Nenadić, Medaković, Musić i Ninčević - Klasično i postklasično pravo te CIC i Bizant [527,57 KiB]

Download Report

Transcript Nenadić, Medaković, Musić i Ninčević - Klasično i postklasično pravo te CIC i Bizant [527,57 KiB]

TREĆE RAZDOBLJE : PRINCIPAT
OD CARA AUGUSTA 27.PR.N.E DO SMRTI ALEKSANDRA
SEVERA 235.G.N.E
Ivona Nenadić
Pravni fakultet, Zagreb
15.03.2016.
 građanski ratovi : ustanički ratovi robova,nezadovoljstvo malih i







srednjih zemljoposjednika,oštre opreke između nobiliteta i vitezova
reforme braće Grakho
prijelaz na pojedinačne diktature
Sula 82-79. pr. n. e. – tzv. Suline proskripcije
Prvi triumvirat (Pompej, Kraso, Cezar, 60. g. pr. n. e.)
Drugi triumvirat (Antonije, Lepid, Oktavije, 43. g. pr. n. e.)
Oktavijan 27. pr. n. e. – republikanski ustav
princeps – imperium proconsulare i potestas tribunicia - Lex de
imperio, auctoritas principis









republikanski magistrati – građanski službenici bez ikakve vojničke
vlasti
specijalni pretori i konzuli - ekstraordinarni postupak
niz plaćenih carskih činovnika i pomoćnika
officia , consilium principis
carska garda(pretorijanci): 2 praefecti praetorio , praefectus vigilum (
vatrogastvo), praefectus annonae (dovoz žita) , praefectus urbi
(nadstojnik sigurnosne službe u Rimu)
narodne skupštine - gube svoje prijašnje funkcije (posljednji po
skupštinama doneseni zakon(lex agraria)spominje se za cara Nerve,
98.g.n.e. )
senat – pravo izbora magistrata, senatus consulta –snaga zakona
dijarhija (Mommsen) – princeps stvarno stoji nad senatom
aerarium populi Romani (prihodi iz senatskih provincija), fiscus Caesaris
( prihodi iz carskih provincija)
 stabilizacija robovlasničke privrede , ogromno proširenje obradivih






površina, razvoj latifundija ,stvaranje ogromnih posjeda- saltusi
poljodjelska proizvodnja počela opadati,robovski rad
nerentabilan,ekstenzivno gospodarenje na latifundijama zbog nestašice
radne snage
krizu latifundističkog sistema uviđa već Plinije Stariji: „Latifundia
perdidere Italiam, immo vero et provincias”(latifundije su upropastile
Italiju,pa dapače već i provincije)
Kolumela 1.st.n.e. - De re rustica
procvat trgovine i obrta, bujni razvoj zanatstva
s Augustom - kovanje zlatnog i srebrnog novca, 5%-tni porez na nasljedstva
(lex Iulia vicesimaria)
ogromna carska dobra ( patrimonium Caesaris) i careva privatna imovina
(res privata Caesaris)
 vladajuća klasa: senatori (nobiles) i vitezovi (ordo)
 počinju se stvarati klase honestiores i humiliores
 položaj robova poboljšan i zaštićen propisima
 vojska: plaćeni vojnici od zanata (ugovor), veterani
 rim. građanstvo podijeljeno svim slobodnim stanovnicima carstva izuzev





peregrine,koji nisu pripadali nikakvoj peregrinskoj općini: car Karakala
212. g. n. e.
progresivna romanizacija provincijalnih prava,ali i utjecaji stranih,naročito
grčko-orijentalnih prava na rimsko pravo
August – pokušaj podizanja morala uspostavljanjem starog kulta i
poštivanja bogova
propagiranje kulta careva : carevi dobili božanski nadimak (deus
Aurelianus), pokojni carevi dobre uspomene uvrštavani među bogove
(divus)
reakcija protiv kulta careva: kršćanska vjera (pristaše proganjali)
utjecaj grčke stoičke filozofije na rimske pravnike,ideja o naravnom pravu,
jednakost svih stanovnika
 OBIČAJNO PRAVO ( usus,mos,consuetudo,mores veterum)
 značajnije je stvaranje prava u praksi jurisdikcionih magistrata i djelatnosti
pravnika – tzv. pravničko pravo
 Salvius Iulianus ( 2.st.n.e.) – običajno pravo ima snagu zakona i njegovo važenje
opravdava voljom naroda izraženom dugotrajnim vršenjem(inveterata
consuetudo),čime se izražava tacitus consensus omnium te dugotrajnim
nevršenjem (desuetudo), tj.običajnim pravom može se ukinuti zastarjelo
pravo,pa i zakon
 reskript cara Konstantina – izrijekom zabranjuje da bi običajno pravo moglo
ukidati zakone
 PRIVATNOPRAVNI ZAKONI SKUPŠTINE






Leges Iuliae iudiciariae- o uzakonjenju formularnog postupka
Lex Iulia et Papia Poppea-zakoni o podizanju populacije i morala
zakoni o ograničenju manumisija robova
za Klaudija (lex Claudia de tutela mulierum)- ukida se agnatsko tutorstvo nad
ženama
posljednji zakon za cara Nerve (lex agraria)
krajem 1.st.n.e. potpuno prestaje zakonodavna djelatnost narodnih skupština
 PRETORSKI EDIKTI
 edicta tralatitia
 oko 130.g.n.e. – kraj bujnoj pravnostvaralačkoj djelatnosti pretora
 redigiran stalni i jedinstveni tekst pretorskog edikta -edictum




perpetuum podijeljen na titule s natpisima (rubricae) - Hadrijan,
Salvius Iulianus
Gaius – komentar ad edictum provinciale
nije izravno sačuvan
komentari Libri ad edictum - Ulpianus i Paulus
Oto Lenel – najbolja rekonstrukcija edikta
 SENATUS CONSULTA – izvor civilnog prava
 utjecaj princepsa na zakonodavni rad senata,senatus consulta –carski
zakoni, oratio (npr.oratio Severi,oratio Antonini)
 CONSTITUTIONES PRINCIPUM - carske konstitucije
 princepsove različite naredbe i rješidbe
 javljaju se u 4 oblika :
 edicta – primjer edikt cara Karakale 212.g.n.e.
 decreta –usmene sudske rješidbe (najpoznatiji dekret cara Marka
Aurelija – decretum divi Marci o zabrani samopomoći )
 rescripta – pismene rješidbe i odgovori na postavljena pitanja ili molbe
(epistula i subscriptio),osobito mnogo reskripata potječe od cara
Dioklecijana
 mandata – upute različitim činovnicima i namjesnicima provincija u
pogledu vršenja njihove službe (liber mandatorum)
 izgradnja privatnog, imovinskog prava s ustanovom privatnog vlasništva
 bitan novi element koji utječe na djelatnost pravnika: ius respondendi





(car August dijeli uglednim pravnicima senatorskog staleža,a njegovi
nasljednici i pravnicima viteškog staleža)
dvije teorije o značenju tog prava
responsa privilegiranih pravnika od Hadrijanovog doba vežu suca,ako su
bila suglasna – communis opinio
rimski pravnici – praktičari,djelatnost pretežno kazuistička
(casus),izbjegavali definicije općih pravnih pojmova,smatrajući ih
opasnima (omnis definitio in iure civili periculosa est)
rimski pravnici nisu imali smisla za pravnu sistematiku,pregledni
sistem(personae,res,actiones – osobe,imovina,tužbe) nalazimo
samo u djelima namijenjenim pravnoj poduci( Gajeve i Justinijanove
Institucije)
kao praktičari nisu se bavili ni pravnom historijom, jedini kratak pravnohistorijski pregled njihova rada sačvan je u odlomku Liber singularis
enchiridii Seksta Pomponija u Justinijanovim Digestima ( D. 1, 2, 2, 35
i sl.)
 u početku principata dijelili su se rimski pravnici na dvije
pravne škole (sectae,scholae),naime na :
 Prokulovce
 M. Antistius Labeo





(osnivač)
Proculus,
Nerva pater i filius
Pegasus
Neratius
Celsus pater i filius
i
 Sabinovce
 C. Ateius Capito
(osnivač)
 Massurius Sabinus
 C. Cassius Longinus
 Iavolenus Priscus
 Salvius Iulianus
 Sextus Pomponius
 Gaius
GAIUS
• nepoznato porijeklo, nije imao ius respondendi
• najvažnije djelo : Institucije u 4 knjige
•
•
•
•
•
•
(Institutionum commentarii quattuor) – pisane
oko 161 g.n.e. i imale služiti pravnoj poduci
jedino klasično djelo u cjelini izravno sačuvano u
nepromijenjenom obliku
pruža uvid u predklasično i klasično pravo
jedino vrelo za poznavanje rimskog procesa
(legisakcijskog i formularnog)
trodjelni sistem : pravo podijeljeno na
osobno,imovinsko i procesualno (Omne autem ius
quo utimur vel ad personas pertinet,vel ad res,
vel ad actiones)
1816. B. G. Niebuhr- otkrio rukopis Gajevih
institucija na palimpsestu u Veroni
Res cotidianae ili Aurea
 potkraj 2. i početkom 3.st.n.e. - doba careva iz kuće Severa
 kasni klasici : Aemilius Papinianus, Domitius Ulpianus, Iulius
Paulus
 odlomci iz Ulpijanova komentara pretorskom ediktu ( Libri ad
edictum praetoris u 81 knjizi ) sačinjava 1/3 čitavih Justinijanovih
Digesta, a odlomci iz Paulovih djela ¼
 Herennius Modestinus- posljednji klasični pravnik (praefectus
vigilum u Rimu)
 klasična djela koja su sačuvana izravno,pored Gajevih Institucija
su: Ulpijanove Regulae (Liber singularis regularum ili
Epitome Ulpiani) i Paulove Sententiae (Libri quinque
sentetiarum ad filium ), koje su djelomično preuzete u
Zapadnogotski zakonik ( Lex Romana Visigothorum)
 pisana djela rimskih pravnika obrađuju uglavnom civilno i pretorsko te








ponešto procesualno pravo,a manje se bave kaznenim pravom i
procesom
svrstavaju se u nekoliko kategorija :
Responsa ili Quaestiones,odnosno Epistolae i Disputationes –
sadržavaju mišljenja i odgovore o konkretnim slučajevima iz prakse
komentari pretorskom pravu - Libri ad edictum
djela i komentari civilnom pravu koji se oslanjaju na Scevolin i Sabinov
sustav civilnog prava- Libri ad Q.Mucium ili Libri ad Sabinum
Digesta – opća enciklopedijska djela
Institutiones,Regulae i Definitiones – elementarna djela za pravnu
poduku,pisana sistematskim načinom
Pithana,Sententiae,Opiniones – različiti priručnici za praksu
odlomci iz tih djela sačuvani ugl. neizravnim putem preko Justinijanovih
Digesta (ali,često izmijenjeni interpolacijama)
Brigita Medaković
Pravni fakultet
Zagreb, 15.3.2016.
USTAVNO USTROJSTVO DRŽAVE
•ubrzani proces raspadanja robovlasničkog sistema
•slabi moć carstva, približava s ekonomski i politički slom
DIOKLECIJANOVE REFORME:
•temeljita reorganizacija državnog ustrojstva i vojske
•uvođenje vojne diktature i centraliziranog vojnobirokratskog državnog aparata
•car- neograničeni i bezuslovni gospodar (dominus et deus) i zakonodavac
•podjela vlasti s Augustom i dva Cezara- tetrarhija, ali zajedničko zakonodavstvo!
KONSTANTIN:
•uspostavlja jedinstvo carstva
•seli prijestolnicu iz Rima u Konstantinopol
Nakon smrti Teodozija prvog dolazi do definitivne diobe carstva na istočnu i zapadnu
stranu (395.g.),
koje su vezane zajedničkim zakonodavstvom, ali svaka svojom centralističkom
upravom.
USTAVNO USTROJSTVO DRŽAVE
•car je gospodar države
•stanovnici su ili carevi podanici (subiecti) ili robovi (servi)
•carska vlast postaje nasljedna
•senat gubi bilo kakvu vlast, postaje gradska skupština Rima
•magistrati također gube vlast, imenuje ih car
•Viši činovnici dijele se na illustres, spectabiles i clarissimi
USTAVNO USTROJSTVO DRŽAVE
VRHOVNI DVORSKI SLUŽBENICI:
Magister officiorum- upravlja svim carskim uredima
Quaestor sacri palatii- državni kancelar, ministar pravosuđa
Comes sacrarum largitionum- upravlja carevim fiskom
Comes rerum privatarum- upravlja carskim krunskim
dobrima
Comes sacri patrimonii- upravlja carevom privatnom
imovinom
USTAVNO USTROJSTVO DRŽAVE
•svi vrhovni dvorski i vojni služebici su članovi careva državnog
savjeta-sacrum consistorium
•najviši državni službenici- praefecti pretorio
•carstvo je podjeljeno na četiri prefekture (praefecti pretorio),
koje se dalje dijele na dijeceze (vikari) i dalje na provincije
(namjesnici)
•mjesni gardski organi u provnicijama gube svoju samoupravu.
Dekurioni- čanovi mucipijalnih gradskih vijeća koji osobno jamče
za poreze svoje općine.
GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODNOSI
•nezadovoljnostvo robova, poluslobodnih zemljoradnika i
iscrpljivanih stanovika
•dolazi do rasula u financijama i kovanja sve lošijeg
novca
•privreda se vrća na naturalno gospodarstvo
•uvodi se niz reformi kako bi se povisili državni prihodi
•opadanje obrta i trgovine dovodi to teške krize i porasta
cijena
•edikt cara Dioklecijana iz 301. g. n. e. o maksimiranju
cijena
•razvija se zavisno seosko stanovništvo-koloni
GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODNOSI
•kršćanstvo postaje religija vlastodržaca
•Milanski edikt 313.g.- slobodna i povlašćena religija
•353.g. religija države
•435.g.- jedina i isklučiva državna religija
PODJELA SLOBODNOG STANOVNIŠTVA:
•Honestiores- aristokracija sa pravom utvrđenim privilegijama
(senatori, službenici birokratskog upravnog aparata i dekurioni)
•Humiliores- niži staleži (vojnici, obrtnici, trgovci, mali posjednici,
plebei,...)
PRAVNA VRELA U DOBA DOMINATA
1)CARSKE KONSTITUCIJE-leges
Careva volja je zakon. Car više ne treba stavljati senatu
svoje prijedloge, nego ih naprosto objavljuje. Vodstvo u
izdavanju zakona ima istočni car.
Zato zakonima nakon 534. počinje prevladavati grčki jezik.
Edicta- pravi zakoni koji se upućuju senatu, narodu ili
magistratima.
Bizantski carevi izdavaju reskripte koje se spajaju sa
dekretima.
Mandata- nestaje.
2)STARO PRAVO-ius
•pozivanje na djela klasičnih pravnika, naročito na njihove komentare i
zbirke responsa
•nestaje samonikle pravičke djelatnosti
•ne postoji više ius respodendi jer nestaje i formularnog procesa
s biranim sucem laikom
•uvedena je ekstraordinarna kognicija- stalni suci sude kao
državni odnosno carski službenici
•u cijelom razdoblju poznata su dva pravnika čija su djela
ekscerpirana u Digestima:
•Aurelius Arcadius Charisius
•Hermogenianus
•321.g. Konstantinova konstitucija
•426.g.zakon o citiranju careva Teodozija II. i Valentijana III.
PRAVNE ZBIRKE I KODIFIKACIJE PRIJE
JUSTINIJANA
ZBIRKE CARSKIH KONSTITUCIJA (leges):
PRIVATNECodex Gregorianus
•291.g.
•konstitucije od Hadrijana do Dioklecijana
Codex Hermogenianus
•295.g.
•dodatak gore navedenoj
Zbirke nisu izvorno sačuvane.
SLUŽBENACodex Theodosianus (438.g.)
•16 knjiga, podijeljene na titule
Znatan dio sačuvan je u Lex Romana Visigothorum, a
pojedini odlomci i u izravno sačuvanim rukopisima.
ZBIRKE KONSTITUCIJA I OSTALIH KLASIČNIH PRAVNIH DJELA (ius i
leges):
PRIVATNE:
Fragmenta Vaticana
•Otkrivena 1821.g. u vatikanskoj knjižnici.
•Obuhvaća izvatke iz Papijanovih, Ulpijanovih i Paulovih djela i konstitucije iz
Gregorijanovog i Hermogenianova kodeksa i to u nepromijenjenom obliku.
Collatio legum Mosaicarum et Romanorum
•Usporedba Mojsijevog zakonodavstva s rimskim pravom.
•Citiraju se djela petorice klasičnih pravnika, ali je klasični materijal preinačen
različitim dodacima, tumačenjima i parafrazama.
Sirsko-rimska pravna knjiga
•Nepotpuni i nesustavni prikaz rimskoga prava
•Ispremještanje rimskog prava sa elementima orijentalnog grčkog i sirskog prava.
SLUŽBENE- 5.st.
•Lex Romana Visigothorum (vladar Alakir)
•Lex Romana Burgundionum
•Edictum Theoderici
Anđela Musić, Borna
Ninčević
Pravni fakultet, Zagreb
15.3.2016.
Justinijanovo
zakonodavstvo
• Car Justinijan (527.-565.)
• Cilj: skupiti u jedinstveni zbornik
sve pravo, carske konstitucije i
pravničko pravo (leges i ius)
• 2 zadatka: 1. dati zbornik
cjelokupnog važećeg prava
2. sačuvati staro pravo
(samo historijsko značenje)
Justinijanovo
zakonodavstvo
• Njegova kompilacija – trebala služiti
praktičnim potrebama; ona je
kodifikacija – sve što je u nju uzeto
imalo je vrijediti kao zakonik cara
• Pomoć kancelara Tribonijana +
brojni pravnici i profesori pravnih
škola u Carigradu i Beritu
(Theophilus, Cratinus, Dorotheus,
Anatollus)
Justinijanovo
zakonodavstvo
• Kodifikatorni rad: 528.-534.
• 4 zbirke: dva Kodeksa, Institucije
i Digesta
• Sve imaju jednaku pravnu snagu,
nijedna nema prvenstvo nad
drugom
• + Novele = CORPUS IURIS
CIVILIS
Justinijanovo
zakonodavstvo
• Codex Iustinianus – zbirke carskih
konstitucija (leges)
• Posebna komisija započinje rad
528., završava 529.
• Prvi kodeks nije sačuvan
Justinijanovo
zakonodavstvo
• Digesta (Pandectae)
• Kodifikacija cijelokupnog pravničkog prava
(ius)
• Konstitucijom „Deo auctore” 530.g – posao
povjeren Tribonijanu (+ 16 suradnika)
• Rad objavljen konstitucijom „Tanta”
16.12.533.
• Stupio na snagu kao zakon 30.12.533. pod
nazivom „Digesta seu Pandectae”
• Najvažniji i najveći Justinijanove
kodifikacije
Justinijanovo
zakonodavstvo
• Digesta ( Pandectae)
• Dijeli se na 50 knjiga, sve knjige osim
30,31 i 32 se dijele na titule s
odgovarajucim naslovima (rubricae)
• Titule od odlomaka (fragmenta ili
leges), a veći odlomci razdijeljeni na
principium (uvod) i paragrafe
• U inskripciji : ime pravnika i naslov
djela otkud je fragment uzet
Justinijanovo
zakonodavstvo
• Digesta (Pandectae)
• Čitavo djelo: 432 titula i 9142
fragmenta
• Djela 39 pravnika
• Nisu se drzali Justinijanovog naloga
oko ekscerpiranja djela pravnika s
ius respondendi (Scaevola, Varus,
Gallus i Gajeva djela)
Justinijanovo
zakonodavstvo
• Digesta (Pandectae)
• Redoslijed pojedinih titula
raspoređen je po općenitom,
enciklopedijskom sistemu
• Unutar titula – fragmenti (1818.
utvrdio Bluhme) poredani
određenim redoslijedom po tzv.
Masama
Justinijanovo
zakonodavstvo
• 1. sabinska masa – fragmenti iz djela o
civilnom pravu (Libri ad Sabinum)
• 2. ediktelna masa – fragmenti iz djela o
honorarnom pravu (Libri ad Edictum)
• 3. papinijanska masa – fragmenti iz
praktične književnosti
• Kao dodatak – 4.skupina djela
(postpapinijanska masa ili appendix)
Justinijanovo
zakonodavstvo
• Najbolji sačuvani rukopis Digesta
– Florentina (od 1406. čuva se u
Firenzi) (otkriven 1135.g)
• Rukopis potječe oz 6./7. st
• Vulgatni rukopisi iz 11./12. st. –
Littera Bononiensis
• U njima materija podijeljen –
digestum vetus, infortiatum i
digestum novum
 Priručnik rimskog prava za početnike (Elementa)
 533. stupilo je na snagu zajedno s Digestima
 Prvenstveno udžbenik za školu
 Uzor su Gajeve Institucije (preuzet trodjelni sistem)
 Materija je podijeljena na 4 knjige, knjige na titule,
a tituli na paragrafe
 Ne navodi se vrelo odakle su izvaci uzeti
 Citiranje Institucija: I. 2, 1, 3
 Rješavao protuslovlja u konstitucijama i pravničkim
djelima koja su imala ući u Digesta
 Quinquaginta decisiones
 534. objavljen novi kodeks (Codex Iustinianus
Repetitiae praelectionis)
 Sačuvan je u rukopisima iz 9.-12. stoljeća
 Dijeli se na 12 knjiga, knjige na titule, tituli na
konstitucije (kronološkim redom)
 Glosatori su veće konstitucije podijelili na
principium i paragrafe
 Obično se u inskripciji navodi ime cara od kojeg
potječe i ime adresata
 Citiranje Kodeksa: C. 4, 49, 2, pr.
 Izdavane od 535. g. dalje
 Većinom na grčkom jeziku
 Reforme na području nasljednog i obiteljskog prava
 Nisu se skupljale u službenu zbirku
 Privatne zbirke: Epitome Iuliani i Authenticum
 Corpus Iuris Civilis (izuzev Novellae) sastavljen po




principu kompilacije
Redaktori kompilacija su uvodili preinake tekstova,
kako bi ih prilagodili novim prilikama
INTERPOLACIJE – svjesne i hotimične preinake u
kompilaciju uzetih tekstova
Najviše u Digestima
Kompilatori nisu označivali gdje su vršili preinake
 Neke interpolacije su otkrivene u 16. st. (Cuiacius i
Faber)
 Interpolacionistička metoda i kritika se razvila u
posljednjih pedesatak godina
 gloseme
 Justinijanova kodifikacija ostala osnovicom
bizantskog pravnog sustava
 Zabrana pisanja komentara Digestima
 Teofilova grčka parafraza Institucija
 Počinju biti izdavani tijekom 8. i 9. st.
 Ekloga cara Leona III. Izaurijskog iz 740. g.
 Car Bazilije I. Makedonski objavio je Proheiron
između 870.-879. g. , a kasnije Epanagogu
(prošireno izdanje Proheirona)
 Jedinstveni grčki zbornik
 Dovršio ga je Leon IV. Mudri
 U 60 knjiga zajedno je po materijama spojena
građa iz Digesta, Kodeksa, Institucija i Novela
 Vrlo opširna i dosta nepregledna
 Stvaraju se skraćeni priručnici za praksu: Synopsis
Basilicorum i Tipucitus
 1345. sastavio ga je solunski sudac Konstantin
Harmenopulos
 Zbirka tada važećeg rimskog prava u šest knjiga