Transcript Jestive i otrovne biljke


Osim jestivih biljaka u šumi se mogu naći i biljke čiji su
dijelovi, najčešće plodovi otrovni. Većina njih ima oštar, gorak
ili odbojan okus. Međutim ima i onih koji ga nemaju i ti su
najopasniji kao npr. velebilje, kozlac i bljušt. Otrovnost
plodova povezana je s prisutnim količinama alkaloida,
saponozida, antrakinona i drugih tvari. Neki su plodovi otrovni
u nezrelom stanju dok su u zrelom ili manje otrovni ili jestivi.
Postoje i plodovi koji su jestivi, ali imaju otrovne sjemenke
(tisa, sremza, crvena bazga). Postoje i oni koji su otrovni
samo u sirovom stanju jer im se kod povišene temperature
toksične tvari razaraju (npr. crna bazga, jarebika, šibikovina).
Postoje i jestivi sočni plodovi, kao npr. šumske jagode, koje
mogu izazvati alergične reakcije kod posebno osjetljivih
osoba. Štetne reakcije otrovnih plodova također ovise i o
količini pojedinih plodova. Trovanja su najčešća kod djece,
uglavnom zbog privlačnih žarkocrvenih ili crnih boja plodova.
U nastavku su predstavljene samo najčešće otrovne biljne
vrste:

Tisa je crnogorična vrsta koja kod
nas raste samonikla, pojedinačno
ili u skupinama, po crnogoričnim i
bukovim planinskim šumama, ali je
zbog lijepa rasta i tamnozelenih
iglica cijenjeno parkovno drvo
koje dobro uspijeva u gradskim
uvjetima. U osušenim sjemenkama
tise ima blizu 1 %, a u listovima i do
1,7 % otrovnog alkaloida taksina
koji djeluje smrtonosno. Neotrovan
je jedino arilus, vanjski dio crvene
bobice (sjemeni ovoj). Ptice se
rado hrane crvenim sjemenim
ovojima koji su sočni, sluzavi i slatki.
Mogu ih jesti i ljudi, ali treba paziti
da se ne proguta otrovna i gorka
sjemenka.

Velebilje je vrlo rasprostranjena
biljka u našim brdskim i
planinskim predjelima. Biljka se
raspoznaje po obliku i rasporedu
listova - u svakom pršljenu grane
nalaze se po dva jajolika lista,
jedan mali, a drugi veliki.
Cvjetovi su pojedinačni i nalaze
se u pazuhu listova, a cvate
tijekom cijelog ljeta, a plodovi su
vrlo lijepe, kao višnja krupne
bobice. Bobica je višesjemena,
sočna kiselkasto-slatka, ukusna
(ali vrlo otrovna), veličine višnje;
ima tamnoljubičast sok. S donje
je strane bobica obložena
zelenom petozubom čašicom.
Sjemenke su okruglaste, tamne i
sitne.

Bršljan je višegodišnja
drvenasta zimzelena
biljka, koja se penje uz
drveće, kamenje, zidove
i druge različite podloge,
za koje se pričvršćuje
naknadno razvijenim
(adventivnim)
korijenima, koji ne
uzimaju hranu od živog
stabla već im ono služi
kao oslonac stabljike. Svi
dijelovi bršljana su
gorkog okusa i otrovni.

Bunika je biljka
neugodna mirisa koja
raste uglavnom pored
naselja. Biljka je dlakava,
plod je žućkastosmeđa i
na vrhu je nazubljena
čahura s poklopcem,
puna sjemenja. Svi
dijelovi bunike su
otrovni.

Crvena bazga je listopadni
grm, debelih izbojaka
potpuno ispunjenih širokom
srčikom. Plodovi su
svijetlocrveni, oraščići dosta
slični onima crne bazge.
Plodovi sadrže sjemenke
koje su otrovne. I plodovi
crne bazge sadrže otrovne
tvari no one se termičkom
obradom neutraliziraju.

Bljušt je vrlo raširena
povijuša koju susrećemo po
šumama, poljima i vlažnim
mjestima. Često se penje i
ovija uz bukve i drugo
drveće, uz razno grmlje i
živice. Trajna je biljka
penjačica s jestivim, mladim,
tankim izdancima i
stabljikama. Međutim, plodovi
su otrovni, crvene boje,
okrugla oblika i promjera do
1 cm, dozrijevaju od svibnja
do kolovoza.

Listopadni grm koji naraste do 5
m visine, a može se naći
pojedinačno ili u manjim
skupinama u šumama i
šikarama, uz putove i rubove
šuma, ali i u vrtovima i
parkovima. Bobe počinju
sazrijevati krajem ljeta, a često
na granama i prezimljavaju.
Plodovi su gotovo crne boje,
gorkog okusa i otrovne, zbog
saponozoida kojeg sadrži u sebi.

Trajna zeljasta biljka koja u
gornjem dijelu nosi obično po 4
velika, eliptična, unakrst položena
lista. Plod je jedna okruglasta ili
jajasta sivkastoplava, sjajna i
sočna boba promjera 10-15 mm,
koja dozrijeva u srpnju ili kolovozu,
na vrhu izmedu 4 uska, šiljasta
listića. Veoma je otrovan,
neugodnog, bljutavo slatkastog
okusa, a već dvije ili tri pojedene
bobe mogu izazvati ozbiljna
trovanja.

Kurika je oko 2-3 m visok listopadni
grm, a može izrasti i kao drvo do 6
m visoko. Raste po listopadnim
šumama i uz njihove rubove, u
šikarama, uz rijeke i potoke. Plodovi
su viseći, crveni, 10-13 mm dugi
tobolci sa 4 pretinca. Dozrijevaju u
rujnu i listopadu, kada se
raspucavaju, izbacujući iz svakog
pretinca po 1-2 jajaste sjemenke
obavijene narančasto-crvenim
arilusom. Plodovi kurike su otrovni,
kao i cijela biljka. Najviše otrovnih
sastojaka je u sjemenci.
Šumsko voće i plodovi [uredi]

Kupina je biljka penjačica, te
naraste od 50-300 cm. Stabljika
joj je, manje-više bodljikava
zavisno od sorte, te mjestimično
odrvenjela. Bodlje služe za
penjanje, ali i kao odbrambeni
mehanizam protiv životinja koje
se hrane lišćem kupine. Cvjeta
od juna do augusta. Nakon
cvjetanja, iz svakog pojedinog
cvijeta razvija se sitni jagodičasti
plod, crvene boje, koji kasnije
potamni do tamnoplave i skoro
crne boje.
Jagoda (Fragaria) je rod biljaka iz
porodice ruža s desetak vrsta, od koje
su gotovo sve rasprostranjene u
sjevernom umjerenom pojasu, a samo
jedna u Čileu. Donji listovi biljaka su
sastavljeni od 3 liske; od bijelih
cvjetova se razvija zbirni plod (jagoda)
koji na mesnatom cvjetištu nosi brojne
oraščiće. Šumska jagoda (Fragaria
vesca) rasprostranjena je u umjerenoj
Evropi i umjerenoj Aziji, a udomaćila
se i izvan tog područja.
 Jagoda spada među najomiljenije sitno
voće, a njeni plodovi dolaze najranije u
proljeće . Može se saditi i na najmanjoj
površini, jer jagoda daje ne samo
ukusan plod, nego zbog ljepote cvijeta
i ploda daje ukras vrtu.

Malina je višegodišnja samonikla biljka i ima
zeljastu stabljiku. Grm naraste i do 250 cm u
visinu. Listovi su složeni od 3 do 7 listića i
perasto sastavljeni. Plodovi su zbirni, najčešće
crvene boje, jako su ukusni za pojesti, a beru
se posve zreli. Sjemenke su svjetlosmeđe,
mrežasto naborane, a najčešće ih raspršuju
ptice. Cvjetovi su bijeli.Rasprostranjena je u
Europi i sjevernoj Aziji. Raste na rubovima
šuma gdje je veća vlažnost zraka. Ima
ljekovita svojstva i koristi se za pravljenje
mnogih proizvoda. Raste od sredine ljeta do
sredine jeseni, a cvate od svibnja do lipnja.
Najveći proizvođač malina je Rusija. Prema
imenu ovog voća nastalo je hrvatsko žensko
ime Malina.




Čili (chilli) je plod različitih tropskih vrsta paprike (uključujući
i neke varijetete nama poznate domaće paprike) s vrlo sitnim
plodovima koji se suše i melju u prah. Čiliji su dugi svega 4
cm, boje žute, zelene, narančaste ili crvene, a imaju nadasve
ljuti okus. Kada se komuške osuše i samelju dobije se
kajenski papar.
Naziv čili potječe od španjolske riječi chile za tu vrstu paprike,
budući da su je Španjolci donijeli u Europu za vrijeme
Kolumbovih putovanja. Šarenilo naziva proizlazi iz doba kada
se čili dopremao iz portugalskih i španjolskih kolonija u Južnoj
Americi, Inidiji i Africi, gdje se i danas uzgaja.
Čili je izvanredno oštra okusa, pa je dvadesetak puta jači od
obične ljute paprike. Okus mu je međutim manje aromatičan i
pikantan, boja mnogo bljeđa. Glavni sastojak koji mu daje
specifičnu ljutinu je capsaicin, tvar koja pokazalo se snižava
razine kolesterola i triglicerida u krvi, sprečava grušanje krvi,
jača imunitet i ima afrodizijačka, antibakterijska i fungicidna
svojstva.
Upotrebljava se za začinjanje jela od povrća, pikantnih
umaka, namaza, kao dodatak kravljem siru, variva od paprika
i graha, a važni je sastojak popularnog meksičkog jela Chili
con carne. Sastavni je dio svih ljutih pikantnih umaka poput
karija (currija), tabasco umaka, meksičkih salsa. Može se
kombinirati i sa slatkim namirnicama.





Paprika je jednogodišnja povrtna kultura uspravne
razgranate stabljike, visine 50-80 cm. Listovi su
jednostavne građe, sastavljeni su od peteljke i
desetak centimetara dugačke uske, jajaste i pri
krajevima ušiljene plojke. Pojavljuju se naizmjenično
na granama.
Korjenov sustav u odnosu na dobro razvijenu
nadzemnu masu, relativno je slabo razvijen. Sastoji
se od primarnog korijena, koji se najčešće tijekom
presađivanja ošteti te se horizontalno značajnije
razvija bočno korijenje. Većina korijena se razvija
plitko u tlu horizontalno se šireći 30 - 50 cm od
primarnog korijena te prodirući u dubinu 30 - 60 cm.
Cvijetovi se formiraju nasuprot listovima, najčešće
pojedinačno ili rijeđe po nekoliko zajedno. Potpune
su građe. Sastoje se od zvonaste čaške
svijetlozelene boje koju čini najčešće 5, a ponekad i
više lapova i vjenčića sastavljenog od 5 - 8 u donjem
dijelu međusobno sraslih latica, najčešće blijede,
žučkasto sivkaste ili tamnoljubičaste boje.
Prašnika također ima 5, rijeđe do 8, a tučak ima
nadraslu peterogradnu plodnicu s puno sjemenih
zametaka.
Plod je po botaničkoj klasifikaciji višesjemena boba
različitog oblika, veličine i boje koja može biti od
blijedožučkaste, svijetlo i tamnozelene, do
narančaste, crvene ili smeđe.

Pasja ruža (lat.) Rosa
canina L.; u narodu
poznata i kao divlja ruža,
grmolika je biljka iz roda
Rosa i obitelji Rosaceae.
Drugi nazivi pod kojima je
poznata jesu: šipak, divlji
šipak, ščipak, šibek, šip,
šipkovina, šipurika, šipurina,
pasja drača, pasja roža i
drugi.

Borovnica je maleni
višegodišnji grm. Neki primjerci
mogu opstati i do 15 godina.
Naraste od 10-60 cm, rijetko do
90 cm. Ima zeleni korijen, koji
izbija iz rizoma. Listovi su joj od
1-3 cm dugi, ovalni ili eliptični.
Listopadna je biljka, novi listovi
izbijaju krajem travnja i
početkom svibnja, a opadaju
krajem rujna do listopada.

Napravio : Valentino Posavec