Uloga imunohematološkog testiranja u transfuzijskom liječenju
Download
Report
Transcript Uloga imunohematološkog testiranja u transfuzijskom liječenju
Uloga imunohematološkog
testiranja u transfuzijskom
liječenju transplatiranih bolesnika
Željka Hundrić Hašpl
Hrvatski zavod za
transfuzijsku medicinu
Imuna hemoliza eritrocita 1.
Klasični razlog razgradnje eritrocita
–
–
–
aloprotutijela primatelja na eritrocitne
antigene davatelja
autoprotutijela na vlastite eritrocitne
antigene
kombinacija alo i autoprotutijela
Imuna hemoliza eritrocita 2.
Transfuzijska terapija ili AIHA ne moraju biti
jedini uzrok imune hemolize
Ona se može razviti nakon transplatacije:
– solidnih organa
– koštane srži ili matičnih stanica
Imuna hemoliza eritrocita nakon
transplatacije
Velika nepodudarnost
–
Antieritrocitna protutijela u cirkulaciji bolesnika usmjerena
protiv eritrocitnih antigena u presatku
Mala nepodudarnost
–
Antieritrocitna protutijela presatka usmjerena protiv
eritrocitnih antigena bolesnika
Protutijela vezana uz imunu hemolizu pripadaju
najčešće sustavima:
ABO, Rhesus, Kidd, MNS
Rana razgradnja eritrocita u
transplatirnanih bolesnika
Velika nepodudarnost
ABO nepodudarnost
(intravaskularna hemoliza)
Ne-ABO nepodudarnost
(ekstravaskularna hemoliza)
–
Rijetko kod transplatacija
koštane srži ili matičnih
stanica
–
Učestalost kod transplatacije
koštane srži ili matičnih stanica
2-8%
–
Zbog opasnosti od akutnog
odbacivanja organa nastoji
se ne primjenjivati
–
Učestalost kod transplatacije
solidnih organa sporadično
opisana
Kasna razgradnja eritrocitatransplatacija koštane srži
Velika nepodudarnost
Protutijela nastala aktivacijom B
limfocita bolesnika razgrađuju
progenitorne stanice i/ili retikulocite
presatka
Kasna razgradnja eritrocitatransplatacija koštane srži
Velika nepodudarnost
Nakon transplatacije
očekuje se pojava:
– progenitora eritrocita
7-10 dana
– retikulocita
2-3 tjedna nakon
transplatacije
Razgradnja eritrocita
započinje 7-10
dana nakon
transplatacije
Pojava retikulocita
titar protutijela
jednak ili ispod 1:4
Kasna razgradnja eritrocita u
transplatirnanih bolesnika
Mala nepodudarnost
Aktivacija putničkih B limfocita iz
presatka na eritrocitne antigene
primatelja
Normalno brojčano i funkcionalno obnavljanje B limfocita traje 3
i više mjeseci
– putnički B limfociti imaju sposobnost brzog oporavka i brzog
stvaranja dostatne količine IgG protutijela
Intra ili ekstravaskularna hemoliza može se javiti
od 5 do 30 dana nakon transplatacije
Kada i kako se ispoljava razgradnja
eritrocita?
Razgradnja eritrocita se
ne javlja kod svih
bolesnika kod kojih su u
poslijetransplatacijskom
razdoblju dokazana
antieritrocitna protutijela
Ukoliko dođe do
razgradnje ona počinje
naglo i varira u jačini:
–
–
–
može spontano prestati
završiti s oštećenjem
bubrega
razvojem DIK-a i smrću
bolesnik
Što utječe na jačinu razgradnje
eritrocita?
Količina limfoidnog tkiva u presatku
Bolesnik krvne grupe A davatelj krvne grupe 0
Davatelj majka ili žena bolesnika
Visina titra i klasa protutijela prije transplatacije
Brzina porasta titra protutijela u bolesnika nakon
transplatacije
Moguće i sekretorni status bolesnika
Primjeri iz naše prakse 1.
Primatelj jetre krvna grupa A, davatelj krvna
grupa O
–
razvoj anti-A protutijela kod 2 primatelja nakon
15 dana
Primatelj perifernih matičnih stanica krvna
grupa A, davatelj krvna grupa O
–
razvoj anti-A protutijela kod primatelja nakon 8
dana
Primjeri iz naše prakse 2.
Primatelj jetre RhD pozitivan, davatelj s antiD protutijelom
–
razvoj anti-D protutijela kod primatelja nakon 14
dana
Primatelj jetre Kidda pozitivan, davatelj s
anti-Kidda protutijelom
–
razvoj anti-Kidda protutijela kod primatelja nakon 8
dana
Zadatak transfuzijske službe
Odrediti standarde
prije i poslije transplatacijskog
imunohematološkog ispitivanja
transfuzijske terapije transplantiranih
bolesnika s znakovima odgođene
poslijetransplatacijske razgradnje eritrocita
Prijetransplatacijsko
imunohematološko ispitivanje
određivanje ABO krvne grupe bolesnika i davatelja
određivanje podgrupe krvne grupe A bolesnika
određivanje titra anti-A i/ili anti-B protutijela
bolesnika
ispitivanje prisustva ne-ABO antieritrocitnih
protutijela u cirkulaciji bolesnika i davatelja
u slučaju imunizacije bolesnika i/ili davatelja
određivanje odgovarajućih antigena na njihovim
eritrocitima
Poslijetransplatacijsko
imunohematološko ispitivanje
određivanje prisustva antieritrocitnih protutijela i/ili
aktiviranih komponenti komplementa na
eritrocitima bolesnika mikrometodom
Ako je DAT pozitivan:
–
–
–
elucijom odvojiti protutijela s eritrocita
odrediti njihovu specifičnost
kontrolirati porast titra otkrivenih protutijela
Kontrola DAT-a i titra mora se vršiti najmanje
svaki treći dan tijekom mjesec dana
Poslijetransplatacijska transfuzijska
terapija eritrocitnim pripravcima
Ukoliko je razgradnja eritrocita
uzrokovana
anti-A ili anti-B protutijelima
–
ne-ABO aloprotutijelima
–
bolesnici moraju biti obavezno transfundirani isključivo
eritrocitima krvne grupe O
bolesnici mora biti transfundirani eritrocitma krvne grupe O
koji ne posjeduju odgovarajući antigen
Ukoliko nadoknada transfuzijama nije dostatna treba pristupiti
eksangvinotransfuziji s navedenim vrstama eritrocitnih
pripravaka i/ili primjeniti postupak plazmafereze
Cilj prijedloga ovih standarda
Doprinos transfuzijske djelatnosti
što uspješnijoj ishodu liječenja
transplatiranih bolesnika