Biologija

Fiziologija bilja je znanstvena disciplina biologije. Bavi se proučavanjem životnih procesa uključenih u brojne procese biljaka, od klijanja sjemenki preko vegetativnog razdoblja, razvoja, odrastanja i dostizanja vegetativne zrelosti, prelaza u generativnu fazu, stvaranja cvjetova i zriobe plodova do starenja i izumiranja.

Što je sjemenka?

dio biljke koji služi za razmnožavanje biljke generativnim putem i njeno daljnje rasprostiranje Sjemenke na prvi pogled izgledaju kao da nisu žive, ali u povoljnim uvjetima iz njih se razvije nova biljka. Kako? Iz čega? Kako bi saznala/ saznao odgovor, moraš upoznati

građu sjemenke.

Gra

đ

a sjemena

 Sjeme se sastoji od: embrija, endosperma i sjemene ljuske.

  Endosperm i embrij ima sjeme svih vrsta četinjača, kao i sjeme mnogih vrsta listača (bazga, božikovina, jasen, lipa, platana, magnolija i dr.) Endosperma nema sjeme: bagrema, breze, hrasta, javora, johe, kestena, lijeske, oraha i dr.

Embrij ili biljčice.

klica razvija se iz oplođene oosfere, a smještena je u endospermu. Ako nema endosperma, embrij ispunjava čitavu unutrašnjost sjemenke i početni razvoj

Embrij se sastoji od:

 hipokotila (stručak) - nalazi se između ishodišta kotiledona i korijenčića. Iz njega i plumule nastaje biljčica koja nosi kotiledone i prave listove ili samo prve listove.

 radikula (sjemenski korjenčić) smješten je na vršnom, ušiljenom dijelu hipokotila.

 Endosperm - nalazi se unutar sjemene ljuske. Služi kotiledonima kao rezervoar hrane (ulje, škrob, bjelančevine, mineralne tvari), koja daje energiju potrebnu za klijanje embrija

Embrij se sastoji od:

 kotiledona ( sjemenski listovi, supke) - služe da iz endosperma crpe hranu za razvoj embrija dok se ne stvore pravi listovi, a ako nema endosperma, kotiledoni služe i sami kao izvor hrane.

 plumule (sjemenski pup, vegetacijski vršak) - razvija se između stapki kotiledona. Plumula predstavlja ishodište za produženje stabljike (debalca). Ona stvara i prve prave listove, tkz. primarne listove.

Kad se iz klice počne razvijati nova biljka, sjemenka je

proklijala

. Iz korjenčića klice razvit će se korijen, a iz pupoljka stabljika s listovima.

Kad se u zemlji razgrana korijen, a nad zemljom se razviju listovi, mlada će se biljka početi sama hraniti. Kažemo da je klijanje završeno .

Do klijanja obično dolazi kad vlaga dospije do sjemena. Kad sjeme upije vodu, ono nabubri. Kad nastanu kemijske promjene, stanice sjemena počnu iznova živjeti, i sićušna mlada biljka u sjemenu počinje rasti. Veći dio sjemena odlazi u biljku koja raste. Sjemeni pokrivač otpadne, i nova biljka postaje sve veća, dok ponovo ne sazri i ne počne sama proizvoditi sjeme.

Klijanje sjemena suncokreta

Poznato je da svaka sjemenka ne mora proklijati. Za klijanje su potrebni određeni uvjeti - zrak, dovoljno vlage i povoljna temperatura. To su

vanjski uvjeti klijanja .

Osim toga, sjemenka mora biti zdrava, zrela i ne smije biti stara. To su

unutarnji uvjeti klijanja

.

Voda

– Aktivira enzime –Pomaže pretvorbu škroba u glukozu –Širi vakuole – pove ć ava turgor –Omogu korijenu ć uje fotosintezu –Transport mineralnih tvari iz tla prema

Kisik

–

Sjemena lupina nepropusna za kisik – klijanje anaerobno –Aerobna respiracija

Temperatura

– Klijanje snažnije i brže pri višoj T –T 1 – 4 C – nema klijanja

Svjetlost

– Nije uvjet klijanja –Ne spriječava klijanje – Pojava izdanka – svjetlost neophodna

Dormancija

Razdoblje mirovanja U razdoblju nepovoljnih uvjeta na staništu (mraz, snijeg,...) Uvjetovana unutarnjim činiteljima –Nedostatno razvijena klica –Nedostatna količina hormona

Stratifikacija

Postupak za prekid dormancije –vlažni pijesak – niske T Potaknuta svjetlošću –svjetlosni klijanci (salata, celer,...) –Pigment fitokrom –Aktivira gene za klijanje

Podzemno (hipogeično)

klijanje razlikuje se od nadzemnog po tome, što ovdje kotiledoni ne izlaze potpuno iz sjemene ljuske i što ostaju u tlu. Takvi kotiledoni ne mogu preuze t i ulogu prvih listova nego se tek malo oboje u svijetlozeleno. U određenom trenutku plumula izlazi iz sjemene ljuske, razvija se i probija na površinu tla i stvara prve, primarne listove.

(ginko, kesten, hrast, divlji kesten...,)

Nadzemno klijanje (epigeično

) korjenčić prodire u tlo i razvija korjenove dlačice. Hipokotil raste i potiskuje sjemenu Ijusku prema gore i probija se na površinu tla zajedno sa kotiledonima, plumulom i sjemenom Ijuskom, koja često puta ostaje u tlu. Kotiledoni koji dalje rastu potiskuju sjemenu ljusku i na kraju je odbacuju na tlo. Oni se nakon toga raširuju i vrše ulogu listova. Plumula koja se nalazi između kotiledona, razvija se i stvara prve listove, tzv. primarne listove. Pravi listovi se tek pojavljuju treće godine. (javor, jasen, lipa..., )

Zasluga za otkrivanje hranjive vrijednosti proklijanog sjemenja tradicionalno pripada Kinezima. Oni su na svojim dugim putovanjima preko oceana nosili mung grah kojeg su tijekom cijelog putovanja klijali i konzumirali te na taj način sprečavali pojavu skorbuta (nedostatak vitamina C). Kinezi su instiktivno znali da se jedan važan faktor koji nedostaje u neproklijanom sjemenju, proizvodi tokom procesa klijanja. Radilo se o vitaminu C.

Međutim, klijanje nije bilo nepoznanica ni na zapadu. Stoljećima su se proizvodile vrste piva sa proklijanim žitaricama.

Žito koje je stajalo u snopovima i stogovima na otvorenim poljima, gdje je bilo i vlage i topline, često je započinjalo proces klijanja prije nego što je bilo pohranjeno u spremišta. Međutim moderna poljoprivreda, gdje sve ide brzo, onemogućuje ovaj inače prirodan proces klijanja žita.

Skoro svo zrnje i sjemenje može proklijati – pšenica, ječam, suhi grah, slanutak, bademi. Osjetljive sjemenke kao suncokretove i bućine takodjer lijepo proklijaju. Sjemenke koje teže klijaju su lanene sjemenke koje postanu tako sluzave da ih je teško isprati, kao i zrno zobi koje neće da proklija kad se odvoji od svoje vanjske opne. Sjemenje koje je zračeno, npr. ono što se prodaje kao začini, ne može proklijati.