Transcript doc. dr. sc. Renata Pecotić Zavod za neuroznanost Medicinski

MOZAK I UČENJE
2
Učenje
.....možemo definirati kao način
kojim stječemo informacije o svijetu
koji nas okružuje, dok je
PAMĆENJE način kako te
informacije pohranjujemo kroz
vrijeme ( Eric R. Kandel)
...ne postoji pamćenje bez učenja,
ali učenje bez pamćenja može
postojati.. (Eric R. Kandel)
3
Glazba koju stvaraju neuroni u ljudskom mozgu,
ukoliko je sinhronizirana određuje naše
PONAŠANJE
 Rinalni korteks – novo
dugoročno eksplicitno
pamćenje
 Hipokampus – dugoročno
pamćenje položaja u prostoru
 Amigdala – pamćenje
čuvstvenih značenja određenih
iskustava
 Sekundarni senzorni korteks
i asocijativni korteks – neuralni
krugovi za pohranu dugoročnog
pamćenja
 Implicitno pamćenje –
senzomotorički zadaci – mali
mozak i strijatni sustav
(dopaminergičke strukture –
kaudatus i putamen)
 Prefrontalni korteks –
vremenski slijed događaja
Pamćenje kao proces
Stimulus
(informacija)
Senzorni registar
Auditivni
Taktilni
Vidni
Kratkotrajna ili
radna memorija
Dugoročna
memorija
Semantička
Epizodna
Proceduralna
Što sve pamtimo?
 PROCEDURALNO PAMĆENJE- automatsko, nesvjesno;
motoričke radnje poput vožnje bicikla, skakanja, plivanja,
pletenja i sl.
 EPIZODNO ILI AUTOBIOGRAFSKO PAMĆENJE- emotivno
obojani događaji iz osobnog života; prvi poljubac, prva
vožnja automobilom, nepravda, osvojeno prvo mjesto i sl.
 SEMANTIČKO PAMĆENJE- činjenično pamćenje, opća
znanja i pojmovi npr. koliko imamo županija, u kojem
gradu se nalazi Big Ben i sl.
 RADNA MEMORIJA oblik je prolaznog pamćenja
koje nam omogućuje da zadržimo u pamćenju ono što
smo neposredno čuli, dovoljno dugo da bismo to
ponovili, djelomično ovisi o čeonoj moždanoj kori
(dopamin i glutamat)
 KOGNICIJA uz pamćenje i zaboravljanje uključuje i
apstraktno mišljenje, zaključivanje, pažnju, maštanje,
čak i predmnijevanje pojma ljepote
 Jedna od najistaknutijih intelektualnih aktivnosti koja
ovisi o pamćenju je GOVOR
 Strukturno područje koje je podloga razumijevanju
govora je Wernickeovo područje, dio lijeve
hemisfere velikog mozga
 To je područje povezano s Brockinim područjem u
frontalnom režnju gdje se stvara program za zvučni
izražaj govora
 Potom se taj podražaj prenosi u motorička područja
kore mozga gdje se aktiviraju usta, jezik i grkljan
Kako učenje mijenja mozak?
 Znanost kaže da gotovo doslovno svako naše životno
iskustvo kojeg svakodnevno stječemo i proživljavamo
mijenja i oblikuje mozak tijekom života
 Budući da svatko od nas doživljava različite stvari
tijekom 24 sata mozak svakog od nas izgleda različito
 SPOSOBNOST MOZGA DA SE STRUKTURNO
MIJENJA I PRILAGOĐAVA ŽIVOTNIM ISKUSTVIMA
ZNANSTVENICI NAZIVAJU PLASTIČNOST
Koje se promjene događaju tijekom
učenja?
..tijekom učenja
 1. STVARAJU SE NOVE SINAPSE
..tijekom učenja
 2. POBOLJŠAVA SE PROKRVLJENOST STVARANJEM
NOVIH KAPILARNIH MREŽA (time se pospješuje
dotok krvi i doprema kisika u moždano tkivo)
..tijekom učenja
 3. STVARAJU SE POTPORNE STANICE (tzv. glija
stanice, koje se povećavaju brojem i veličinom)
..tijekom učenja
 4. MIJELINIZACIJA (stvara se masni mijelinski omotač
oko aksona neurona čime se poboljšava prijenos
signala među neuronima)
..tijekom učenja
 5. STVARAJU SE NOVI NEURONI (neurogeneza),
posebno u području hipokampusa
Ono što čujem, ja zaboravim.
Ono što čujem i vidim, ja djelomično
zapamtim.
Ono što čujem, vidim I pitam te raspravim
s drugima,
počinjem razumjeti.
Ono što čujem, vidim,raspravim I učinim,
ja stječem znanje i vještinu.
Ono što prenesem drugima i što ih
naučim,
ja znam.
(Silberman, 1996, p. 1)
Ključni događaji:
 PONAVLJANJE
 NAGRADA (SUSTAV UNUTARNJE ili tzv.
INTRINZIČNE NAGRADE)
 VIZUALIZACIJA (TIJEKOM UČENJA STVARA SE
SLIKA PROČITANOG TEKSTA I MOŽE UKLJUČITI
RAZLIČITA OSJETILA
 MEMORIJA (UKOLIKO NOVI TEKST ILI
INFORMACIJU MOŽETE POVEZATI S NEČIM ŠTO
STE PRETHODNO NAUČILI UČINAK ĆE BITI VEĆI)
 AKTIVNA UKLJUČENOST U UČENJE
Sustav nagrade
UČENJE OVISI O MOTIVIRANOSTI ZA NAGRADOM
Oštećenje ventralnog tegmentalog područja i nucleus accumbens dovodi do
GUBITKA MOTIVACIJE―NE SPOSOBNOSTI―ZA UČENJE
Složeno asocijacijsko
pamćenje
 eksplicitno (deklarativno)
“Knowing that”, svjesno dostupan trag prošlog
iskustva i osjećaj poznavanja takvih doživljaja
• implicitno (proceduralno) “Knowing how”,
“Kako ću nešto obaviti”
Eksplicitno pamćenje
 Stječemo svjesnim naporom, a tako se i prisjećamo
onog što smo procesom eksplicitnog učenja upamtili.
 Stoga takvo znanje možemo iskazati (deklarirati –
otuda naziv deklarativno pamćenje).
 Iziskuje procesiranje u srednjem sljepoočnom
području i dijelu talamusa
24
Eksplicitno pamćenje
Epizodno pamćenje – onaj dio eksplicitnog pamćenja
u kojem su pohranjena životopisna zbivanja i uz njih
vezane uspomene.
Značenjsko (semantičko)
pamćenje – pamćenje
pojmova, simbola,
značenja – mentalni
leksikon. Tako ste upamtili
značenje pojedinih riječi,
stručne nazive i pojmove,
kemijske formule itd.
25
Implicitno pamćenje
 Ponavljanjem niza više ili manje uspješnih pokušaja
(metodom pokušaja i pogreške) postupno smo stekli
niz navika i ovladali nizom umijeća, što sad imaju
podsvjesna i automatska obilježja, a ne znamo kazati
kada i kako smo ih točno stekli.
 Iziskuje procesiranje u bazalnim ganglijima, motoričkoj
kori velikog mozga, mali mozak
26
 Druge vrste pamćenja ovise o amigdali (emocionalni
vid pamćenja) i malom mozgu (učenje motoričkih
vještina koje iziskuju precizan vremenski slijed
amygdala
Važan čimbenik, koji utječe na to što je spremljeno i koliko je snažno
pohranjeno je li kao posljedica događaja uslijedila nagrada ili kazna
TO JE VAŽNO PRAVILO U ODREĐIVANJU PONAŠANJA KOJA ĆE NEKI ORGANIZAM
ZAPAMTITI I NAUČITI: AMIGDALA IMAJU PRESUDNU ULOGU
U PAMĆENJU TAKVIH DOGAĐAJA
“What the developing brain needs for successful
movement and cognitive growth is sufficient activation
of the motor-cerebellar-vestibular system. Without it,
you see problems in learning that include attentional
deficits, reading problems, weak memory skills, slow
reflex skills, lack of classroom discipline, and impaired
or delayed writing skills.” — Eric Jensen (2001)
Neuroanatomija pamćenja
33
Anterogradna amnezija: bolesnik H.M.
 U rujnu 1953. kanadski neurokirurg Scoville je operativno
odstranio prednji dio oba sljepoočna režnja mladom muškarcu
(Henry Gustav Molaison) koji je trpio od teške i neizlječive
epilepsije.
 Tim su zahvatom odstranjene sljedeće strukture: vrh
temporalnog režnja, uncus i amygdala, formatio
hippocampi i susjedni dio parahipokampalne vijuge.
 Mladić se doista izliječio od epilepsije.
 No, javila se nova vrsta moždanog poremećaja:
anterogradna amnezija. Svojstva tog poremećaja na ovom
slavnom pacijentu su potanko proučena tijekom 30 godina
sustavnog psihološkog testiranja.
ANTEROGRADNA AMNEZIJA nove činjenice i događaji
normalno se registriraju, ali ne zadržavaju se u sjećanju duže
od par minuta (nemogućnost učenja)
RETROGRADNA AMNEZIJA nemogućnost prizivanja sjećanja
koja su stvorena nekoliko dana, tjedana ili godina prije
početka bolesti
36
 Njegovo je socijalno ponašanje izgledalo
normalno, osim što se neprekidno
ispričavao što je zaboravio imena ljudi s
kojima se nakon operacije upoznao.
Uredno se odijevao i jedino ga je trebalo
podsjećati da se obrije. Govorio je
normalno, vladao natprosječnim brojem
riječi i razumio je smisao šala i viceva – čak
i onih koji se temelje na igri riječi.
 Imao je i dalje natprosječnu
inteligenciju, a nije bilo znakova
promjena osobnosti.
 Njegov glavni problem je bio naučiti i
upamtiti nove podatke.
37
 Kao i drugi bolesnici s anterogradnom amnezijom,
H.M. je ipak mogao upamtiti neke događaje koji su
imali poseban emocionalni naboj. Primjerice, H.M. je
znao da je umro papa Ivan XXIII i da je J.F. Kennedy
ubijen, a također je znao da je astronaut čovjek koji
hoda po mjesecu (događaji nakon njegove operacije!).
 Nakon očeve smrti, H.M. je zaposlen u
rehabilitacijskom centru, gdje je upaljače za cigarete
ulagao u kartonske okvire s rupicama. No, nije pamtio
pojedinosti svog posla, a jednog dana dok su ga vozili
kući, uputio je vozača na adresu starog stana (gdje je
živio prije operacije).
Netaknuto kratkoročno pamćenje
 Neovisno o H.M. oštećenom dugoročnom pamćenju, radno
pamćenje ostalo je neoštećeno.
• B.Milner (1954) u jednom ga je testu pitala da zapamti broj
584. Nakon 15- minutne odgode uz distrakcije, zapamtio ga je
točno, uz objašnjenje. ‘Jednostavno je. Samo zapamtite 8.
Znate, 5,8 i 4 su u zbroju 17. Zapamtite 8, oduzmete od 17 i
ostaje 9. Podijelite 9 na pola i dobijete 5 i 4, i eto vam. 584.
Lagano. ‘
• Nakon što je njegova pozornost usmjerena na novi zadatak,
zaboravio je i broj i kompliciran niz misli koje je s njim povezao.
Većina pacijenata s amnezijom pokazuje netaknuto radno
pamćenje.’
Medijalni temporalni režanj
• U medijalnom prednjem dijelu sljepoočnog režnja smještene
su sljedeće strukture bitne za eksplicitno pamćenje:
• hippocampus (= cornu ammonis + gyrus dentatus +
subiculum)
• susjedna mezokortikalna područja
• cortex entorhinalis (polje 28)
• ostatak parahipokampalne vijuge i vrh sljepoočnog
režnja.
• cortex perirhinalis (polje 35)
+
+
HA
• H+A+ lezija: odstranjeni su veliki dijelovi medijalnog
sljepoočnog režnja – i hipokampalna formacija (H) i
amigdala (A) i susjedni dio moždane kore: entorinalni,
peririnalni, temporalni pol (+). Lezija H+A+ uzrokuje
teški poremećaj pamćenja.
+
H
lezija
 H+ lezija kod koje su odstranjeni cornu ammonis,
gyrus dentatus, subiculum, area entorhinalis i susjedni
dio parahipokampalne vijuge uzrokuje nešto blaži
poremećaji pamćenja.
 H+A+ lezija uzrokuje teže poremećaje pamćenja ne
zbog toga što su odstranjena amigdala, nego zbog toga
što je odstranjen veći dio moždane kore.
43
A+ lezija
 Kad su razorena samo amigdala (A+ lezija), a okolni
korteks je ostao očuvan, pokusni majmuni različite
testove pamćenja rješavaju jednako uspješno kao i
normalni majmuni.
44
++
H
lezija
 Pokazalo se da je peririnalno polje također bitno za
procese pamćenja: kad H+ leziji pridodamo razaranje
peririnalnog polja (35), poremećaj pamćenja je teži
nego kod H+ ili H+A+ lezije, a također je dugotrajan.
 Peririnalno polje i susjedni kaudalni dio
parahipokampalne vijuge su izvor gotovo 2/3
neuronskih veza za entorinalno polje (28), a
entorinalno polje je glavni izvor projekcija za
hipokampus.
45
Da bi došlo do upamćivanja nečeg novog,
nije uvijek nužno da informacije prođu
kroz hipokampus –
bar dio procesa upamćivanja odvija se u
peririnalnom i entorinalnom korteksu.
46
Uloga hipokampusa u
pamćenju
 1986. opis bolesnika R.B., koji je dobio izraženi i
dugotrajni poremećaj pamćenja (amneziju) nakon
globalne ishemije mozga. Pacijent je kasnije umro, a
obdukcija je pokazala da su moždana oštećenja
pogodila jedino polje CA1 u oba hipokampusa.
47
 Pacijent R.B.
 Učinci selektivnog
oštećenja
hipokampusa – sloj
piramidnih stanica u
potpolju CA1
48
Uloga hipokampusa u
pamćenju
 Hipokampus je smanjen u bolesnika s ograničenim
poremećajima pamćenja.
 PET studije u zdravih dobrovoljaca pokazale su da
tijekom rješavanja psiholoških testova pamćenja do
najvećeg porasta metabolizma (aktivacije) dolazi
upravo u području hipokampusa i parahipokampalne
vijuge.
 Majmuni CA1, CA2 i CA4 polja
49
Uloga hipokampusa
u pamćenju
 Hipokampus je važan za pamćenje – već djelomična
ozljeda hipokampusa uzrokuje izražene poremećaje
eksplicitnog pamćenja.
 Potpuno razaranje amigdala neće uzrokovati
poremećaje eksplicitnog, već samo afektivnog učenja i
pamćenja.
50
Amigdala
“Središnje emocionalno
računalo mozga”
• Uloga u kondicioniranju straha i
posljedičnim emocionalnim reakcijama
• Opaženom pridaje motivacijsko značenje i
tako ponašanje usmjerava prema
odgovarajućem cilju
• U suradnji s nizom drugih moždanih područja
• Uloga u emocionalnom pamćenju
51
Uloga amigdala
u učenju i pamćenju
• Jedna od značajnih funkcija amigdala je obrada vidnih
podražaja što iskazuju emocionalno značenje u
socijalnom kontekstu.
• Djeluju kao asocijacijska zona konvergencije što
omogućuje prepoznavanje značenja složenih podražaja
(kao što su emocionalni izrazi lica) koji su bitni za
održavanje odnosa s drugim pripadnicima zajednice.
52
Obostrana ozljeda
amigdala
•



Poremećena prosudba intenziteta straha iskazanog
izrazom lica.
Poremećeno prepoznavanje izraza straha na licu (samog ili zajedno
s nekim drugim osjećajem).
Sposobnost prepoznavanja osobnosti dotičnog lica ostaje očuvana.
Nema poremećaja brojnih vidova pojma “strah”, što se mogu
riječima opisati – lezija pogađa poglavito neverbalne, teško izrecive
vidove osjećaja straha.
53
Jednostrana ozljeda
amigdale
•
Jednostrane ozljede amigdala ne uzrokuju opisane
poremećaje.
54
Uloga diencefalona
Strukture bitne za pamćenje:
 mediodorzalna (MD) jezgra talamusa
 corpus mamillare
 ventralni dio lamine medularis interne
 donji pedunkuli talamusa
 intralaminarne (IL) jezgre talamusa
 veze talamusa i mediobazalnog telencefalona
55
Medijalni temporalni režanj
 Strukture medijalnog temporalnog režnja bitne su za
uspostavu dugoročnog eksplicitnog pamćenja, ali nisu
skladište tog pamćenja.
 Kratkoročno pamćenje i radno pamćenje ne ovise o
funkcijama medijalnog temporalnog režnja.
 Jednako tako, razaranje medijalnih temporalnih
struktura neće pogoditi razne oblike implicitnog
učenja i pamćenja.
56
 Uspostava eksplicitnog pamćenja ovisi o interakciji
neokorteksa i struktura medijalnog temporalnog
režnja.
 Uspostava implicitnog pamćenja ovisi o interakcijama
neokorteksa i bazalnih ganglija (strijatuma; kaudatus i
putamen).
57
 Klasično kondicioniranje osjetno-motoričkih navika i
umijeća poglavito ovisi o funkcijama malog mozga.
 Učenje emocionalnih i motivacijskih sadržaja te
klasično kondicioniranje autonomnih reakcija
poglavito ovise o funkcijama amigdala i njihovim
opsežnim vezama s frontalnim, parijetalnim i
cingularnim korteksom.
58
Učenje i
spavanje?
59
EEG
valovi
Stadiji spavanja
Usnivanje
Church sleep
Car driving sleep
Boring lecture sleep
Sporovalno spavanje
Putovi u koru mozga
REM spavanje
Kakva je veza između učenja i
spavanja?
 Prije 75 godina Jenkins i Dallenbach pokazali su da se
prisjećanje poboljšava nakon spavanja
• Istraživanja su pokazala da je u životinja REM stadij
spavanja posebno značajan za konsolidiranje pamćenja
• U ljudi je potrebna jedna noć spavanja da se naučeno
pohrani u trajno pamćenja dok je u životinja bitno
prvih nekoliko sati spavanja
• Spavanje nakon učenja, makar kratkotrajno (engl. nap)
poboljšat će konsolidiranje naučenog gradiva
 Nakon što uvježbamo određenu aktivnost, mozak
nastavlja ponavljati isti obrazac neuronske aktivnosti
tijekom REM spavanja
 REM spavanje poboljšava naučenost zadaće!
 NREM stadij 2 spavanja obnavlja sposobnost
mozga da nauči i kodira nove informacije posebice u
oblicima učenja koji su vezani uz hipokampus
 Sporovalno spavanje – lijek za preopterećenost
70
 Cirkadijani ritam budnosti i
spavanja utječe na učenje
poticanjem cikličkog lučenja
GABA-e iz suprahijazmatske
jezgre prema ciljnim
strukturama.
 Poremećaj cirkadijanog ritma
dovest će do kroničnog lučenja
GABA-e u dotičnom putu što će
utjecati na plastičnost i
promjene koje se zbivaju
tijekom učenja u hipokampusu
…neke zanimljivosti iz istraživanja
 Odrasle osobe trebale bi biti svjesne činjenice da u
pokušaju da nauče puno, brzina kojom će naučiti
proceduralni materijal može biti smanjena ukoliko ne
spavaju dobro ili ukoliko često mijenjaju raspored
spavanja (npr. rad u smjenama)
 Djeca često ne spavaju dovoljno dugo zbog različitih
razloga. Roditelji moraju biti svjesni da će napredak u
školi, sportu, glazbi i sl. aktivnostima izostati.
Poboljšanjem navika spavanja poboljšati će se i
sposobnost učenja
 Tko god očekuje napredak u usavršavanju motoričkih
vještina poput sporta, sviranja instrumenata treba
znati da smanjeni udio stadija 2 u spavanju kao i
njegova isprekidanost uvelike mogu otežati i usporiti
proces
 Upamćivanje proceduralnih zadataka uvelike ovisi o
REM stadiju spavanja. Ukoliko dođe do gubitka REM
stadija spavanja nekoliko dana u nizu nakon učenja,
ne samo dan nakon usvajanja znanja to će biti otežano.
 Kod učenja drugog jezika zapamćivanje će biti najbolje
ukoliko istu večer imamo REM stadij spavanja i 2 noći
nakon usvajanja znanja
 Učenje primjerice matematike, fizike ili drugog jezika
uključuje visoku razinu kognitivno proceduralnog
sadržaja. Za što bolje usvajanje znanja trebalo bi
optimizirati vrijeme učenja i vrijeme spavanja. Npr.
Učenje matematike petkom, kada se zna da mnoga
djeca odlaze kasnije na spavanje od uobičajenog ,
trebalo bi izbjegavati
 Gubitak stadija 2 spavanja posebno utječe na
sposobnost učenja i usvajanja motoričkih vještina u
dječje doba, budući da djeca upravo najviše takvih
vještina i znanja stječu u tom razdoblju života
naše istraživanje
..
•447 studenta dentalne medicine
iz MF Split i MF Zagreb
Figure 1. Sleep wake cycle of whole dental student study population, indicating later bedtime and wake
time during weekday (23:53±0:55, 7:02±0:44, respectively) compared to weekend (01:23±1:38, 10:03±1:27, respectively).
*p value<0.001 derived from t test comparison between weekdays and weekends
Figure 2. Sleep cycle pattern of low and high academic performing
students during weekday, indicating earlier bedtime and wake time in high performing students (23:44±0:49; 6:59±0:40, respectively)
compared to low performing students (24:02±1:00; 7:09±0:48, respectively)
*p=0.004 derived from Mann Whitney test comparison between low and high academic performing students
Figure 3. Sleep cycle pattern of low and high academic performing students
during weekend, indicating earlier bedtime and wake time in high performing students (01:08±1:23; 9:53±1:26, respectively)
compared to low performing students (01:39±1:38; 10:18±1:29, respectively)
*p=0.016; **p=0.011, derived from Mann Whitney test comparison between low and high academic performing students
Table 2. Sleep habits differences of students in the lowest and the highest quintile of success
N
Weekday
Total sleep time
107
Weekend
Total sleep time
105
Bedtime
58
Wake time
58
Total sleep time
103
Ideal timing
Lowest quintile
(GPA<3,2)
6:46±1:10
8:49±1:32
22:51±1:07
7:49±0:58
N
129
128
74
74
Highest
quintile
(GPA>4,3)
6:55±0:49
8:52±1:10
22:33±0:49
7:51±0:55
p*
0.434
0.892
0.130
0.937
127
0.441
8:44±1:32
Sleep latency
106
Earliest bedtime
58
Latest bedtime
58
Weekday
18:17±18:41
22:55±1:08
01:44±1:14
75
126
75
73
8:50±1:08
0.008
12:21±9:38
22:52±0:55
†
0.490
0.023
01:19±1:04
†
Afternoon naps (days in the week)
59
3.04±1.47
67
3.04±1.46
0.930
Subjective fatigue in the evening start (h)
105
22:50±1:37
129
22:35±1:22
0.119
Istraživanje o navikama spavanja među studentima
Sveučilišta u Splitu
988 STUDENATA (507 žena, 479 muškaraca; 19-25 godina)
Table 3. Sleep habits and characteristics of Medicine, Engineering and Economy students
p*
Medicine
Engineering
Economy
M±sd
M±sd
M±sd
Bedtime
23:50±1:01
0:00±1:15║
23:45±1:01 ‡
0.028
Rise time
7:08±0:48 †‡║
8:09±1:36 †‡║
7:51±1:30 †‡║
<0.001
22:44±1:06
22:49±1:21
22:31±1:36
0.099
1:39±1:25
1:49±1:32
1:34±1:28
0.073
Bedtime
2:05±1:48 ‡
2:44±2:10 †
2:22±2:00
<0.001
Rise time
10:04±1:47 ‡║
10:43±2:00 †
10:37±1:37 †
<0.001
Bedtime
22:36±1:09
22:45±1:25
22:30±1:19
0.264
Rise time
8:24±1:30 ‡║
8:50±1:58†
8:52±2:01 †
0.003
Duration
8:24±1:17‡║
9:07±2:36 †
9:27±3:07 †
<0.001
2.40±2.00 ‡
1.69±1.76 †║
2.25±1.73 ‡
<0.001
22:41±1:30
22:56±1:48 ║
22:36±1:30 ‡
0.008
Weekday
Weekday
Earliest
bedtime
Latest
bedtime
Weekend
Ideal timing
Afternoon
Evening
Frequency
(days of the
week)
Subjective
fatigue (h)
Sleep latency
16:36±15:48
║
19:47±21:42
19:43±16:41
†
0.009
“MITOVI O MOZGU” koje možete ZABORAVITI
 1. MOZAK NE MOŽETE PROMIJENITI
“MITOVI O MOZGU” koje možete ZABORAVITI
 2. SVAKOG DANA GUBIMO OKO TISUĆU
NEURONA
“MITOVI O MOZGU” koje možete ZABORAVITI
 3. MOZAK NE STVARA NOVE STANICE
Tijekom učenja stvaraju se u području hipokampusa
“MITOVI O MOZGU” koje možete ZABORAVITI
 4. GUBITAK PAMĆENJA NEIZBJEŽNO SE DOGAĐA USLIJED
STARENJA
OPUSTITE SE
KONCENTRIRAJTE SE
FOKUSIRAJTE SE
USPORITE
ORGANIZIRAJTE SE
ZAPISUJTE
PONAVLJAJTE
VIZUALIZIRAJTE
POVEZUJTE