Odnos religije i filozofije
Download
Report
Transcript Odnos religije i filozofije
Odnos religije i filozofije
Religija i filozofija
U historiji ljudskog mišljenja postojala je – i
uvijek će postojati – raznovrsna i kompleksna
interferencija.
Pitanja kojima se bave gotovo su ista,
Ali su odgovori na njih uglavnom različiti
Riječ je o tzv. vječitim pitanjima o smislu
ljudskog postojanja, o Bogu, praiskonu smrti,
grijehu, dobru i zlu
Filozofija
Filozofija je ljubav prema mudrosti (grč.filo,
ljubav, sofia, mudrost).
U ovom smislu, mudrost je aktivna uporeba
intelekta
Većina ljudi imaju neku vrstu filozofije čim
imaju svoj pogled na život.
Religija i filozofija
U svakoj kulturi filozofija ima posebnu ulogu
tako se npr. umnogome razlikuje uloga koju filozofija ima u
zapadnoevropskoj od one koju ima u islamskoj, indijskoj ili
kineskoj kulturi.
U zapadnoevropskoj kulturi, filozofija je ponikla iz religijske
zapitanosti
U dugom povijesnom procesu od 5.stoljeća pr. n.e. pa seve do
4.stoljeća n.e., filozofija je ostavila pečat na kršćansku religiju.
Od novog vijeka do danas različiti filozofski svjetonazori izvršili
su veći utjecaj na kulturu i civilizaciju evropskoga kontinenta
nego kršćanstvo
Svaka društvena institucija, pravo, religija, porodica, brak,
industrija, obrazovanje... utemeljena je na nekoj filozofijskoj
podlozi
Filozofija
Klasificirana po periodima, historija
zapadnoevropske filozofije dijeli se na :
antičku
srednjovjekovnu
i modernu (od 1600.g. do danas).
Antička grčka filozofija
izvšrila je najveći utjecaj na kasniju kulturu Zapada.
Na kršćansku teologiju poseban je utjecaj izvršila
Platonova filozofija idealizma
Platon (427.? – 347.?) vjerovao je da čovjek može imati
genuino znanje samo u nepromjenljivim stvarima kakve
su istina, ljepota i dobrota, koje spoznajemo našim umom
i koje je on nazvao idejama ili formama. Ideje su jedino
stvarne, a sve ostalo su njihovi odrazi. Među njima je
najvažnija ideja dobra.
Po Platonu, najbolji je onaj život koji se provede u
razmišljanju o vječnim istinama. Duša je besmrtna, a po
smrti iščezava samo tijelo.
Aristotel
neizmjeran utjecaj na kulturu Zapada.
On je utemeljitelj filozofije nauke i različitih naučnih
disciplinha: fizike, astronomije, psihologije, biologoje,
anatomije
prvi je napisao teoriju o pjesničkoj umjetnosti i
definirao predmet i granice matafizike koju je nazvao
«prvom filozofijom»
Naučavao je da svaka stvar ima svoju svrhu i da je
priroda svake stvari determinirana tom svrhom
Aristotel
Aristotelova predstava Boga, koga je on
nazvao «Nepokretnim Pokretačem», ostavila
je duboki trag na kasnije religizono i
sekularno mišljenje
Kršćanski teolozi (i neki muslimanski filozofi)
prihvatili su njegovu filozofemu po kojoj je
Bog Prvi Uzrok koji ničim nije uzorokovan.
Religija i filozofija
Prvi pokušaj pomirenja grčke i kršćanske
filozofije učinili su neoplatonisti (200 g.
pr.n.e)
Oni su naučavali da se najveće istine mogu
doseći vjerom i Božijom intervencijom, a ne
razumom
Srednji vijek
Zapadnjačka filozofija razvija se unutar
kršćanske teologije
Najveći kršćanski filozofi su: Sveti Augustin
(početak 4. stoljeća) i Toma Akvinski (13 st.)
Nastojali su pomiriti Aristotelovu filozofiju sa
Biblijom i kršćanskom doktrinom.
Doba razuma
Utemeljitelji moderne fizlozfije racionalizma: Roger Bacon
(Rodžer Bejkn, 1214-1292) i Rene Decartes (Rene Dekart
1596-1650)
Odbacuju autoritet Objave kao izvora znanja i okreću se
isključivo ljudskom razumu kao vrhovnom autoritetu i arbitru
istine – početak sukoba
Uporedo sa promjenom prirode filozofije javlja se i nova
predstava Boga i Univerzuma
Spekulativno mišljenje odmjejuje mehaničko po kome je
Univerzum savršeni stroj koji se kreće po strogo utvrđenim
zakonitostima
Bog je najčešće, Aristotelov Nepokretni Pokretač; a za
Barucha Spinozu (163-1677), On je isto što i Univerzum.
Deizam
Najveći sukob religije i filozofije došao je sa francuskim
prosvjetiteljstvom (Enlightenment) ili «dobom razuma», u 17. i
18. stoljeću
Diderot (Didro), Voltaire (Volter), Rousseau (Ruso) i drugi
francuski «filozofi» i enciklopedisti odbacuju kršćansku religiju i
naučavaju svojevrsnu religiju deizma, po kojoj je Bog samo
stvoritelj svijeta
Jedino se razumom može doći do istine o svijetu i jedino se
njime može urediti ljudsko društvo u kome će biti osiguran
boljitak za sva ljudska bića
Ovi su filozofi bili spiritus movens Francuske revolucije 1789
A na temelju njihove filozofije izrađene su sve buduće
deklaracije o ljudskim pravima
Njemački idealizam
Daljnji razvoj ove filozofije
Immanuel Kant (1724-1804), je nastojao
napraviti sintezu racionalizma i emprizma i
odrediti granice moći ljudskog razuma
G.W.F. Hegel (1770.-1851.) razvio je teoriju o
povjesnim mijenama koju je nazvao
dijalektikom i po kojoj svaka teza ima svoju
antitezu, a one se ujedinjuju u novoj kreaciji,
sintezi, koja nastavlja dijalektički proces
Friedrich Nietzsche 1844.-1900.
njemački filozof, pjesnik i vizionar
proklamirao je da je «Bog mrtav», tj. da je On
izgubio moć da motivira i disciplinira
ogromne mase ljudi
Nietzshe je pozivao evropskog čovjeka da se
okrene nekim drugim, a ne religioznim
idejama
Filozofija egzistencijalizma
francuski filozof i pisac Jean – Paul Sartre (Žan-Pol
Sartr, 1905-1980.)
sadržana u kovanici le se fe (dosl.čini šta hoćeš)
također odbacuje svaki autoritet izvan pojedinca,
građanina i propovijeda neutralizaciju vrijednosti
po kojoj su ljudi slobodni činiti sve osim da sebi
ukinu slobodu
vjerske vrijednosti nisu ni bolje ni gore od vrijednosti
koje sebi izabere bilo koji pojedinac
Osnovna razlika
Religija se temelji na Svetim knjigama i izvor je Bog,
a filozofija je pak slobodno čovjekovo umovanje i
jedini autoritet je ljudski um
filozofija nudi pretpostavke, a vjera jasne odgovore,
uputu za moralno ponašanje i «sigurno znanje» o
svijetu koji je nedostupan ljudskom razumu i
ostjetilima
vjera prolazi od objavljene Istine, filozofija traži istinu
vjera je pronađena istina, filozofija je nikad dovršeni
put do istine