Transcript ambijentalni zvuk

HRVOJE TURKOVIĆ
TEORIJA MONTAŽE (2012-2013)
7. Ambijentalni zvuk
27. XI. 2012.
ZVUK KAO IDENTIFIKATOR AMBIJENTA I
AMBIJENTALNE SITUACIJE
Primjer: prepoznavanje ambijenta i prizorne situacije samo
prema zvuku (Fargo– ch. 7; ch. 12; 13)
Samo po zvuku može se, uglavnom, razlikovati:
 Tip ambijenta:



eksterijer od interijera
vrsta ambijenta (ulica, periferni krajolik, učionica ili kakva javna
prostorija s ljudima…
veličina ambijenta (mali ili veliki) – osobito interijera
 blizina izvora zvuka ili udaljenost (promatračko-slušalački
položaj u ambijentu)


Pojam točke slušanja – mjesto u ambijentu s kojeg slušamo prizorne
zvukove (vezan tipično uz točku promatranja, zvučna dimenzija
promatračke smještenosti, ali može biti i odvojen, disociran, od točke
gledanja)
ZVUČNA (TEMPORALNA) OBILJEŽJA
AMBIJENTA

Neke ambijente karakterizira i određen raspon tipičnih zvukova


Gradski ambijent – šum prometa; seoski – glasanje životinja, zvuk zvona, morski –
šum mora… (Amelie – ch. 4...)
Mnoge ambijente u različitom razdoblju karakteriziraju različiti tipični zvukovi –
različita “zvučna slika” (ukupna kombinacija svih zvukova)
u različito doba dana (različita u rano jutro, različita u ‘jeku’ dana (vrhuncima
prometa u gradu, npr.), različita noću
 u različitom godišnjem dobu (lišće ne šušti u svim godišnjim dobima, niti je u
svima jednaka tišina kakva je u krajoliku pod snijegom…
 pod različitim metereološkim prilikama (pod kišom; pod vjetrom; pod bljuzgom;
pod vjetrom…) (Amelie, - ch. 4...)
 U interijeru – različit raspon zvučnosti (tišina i izdiferencirani zvukovi / ukupan
žagor i brojni šumovi “bučnog” interijera) (Amelie, ch. 4, ch. 5...)


No ambijentalni zvuk je jedan od najjačih indikatora prigodnog prepoznavanja
istovjetnosti ambijenta
 Utvrđivanja jesmo li još uvijek kontinuirano promatrački prisutni u ambijentu
ili više nismo, nego se nalazimo u posve drugom vremenu promatranja.
 Nagla promjena ambijentalnog zvuka jaka je indikacija promjene
ambijenta, ili razdoblja promatranja (ch. 5...)
 Konstantnost ambijentalnog zvuka jaka indikacija da smo još uvijek u
istom ambijentu i u istom vremenu njegova promatranja
GLOBALNE VRSTE ZVUKOVA

šumovi (eng. noise, sound effects)
 Zvukovi koji ne proizlaze iz djelatne, razrađene artikulacije, nego bivaju
proizvedeni zvukotvornim zbivanjem



Tipično vrlo dobro razlikujemo artikulacijske zvukove (koje je neko svrhovito
modulirao – glasanje, govor, glazba) – od neartikulacijskih zvukova - šumova
glasanje / govor (eng. voice, dialogue, narration, voice over)
 Artikulirano, prvenstveno komunikacijsko, glasanje životinja i ljudi
glazba (eng. music)
 Suvisle i izrazito pravilne zvukovne strukture umjetno proizvedene
(artikulirane osobitim instrumentima, ili prilagodbama) tipično bez
prigodne komunikacijske svrhe
DVA TIPA ZVUKA RAZLIČITA
STATUSA

PRIMJER: Amelie, J.-P. Jeunet (ch. 5; ch. 6.)
prizorni zvukovi (eng. diegetic sounds)
 oni koji imaju izvor u promatranu prizoru
 neprizorni zvukovi (eng. nondiegetic sounds)
 oni koji nemaju izvor u promatranu prizoru, ne pripadaju mu
 shvaćaju se kao ‘umjetno nadodani’
 Status zvuka može se mijenjati od kadra do kadra (prizorni
može postat neprizorni, a neprizorni – prizorni) – tzv.
prevlačenjem zvuka s kadra jednog prizora na novu scenu, tj. na
posve novi, zvučno drugačiji prizor

RASPOZNAVALAČKE ZNAČAJKE
PRIZORNOG ZVUKA – IDENTITET
ZVUKA, SINKRONOST


1. Zvuk doživljavamo kao osobinu pojave koja ga proizvodi (Amelie,
ch.4)
 zvuk dio identiteta pojave – pojavu-zbivanje uz vizualno
identificiranje raspoznajemo i pomoću zvuka
 zvukotvorne promjene – ono promjene (zbivanja, kretanja,
postupaka...) koje u prizoru koje proizvode čujni zvuk
2. Prizorni zvuk je sinkron sa zvukotvornim promjenama u prizoru –
uzrokovan njima
 Npr, podudaranje izgovora sa zvukom izgovora (engl. lip-sync);
podudaranje udarca cipelom o pod sa zvukom koraka, bljeska s
praskom...
 asinkronost - nepodudaranje čujnih zvukovnih promjenama sa
zvuku odgovarajućim zvukotvornim promjenama u vidnom
polju (npr. Zvuk kasni ili rani u odnosu na svoj izvor

RASPOZNAVALAČKE ZNAČAJKE PRIZORNOG
ZVUKA - PERSPEKTIVNOST




Jačina, glasnoća, zvuka ovisi o udaljenosti izvora zvuka od točke
promatranja
Javlja se pomiješan s drugim zvukovima – u sklopu ukupne zvučne slike
(ambijentalni zvuk)
Bliži i jači zvuk maskira (pokriva, odstranjuje) dalji zvuk, odnosno druge
zvukove


Odvojeno snimanje glavnog zvuka od snimanja bučne pozadine (“žamorenje”,
“žamoranti”)
Što je izvor zvuka udaljeniji u zatvorenom (dijelom ili posve) prostoru to
je više refleksnih zvukova (rezonanci) što prate izravni zvuk izvora


zvučna perspektiva; eng. sound perspective, acoustic perspective) –
indikacija udaljenosti izvora zvuka od slušatelja (mikrofona)
Refleksni zvuk – valovi što se odbijaju od okolnih površina i koji kasne za
izravnim zvukom, a razlikuju se i po zvučnim svojstvima
Što je veći zatvoreni prostor koji okružuje izvor zvuka to je više
refleksnih zvukova, to ima više onih jače odloženih
POVIJESNI PROBLEMI SA ZVUČNOM
PERSPEKTIVOM I AMBIJENTALNIM
ZVUKOM




Nije se odmah shvaćalo doživljajnju vrijednost zvučne perspektive i
perceptivne neravnopravnosti zvukova
Percepcijsku neravnopravnost glavnog zvuka (onog koji nam treba biti
u središtu pažnje, od popratnih i pozadinskih zvukova)
 Pjevajmo na kiši – prizor zvučnog snimanja (ch. 19 - unatrag)
“studijski zvuk” – zvuk velikog i pretežito praznog interijere (zvuk
studijskog prostora, dvorane, hale prisutan i u malim interijerima, u
bližim planovima, i u eksterijernim prizorima.
 Ubojica M – prizor na ulici (ch. 3)
 Dama koja nestaje – prizor na kolodvoru (ch 5)
Neuzimanje u obzir “ambijentalne tišine” – dojam “praznog zvučanja”
dijaloga u ambijentu (kod nasinkroniziranog dijaloga).
Namjerne stilizacije zvuka: Prošle godine u Marienbadu (1:14)
VRSTE PRIZORNIH ZVUKOVA

A) glavni, prvoplani prizorni zvukovi:




1) dijalog - eng. dialogue
2) glavni šumovi – šumovi glavnog zbivanja - hod glavnog junaka, udarac pri
tučnjavi glavnih junaka, pucanj iz pištolja... – eng. sound effects
3) prizorna glazba u središtu pažnje likova – eng. source music
B) pozadinski prizorni zvukovi:



4) ambijentalni šumovi – izdvojeni šumovi što karakteriziraju ambijent –
žagorenje ljudi, zvukovi trube, automobila, zvona crkve... – eng. background
noise; special effects
5) ambijentalna glazba – glazba koja ima izvor u prizoru i obilježava ga – eng.
source music, ambient music, local music
6) ambijentalna tišina (engl. presence)– stopljeni zvukovi ukupnog ambijenta
– ispod praga razlikovnja – tzv. bijeli šum) – također karakteriziraju ambijent i
onda kad nema ambijentalnih šumova, a ‘podlažu’ – ambijentiraju - svaki
prizorni zvuk
IZVANPRIZORNI ZVUKOVI

Izvanprizorni zvukovi – zvukovi koji nemaju izvor
u prizoru, registriraju se kao ‘dodani’ (engl. off)
1. popratni govor – naracija, komentar
 eng. voice over
 2. popratna glazba
 eng. non-diegetic music
 3. izvanprizorni šumovi

RASPOZNAVALAČKE ZNAČAJKE
IZVANPRIZORNOG ZVUKA NEPERSPEKTIVNOST
 ujednačene
je zvučnosti (jačine, čujnosti) preko montažnih
prijelaza (iste jačine) – ne ovisi o promjenama točke
promatranja od kadra do kadra, pa ni o promjenama scene

ako mu se mijenja jačina i čujnost (kad se npr. glazba ‘podvuče’ pod
dijalog) onda je on i nadalje ujednačene (tiše) zvučnosti, i nadalje
neovisan o mijenjanju točke promatranja ili prizora
 ‘čistog
je zvučanja’
ništa ga ne maskira
 tipično ga ne prate rezonance
 (ili su one stalne, neovisne o prizoru i promjenama točke
promatranja)

DOPUNSKA LITERATURA:
Paulus, Irena, 2011, Teorija filmske glazbe – kroz teoriju filmskog zvuka
(poglavlje “3. Podjela filmskog zvuka”), Zagreb: Hrvatski filmski savez
Turković, Hrvoje, 1996, “Zvuk na filmu – sistematizacija pojmovlja”,
Hrvatski filmski ljetopis, 5/1996.
(http://bib.irb.hr/datoteka/240836.ZVUKFILM.DOC)
Turković, Hrvoje, 2007. “Kompenzacijska teorija funkcije filmske glazbe”,
Književna smotra, 39/2007, 143 (1),
(http://bib.irb.hr/datoteka/297492.TURKOVIC_Kompenzacijska_te
orija_popratne_filmske_glazbe.doc)
Turković, Hrvoje, 2007, „Mit neprimjetnosti filmske glazbe“, Hrvatski
filmski ljetopis, 50/2007, Zagreb: Hrvatski filmski savez, str. 3-15
(http://bib.irb.hr/datoteka/301909.TURKOVIC_Mit_neprimjetnosti.
doc)