Transcript Podjela gr*ke etike

Etika I. Plan i program
Uvodno predavanje: što je etika
 Moral i etika. Počeci helenske etike  Etika u književnosti / Počeci znanstvene etike u Helena
 Sofisti
 Sokrat i sokratovci
 Platon - Akademija
 Aristotel: Filozofija  etika blaženstvo  vrline
 Peripatetici – skeptici – Epikur
 Stoička etika
 Etika neoplatonizma
 Helenističko-rimska etika
 Ranokršćanska etika

1
Literatura
 Platon:
Država
 Platon: Menon, Lahet
 Aristotel Nikomahova etika
__________________________________
Miloš N. Đurić: Istorija helenske etike
Branko Bošnjak: Grčka filozofija ; Od
Aristotela do renesanse (FH MH)
2
Etika i moral





Predmet etike = moralno djelovanje  moral, dobro,
vrijednosti (vrednote), vrline (kreposti), dužnost,
dopuštenost, trebanje, zahtjev, zabrana …
Aristotel: djelovanje (prάttein); činjenje (poiein)
Struktura moralnog čina: prosudba – odluka – izvedba.
moralna refleksija = praktička refleksija - konstituira
moral
etička refleksija = teorijska refleksija –
objašnjava moral
3
Etika = philosophia moralis








Etika u širem smislu : mit, religija, umjetnost / književnost
(drama, pjesništvo)
Etika u užem smislu = filozofija morala / moralna
filozofija (philosophia moralis, moral philosophy,
Moralphilosophie)
Etika kao filozofijska disciplina:
Aristotel: episteme theoretike, episteme praktike (etika i politika),
episteme poietike.
Platonova Akademija : dijalektika, fizika, etika
Stoicizam : logika, fizika, etika
Britanska moralna filozofija 18. stoljeća:
A.A.C. Shaftesbury: moral sense – vs. refleksivne naravi morala
( D. Hume, F. Hutcheson)
Sokrat, Platon, Aristotel, Kant : Umsko-refleksivna narav morala
4
Podrijetlo pojmova: etika i moral









a)
b)
1. Aristotel: 'etički' (ήθikός) – etička pitanja: tά ήθikά → etika.
Hrv. 'etika‘ novolat. 'ethica'.
Grč. ήθikός – iz ήθος (ēthos) + έθος (éthos) ; 7. ή / 5. έ
/ etim. „swethos“ = nešto usvojiti, έθω (etho) = naviknuti se (Homer,
Il.). ήθος (ēthos) (Homer, Hesiod)
Od V. st. pr. Kr. έθος (ethos) = običaj, navada.
2. lat. Ciceron: ήθος (ēthos) = mores : oba grčka značenja éthos i
ēthos – običaj i karakter.
Stoa: ήθikά (ēthika) = philosophia moralis.
Moral = ethos (običaj)
Moralnost, ćudorednost = ēthos (karakter, kvaliteta djelovanja)
Dvojni karakter ethosa:
Nemoralan čovjek:
nekonvencionalna osoba (pre)slobodnog ponašanja (éthos)
osoba pokvarena karaktera (ēthos)
5

Moral = sveukupnost važećih moralnih normi, prosudbi i institucija;
konkretni oblik ljudske slobode, normiran (pisanim ili nepisanim)
kodeksom ponašanja i djelovanja



Moralnost = skup normi i načela koji daje valjanost nekom određenom
moralu ili opravdava neko moralno djelovanje; načelo ili skup načela koji
moralu daje obrazloženje i opravdanje.
Moral + moralnost = moralna kompetencija
Kolizije moralnih normi, moralne dileme, opravdanje moralnog djelovanja
Etika = filozofsko istraživanje i promišljanje morala = (moralna) filozofija
(morala)
Deskriptivna metoda: opisuje činjenično moralno djelovanje, njezin je
predmet ono što jest.
Normativna metoda: postavlja mjerila prosudbe, odnosno vrednovanja
moralnoga djelovanja i njezin je predmet trebati, ono što treba da bude.
6
Etički i moralni pluralizam

autonomna i heteronomna etika
 empirijska,eksplanatorna,
deskriptivna, normativna,
preskriptivna, socijalna,
eudaimonistička, areteička etika
(etika vrline  etika savjesti)
 utilitaristička, hedonistička,
konzekvencijalistička, formalna,
deontološka (Kant), diskursna
(Habermas) etika, etika
odgovornosti (Jonas), globalni
etos (Küng)
 Primijenjena etika: poslovna,
novinarska, medicinska, ekološka,
spolna, … etika





Neil Levy, Moralni relativizam,
Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.
F. M. Dostojevski, Demoni,
Zločin i kazna
Terorizam: 11. IX. 2001., IS,
Zvonko Bušić
Kontekstualizacija / kulturni
relativizam : Pitcairn (Bounty)
7
ZLATNO PRAVILO : umjetnost, filozofija







Homer, Odiseja, V 187-189.:
“Ja ti nikakva zla ne pripravljam drugoga više,
Nego ti mislim ono i govorim, što bih i sebi
Mislila samoj, i meni kad kakva bi nevolja došla;” (Kalipsa Odiseju)
Hesiod, Poslovi i dani, 265: “O zlu vlastitom radi, drugome o zlu tko
radi!”
Tales i Pitak: „ne čini ono zbog čega koriš bližnjega“.
Solon: “Ako smatraš pravičnim da ti drugi polažu račun, pristani na
to i sam.”
Herodot, Povijest III, 142: “Ono što svojemu bližnjemu
predbacujem ni sam – koliko je u mojoj moći – neću činiti.”
John Locke: prirodni zakon temeljen na umu (The Second Treatise
of Government, 1690.)
Immanuel Kant, kategorički imperativ: „Djeluj samo po onoj
maksimi za koju istodobno možeš htjeti da postane općim zakonom“
(Grundlegung zur Metaphysik der Sitten); „Djeluj tako da maksima
tvoje volje vazda može važiti kao načelo općeg zakonodavstva“
(Kritik der praktischen Vernunft)
8
ZLATNO PRAVILO: religije

Konfucijanizam : „Što ne želiš da drugi tebi čini, ne čini ni ti
drugome“. Lun Yu XV 23, Razgovori / Analecta

Hinduizam : “Neka se ne daje drugome što je nemilo sebi
samome!” Mbh, 13, 114.8

Budizam : “Ono što nije ugodno i drago meni ne može biti ni
njemu; a kako mogu nekome drugome priuštiti ono što meni
nije ugodno ni drago?” Samyuttanikaya V 353.35 – 354.2

Judaizam : “Ono što sam mrziš, ne čini bližnjemu svome. To
je cijela Tora” Rabi Hilel

Kršćanstvo: „Sve što želite da vama čine ljudi činite i vi
njima. U tome je sav zakon i proroci“ , Matej 7, 12; Luka 6, 31.

Islam: “Nitko od vas nije vjernik sve dok svom bratu ne poželi
ono što želi samome sebi. 40 Hadisa, an-Nawawi, 13.
9
Podjela grčke etike
Dofilozofijski dio:
a) Misterijske elegije
b) Etika u književnosti: ep, lirika drama
c) Počeci etike u filozofiji
d) Sofistika
2. Filozofijski dio: razvoj znanstvene etike
1.
10
Misterijske elegije
Eleusinske misterije
viši, duhovni sadržaj života;
zavjet šutnje – duhovna obnova čovjeka
2. Orfičko-dionizijski kult
Dionizijske orgije  ekstaza
Orfički misteriji  etičko produbljavanje
Orfički moral: podrijetlo dobra i zla
Utjecaj orfizma na pretsokratovsku filozofiju i
religiju: asketska etika i religija spasenja
1.
11
Etika u književnosti







Homer
Hesiod
Jambografi (Arhiloh)
Elegičari (Tirtej, Mimnermo, Solon)
Melici (Alkej, Sapfo, Anakreont)
Korski lirici (Simonid iz Eulide, Bakhilid, Pindar)
Dramatičari (Eshil, Sofoklo, Euripid, Aristofan)
12
Sedmorica mudraca
Kalokagathia = lijepo i dobro
1. Tales iz Mileta
2. Solon iz Atene
3. Hilon iz Lakedemona
4. Pitak iz Mitilene
5. Bijant iz Prijene
6. Kleobul iz Linda na Rodosu
7. Perijandar iz Korinta /Platon: Mison iz Hena
13
Miletski hilozoizam
(VII. st. pr. Kr.) “Zlatno pravilo”: Ne
činiti ono što u drugih korimo”
 Anaksimandar (oko 610-546.): Imanentna
kozmička zakonitost:
prirodni poredak  etički poredak
 Tales
14
ZLATNO PRAVILO : umjetnost, filozofija







Homer, Odiseja, V 187-189.:
“Ja ti nikakva zla ne pripravljam drugoga više,
Nego ti mislim ono i govorim, što bih i sebi
Mislila samoj, i meni kad kakva bi nevolja došla;” (Kalipsa Odiseju)
Hesiod, Poslovi i dani, 265: “O zlu vlastitom radi, drugome o zlu tko
radi!”
Tales i Pitak: „ne čini ono zbog čega koriš bližnjega“.
Solon: “Ako smatraš pravičnim da ti drugi polažu račun, pristani na
to i sam.”
Herodot, Povijest III, 142: “Ono što svojemu bližnjemu
predbacujem ni sam – koliko je u mojoj moći – neću činiti.”
John Locke: prirodni zakon temeljen na umu (The Second Treatise
of Government, 1690.)
Immanuel Kant, kategorički imperativ: „Djeluj samo po onoj
maksimi za koju istodobno možeš htjeti da postane općim zakonom“
(Grundlegung zur Metaphysik der Sitten); „Djeluj tako da maksima
tvoje volje vazda može važiti kao načelo općeg zakonodavstva“
(Kritik der praktischen Vernunft)
15
ZLATNO PRAVILO: religije

Konfucijanizam : „Što ne želiš da drugi tebi čini, ne čini ni ti
drugome“. Lun Yu XV 23, Razgovori / Analecta

Hinduizam : “Neka se ne daje drugome što je nemilo sebi
samome!” Mbh, 13, 114.8

Budizam : “Ono što nije ugodno i drago meni ne može biti ni
njemu; a kako mogu nekome drugome priuštiti ono što meni
nije ugodno ni drago?” Samyuttanikaya V 353.35 – 354.2

Judaizam : “Ono što sam mrziš, ne čini bližnjemu svome. To
je cijela Tora” Rabi Hilel

Kršćanstvo: „Sve što želite da vama čine ljudi činite i vi
njima. U tome je sav zakon i proroci“ , Matej 7, 12; Luka 6, 31.

Islam: “Nitko od vas nije vjernik sve dok svom bratu ne poželi
ono što želi samome sebi. 40 Hadisa, an-Nawawi, 13.
16
Pitagora iz Samosa (oko 582 – oko 496.)
Matematički oblik etičkih pojmova
Ljestvica dobara:
4 – pravednost
5 – brak
6 – oživljavanje
7 – zdravlje
8 – ljubav (oktava=najviša harmonija)
9 – dobro
10 – sveti broj (1+2+3+4)
Etika  politika


17
Elejska škola

Ksenofan iz Kolofona (580/587 – 485/480)
Politička vrlina i mudrost.
Panteistički monoteizam vs. antropomorfnog politeizma: Bog, postojan poput elejskog
bitka.

Parmenid iz Eleje (oko 540 – oko 480.)
Ontologija  etika. Bitak / nebitak  dobro / zlo
Etičko-politički praktičar – Elejski zakoni
“parmenidski život”

Zenon iz Eleje (oko 490 – 430.):
radikalna spoznajna i etička sumnja

Melis sa Samosa (V. st.)
etički reformator
18
•Heraklit iz Efeza (544 – oko 480.)
Duša – vatra (vlaga/žar)
Etika = mjera božanske vatre: aristokracija uma i karaktera.
Najviši cilj moralnog djelovanja: predanost općem zakonu i
samonadilaženje
 Empedoklo iz Agrigenta (oko 483 – 423)
4 pratvari (stihije). 2 kozmotvorne sile:
etički pozitivna: spaja stihije (ljubav – uzrok dobra)
etički negativna: razdvaja stihije (mržnja – uzrok zla)
Philia – uzor kršćanske ljubavi (agape) – spoj čovjekoljublja i erotike
Orfički nauk o seobi duša – preteča vegetarijanstva
 Anaksagora (oko 500 – 428.)
Čovjek  etičko biće: duh = pravednost
 Demokrit iz Abdere (oko 460 – 370.)
1. i 2. tetralogija: Etički spisi: 230 od 300 fragmenata.
Etika: eudaimonizam s hedonizmom i utilitarizmom
Blaženstvo / sreća (eutimia) = trajna duhovna vedrina.
Uvjeti: 1. mjera, 2. ispunjavanje dužnosti, 3. rad i napor, 4. stid i respekt
19
Sofisti

Protagora: - humanizam  antropocentrična etika: čovjek je mjerilo
spoznaje i etike
– relativizam: nema apsolutnih etičkih istina i vrednota.

Prodik: Etika Politika - pravda nastaje iz zakona - i podešava se
prema čovjekovu radu. Sreće nema bez vrline, a vrline bez napora 
etika volje (kinici)

Hipija: Ljudski zakon = konvencija – međuljudski sporazum  novovjeko
prirodno pravo

Gorgija: Gnoseološki agnosticizam i nihilizam  etički nihilizam i
solipsizam. Vrlina = sposobnost vladanja ljudima. Prirodni zakon = zakon
jačega  amoralistički indiferentizam i oportunizam.
Gorgijina škola: 1. sofisti i učitelji retorike, te književni teoretici (Pol,
Likimnije, Protarh, Agaton, Isokrat, Alkidam, Likofron); 2. praktički
političari (Proksen, Menon, Kalikle, Trazimah, Kritija


Atenski sofisti: Damon, Antifont, Kritija, Hipodam, Falej
20
Povijesni doprinos sofistike








skepsa – subjekt.
kritičko-ispitivački duh
etička pitanja: vs. religijske i moralne tradicije  Kritika
tradicionalizma.
kriticizam, realizam, osporljivost svakog mišljenja,
razvoj antitetičkog duha, težnja za čistoćom, razgovjetnošću i
dosljednošću u mišljenju  podloga za razvitak znanstvenog duha:
dijalektika, gramatika, pedagogija, retorika 
sustav obrazovanja (trivium /retorika, gramatika, dijalektika/ +
quadrivium /aritmetika, geometrija, muzika, astronomija/ = artes
liberales).
Utjecaj na umjetnost – tragediju: Euripid
Utjecaj na historiografiju: Herodot, Tukidid: sofistički nauk o pravu
jačega,
21
Formalni principi Sokratove etike
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Vrlina je znanje.
Sve vrline čine jedinstvo.
Vrlina je dostižna jer se može naučiti.
Nitko ne griješi namjerno: Požude su
slabije od uma
 etički intelektualizam.
Vještina mjerenja: Intelektualna sposobnost
procjene, pravilan postupak u izboru
zadovoljstva i bola, dobra i zla.
22
Materijalni principi Sokratove etike.
1. Spoznaja
dobra.
2. Samousavršavanje. Njegovanje duše
(fuhes therapeia) 
3. Blaženstvo. (eudaimonia) = najviše dobro.
Vrlina je samousavršenost kojom čovjek
čini sretnim i blaženim ne samo sebe nego
i druge.
23
Sokratova socijalna / politička etika:
4 sfere grčkog društva:
 obitelj
 prijatelji
 država
 religijska zajednica
24
Sokratovci


Ortodoksni sokratovci: Ksenofont i Eshin
Jednostrani (mali) sokratovci:
-
načelo znanja  dijalektika:
a)
b)
Megarska škola
Elidsko-eretrijska škola
-
načelo vrline  etika:
a)
Kinička škola
Kirenska škola
Pravi (veliki) sokratovci: Platon  Aristotel
Kršćanski sokratizam
b)


25
Platon, Atena 427-347.
Spisi:
 Sokratovski: određivanje etičkih pojmova (Apologija,
Kriton, Protagora, Ion, Lahet, Trazimah ili O pravednosti
= Država I., Lisid, Harmid, Eutifron)
 Prijelazni: etičko politička pitanja vremena (Gorgija,
Menon, Eutidem, Manji Hipija, Veći Hipija, Kratil,
Meneksen)
 Zreli: nauk o idejama  gnoseologija, metafizika,
psihologija, etika, politika, estetika (Gozba/Simposion,
Fedon, Država II-X., Fedar)
 Kasni: ontologija ideja  etički apsolutizam (Teetet,
Parmenid, Sofist, Državnik, Fileb,Timej, Kritija, Zakoni,
Dodatak Zakonima, /Epinomis/?, Pisma I-XIII.)
26
Trostruko značenje ideja
 Logički,
ontologijski i etički idealizam
 Etički
idealizam  nauk o nadosjetilnom
svijetu i o besmrtnosti duše
  apsolutni optimizam – neoplatonizam i
kršćanstvo
 Ideje: teleološki principi  težnja za boljim
individualnim i socijalnim životom 
utopijsko mišljenje
27
Akademija: podjela filozofije
(Ksenokrat iz Halkedona)
1.
2.
3.
Dijalektika (gnoseologija i metafizika)
Fizika
Etika:
I. najviše dobro = cilj moralne djelatnosti
II. vrlina = dobro u pojedincu
III. država = dobro u društvenom životu
28
I. Nauk o najvišem dobru
1.
2.
3.
Sokratovski intelektualizam: vrlina je
znanje
Dobro = životni cilj  pravda
Nauk o idejama: ideje = hipostaze etičkih
normi. Ideja dobra = ideja idejâ –
demiourgos – Bog
29
Etičko usmjerenje čovjeka:
1.
2.





Uzdizanje duše iz tjelesnosti prema nadosjetilnoj
besmrtnosti
 zagrobni život
Ozbiljenje ideja u ovostranosti  idealna država = spoj
srazmjera (ljepote) i istine
Ljudsko dobro:
srodnost “vječnoj prirodi”
srazmjer, ljepota, svrhovitost
um
znanosti, umijeća, ispravne predodžbe
pravi i čisti užici
30
II. Nauk o vrlinama
I.
II.
III.
vrlina = znanje
vrlina = urođena  uzdizanje do znanja
- uvjet blaženstva
vrlina  psihologija. 4 vrline: mudrost,
hrabrost, umjerenost i pravednost
31
III. Socijalna / politička etika
Tri staleža: 1) vladari – mudrost (sophia)
2) čuvari – hrabrost (andreia)
3) proizvođači – umjerenost (sofrosine)
 Država  pravednost (dikaiosine)
 Pedagogia = odgoj za savršenu državu
1-3: njega; 3-6: mitovi; 7-10: tjelovježba;
10-13: pismo; 14-16: muzika; 16-18:znanosti
18-20: vojna obuka  čuvari  prokrisis 
20-30: znanstveno obrazovanje  uprava;
30-35: dijalektika  zapovjednici
35-50: theoria – ideja dobra  vladari

32
Platonova Akademija
 Stariji
platonizam: Stara, srednja, mlađa
Akademija (Speusip, Ksenokrat,
Heraklid, Eudokso, Filip iz Opunta,
Polemon, Krantor)
 Helenističko rimska filozofija: srednji
platonizam i neoplatonizam
 Utjecaj Platonove etike i socijalne filozofije
33
Aristotel, Stagira (384-322.)

400 knjiga / 445.270 redaka (Diog. Laert.) = 10-tak velikih svezaka
 Licej 335 pK – 529 AD
Peripatetička podjela:



Eksoterični spisi (logoi koinoi, exoterikoi)
Hipomnematički spisi (hipomnemata)
Sinagogički spisi (sinagogai, sintagmata) Politeia 158 /
Ustav Atenski


Ezoterični spisi (logoi akroamatikoi, esoterikoi)
Pjesme, 6 pisama
34
Corpus Aristotelicum: Ezoterični spisi
(Andronik s Rodosa)





Logički spisi: Organon (oruđe): Kategorije, O sudu i rečenici,
Analitika prva - 2k, Analitika druga - 2k, Topika, Pobijanje
sofista.
Metafizika – „prva filozofija“ (prote filosofia) – 14k.
Prirodoznantveni spisi (fizika, biologija, botanika,
astronomija, psihologija): Fizika - 8k, O nebu - 4k, O
postajanju i propadanju - 2k, Meteorologija - 4k, Istraživanja o
životinjama - 10k Anatomija sa slikama, O dijelovima životinja
- 4k, O rađanju životinja, O duši –3k, Parva naturalia
Spisi za etiku, politiku i ekonomiju (Nikomahova etika – 10
k, Eudemova etika – 7k,., Velika etika –2k, Politika – 8k)
Estetički spisi: Retorika – 3k. Poetika (I. Peri poetikos)
35
Etički spisi
Nikomaheia – 10 k
 Ethika Eudemeia – 7 k
 Ethika megala – 2 k (Albert V. =Magna ethica)
 Peri areton kao kakion (?)
 Ethika
36
Aristotel  Platon
 idealizam
 racionalizam  idealizam
 imanentizam idealizam
 energizam  intelektualizam
 realizam
37
Dijelovi duše i podjela vrlina:
Razumski/ razum, poslušnost/: dianoetičke /
razumske/ vrline  spoznaja (vita contemplativa)
Nerazumski / vegetativni / požudni : etičke vrline 
volja (vita activa)
Etičke vrline: svrhovitost = mjera i sredina
1. sklonost volje izboru
2. sredina prema vlastitoj naravi
3. prosudba razborita čovjeka
 osjećaji, htijenje, djelovanje

38
Aristotel:
ἕλλειψις = nedostatak
Popis vrlina
μεσότης = sredina
ὑπερβολή = pretjeranost
δειλία = plašljivost
ἀνδρεία = hrabrost
ϑρασύτης , ἀφοβία = pretjeranost
ἀναισϑησία = neosjetljivost
σωφροσύνη = umjerenost
ἀκολασία = razuzdanost
ἀνελευϑερία, = škrtost
ἐλευϑεριότης = darežljivost
ἀσωτία = rasipnost
μικροπρέπεια = uskogrudnost μεγαλοπρέπεια = plemenitost
ἀπειροκαλία = snobizam
μικροψυχία = poniznost
μεγαλοψυχία = ponos
χαυνότης = oholost
ἀφιλοτμία = bešćašće
ἀνώνυμον = časnost, obraz
φιλοτμία = častoljubivost
ἀοργησία = mlitavost
πραότης = blagost
χαλεπότης = gnjev
δυσκολία = mrzovolja
ἕοικε μάλιστα φιλία = prijaznost
κολακεία = ulizništvo
είρωνεία = samopodcjenjivanje ἀλήϑεια = ispravnost
ἀλαζονεία = razmetljivost
ἀγροικία = krutost
εὐτραπελία = susretljivost
βωμολοχία = raspuštenost
κατάπληξις = stidljivost
αιδώς = skromnost
ἀναισχυντία = bestidnost
ἐπιχαιρεκακία = pakost, zloba νέμεσις = negodovanje
φϑόνος = zavist
ἀδικεῖν = činjenje nepravde
δικαιοσύνη = pravednost ἀδικεῖσϑαι = trpljenje nepravde
ἀφιλία = samoća, usamljenost φιλία = prijateljstvo
πολυφιλία = mnoštvo prijatelja
39
pravednost (δικαιοσύνη)
 Eth.
Nic., V.: kao moralna dispozicija
sjedinjuje u sebi sve vrline. ( Platon)
 1. diobena (distributivna) p.
2.poravnavajuća (komutativna) p.
 P. = zakonitost u državi
 ἀδικεῖν -δικαιοσύνη - ἀδικεῖσϑαι
 Antigona: δικαιοσύνη  ἐπιεικεία
 Rawls: Justice as fairness
40
Dianoetičke (razumne) vrline
Razumni dio duše  Spoznaja istine
1. spoznajna funkcija (tό έpistmonikόn)
Vrline: znanje (έpistm), um (nous)
um + znanje = mudrost (sofίa)
2. prosudbena (doxastikόn)
Vrline: umijeće (tέn)  poiein
razboritost (frόnsi)  prάssein  eupraxia

41

Razboritost (frόnsi)
1.
4.
Dobro promišljanje (euboulίa)
Rasudnost (sunesi)
Spoznatost, mnijenje (gnm)
Domišljatost (deinόt)

Umovanje (erίa) = najviša vrlina
2.
3.
42
Blaženstvo (eύdaίmonίa)

1.
2.
3.
4.
5.
6.
Blaženstvo (eύdaίmonίa) = cilj života
Najviše dobro
Vlastito ispunjenje kojemu svi teže
Kontinuirana i savršena djelatnost
Odnosi se na cjelokupni život
Ni afekt, niti moć, nego način ponašanja
kojim čovjek postaje dobar
Najbolje, najljepše, najugodnije
43
Sadržaj blaženstva
 Cilj
života: ne mirovanje, nego djelovanje
 Praktički život umom obdarena bića
 Život u djelovanju
 Djelatnost duše prema umu
 Cjeloživotno djelovanje duše prema vrlini
 Ima li više vrlina, onda prema najboljoj i
najsavršenijoj
44
Prijateljstvo (φιλια) - NE, VIII., IX.
 zajednička
korist
 užitak
 moralno
dobro
 dobronamjernost, sloga, dobročinstvo
 prijateljstvo  država / N. etika  Politika
 obitelj (οἰκία)  općina (κώμη)  πόλις
 zadatak države = moralni odgoj građana
45
Peripatetička škola:
1. generacija Aristotelovih učenika: specijalizacija i razvoj pozitivnih
znanosti i njihovo odvajanje od filozofije.
Teofrast iz Eresa (372-287): Karakteri (hrv. 1880, 1947.) - deskriptivni
moralni nauk. O politici za date trenutke - sukob morala i politike
Eudem s Rodosa,
Aristoksen iz Taranta,
Dikearh iz Mesane
2. generacija - Teofrastovi učenici:
a) Demetrije iz Falera:
b) Straton iz Lampsaka
46
Helenistička etika
 Stoa
 Epikur
 Neoplatonizam
47
Stoa

Stara stoa (300-130). Zenon iz Citije s Cipra.
 301. (Στοὰ ποικίλη)  učenici (Στωικοί).
 Kleant, Sfer, Krizip 'drugi osnivač stoičke škole“.
 Srednja stoa (helenističko-rimsko razdoblje: 130 – 50)
Panecije, Poseidon
 Kasna stoa (50 s.e.-III. St. AD) Lucije Anej Seneka,
Epiktet, car Marko Aurelije: 161. AD φιλόσοφος ἐν
ἁλουργίδι
 Filozofija: fizika, logika, etika (Ksenokrat)
fizika (kozmologija, teologija, antropologija) – m. monizam
logika (dijalektika /l + gramatika/, retorika) - senzualizam
48
Stoička škola
Stara stoa (300-130).
 Zenon (336-262) iz Citije s Cipra.
320.  Atena, 301. - filozofska škola na Atenskoj agori – Oslikani trijem
(Στοὰ ποικίλη)  učenici (Στωικοί):
 Kleant (331-232), Sfer,
 Krizip (282-204): 'drugi osnivač stoičke škole“.
 Srednja stoa (helenističko-rimsko razdoblje: 130 – 50) Panecije s
Rodosa (189-109), Poseidon (135-51)
 Kasna stoa (50 pr.Kr.-III. St. AD):
 Lucije Anej Seneka (4. pr.Kr. – 65. AD),
 Epiktet (50-138.)
 Car Marko Aurelije (121-180.): 161. AD stupio na tron  Platonov
san o filozofu-vladaru (φιλόσοφος ἐν ἁλουργίδι)

49
Stoička etika
Zenon: život u skladu s prirodom = umom
 Vrlina = usavršenost čovjekove naravi:
mudrost, hrabrost, umjerenost, pravednost
 Porok = prekomjerni nagoni:
ojađenost, strah, požuda, naslada
 Moralno dobro = apsolutna vrijednost
 Dužnosti – prema izboru uma
50
Stoički mudrac
 soός
 aῦloς
 prokόptonteς  usavršavanje
 Etičko savršenstvo – ἀtaraxίa, ἀπάϑειa
51
Epikur sa Samosa (341-270)


Epikurejci „vrtni mislioci“
Tit Lukrecije Kar (97-55.) De rerum natura (hrv. 1938, 1952)
52
Epikurova filozofija:
„Filozofija je djelatnost koja razmišljanjima i istraživanjima
ostvaruje blaženi život“.
1) Kanonika (logika+dijalektika) = gnoseologija = uvod u fiziku 
fizika = uvod u etiku – Gnoseologijski aposteriorizam.
2) Fizika = Nauk o prirodi: atomizam.
3) Etika (Poslanica Menekeju) Individualni hedonizam  sreća
Užitak : mirovanje (ἀταραξία καὶ ἀπονία) i
kretanje (χαρὰ καί εὐφροσύνη).
Vrhunac užitka: uklanjanje boli
Vrline:
razboritost (frόnsi) ; umjerenost, samosvladavanje (sfrosύn)
hrabrost (ἀndreίa) ; pravednost (dikaiosύn)

53
Skepticizam
σκέπτομαι = obazirem se, prosuđujem, dvoumim
 1)
Stariji skepticizam

Piron iz Elide (360-270): mudrac  ἐpoή  ἀkatalyίa 
ἀtaraxίa

Timon iz Fliunta (320-230): ἀfasίa, ἀtaraxίa
 2)


Arkesilaj iz Pitane (315-240)
Karnead iz Kirene (214-129)
 3)


Skeptici srednje i novije Akademije
Kasna skepsa (dijalektički skepticizam).
Enesidem iz Knosa na Kreti (I. st. pr.Kr.)
Sekst Empirik (II. st. AD)
54
Neoplatonička etika
Aleksandrija (25. pr. K. – 40 AD)
 Plutarh (46-120)
 Plotin (205-270): Eneade
- Jedno
- Um
- Duša – kozmička / svjetovna
- Materija  ne-biće
 Filon,
55
Plotinova etika
 Teorija
moralne vrline (I. Eneada, 2.)
1) Arethai politikai: umjerenost, hrabrost,
pravednost, razboritost
2) Arethai kathartikai  pročišćenje duše
3) Arethai katharsis : mudrost i razboritost =
promatranje umskih vrlina
4) Arethai paradeigmatikai  inteligibilna vizija
Jednog
56
Plotinovi sljedbenici
Tirenski (233. – 305.)
 Imablikus (330.)
 Proklo Diadohus (410.- 485.)
 Porfirije
57