Transcript deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj

poremećaji pažnje uz
hiperaktivnost
Pažnja je potrebna da bi se uspjelo u školi.
Svaki učenik može ponekad imati manjak pažnje
(slabu koncentraciju),
npr. uslijed obiteljskih problema, neprospavane noći,
emocionalnih problema, neprimjerenih odgojnih
postupaka, zlostavljanja, školskog neuspjeha, straha od
ispitivanja, umora, dosade itd.
Manjak pažnje je dosta čest i najčešći je razlog zbog
kojeg djeca normalnih intelektualnih sposobnosti
imaju poteškoće u učenju
Neka djeca koja imaju poteškoće
koncentracije, imaju i tzv. hiperaktivni
poremećaj.
Za njih je karakteristično da:
 su krajnje nemirna,
 imaju teškoća sa sjedenjem,
 nemirna su pred spavanje,
 prekomjerno trče i penju se,
 stalno su u pokretu,
 imaju i problema u odnosima s
vršnjacima jer ne mogu sudjelovati u
zajedničkim aktivnostima.
Ovakve teškoće nazivaju se ADHD
sindrom.
(Attention Deficit/Hyperactivity Disorder)
(deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj)
• Oko 5% djece ima znatne poteškoće u
koncentraciji pažnje, koje su često udružene s
hiperaktivnim ponašanjem.
• Problem je oko 4 puta češći kod dječaka nego
kod djevojčica.
•
Vjeruje se da ove poteškoće imaju početak u
ranom djetinjstvu, iako se većina slučajeva ne
dijagnosticira do početka školovanja.
• Ove poteškoće mogu biti i razvojne (tzv. razvojna
hiperaktivnost): kod neke djece se u
predškolskom uzrastu javlja prolazne teškoće u
održavanju pažnje, pojačana aktivnost i izljevi
srdžbe. Ta činjenica otežava rano
dijagnosticiranje ADHD sindroma.
Iz knjige Felixa Dietza:”Kad bih samo mogao
biti pažljiv – ispovijed hiperaktivnog mladića”
Prije dijagnoze: “U vrtiću
sam pravio puno
neprilika. Izvadio bih
igračke, 5 minuta se
igrao, zatim uzimao
drugo. Prijašnje igračke
naprosto bih ostavio,
umjesto da ih spremim…
U školi sam ustajao i
hodao naokolo... Također
sam stalno nešto radio s
olovkama i ljuljao se na
stolici. Ponekad sam i
padao skupa sa stolicom.
Pošto sam neprestano
brbljao sa susjedom,
učitelji su me samo još
grdili. “
Iz knjige Felixa Dietza:”Kad bih samo mogao
biti pažljiv – ispovijed hiperaktivnog mladića”
Nakon dijagnoze: “Skoro svi
učitelji su bili oduševljeni.
Opazili su da nisam samo
zločesti i nemirni Felix, koji
neprestano ometa nastavu,
već da mogu sada mirno
sjediti na stolici. Odjednom
sam mogao pratiti što se
događa na nastavi, slušati
što učitelji govore i nisu me
neprestano odvraćali ni
suučenici ni moje vlastite
misli. Suučenici su me
počeli pozivati na proslave
rođendana. Stekao sam
prave prijatelje s kojima
sam se mogao sastajati.”
(prijevod izvatka iz knige s
www.elternforfamily.de)
Djeca s ADHD-om teško zadržavaju pažnju, impulzivna su
i obično pretjerano aktivna.
Neka su djeca, međutim, nepažljiva i impulzivna, ali nisu
hiperaktivna.
Sva se djeca, s vremena na vrijeme, ponašaju na takav
način, no djeca s ADHD-om ponašaju se tako gotovo
uvijek.
Sljedeći popis može pomoći roditeljima u zaključivanju
ima li dijete simptome ADHD-a.
Ako dijete ima značajan broj ovih simptoma i ako ti
simptomi traju šest mjeseci ili dulje, o svojim
zapažanjima trebaju razgovarati s liječnikom.
Djeca s ADHD u dobi od 3 do 6 godina:
• Stalno su u pokretu,
• teško im je mirno sjediti za vrijeme obroka,
• s igračkama se igraju tek kratko vrijeme, jure od jedne
aktivnosti do druge,
• s teškoćom odgovaraju na jednostavne zapovijedi
• igraju se na način koji se čini bučnijim od ostale djece,
• govore bez prestanka i često prekidaju druge,
• teško im je dijeliti, čekati na red, stajati mirno uredu
• često uzimaju stvari od drugih bez mnogo obzira za tuđe
osjećaje,
• redovito se “loše” vladaju,
• s teškoćom održavaju prijateljstva,
• odgajateljice u vrtiću opisuju ih kao "teške" ili
"problematičnog ponašanja“.
Djeca s ADHD u dobi od 6 do 12 godina:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Često poduzimaju opasne pothvate ne razmišljajući o posljedicama
vrpolje se i meškolje nemirno na stolcu i često šeću u učionici
lako odvraćaju pozornost i ne dovršavaju dužnosti ili zadatke
s teškoćom prate upute
igraju se na otvoreno agresivan način
govore u neprikladno vrijeme i često nepromišljeno "bubnu"
odgovore
s teškoćom čekaju u redu ili da dođu na red u igrama
neorganizirana su i često gube stvari; čine nemarne greške
imaju neujednačen školski uradak
društveno su nezrela, imaju malo prijatelja i lošu reputaciju među
vršnjacima
učitelji ih označuju kao "nemotivirane", "lijene", "sanjalice", ili
"problematičnog ponašanja"
Što uzrokuje ADHD?
Prema dosadašnjim
istraživanjima smatra se da:
Djeca s ADHD-om imaju
problema s tvarima koje šalju
poruke u mozak
(neurotransmiterima).
Nasljeđe ima određenu ulogu
u nastajanju ADHD-a.
ADHD može biti povezan s
razvojnim problemima.
Lijekovi
Ponekad je potrebno da djeca koja pate od ADHD
sindroma uzimaju lijekove. Uzimanje lijekova
(koji i u kojoj količini) potrebno je dogovoriti s
liječnikom specijalistom. Ti lijekovi pomažu
djeci u kontroli ponašanja, ona postaju mirnija,
pažljivija i manje su agresivna.
Lijekovi za djecu s ADHD-om se nikada ne bi
smijeli upotrebljavati kao jedini oblik liječenja!!!
Uz lijekove se sve više primjenjuju tehnike
mijenjanja ponašanja (bihevioralne tehnike).
Efikasne metode za promjenu ponašanja
(bihevioralne tehnike) kod djece s ADHD
Tehnika
Opis
Primjer
Pozitivno
potkrjepljenje
Davanje povlastica kada dijete
nešto dobro učini.
Dijete se može igrati na računalu
kada završi zadatak.
Time out
Uklanjanje iz situacije koja
potiče neželjeno ponašnaje.
Dijete impulzivno tuče brata ili
sestru i mora 5 minuta sjediti
samo u sobi.
Oduzimanje
privilegija
Oduzimanje privilegija zbog
neželjenog ili problematičnog
ponašanja.
Dijete gubi privilegij rada na
računalu ili gledanja filma jer
nije završilo domaću zadaću.
Ekonomija
žetona
Kombiniranje pozitivnog
potkrjepljenja i oduzimanja
privilegija. Dijete zaradi
privilegije zbog izvođenja
željenog ponašanja i gubi
privilegije zbog neželjenog
ponašanja.
Dijete zarađuje «zvjezdice» ili
slično jer je izvršilo neki zadatak,
a gubi ih kada je, na primjer.
ustalo sa stolca. Dijete
«unovčuje» zbroj zvjezdica za
odgovarajuću nagradu.
Deficit pažnje bez hiperaktivnosti
(ADD)
Djeca koja imaju poremećaj pažnje bez hiperaktivnosti
(ADD = Attention Deficit Disorder Without Hyperactivity),
imaju iste simptome kao djeca s ADHD-om, osim što ne
pokazuju znakove pretjerane aktivnosti.
Ona mogu izgledati spora, bojažljiva ili nemotivirana.
Često imaju slabiju uspješnost u školi i učitelji i roditelji
misle da su lijena.
Djeca s ADD-om trebaju isto liječenje kao i djeca s ADHDom.
Razgovarajte s djetetovim liječnikom i psihologom ako
mislite da vaše dijete ima ADD.
U školi
• Školski uvjeti (disciplinski zahtjevi, dugo
sjedenje, potreba za dugotrajnom
koncentracijom) često su teški za dijete s ADHDom.
• Stoga je potrebna suradnja roditelja i učitelja
kako bi roditelji razumjeli poteškoće koje dijete
ima u školi i kako bi učitelji mogli razumjeti
uzroke ovih poteškoća.
• Djeca s ADHD-om se lakše snalaze u malim
skupinama, pa je dobro koristiti ih kad god je
moguće.
• Osim toga, stvari im lako dosade i trebaju stalni
poticaj kako bi dovršili zadaće. Zbog toga je
potrebno što više uputa.
Deficit pažnje i hiperaktivni poremećaj se, dakle,
najčešće dijagnosticira s početkom osnovnog
školovanja, jer tada postaje vrlo jasno vidljiv.
Škola je sasvim novo i vrlo zahtjevno iskustvo za
dijete.
U školi se poteškoće pažnje očituju tako da dijete
ne može raditi školski zadatak tako dugo kao
druga djeca u razredu.
Učenik ne sjedi na mjestu, šeće razredom, ometa
rad druge djece i grupe, osobito u nižim
razredima, na početku školovanja. Djeca s
poremećajem pažnje često odaju dojam da ne
slušaju, da nisu uključena u sadašnje zbivanje
("sanjarenje").
Ona rade na impulzivan način, pa često
previđaju, ispuštaju detalje, pogrešno razumiju
zadatak ili uputu, čak i kad su dobro motivirana.
• Mnoga djeca s ADHD-om postižu mnogo više s
privatnim učiteljem ili instruktorom nego u
školi. Ako postoje mogućnosti, bolje je da
individualno s djetetom radi stručna osoba nego
roditelj.
• Pažnja kod djeteta oscilira, pa ono ima “dobre”
dane kad koncentracija traje čak 20 minuta i
“loše” dane kad ne traje duže od par minuta. To
treba također uzeti u obzir i prilagoditi zahtjeve.
• U školi je često bolje skoncentrirano ujutro i
pažnja mu opada tijekom dana. Stoga treba teže
zadatke davati odmah na početku, te povećati
broj i učestalost odmora s daljnjim radom.
Što roditelji mogu učiniti?
Dijete s ADHD-om može
uzrokovati mnogo stresova
roditeljima i cijeloj obitelji.
Ako se poteškoće ne
tretiraju na odgovarajući
način, njegovo će ponašanje
biti trajno ometajuće za
obitelj.
No postoje neke stvari koje
roditelji mogu učiniti kako
bi mu pomogli u kontroli
ponašanja.
Djeca s ADHD-om za razliku od ostale djece
reagiraju momentalno. Kada su suočena sa
zadacima koji su dosadni i koji im odmah ne
donose užitak ili nagradu, imaju osjećaj da
trebaju raditi nešto drugo. Zato, ako želite dijete
motivirati da se duže vrijeme zadrži na nekom
zadatku, osigurajte mu male nagrade i
zadovoljstva koja će ga dovoljno dugo
zainteresirati za ono što radi. Te nagrade i
zadovoljstva mogu biti jednostavne pohvale ili
komplimenti ili pak zagrljaj. Ponekad će biti
potrebno da s dijetetom dogovorite da će za
obavljeni zadatak dobiti neki poseban privilegij
ili nagradu.
Prema mnogim stručnjacima, djeca
s ADHD-om nemaju razvijen osjećaj
za vrijeme i za budućnost.
Zbog toga imaju poteškoća u
planiranju aktivnosti i planiranju
budućnosti općenito.
Držite se ustaljenog rasporeda
dnevnih aktivnosti. Neka vaše dijete,
ako je to moguće, uvijek u isto
vrijeme ustaje, jede, kupa se, kreće u
školu, odlazi na spavanje.
Da biste dijete naučili na planiranje,
dobro ga je upozoriti koliko
vremena ima na raspolaganje za
obavljanje neke aktivnosti (npr. 20
min. za pospremanje sobe).
Kad god je moguće, izbjegavajte boravak djeteta
na mjestima i u situacijama koje ga mogu jako
poticati na aktivnost ili ga uznemiriti: mjesta s
velikim brojem ljudi, bukom i sl.
Djeca s ADHD-om često privuku pozornost
okoline kad učine nešto loše. Na taj način dijete
uči što ne smije, ali ne uči što treba napraviti.
Zato treba na njega obraćati pažnju onda kada se
ponaša primjereno: uputiti mu ljubazne riječi,
zagrliti ga, pogledati ga i nasmiješiti se. To će
dovesti do stvaranja pozitivnih stavova, razvoja
samopouzdanja i nastojanja da se poželjno
ponašanje ponovi.
• Ako dijete reagira agresivno
(udaranjem, bacanjem stvari,
urlanjem i sl.), dobro je udaljiti ga
iz trenutne situacije (time out).
Kratak predah nasamo, dok se
dijete ne smiri, puno je bolji izbor
od kažnjavanja.
Poželjno je sačekati da se smiri i
tada razgovarati o problemu.
Važno je provjeriti da li je
razumjelo posljedice takvog
ponašanja.
Važno je mirno i dosljedno
zahtijevati korektno ispunjavanje
zadataka u svakodnevnom životu.
Bitna pretpostavka za to je
vjerovanje da dijete nije loše
samo po sebi i da će uspjeti
naučiti kontrolirati svoje
ponašanje.
•
•
•
•
•
•
Ritmičke vježbe, vježbe
raspoređivanja i spretnosti, igre
kod kojih je potrebna strpljivost,
ručni radovi i konstruiranje kao i
diktati s crtanjem i vježbe
slušanja omogućavaju jačanje
sposobnosti koncentracije
školskog djeteta.
Pri tome treba isključiti sve
utjecaje koji mogu ometati i
odvraćati od zadatka (buka,
umor, strah i dr.).
Bitan je “tihi” rad.
Naravno, igra ili zadatak mora
biti dovoljno privlačan da bi
probudio u potpunosti
spremnost djeteta za
sudjelovanjem.
Ne smije mu se nametati previše
pojedinosti istovremeno kako se
pažnja ne bi odvratila od onoga
što je bitno.
Nužne su jednostavne skice, jasni
oblici, kratka, jasna objašnjenja i
upute.
Kako pomoći djetetu s poremećajem
pažnje koje ima problema u odnosima s
vršnjacima?
Impulsivnost i pretjerana aktivnost djece s ADHD-om
često su razlozi zbog kojih se druga djeca odbijaju družiti
s djecom koja imaju ADHD. Ako je djete uz to još i
agresivno i neprijateljski raspoloženo, djeca se još manje
žele igrati pa ono postaje neomiljeno među vršnjacima.
Prisjetimo se da djeca s ADHD-om žive za trenutak,
odnosno sve što čine rade zato da bi nešto dobila i to
odmah u tom trenutku. Ona nisu naučila čekati. Budući
da mnoga socijalna ponašanja zahtijevaju čekanje da bi
od njih imali koristi (npr. suradnja s drugima, dijeljenje
igračaka i sl.), prijateljsko ponašanje za ovu djecu nema
nikakve vrijednosti.
1.
2.
3.
Pomozite djetetu da razvije socijalne vještine
(da dijeli svoje stvari s drugima, razgovara
pristojno, da sluša druge, da ne izgleda zaposleno
dok mu drugi govore i sl.)
Promatrajte svoje dijete u igri, a u razgovoru
nasamo s njim ukažite mu na ono što ste uočili,
što mislite kako bi se inače trebao/la ponašati u
igri i razgovoru i sl.
Organizirajte druženja djece kod vaše kuće i
pod vašim nadzorom- ohrabrite svoje djete da
pozove prijatelje i vršnjake kući na igru. Pokušajte
im pomoći u strukturiranju igre (ponudite im
nekoliko mogućnosti).
Uključite svoje dijete u slobodne aktivnosti- u
kojima će imati kontakata sa svojim vršnjacima i
imati mogućnost razvijati prijateljstva i uvježbavati
svoje socijalne vještine. Pri tome vodite računa da
je u tim slobodnim aktivnostima vaše dijete pod
stalnim nadzorom odrasle osobe.
Kako se u školi može smanjiti školski neuspjeh
djece s manjkom pažnje?
količinu, opseg i vrstu gradiva treba
prilagoditi mogućnostima djece, a ne
postavljati pred sve iste zahtjeve
omogućiti da djeca dobiju podatke preko
različitih osjetila, jer neka djeca bolje uče
podatke dobivene preko vida, druga sluha
ili dodira, neka ako su podaci vezani uz
motoriku itd.
u razredu ne treba stvarati natjecateljsku
atmosferu
uvesti različite oblike suradničkog učenja
 upućivati djecu u dobre navike i metode
učenja
 poticati djecu da uče u manjim
djelovima i češće, te tako organizirati i
ponavljanja gradiva
 omogućavati djeci s poteškoćama manje
i spontane odmore
 hvaliti povremeno i kad to dijete doista
zasluži
 individualizirati ocjenjivanje učenika
 uložiti svjestan napor da se uoče i
djetetove pozitivne osobine
(primjećujemo ono što je loše)
 komentare ograničiti na postupke, a ne osobnost (ne: ti si
neodgojen, već: ne smiješ ...)
 dati djetetu zaduženja koja će mu omogućiti kretnje
 smjestiti dijete u prvu klupu, po mogućnosti uz mirnu djecu
 preferirati usmeno ispitivanje, manji broj pitanja ili produljiti
vrijeme rješavanja zadataka (bolje manji broj pitanja zbog
problema u održavanju pažnje)
 provjeriti je li dijete razumjelo pitanje
 ne inzistirati na pisanju, dati neki drugi zadatak
 češće ispitivati manji broj lekcija
 roditeljima davati informacije na neoptužujući način
I zaključno …
Kod sumnje na ADHD potrebno je što ranije početi s
tretmanom. Terapija i pomoć okoline dovode kod djece s
poteškoćama u održavanju pažnje do znatnog smanjenja
poteškoća. Iako njihove posebnosti najčešće ostaju
tijekom cijelog života, puno manje ometaju njihovu
uspješnost kada prestanu sa školovanjem, osobito ako
odaberu zanimanja u kojima će njihove poteškoće manje
ometati ili čak postati prednosti.
“Pomoć i podrška koju djeca s ADHD dobivaju od svojih
roditelja, učitelja i stručnjaka, može im pomoći da odrastu
i postanu uspješne i sretne odrasle osobe.”
(iz teksta “Razumijevanje djeteta s ADHD- om”Udruge roditelja "Korak po
korak" u suradnji s Američkom pedijatrijskom akademijom)
Roditelji i učitelji trebaju uvijek imati na
umu
(Pospiš, M. 1997.):
 djeca se razvijaju
 za razvoj je potrebno vrijeme
 brzina razvoja kod sve djece nije ista
 nasljeđe igra veliku ulogu u učenju
 okolina ima veliki utjecaj na učenje
 neka djeca nisu sposobna zadržati pozornost
dovoljno dugo
 neka djeca ne mogu sjediti dovoljno dugo
 neuspješnost dovodi do frustracije i gubitka
motivacije
A Albert Einstein?
Je li Albert Einstein
imao ADHD?
Pogledajte činjenice:
Imao je puno problema
u razredu u djetinjstvu
– slab uspjeh u školi,
lako mu je bilo odvući
pažnju. Bio je neuredan
i zaboravan ... a ipak je
bio tako zadivljujuće
talentiran!
www.adhd.org.nz
Korištena i preporučena literatura
•Kocijan Hercigonja, D., Buljan Flander, G, Vučković, D(1999.).
Hiperaktivno dijete, uznemireni roditelji i odgajatelji. Jastrebarsko:
Naklada Slap
•Pospiš, M. (1997.). Neurološki pristup školskom neuspjehu.
Varaždinske Toplice: Tonimir
•Pregrad, J. (1994.). Smanjena koncentracija. Miharija, Ž.; Leko
Kolbah, A. Pomozimo djeci stradaloj u ratu. Zagreb: Ministarstvo
kulture i prosvjete, Zavod za školstvo, Ured UNICEF-a u Zagrebu
•Prvčić, I, Rister, M. Deficit pažnje / hiperaktivni poremećaj.
www.public.srce.hud
•Živković, Ž. i Brajković, S.(2000.). Spajalica. Đakovo: Tempo.
Linkovi
http://www.nimh.gov/publicat/adhd.cfm
http://www.ddat.org/
http://www.ads-hyperaktivitaet.de/
http://www.adhs.ch/
http://www.korakpokorak.hr/roditelji1.htm
http://public.srce.hr/hud/Tekstovi/hiperaktivnost.html
http://my.webmed.com/content/article
http://www.adhd.com
http://www.chadd.org/
http://www.adhdnews.com
http://www.add-adhd.org/
http://www.ffcmh.org
http://www.aap.org/policy/s0120.html
http://www.zappelphilipp.de/