Transcript abc Filozofija - Hegel

Hegel
Autor-Mr Gorana Đudurović Praštalo
Hegel (1770-1831)
 Djela koja se preporučuju prije čitanja Hegelovih spisa su knjige H. Markuzea-Um i revolucija,
A. Koževa-Kako čitati Hegela, E. Bloha- Subjekt-objekt, T. Adorna-Tri studije o Hegelu, J.
Ritera-Hegel i francuska revolucija i Lukača- Mladi Hegel. Ovi radovi su za one koji se ne
žele u poimanjima pouzdati u interpretacije, već uzimaju stvar u svoje ruke, a znaju da im treba
pomoć.
 H. Markuze u djelu Um i revolucija uočava pet razdoblja karakterističnih u razvoju Hegelove
filozofije:
 1. razdoblje od 1790. do 1800. je period koji filozofiju zasniva na religioznim osnovama što je
vidljivo u djelu Teološki spisi iz mladost.
 2. razdoblje od 1800-1801. je period formulisanja filozofskog stanovišta putem kritičkih rasprava
sa filozofskim sistemima prvenstveno Kanta, Fihtea i Šelinga. Najznačajnija djela tog razdoblja su
Razlika između Fihteovog i Šelingovog sistema filozofije, Vjerovanje i znanje
 3. razdoblje od 1801 do 1806. je period jenskog sistema tj. najraniji je oblik Hegelovog potpunog
sistema i tu su najznačajnija djela Jeneser Logik und Metaphysik, Jeneser Realphilosophie i System
der Sittlichkeit.
 4. razdoblje koje obuhvata 1807. godinu značajno je po objavljivanju Fenomenologije duha.
 5. razdoblje je period konačnog sistema sa djelima Filozofska propedeutika, Nauka logike,
Enciklopedija filozofskih nauka, Filozofija prava i razna berlinska predavanja o filozofiji
istorije, istoriji filozofije, estetici i religiji.
Stvaralaštvo
Hegelovo određenja filozofije
 Hegel u Fenomenologiji duha govori o zadatku filozofije
na putu dolaska do istine kao cjeline. To je njen cilj.
Ona mora negirati svoje ime i ne biti ljubav, težnja ka
znanju već samo znanje, nauka, što je nemoguće bez
sistema. Sistem filozofije čine-LOGIKA, FILOZOFIJA
PRIRODE I FILOZOFIJA DUHA.
 U Enciklopediji filozofskih nauka Hegel ističe da
“filozofiji nedostaje prednost koja je od koristi drugim
naukama da, u pogledu svojih predmeta, može
pretpostaviti da su neposredno dani predodžbom i da je
metoda spoznavanja za početak i dalji tok već
prihvaćena”.(Hegel, 1987: 29)
Hegelovo poimanje mišljenja
 Mišljenje je za Hegela negiranje stvarnosti.
To negiranje (aufheben) je ukidanje i
očuvanje. Kao što u prirodi postoji organski
razvoj (pupoljak, cvijet i plod) tako je sa
kretanjem našeg mišljenja. Jedno koje
nestaje omogućava da iz njega nastane nešto
novo.
Mišljenje mišljenja
Hegelovo shvatanje istine
 Istina je cjelina. Cjelina je organsko jedinstvo.
 ”Pupoljak se gubi u izbijanju cveta, te bi se moglo reći
da cvet opovrgava pupoljak; tako isto plod oglašava
cvet za neko lažno postojanje biljke, te kao istina
biljke nastupa plod na mestu cveta. Ove se forme ne
samo razlikuju, već se takođe uzajamno potiskuju kao
međusobno nepodnošljive. Ali, njihova prolaznost
čini ih u isto vreme momentima organskog jedinstva,
u kome one ne samo ne protivreče jedna drugoj, već je
isto tako nužna kao i svak druga; i tek ta jednaka
nužnost sačinjava život celine”. (Hegel, 1987:2)
Hegelova dijalektika
 Suštinu Hegelove dijalektike izrazio je H. Markuze u djelu
Um i revolucija sljedećom formulom:
 Istinski oblik zbilje(stvarnosti) zahtijeva slobodu
 Sloboda zahtijeva samosvijest i spoznaju istine
 Samosvijest i spoznaja istine su bitnosti subjekta
 Istinski oblik zbilje (stvarnosti) mora se shvatiti kao subjekt
Hegelova dijalektika
Fenomenologija duha- istorija ljudskog
iskustva
 H. Markuze ističe kako Hegelova “Fenomenologija
duha” predstavlja imanentnu povijest ljudskog
iskustva.(Makuse,1987:89)
 Hegel ju je pisao 1806. godine u Jeni. Napoleonska armija
se približavala gradu i djelo je prožeto duhom vremena
koji se oblikovao.
 Svijet nije u stvarnosti onakav kakav izgleda, a Hegel
počinje sa iskustvom obične svijesti u svakodnevnom
životu.
 To nije iskustvo zdravog razuma već ono koje osjeća da
ne posjeduje potpunu istinu i na putu je ka stvarnom
znanju. Svijet postaje stvaran samo pomoću poimajuće
sile svijesti.
Put svijesti ka apsolutnom znanju
 Put svijesti ka apsolutnom znanju ne može
se odvojiti od istorijske borbe između
čovjeka i njegovog svijeta. To je sastavni dio
puta ka istini i tako je jedino moguće, po
Hegelu, da čovjek svoj vlastiti svijet učini
svojim djelom. Proces saznanje postaje
istorijski proces.
Hegelova filozofija istorije
Istorija kao napredak u svijesti o
slobodi
 Sve velike teorije osamnaestog vijeka stajale
su na filozofskom gledištu da je istorija
napredak i prisutna je u Hegelovoj filozofiji.
Hipoteza na kojoj je Filozofija istorije je na
temeljima Logike. Istinsko bivstvovanje
(bitak) je um koji se očituje u prirodi i dolazi
do svog ostvarenja u čovjeku. “Ozbiljenje se
događa u povijesti, a s obzirom na to da je
duh, um ozbiljen u povijesti, Hegelova teza
podrazumijeva da je duh aktualni subjekt i
pokretna snaga povijesti”.(Marcuse, 1987:193)
 Istorija svijeta je napredak u svijesti o
slobodi. Hegel u Istoriji filozofije navodi tri
osnovna stupnja u razvitku slobode:
istočnjački, grčko-rimski i njemačkohrišćanski.
 Istočnjaci nisu saznali da je čovjek kao takav
slobodan. Znali su samo da je jedan
slobodan. Grci su znali da su samo neki
slobodni. Njemačka nacija pod uticajem
hrišćanstva postigla je svijest da je čovjek
kao čovjek slobodan.
Lukavstvo uma
 Istorijske ličnosti nisu još aktualni istorijski
subjekti. Kroz njih djeluje “instrument Svjetskog
duha”. Istorija se javlja kao klaonica, u kojoj se
žrtvuje sreća naroda, mudrosti države i vrlina
pojedinca.
 Povijest nije pozornica sreće. Razdoblja sreće su
prazne stranice u njoj.
 Rezultat francuske revolucije nije bilo ‘ozbiljenje
slobode’. Pojedinac po Hegelu je na gubitku u
borbi sa državom, proces oslobađanja završava u
teroru.
Hegelov-sistem filozofije
“Pravi oblik
u kom istina može da egzistira
može biti jedino njen naučni sistem.”
Hegelova-Logika/Enciklopedija filozofskih
nauka/
Logika
 Markuze smatra da Hegelova logika nije nova već
da je on nanovo interpretirao kategorije
Aristotelove Metafizike.
 Logika počinje kao što je počela čitava zapadna
filozofija, sa pojmom bivstvovanja (bitka) i
pitanjem šta je bitak? – tražeći ono što sve stvari
obuhvata i čini ih onim što jesu. U svakodnevnom
jeziku razlikuje se bitak od određenog bića i
vidljivo je to u svakom sudu. Kopulu ‘je’ nemoguće
je definisati, jer se bitak ne određuje kao stvar već
kao predikat svake stvari.
 Pokušavajući razumjeti bitak susrećemo
ništa. Svaka stvar jeste, a bitak nije neka
stvar. On je nikakva stvar, dakle, ništa. Ali,
Hegel smatra da na svijetu nema stvari koja
u sebi nema i jedno i drugo i bitak i ništa.
Sve jeste tako što neprestano u svakom
trenutku svog bivanja postaje nešto što još
nije, a nešto što traje, što jeste odlazi, prelazi
u ne-bitak.
 Između bitka i ničeg ne postoji apsolutno ništa što nije neko
srednje stanje između bitka i ničeg i Hegel upravo na osnovu
zbivanja u tom između upućuje na razliku između bivanja i
prelaženja .
 Nešto je samo utoliko prevaziđeno ukoliko je stupilo u jedinstvo sa
svojom suprotnošću; u toj bližoj odredbi ono se kao nešto
reflektovano može označiti kao momenat.
 Samo u prevazilaženju su momenti (trenuci). Tu su zajedno i ono
nestajuće i nastajuće, tu se čuvaju određenja od rasipanja, što
posebno naglašava u Fenomenologiji duha, gdje učenje preko
iskustva vodi u nove horizonte znanja.
 Pojam ima svoje opstojanje kao vrijeme pa je time u svome
razvitku prepušten rasipanju. Međutim, kad se duh dovršava u
nauci pojam prevladava vrijeme.
 „Jedinstvo čiji momenti, biće i ništa, postoje kao
neodvojivi jeste u isto vreme od njih samih
različno, a tako nasuprot njima jedno treće, koje u
svojoj najsvojstvenijoj formi jeste bivanje.
Prelaženje je isto što i bivanje, samo što se u
prelaženju bića i ništa , koji od jednoga prelaze k
drugome, više zamišljaju da miruju jedno izvan
drugog, a prelaženje kao nešto što se dešava
između njih. Kada se i čime se povede reč o biću ili
o ničemu, to treće mora biti tu; jer biće i ništa ne
postoje za sebe, već se nalaze samo u bivanju, u
tom trećem“. (Hegel, 1987:96)
 Logika prateći ove analize prestaje biti izvor
pravila i oblika ispravnog mišljenja.Hegelova
logika to prestaje biti i ona naglašava
apsurdni i paradoksalni karakter svijeta.
Markuze ističe kako formalna logika
prihvata oblik svijeta. “Dijalektička logika,
pak, odbacuje svaki zahtjev za
neprikosnovenošću datog, i razbija
samozadovoljstvo onih koji žive po
njegovim propisima”. (Marcuse, 1987:118)
 Prateći sva bivanja, prelaze
najzagonetnije kretanje u Logici je
refleksija, kretanje ničeg kroz ništa
nazad samom sebi (Hegel, 1987:60)
kako primjećuje Adorno u djelu Tri
studije o Hegelu.
 Hegelova Logika, sa pitanjem o tome šta
je bitak i troslojnim odgovorom da je
suština bitka u biti, pojmu i ideji,
prikaz je te ideje u apstraktnom obliku.
Isti su oblici mišljenja i bitka, isto su
metafizika, ontologija i logika.
Hegel-Filozofija prirode/Enciklopedija
filozofskih nauka/
Filozofija prirode
 Poslije boravka u apstraktnom vidu ideja se
nalazi u prirodi gdje se otjelovljuje u
prostoru, u svom drugobivsvtu (filozofija
prirode). Njen razvoj se tu odvija kroz faze
koje joj omogućavaju napredovanje.
Filozofija duha/Enciklopedija
filozofskih nauka/
Filozofija duha-Subjektivni duh
 Filozofija duha obrađuje tri stepena odnosa
duha prema samom sebi:
 Subjektivni duh
 Objektivni duh
 Apsolutni duh
 Subjektivni duh, na svom prvom nivou,
onakav kakav iznikne iz prirode čini
antropologija (duša), fenomenologija
(svijest) i psihologija (duh).
Filozofija duha- Objektivni duh
 Objektivni duh istupa iz svoje subjektivne sfere da
bi spoljašnji svijet oblikovao prema svojoj volji i u
njemu stvorio sadržaje. Objektivni duh osvaja
svijet stvari. To nije ni svijet prirode , ni
subjektivnost ega. U tom svijetu je pravo,
moralnost i moralna društvena stvarnost
(običajnost-Sittlichkeit) koju čine porodica,
građansko društvo i država.
 Država je sinteza porodice i građanskog društva.
Ona je um koji želi da se aktualizuje u ljudskoj
zajednici. Ljudi treba da učestvuju u životu države
bez nje se ne mogu aktualizovati.
Apsolutni duh
 Apsolutni duh je duh koji se putem čovječanstva
vraća samom sebi. Unutar apsolutnog duha
nalazimo tri nivoa:
 1. umjetnost
 2. religiju
 3. filozofiju
 Zajedničko ovim nivoima je sadržaj koji je istina,
otkrivanje apsolutnoga, a različita je forma. U
umjetnosti je forma čulno saznanje, u religiji
predstava u filozofiji pojam.
UMJETNOST
 Umjetnost je najniža forma apsolutnog duha.
 Hegel je značajan u istoriji estetike i po tome što
je povezao vijekovima razdvojenu ljepotu i
umjetnost.
 Umjetnost kao prikaz ideje u čulnom obliku, po
Hegelu, prolazi kroz simboličnu, klasičnu i
romantičnu fazu. Tvorci simbolične faze bili su
istočni narodi dok je klasična faza djelo Helena.
Romantična umjetnost nastala je s pojavom
hrišćanstva.
 Hegel se nije zadržao samo na analizi istorijskog
razvoja umjetnosti. Umjetnost se zasniva na tri
elementa: čulu sluha, čulu vida i na čulnim
predstavama i može se podijeliti na likovne
umjetnosti, umjetnost tonova(muzika) i govorne
umjetnosti (poezija).
 Hegelov sistem umjetnosti počinje arhitekturom.
Arhitektura se mogla razviti već u epohi simbolične
umjetnosti, skulptura je trijumfovala u klasičnoj
umjetnosti, a slikarstvo, muzika i poezija su tipične
romantičarske umjetnosti.
 Polazeći od arhitekture Hegel prati razvoj umjetnosti
kao oslobađanje od materijalne, vidljive forme
objektivnog svijeta i okretanje ka samoj unutrašnjosti.
Religija i filozofija
 Drugi nivo apsolutnog duha je religija koja
sadržaj istinu prikazuje u obliku predstave.
 Najzad, treći i posljednji nivo apsolutnog
duha je filozofija. Filozofska misao smatra
nužnim sve ranije etape razvoja- umjetnost i
religiju.
Istorija filozofije
 “Povijest filozofije pokazuje u filozofijama, koje
se čine različnima, dijelom samo jednu filozofiju
na različinim stupnjevima izgrađenosti, dijelom
pak da su posebni principi. Od kojih je jedan bio
osnovom jednom sistemu, samo grane jedne te
iste cjeline. Po vremenu posljednja filozofija jest
rezultat svih prethodnih filozofija i mora stoga
sadržavati principe svih; ona je zato, ako je inače
filozofija, najrazvijenije i najbogatija”. (Hegel,
1987: 43)
Literatura
 Kunzmann P., F-P. Burkard i F. Wiedmann. 2001. Atlas




filozofije. Zagreb: Golden marketing.
Makuse H. 1987. Um i revolucija. Sarajevo: Veselin Masleša.
Hegel G. W. F. 1979. Fenomenologija duha. Beograd:
Beogradski izdavačko-grafički zavod.
Hegel G. W. F. 1987. Logika I. Beograd: Beogradski
izdavačko-grafički zavod.
Hegel G. W. F. 1966. Filozofija povijesti. Zagreb: Naprijed.
 Hegel G. W. F. 1987. Enciklopedija filozofijskih
znanosti. Sarajevo: Veselin Masleša-Svjetlost.