Transcript Blaga svjetlost zvijezda
Da se zvijezde mogu vidjeti.. seneka
Blaga svjetlost zvijezda – priča s Harvarda
... pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda...
(Opomena)
Antun Branko Šimić 1898. – 1925.
.. Harvardska zvjezdarnica
Pickeringov harem
.. o zvjezdanoj svjetlosti .. istraživanja danas
spektroskopija i fotometrija arhivska fotometrija povratnih nova
Harvard College Observatory, Cambridge, MA, Jan, 2011
“Pickeringov harem” ili “harvardska računala”
Edward Charles Pickering direktor HCO (1877. -1919. ) sa svojim djelatnicama
Kućna pomoćnica koja to može obaviti bolje Williamina Paton Stevens Fleming
Dundee, Scotland 1857. – Boston, Massachusetts 1911.
Henry Draper katalog
Katalogizirala više od 10 000 zvijezda 59 maglica preko 310 promjenljivih zvijezda 10 nova
W. P. S. Fleming
W. P. S. Fleming 1888. Otkriće maglice Konjska glava na Harvardskoj ploči B2312
W. P. S. Fleming Harvardska ploča B2312
“Popisivačica neba”
U današnjim burnim vremenima dobro je za utočište imati nešto izvan našega planeta, nešto fino i udaljeno.
A. J.Cannon
Annie Jump Cannon
Dover, Delaware 1863. - Wellesley, Massachusetts 1941.
“Njezin” HD katalog ima 230 000 zvijezda - otkrila 300 promjenljivih zvijezda
A. J. Cannon
Spektroskopija
Kontinuirani spektar Emisijska linija
l
Apsorpcijska linija
l
Emisijska linija Emisijski spektar
l
Apsorpcijska linija Apsorpcijski spektar H Fe
l
Klasifikacija zvjezdanih spektara
A. J. Cannon
Harvardska klasifikacija zvjezdanih spektara
A. J. Cannon O h B e A F ine G irl K iss M e
L/ Lo
O B A F G K M
10000 7500 6000 5000 4000 3000 T/K
A. J. Cannon HR Dijagram
ZAMS- nulto doba glavnog niza Život zvijezde RGB - grana crvenih divova
Klasificiranje zvijezda je izravno utjecalo na cjelokupna istraživanja strukture svemira. Čovjek je spoznao svoje relativno malo mjesto u nastanku svega, jedinstvo Prirode i svoju povezanost s Prirodom sposobnošću da je shvati.
A. J. Cannon
Žena koja je otkrila kako izmjeriti svemir
Imala je sretnu osobinu da cijeni sve što je vrijedno i milo u ljudima, a priroda ju je obdarila s toliko svjetlosti da joj je sve u životu
bivalo prekrasno i ispunjeno smislom.
George Johnson
Henrietta Swan Leavitt
Lancaster, Massachusetts 1868. – Cambridge, Massachusetts 1921.
C.E.Pickering
H.S.Leavitt
New England Magazine, 1892 W.P.Fleming
A.J.Cannon
HSL, volonterka 1892.
kasnije
“kao računalo”
za $10,50 tjedno.
Prividna zvjezdana veličina m
1,79
Dubhe
2,23
Mizar
3,32
Megrez Elkeid
1,85
Alioth
1,76
Phecda
2,41 g UMa - Ursa Major
Merak
2,34
Hiparh iz Nikeje 190? – 120 pr. Kr.
M = m + 5 - 5 log r
pc
apsolutna zvjezdana veličina prividna zvjezdana veličina udaljenost zvijezde izražena u parsecima (1 pc = 3,26 g.s.)
Prividna m i apsolutna zvjezdana veličina M
2,23
Mizar
3,32
Megrez
1,79
Dubhe
m M
-0,22 -1,09 0,60
Elkeid
1,85
Alioth
1,76
Phecda
2,41 g
Merak
2,34 0,33 0,41 0,36 -
Otkriće relacije veze perioda i sjaja Cefeida H.S. Leavitt
3,7 3,9 4,1 4,3 4,5
Cefeide
m
0 Krivulja sjaja
H.S. Leavitt
5
P / dan
m m
H.S. Leavitt
Leavitt, H. S. Pickering, E. C., Periods of 25 Variable Stars in the Small Magellanic Cloud, Harvard College Obs.Circular, 173 (1912) 1
log P pc
udaljenosti zvijezda Malog Magellanovog oblaka približno jednake
H.S. Leavitt Određivanje udaljenosti galaksije 1. pronaći u njoj cefeidu 2.
m
izmjeriti prividnu zvjezdanu veličinu m 3. mjeriti sjaj cefeide u vremenu, odrediti period pulsacija P
M
log P 4. s grafa M=f(P) očitati apsolutnu zvjezdanu veličinu M 5. iz relacije pc izračunati r
H.S. Leavitt
...Henrietta S. Leavitt pronašla je ključ za određivanje veličine svemira, a Edwin P. Hubble je taj ključ stavio u ključanicu i svojim otkrićima ga zavrnuo.
David H. and Matthew D.H. Clark,
Measuring the Cosmos
HCO “logbooks” – dnevnici mjerenja
“Papirnate lutkice”
S lijeva na desno: Ida Woods, Evelyn Leland, Florence Cushman, Grace Brooks, Mary Van, Henrietta Leavitt, Mollie O'Reilly, Mabel Gill, Alta Carpenter, Annie Jump Cannon, Dorothy Black, Arville Walker, Frank Hinkely, and Prof. Edward King.
Harvard Smithsonian Center for Astrophysics, Jan, 2011
GRUPA KLASA TIP Cefeide PERIODIČKI PROMJENLJIVE RR Lyrae INTRINZIČNO RV Tauri Dugoperiodičke Tip I Klasične Tip II – W Virginis Mire Polupravilne PROMJENLJIVE ZVIJEZDE ERUPTIVNE (KATAKLIZMIČKE EKSPLOZIVNE) Supernove Nove Povratne nove Patuljaste nove Simbiotske R Coronae Borealis POMRČINSKE DVOJNE EKSTRINZIČNO ROTIRAJUĆE PROMJENLJIVE
http://outreach.atnf.csiro.au/education/senior/astrophysics/variable_types.html#
Što su novae?
De Nova Stella
Tycho Brahe (1546. - 1604.)
...1572. godine, jedanaesti studenog, poslije Sunčeva zalaza. ... spazih točno nad glavom, neobičnu zvijezdu, znatno sjajniju od ostalih . Poznavao sam, međutim, još od djetinjstva sve zvijezde vrlo dobro, te se odmah sjetih da prije na tome mjestu nije bilo zvijezde ni najslabijeg, a kamoli tako uočljiva sjaja… Bilo je to pravo čudo...
Nova Cyg 1975 (HST)
Tycho novae remnants, composite X+IR Chandra X-Ray Observatory, Spitzer Space Telescope, Calar Alto Observatory
m
vrijeme
Dvojni sustav zvijezda
masivnija zvijezda postaje crveni div
prijenos mase s diva na pratioca
zajednička ovojnica ostatka diva i pratioca
Nova Cyg 1992 (HST) 31.5.1993. 14.1.1994.
Izbacivanje, ekspanzija ovojnice, udaljavanje para
rasplinjavanje ovojnice jezgra diva postaje bijeli patuljak
novae pratioc evoluira u diva prijenos mase na bijelog patuljka
Supernovae tip I masa bijelog patuljka se povećava do kritične, kad eksplodira
IAU Symposium 281 Binary Paths to Type Ia Supernovae Explosions Padova, Italy, July 4 - 8 2011
Close binary secular evolution and mass transfer Thermonuclear flashes and nova winds Recurrent novae and symbiotics on the SNe Ia path Supersoft X-ray sources and hydrogen-burning white dwarfs Massive binaries as a new class of SNe Ia progenitors SNe Ia and novae rates in different galaxy types Tracking the progenitors using large surveys
IAU Symposium 281 Binary Paths to Type Ia Supernovae Explosions Padova, Italy, July 4 - 8 2011
Although it seems that for some systems the mass of the white dwarf is near the Chandrasekhar limit and increasing, there remain some fundamental questions, for example: - what is the type of the white dwarf; - can the H in systems with red giant secondaries be “hidden” at the time of any SN outburst; - is the population of (appropriate sub-type) recurrent novae sufficient to explain the observed SN Ia rate.. A combination of detailed observations of individual Galactic recurrent novae, coupled with surveys of extragalactic novae, will help to answer these very important points.
M. F. Bode, Astrophysics research institute, Liverpool University
Slikarija modela zvijezde RS Oph (David Hardy www.astroart.org STFC)
Kataklizmička promjenljiva zvijezda KT Eridani
Nov, 25. 2009. 25.536 UT K. Itagaki, Kyushu University
progenitor Nova Eridani 2009
m ~ 15 mag
m
(CCD) = 8,1 mag R.A = 04:47:54.21 Dec = -10:10:43.1 (equinox 2000.0)
DASCH
-
D
igital
A
ccess to a
S
ky
C
entury
H
arvard (5 godina, 5 M$)
KT Eridani na arhivskim pločama HCO
3423 exposure(s) / plate(s) candidates 1890 1900 1910 1920 1930 1940 1950 1960 1970 1980 g
KT Eridani
Prethodne provale Vrijeme rekurencije Varijabilnost zvijezde u mirnoj fazi Orbitalni parametri dvojne zvijezde Prijenos mase među zvijezdama
Page et al. 2010 MNRAS, 401,121
V2491 Cyg Masa bijelog patuljka / Mo
KT Eridani
Prethodne provale Vrijeme rekurencije Varijabilnost zvijezde u mirnoj fazi Orbitalni parametri dvojne zvijezde Prijenos mase među zvijezdama 1886. -1970. nema provala Vrijeme rekurencije dulje od 100 godina Velika varijabilnost u mirnoj fazi, B =14,7 Amplituda krivulje sjaja 0,4 mag
P
= 737 d efekt refleksije, moguće pomrčine (P=376 d) Div je RGB, klase II, puni Rocheovu ljusku Masa patuljka manja od Chandrasekarove granice Spektralni tip diva nije M (moguće K) Prijenos mase: akrecijski disk Procjena
L
= 4 · 10 35 erg/s Omjer velike i male osi 4/1 Inklinacija 60 stupnjeva Masimalna ekspanzijska brzina 2800 km/s SSS supersoft (X) source, kašnjenje SSS
Antun Branko Šimić 1898. – 1925.