Transcript Deformacije organizacijake strukture [56,4 KiB]

Deformacije
organizacijake strukture
Korupcija
Siostemski karakter korupcije
Korupcija je zlo. Moćne čini bogatima. Bogate čini moćnima. Stvara dojam da je sve na
prodaju. Uništava osjećaj pravde i povjerenje u vlast. Oduzima nadu siromašnima i
bespomoćnima. Jednom uspostavljena, spada u strukture koje je teško razoriti. Njene
žrtve nisu odmah vidljive, no štete koje stvara u ekonomiji, politici i društvu, svi
plaćamo. Nema razdoblja i nema zemlje u kojoj ne postoji neki incident ili slučaj
korupcije, no ono što je opasno je time opravdati pasivnost ili u nasljeđu proteklih
sistema tražiti objašnjenja njene sasvim nove pojave.
Sustav
Korupciju treba smatrati efektom sustava, znakom da nešto nije u
redu sa sustavom. Korupcija nije izolirana pojava ili posljedica
pokvarenosti, ili nedostatka moralnosti ljudi. "Nije korupcija ljudi
ono što razara politički sustav već je politički sustav ono što
korumpira i razara ljude" Ona je rezultat određenog modela, tipa
društva i njegova sastavna osobina. Svi ljudi, manje ili više,
podložni su izazovima zloupotrebe svog službenog, političkog ili
društvenog položaja radi osobnog probitka.
N. Luhmann: Korumpirano društvo
"Problematika
leži na jednoj drugoj osi, naime u tome da se svrhovito
racionalno konstituirana birokracija teško može izdvojiti iz tradicionalno
orijentiranog društva tako da se izlaže opasnosti da se iznutra korumpira
izmjenom prijateljskih usluga“.
Mala ili velika?
Nije važan niti iznos novca, niti osobna materijalna zainteresiranost, već
uredno djelovanje službe, ugled u javnosti i stabilnost političkog sustava.
Kao što se ne može biti samo malo trudan, ne može se biti samo malo
nemaran ili nepošten na tako važnoj dužnosti. Ljudi nisu nepogrešivi i nisu
anđeli, zato su tu institucije i demokratska praksa koja ih mora učiniti
takvim. Egzaltirano osjećanje dužnosti, poštenja i odgovornosti
pretpostavka je obnašanja političkih položaja u demokratskim društvima.
Alternativa je nizanje sistematskih kampanja progona gdje nije jasno da li
se radi o kriminalu ili sprečavanju političke opozicije, ili i jednom i
drugom. A u takvom izboru, svima se samo politika gadi, političari svi, bez
razlike, smatraju nepoštenim. Ništa više ne doprinosi jačanju vlasti nego
njen ugled, legitimacija poštenih, časnih i sposobnih ljudi.
Relativizacija
Činjenica da korupciju ne možemo točno mjeriti ne smije biti razlog za relativizaciju ili
osporavanje problema. Štoviše svaka relativizacija vrlo je štetna jer stvara mogući
alibi za izostanak političke odlučnosti u provedbi mjera: sporedno je da li je ona
naslijeđena ili stvorena, da li se radi o eroziji morala ili tko snosi veću krivnju, ali je
važno što se protiv korupcije čini. Svjesni smo i tereta tradicija - ostali su tragovi
proteklih političkih režima, osobito njihovih naličja - privilegiranja poslušnih,
mogućnosti da se u ime viših ideala nisko krade, da se sve može vezama i utjecajem,
da lojalnost i poslušnost moćnicima vrijedi više od rada i inovacije. Znamo da i druge
zemlje imaju slične probleme, znamo da korupcija nikada neće potpuno nestati, ali
smo sigurni u to da se ne može pasivno čekati
CPI
TI Corruption Perceptions Index (CPI) istraživanje je koje stvara rang listu zemalja
prema ocjeni o raširenosti korupcije u njima. To je složeni indeks (composite index),
koji se temelji na drugim istraživanjima, što doprinosi gubitku izvornih podataka i
njihove vjerodostojnosti, ali daje relativno pouzdane usporedbe između sličnih
zemalja. Kompiliranje podataka nije samo puka statistička manipulacija već sadrži i
elemente ekspertne procjene valjanosti izvora. Bez obzira na navedene prigovore CPI
je vrlo solidan mjerni instrument, iako danas kritike postaju sve jače.
Deformacije
organizacijake strukture
Nepotizam
Određenje pojma
Nepotizam je praksa pogodovanja utjecajem u korist srodnika ili
bliskih prijatelja. Izraz referira na papinsku praksu posebnog
pogodovanja nećacima ili drugim srodnicima (talijanski
nepotismo, od nepote nećak). Nepotizam je poseban oblik
sukoba interesa, miješanja i ispreplitanja privatnog i javnog
interesa, te se odnosi na situaciju u kojoj nositelj javne dužnosti
svoju moć – vrlo često zapošljava – korist za člana svoje obitelji
(ili zapravo porodice jer je porodica zajednica srodničke krvne
veze).
Oblici
• zagovaranje ili utjecanje na odluku da se zaposli, imenuje, izabere,
promovira i napreduje, nagradi ili plati ili pak da izbjegne kaznu,
netko tko je član obitelji ili je porodično ili porijeklom vezan za
nekoga tko obavlja nadređenu dužnost i može za to koristiti moć i
utjecaj;
• odlučivanje o dodjeli posla ili ugovora, plaćanja i povlastica za
„povezane osobe“(bračni drug, preci, potomci);
• te pristrano nadgledanje, ocjenjivanje rada ili drugi oblik
odlučivanja o interesima (u vezi s poslom) „povezanih osoba“.
Protiv nepotizma
Nepotizam je zabranjen. Na svaku sumnju treba paziti, otkloniti je baš
time da se izbjegava stvaranje obiteljske atmosfere, klika, dojma
nepotizma, jer ne radi se o malim zajednicama dobrovoljno povezanih
istomišljenika već organizaciji. Ne samo da je u tim situacijama nepotizam
podloga zloupotreba, ne samo da priječi odgovornost i smanjuje
vjerodostojnost, organizacija se ne bavi svojim poslom i zadatkom, već
unutrašnjim odnosima i koristi. Za spriječiti takvu situaciju ne treba zakon
već jasan odgovor na pitanje: je li tako nešto – plaćati rad svojoj rodbini –
dobro? Je li korisno? Je li odobreno? Je li javno poznato? Bilo koji
negativni odgovor na takva pitanja znači da se radi o lošoj praksi, a o
odgovornosti neka odluče sami članovi.
Priroda
Nepotizam se shvaćao neizbježnim sastojkom moći, čak i u najprogresivnijim zemljama, sve do sredine
19. stoljeća. U Velikoj Britaniji postojao je službeni sistem protekcije za članove uglednih obitelji. Do
1854. sva su postavljenja bila u nekoj vezi s takozvanom patronažom. Katkad je patronažu vršio
ministar, katkad lokalni član parlamenta, katkada upravni šefovi. Tek od 1870. započinje sustav javnih
natječaja, no još uvijek značajnu prednost su imali dovoljno imućni da studiraju na Oxfordu ili
Cambridgeu. Marljivost, odlučnost i poštenje smatralo se rezultat su elitnog odgoja. Trebalo je cijelo
stoljeće usavršavanja sustava ispita da oni postanu glavna i objektivna metoda izbora. U Francuskoj su
se položaji, sve do revolucije, otvoreno kupovali, a javna služba se smatrala unosnom investicijom.
Imenovanje nižih službenika bila je posljedica preporuka i veza, ili protežiranja političkih pristalica.
Vremenom taj sistem nestajao jer se počela cijeniti posebna upravna izobrazba, te shvaćanje da
upravnu elitu trebaju činiti najbolji bez obzira na porijeklo. U Sjedinjenim Državama početkom 19.
stoljeća vladao je „ spoils system“ : država je plijen izbornog pobjednika (To the victor belong the
spoils), to jest, na položaje se dolazilo se političkom i stranačkom protekcijom. Pokušane su (u vrijeme
T.Jeffersona i kasnije), po uzoru ma Englesku brojne reforme, mada reformisti nisu ni pokušali potpuno
ukinuti sistem patronaže i političke selekcije već ga samo izbaciti iz najvažnijih službi (vojska, policija) i
ograničiti na uistinu najvažnije položaje. I tu je trebalo cijelo stoljeće da se kaos voluntarističke smjene
cijele uprave zamjeni mirnim prijenosom vlasti i stabilnim položajem profesionalaca.
Prokletstvo solidarizma
. Tanda, profesor sveučilišta u Kartumu, Sudan: „Postoji mnogo opravdanja za
nepotizam. Svaki čovjek koji se uspne do važnog mjesta u politici biti će brzo okružen
rođacima i prijateljima koji će u povjerenju od njega tražiti pokroviteljstvo (patronage)
prema tradiciji koja traje stoljećima. Ako posla i nema mjesto će biti stvoreno.
Političari će možda i prihvatiti ustavnu ideju jednakosti, ali će teško svojim srodnicima
objasniti da takve intervencije mogu ugroziti njegovu političku karijeru, i da ga nešto
tako može koštati dužnosti. Prema navedenom posao ministra ili druge značajne
osobe može postati težak kada se nosi sa teretom povećanih zahtjeva te se nađu u
razapeti mrežama porodičnih zahtjeva. Naravno vlade u cijelom svijetu, pa i Africi,
vremenom su evoluirale i danas se globalno nepotizam smatra pogrešnim“
Deformacije
organizacijske strukture
Klike
Klike u posvuda. Od škola i univerziteta, sporta ili mode, političkih stranaka i
privrednih udruženja, odvjetništva i sudstva do crkve i kardinalskog zbora. Paradoks je
u tome da svi osuđuju i općenito govore protiv klika, a u njima (bar nekima) žele biti.
Klike se obično definiraju kao ekskluzivna skupina ljudi usko povezanih međusobnim
pozitivnim osjećajima i jedinstvom stavova ili cilja. Njih karakterizira sličnost,
prijateljstvo, intenzitet interakcija, međusobna moralna, psihološka i materijalna
podrška. Njih karakterizira čvrsta interesna solidarnost i grupni identitet. Klike su
skupine u koje se ulazi s poteškoćama i one nastoje podići zid ekskluzije prema
ostalima.
U svemu navedenom klike bi se mogle tretirati kao određena normalna dimenzija
neformalne strukture organizacije (recimo liječnici i sestre u bolnicama) da ih ne
karakterizira izrazita akcijska komponenta: one nastaju i dinamički su usmjerene na
neki posebni cilj i zadobivanje moći, materijalnih privilegija, položaja ili statusa za
svoje članove. Radi toga, jer njihov cilj je dobitak za članove a ne cilj organizacije, one
su destruktivne po organizaciju.
U blažim oblicima klike su prirodna posljedica otuđenja u formalnoj strukturi, klika je
zaštita od neizvjesnosti u poslu i karijeri, svodi se na druženje, glasine, pomoć u radu.
Međutim izraz klike prije referira na patološke sukobe o kontroli, skrivanje informacija
i sabotiranje suradnje. Klike stvaraju ozračje izolacije koje može biti velika smetnja
cjelini zajednice. Razbijaju timski rad. Njihov interes može smetati odnosu prema
korisnicima, tržištu ili društvenom nadzoru. Mogu biti temelj zlostavljanja manjina na
poslu. Dobri menadžeri moraju primijetiti nastajanje klika, ne tolerirati i sprječavati
jake podjele i stvaranje sub-grupa, klika.
.