Nebeska tijela u astronomskoj navigaciji
Download
Report
Transcript Nebeska tijela u astronomskoj navigaciji
Nebeska tijela
u astronomskoj
navigaciji
Nebeska tijela u astronomskoj
navigaciji
U navigacijskoj praksi se, za
izračun pozicije broda, koriste
različita nebeska tijela.
Danju se opaža Sunce u
podne (u gornjem meridijanu,
kod nas je usmjereno prema
S), ponekad i Mjesec.
U doba sumraka se opažaju 54
najsjajnije zvijezde, od planeta
Venera, Jupiter, Mars i Saturn,
te Mjesec.
Nebeska tijela sunčeva sustava
imaju vlastito kretanje oko Sunca
Sunce – centralno tijelo, zvijezda
planeti – Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun
sateliti – Mjesec
ostala tijela – planetoidi, kometi, meteori, bolidi,
Astronomska jedinica
osnovna mjera za udaljenost unutar sunčevog sustava;
149,6 mil. km.
srednja udaljenost Zemlje od Sunca
Unutrašnji planeti – Merkur i Venera, bliži Suncu od Zemlje
Vanjski planeti – udaljeniji od Zemlje – Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun.
Pluton – nije planeta od 2006. godine
Sunce
promjer = 109 promjera Zemlje
masa = 333 000 puta veća od mase Zemlje
sila teže = 28 puta veća nego na zemlji (pamtiti
podatak za Newtonov zakon opće gravitacije)
okreće se oko svoje osi, ali ne istom brzinom u
svim pojasevima, najbrže oko ekvatora – 25
dana
zvijezda – žuti patuljak
površina temperature oko 6.000°C, središte oko
15.000.000 °C
atmosfera: fotosfera + kromosfera + korona
(vidljiva za pomrčine)
protuberance – mine i eruptivne – mlaz plina
visine i do 4 km.
Mjesec
zemljin satelit
promjer = ¼ Zemljinog
masa = 81 puta manja od Zemljine
prosječna udaljenost 384 400 km
temperatura -150°C do + 120°C
okreće se oko Zemlje i oko svoje
osi u 29,5 dana – uvijek vidljiva
samo jedna strana mjeseca.
Navigacijski planeti
razlikuju se od zvijezda po tome što ne trepere
Venera
zvijezda danica
najsjajnije nebesko tijelo poslije mjeseca
vidljiva neposredno prije izlaza ili odmah
nakon zalaza Sunca (nakon nekog vremena
nestaje, kao da se gasi).
Mars
crvenkast
vrlo mali
Jupiter
najsjajniji nakon Venere
bijele boje
Saturn
vrlo mali, kao neka manja zvijezda
bijele boje
Ostala nebeska tijela sunčevog sustava
Planeti i planetoidi
planeti koji se ne koriste u navigacijske svrhe – Merkur, Uran, Neptun
planetoidi – hladna tijela nepravilnog oblika smještena između Marsa i
Jupitera u pojasu planetoida, promjera menjeg od 1000 km.
Meteoriti, meteori, bolidi
meteoriti - potječu iz razdoblja nastanka Sunčeva sustava, prije pada na
Zemlju, prtolaskom kroz atmosferu izgore i ostavljaju trag na nebu
meteori – prolaze kroz zemljinu atmosferu, ostavljaju trag, ali ne uspijevaju
pasti na Zemlju.
bolidi – vrlo sjajni meteori,
meteori izgaraju na visini 70-130 km, pojedinačno ili u rojevima
meteorske kiše, meteorski rojevi – leonidi, perseidi, "suze sv. Lovre"
Kometi
kruže oko Sunca po vrlo ekscentričnim eliptičnim putanjama
period od nekoliko godina do više milijuna godina
jezgra, koma i rep.
Zvijezde
vrlo udaljena nebeska tijela s vlastitim izvorom energije koja emitiraju
vlastitu svjetlost
trepere, pa se po tome razlikuju od planeta
okupljene su u galaksije, a u svakoj galaksiji oko stotinu milijardi zvijezda.
različitih veličina i različitog sjaja
prividne veličine (kako ih mi vidimo sa Zemlje)
Najbliža zvijezda nam je Proksima Centauri, a najsjajnija Sirius.
Apsolutni sjaj
zamišlja se da su sve zvijezde na 10 parseca (32,56 godina svjetlosti), pa
se kategoriziraju prema sjaju.
superdivovi – Rigel, Deneb
divovi – Spica
patuljci – Procyon, Altair, Sunce
Klasifikacija po spektru – bijele, žute, crvene
boja ovisi o temperaturi, a temperatura o starosti zvijezde
Zvijezde
Dvojne, mnogostruke i promjenjive
zvijezde
Gledajući sa Zemlje, određene zvijezde
mogu biti gotovo "jedna iza druge", pa
nam izgledaju kao dvije spojene
zvijezde.
U drugim slučajevima, mogu izgledati
kao grozd s više zvijezda.
Neke zvijezde mijenjaju sjaj ili boju.
Zvjezdana jata
zbijena, globularna – skupine zvijezda
pravilnog okruglog oblika i velike
gustoće
otvorena jata – nepravilnog oblika –
Plejade, (Vlašići)
Mjere izvan sunčevog sustava
Svjetlosna godine
udaljenost koju svjetlost prevali u vakuumu u godini
dana
9,46 x 109 km
Parsec
udaljenost sa koje se srednjo polumjer putanje
Zemlje oko Sunca vidi pod kutom od 1"
parsec – paralaksa, sekunda
3,26 godina svjetlosti
Sazvježđa
Gledano sa Zemlje, zvijezde su grupirane i stvaraju nekakve oblike. Kroz
stoljeća su astronomi različitih civilizacija u tim oblicima prepoznavali
mitološka bića, predmete i životinje.
Danas sazvježđa nose imena iz egipatske, grčke i rimske mitologije. Tako je
npr. Herkul (Heraklo) nakon što je savladao i ubio lava u borbi, oderao sa
njega kožu i napravio sebi odjeću, a tijelo je bacio na nebo gdje je još i
danas u sazvježđu Lava. Orion, npr. predstavlja egipatskog boga Osirisa
itd.
Sazvježđe koje najlakše nalazimo na nebu je Veliki medvjed, a od njega se
vrlo lako pomoću tzv. alignamenta dolazi do najsjajnije zvijezde Malog
medvjeda, Polare, koja je ujedno sasvim blizu sjevernog nebeskog pola
(Pn).
Sjajnije zvijezde u sazvježđima imaju i svoja imena, npr. Aldebaran, Sirius,
Rigel, Spica, Deneb, itd.
U svakom sazvježđu se zvijezde označavaju grčkim slovima od najsjajnije
prema najmanje sjajnoj, a kad se iskoriste sva slova, počinju se
numerirati.
Primjeri naziva zvijezda
Bik
α taurus
β taurus
Aldebaran
Elnath
Mali medvjed
α Ursae Minoris
β Ursae Minoris
Polaris
Kochab
Orion
α Orionis
β Orionis
γ Orionis
δ Orionis
ε Orionis
Betelgeuse
Rigel
Bellatrix
δ Orionis
Alnilam