Transcript Prezumi - molitvenici.net

Budi kao dijete:
jednostavan,
spontan, radostan.
Nemoj biti bure puno
problema.
I ti si kadar smijati
se.
Otvori se kao što se
cvijet otvara suncu.
Pokušaj svaki dan
iznova
voljeti ljude oko
sebe.
Pokušaj u tišini
vidati rane ljudima
koji plaču,
koji su očajni,
iako možda svoju
bol kriju
iza srdačne
maske.
Daruj malo ljubavi
i onima
koji su premalo
voljeni.
To je divno.
Prozori našeg srca:
Otvorimo ih za svjetlo,
za sunce po danu
i zvijezde u noći.
Dođe li svjetlo u naše oči,
ono će doći i u naše srce.
Sa svakim
dobrim čovjekom
koji živi na svijetu,
izlazi sunce.
Novcem si možeš kupiti
lijepu kuću,
ali ne i toplinu i
društvenost.
Novcem si možeš kupiti
mekan krevet,
ali ne i san.
Novcem možeš kupiti
odnose,
ali ne i prijateljstvo.
Ne radi se o tome
da čovjek uspije,
nego da čovjek
donese plod.
Uspjeh, njega sam
uživaš.
Plod, od njega žive
drugi.
Gospodine, daj mi
malo sunca,
i smiješak za ovaj
dan.
Daj mi oči djeteta.
Gospodine, daj mi
malo radosti.
Ustani svakoga jutra
iz kreveta s takvom
molitvom.
Daj se zahvatiti
čudom svjetla,
čudom života.
Otvori se životu!
Živi!
Očisti glavu od tog
lova na uvijek
više.
Oslobodi se stvari
koje ne trebaš.
Traži uvijek svjetlo, a
ono mračno ostavi gdje
leži.
Ako ti unatoč tome bude
ponekad teško,
pokušaj malo biti poput
klauna.
On u svom srcu plače,
ali ipak
nasmijana lica svira
djetetu violinu.
Tako se i njegovo
vlastito srce liječi od
žalosti.
Prozori našeg srca:
Otvorimo ih za
svjetlo,
za sunce po danu
i zvijezde u noći.
Dođe li svjetlo u naše
oči,
ono će doći i u naše
srce.
Nepoznati, ali puni
obećanja novi putevi došašća,
na koje se treba
odvažiti
da bismo oslobodili
prostor
dopuštajući da se Bog
i u meni učovječi.
Ljudi traže cijeli svoj život na
mnogim putovima,
zaobilaznicama, stranputicama
čvrsto mjesto, domovinsku
luku, stol i kruh i vino, srce i
meku ruku, tihu prisutnost,
koja ostaje i kad riječi utihnu...
Ali život također uči
da su ljudi jedni drugima
tek usputne luke,
pristaništa na određeno
vrijeme,
koliko god izgledalo lijepo.
Dobar čovjek
je kao malo svjetlo
koje putuje kroz noć
našega svijeta
i na svome putu
ponovo pali mrtve
zvijezde.
Misliš li o meni dobro,
i sam ću postati bolji ...