Budi kao dijete: jednostavan, spontan, radostan. Nemoj biti bure puno problema. I ti si kadar smijati se. Otvori se kao što se cvijet otvara suncu. Pokušaj svaki dan iznova voljeti ljude.

Download Report

Transcript Budi kao dijete: jednostavan, spontan, radostan. Nemoj biti bure puno problema. I ti si kadar smijati se. Otvori se kao što se cvijet otvara suncu. Pokušaj svaki dan iznova voljeti ljude.

Budi kao dijete: jednostavan, spontan, radostan.

Nemoj biti bure puno problema.

I ti si kadar smijati se.

Otvori se kao što se cvijet otvara suncu.

Pokušaj svaki dan iznova voljeti ljude oko sebe.

Pokušaj u tišini vidati rane ljudima koji plaču, koji su očajni, iako možda svoju bol kriju iza srdačne maske.

Daruj malo ljubavi i onima koji su premalo voljeni.

To je divno.

Prozori našeg srca: Otvorimo ih za svjetlo, za sunce po danu i zvijezde u noći.

Dođe li svjetlo u naše oči, ono će doći i u naše srce.

Sa svakim dobrim čovjekom koji živi na svijetu, izlazi sunce.

Novcem si možeš kupiti lijepu kuću, ali ne i toplinu i društvenost.

Novcem si možeš kupiti mekan krevet, ali ne i san.

Novcem možeš kupiti odnose, ali ne i prijateljstvo.

Ne radi se o tome da čovjek uspije, nego da čovjek donese plod. Uspjeh, njega sam uživaš.

Plod, od njega žive drugi.

Gospodine, daj mi malo sunca, i smiješak za ovaj dan.

Daj mi oči djeteta. Gospodine, daj mi malo radosti.

Ustani svakoga jutra iz kreveta s takvom molitvom.

Daj se zahvatiti čudom svjetla, čudom života.

Otvori se životu! Živi!

Očisti glavu od tog lova na uvijek više.

Oslobodi se stvari koje ne trebaš.

Traži uvijek svjetlo, a ono mračno ostavi gdje leži. Ako ti unatoč tome bude ponekad teško, pokušaj malo biti poput klauna. On u svom srcu plače, ali ipak nasmijana lica svira djetetu violinu. Tako se i njegovo vlastito srce liječi od žalosti.

Prozori našeg srca: Otvorimo ih za svjetlo, za sunce po danu i zvijezde u noći.

Dođe li svjetlo u naše oči, ono će doći i u naše srce.

Nepoznati, ali puni obećanja novi putevi došašća, na koje se treba odvažiti da bismo oslobodili prostor dopuštajući da se Bog i u meni učovječi.

Ljudi traže cijeli svoj život na mnogim putovima, zaobilaznicama, stranputicama čvrsto mjesto, domovinsku luku, stol i kruh i vino, srce i meku ruku, tihu prisutnost, koja ostaje i kad riječi utihnu... Ali život također uči da su ljudi jedni drugima tek usputne luke, pristaništa na određeno vrijeme, koliko god izgledalo lijepo.

Dobar čovjek je kao malo svjetlo koje putuje kroz noć našega svijeta i na svome putu ponovo pali mrtve zvijezde. M isliš li o meni dobro, i sam ću postati bolji ...