stilistički efekti
 PRIMJER: Prošle godine u Marienbadu
 PRIMJER: stilizirane “ambijentalne atmosfere” – engl. ambience,
artificial soundscape:
http://www.youtube.com/watch?v=Aa4rRvRB_Xs
IZVANPRIZORNI ZVUKOVI
Neprizorni zvukovi – zvukovi koji nemaju izvor u
prizoru, registriraju se kao ‘dodani’ (engl. off)
 1. popratni govor – naracija, komentar
 eng. voice over, nondiegetic voice
 2. popratna glazba
 eng. nondiegetic music
 3. izvanprizorni šumov
 eng. nondiegetic sound effects

RASPOZNAVALAČKE ZNAČAJKE NEPRIZORNOG ZVUKA –
NEPERSPEKTIVNOST (PRIMJER: SIN CITY)



nesinkron je
 (a) nije kompatibilan s prizorom – tipski ne pripada praćenom
ambijentu (PRIMJER: Sin City)
 (b) nema sinkroniteta ni sa kojim vidljivim izvorom zvuka; ond. odvija
se neovisno od zvukotvornih promjena u kadru
ujednačene je zvučnosti (jačine, čujnosti) preko montažnih prijelaza (iste
jačine) – ne ovisi o promjenama točke promatranja od kadra do kadra, pa
ni o promjenama scene
 ako mu se mijenja jačina i čujnost (kad se npr. glazba ‘podvuče’ pod
dijalog) onda je on i nadalje ujednačene (tiše) zvučnosti, i nadalje
neovisan o mijenjanju točke promatranja ili prizora
‘čistog je zvučanja’
 ništa ga ne maskira - tipično ga nema refleksija, a ako ima one su
ujednačene, neovisne o prizoru i promjenama točke promatranja
DOPUNSKA LITERATURA:
Salt, Barry, 2009, Film Style and Technology: History and Analysis,
3rd edition, London: Starword
Turković, Hrvoje, 2007. “Kompenzacijska teorija funkcije filmske
glazbe”, Književna smotra, 39/2007, 143 (1), (ima dosta o
povijesnim promjenama u uporabi zvuka u filmu)
(http://bib.irb.hr/datoteka/297492.TURKOVIC_Kompenzac
ijska_teorija_popratne_filmske_glazbe.doc)