Podjela gr*ke etike
Download
Report
Transcript Podjela gr*ke etike
Etika I. Plan i program
Uvodno predavanje: što je etika
Moral i etika. Počeci helenske etike Etika u književnosti / Počeci znanstvene etike u Helena
Sofisti
Sokrat i sokratovci
Platon - Akademija
Aristotel: Filozofija etika blaženstvo vrline
Peripatetici – skeptici – Epikur
Stoička etika
Etika neoplatonizma
Helenističko-rimska etika
Ranokršćanska etika
1
Literatura
Platon:
Država
Platon: Menon, Lahet
Aristotel Nikomahova etika
__________________________________
Miloš N. Đurić: Istorija helenske etike
Branko Bošnjak: Grčka filozofija ; Od
Aristotela do renesanse (FH MH)
2
Etika i moral
Predmet etike = moralno djelovanje moral, dobro,
vrijednosti (vrednote), vrline (kreposti), dužnost,
dopuštenost, trebanje, zahtjev, zabrana …
Aristotel: djelovanje (prάttein); činjenje (poiein)
Struktura moralnog čina: prosudba – odluka – izvedba.
moralna refleksija = praktička refleksija - konstituira
moral
etička refleksija = teorijska refleksija –
objašnjava moral
3
Etika = philosophia moralis
Etika u širem smislu : mit, religija, umjetnost / književnost
(drama, pjesništvo)
Etika u užem smislu = filozofija morala / moralna
filozofija (philosophia moralis, moral philosophy,
Moralphilosophie)
Etika kao filozofijska disciplina:
Aristotel: episteme theoretike, episteme praktike (etika i politika),
episteme poietike.
Platonova Akademija : dijalektika, fizika, etika
Stoicizam : logika, fizika, etika
Britanska moralna filozofija 18. stoljeća:
A.A.C. Shaftesbury: moral sense – vs. refleksivne naravi morala
( D. Hume, F. Hutcheson)
Sokrat, Platon, Aristotel, Kant : Umsko-refleksivna narav morala
4
Podrijetlo pojmova: etika i moral
a)
b)
1. Aristotel: 'etički' (ήθikός) – etička pitanja: tά ήθikά → etika.
Hrv. 'etika‘ novolat. 'ethica'.
Grč. ήθikός – iz ήθος (ēthos) + έθος (éthos) ; 7. ή / 5. έ
/ etim. „swethos“ = nešto usvojiti, έθω (etho) = naviknuti se (Homer,
Il.). ήθος (ēthos) (Homer, Hesiod)
Od V. st. pr. Kr. έθος (ethos) = običaj, navada.
2. lat. Ciceron: ήθος (ēthos) = mores : oba grčka značenja éthos i
ēthos – običaj i karakter.
Stoa: ήθikά (ēthika) = philosophia moralis.
Moral = ethos (običaj)
Moralnost, ćudorednost = ēthos (karakter, kvaliteta djelovanja)
Dvojni karakter ethosa:
Nemoralan čovjek:
nekonvencionalna osoba (pre)slobodnog ponašanja (éthos)
osoba pokvarena karaktera (ēthos)
5
Moral = sveukupnost važećih moralnih normi, prosudbi i institucija;
konkretni oblik ljudske slobode, normiran (pisanim ili nepisanim)
kodeksom ponašanja i djelovanja
Moralnost = skup normi i načela koji daje valjanost nekom određenom
moralu ili opravdava neko moralno djelovanje; načelo ili skup načela koji
moralu daje obrazloženje i opravdanje.
Moral + moralnost = moralna kompetencija
Kolizije moralnih normi, moralne dileme, opravdanje moralnog djelovanja
Etika = filozofsko istraživanje i promišljanje morala = (moralna) filozofija
(morala)
Deskriptivna metoda: opisuje činjenično moralno djelovanje, njezin je
predmet ono što jest.
Normativna metoda: postavlja mjerila prosudbe, odnosno vrednovanja
moralnoga djelovanja i njezin je predmet trebati, ono što treba da bude.
6
Etički i moralni pluralizam
autonomna i heteronomna etika
empirijska,eksplanatorna,
deskriptivna, normativna,
preskriptivna, socijalna,
eudaimonistička, areteička etika
(etika vrline etika savjesti)
utilitaristička, hedonistička,
konzekvencijalistička, formalna,
deontološka (Kant), diskursna
(Habermas) etika, etika
odgovornosti (Jonas), globalni
etos (Küng)
Primijenjena etika: poslovna,
novinarska, medicinska, ekološka,
spolna, … etika
Neil Levy, Moralni relativizam,
Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.
F. M. Dostojevski, Demoni,
Zločin i kazna
Terorizam: 11. IX. 2001., IS,
Zvonko Bušić
Kontekstualizacija / kulturni
relativizam : Pitcairn (Bounty)
7
ZLATNO PRAVILO : umjetnost, filozofija
Homer, Odiseja, V 187-189.:
“Ja ti nikakva zla ne pripravljam drugoga više,
Nego ti mislim ono i govorim, što bih i sebi
Mislila samoj, i meni kad kakva bi nevolja došla;” (Kalipsa Odiseju)
Hesiod, Poslovi i dani, 265: “O zlu vlastitom radi, drugome o zlu tko
radi!”
Tales i Pitak: „ne čini ono zbog čega koriš bližnjega“.
Solon: “Ako smatraš pravičnim da ti drugi polažu račun, pristani na
to i sam.”
Herodot, Povijest III, 142: “Ono što svojemu bližnjemu
predbacujem ni sam – koliko je u mojoj moći – neću činiti.”
John Locke: prirodni zakon temeljen na umu (The Second Treatise
of Government, 1690.)
Immanuel Kant, kategorički imperativ: „Djeluj samo po onoj
maksimi za koju istodobno možeš htjeti da postane općim zakonom“
(Grundlegung zur Metaphysik der Sitten); „Djeluj tako da maksima
tvoje volje vazda može važiti kao načelo općeg zakonodavstva“
(Kritik der praktischen Vernunft)
8
ZLATNO PRAVILO: religije
Konfucijanizam : „Što ne želiš da drugi tebi čini, ne čini ni ti
drugome“. Lun Yu XV 23, Razgovori / Analecta
Hinduizam : “Neka se ne daje drugome što je nemilo sebi
samome!” Mbh, 13, 114.8
Budizam : “Ono što nije ugodno i drago meni ne može biti ni
njemu; a kako mogu nekome drugome priuštiti ono što meni
nije ugodno ni drago?” Samyuttanikaya V 353.35 – 354.2
Judaizam : “Ono što sam mrziš, ne čini bližnjemu svome. To
je cijela Tora” Rabi Hilel
Kršćanstvo: „Sve što želite da vama čine ljudi činite i vi
njima. U tome je sav zakon i proroci“ , Matej 7, 12; Luka 6, 31.
Islam: “Nitko od vas nije vjernik sve dok svom bratu ne poželi
ono što želi samome sebi. 40 Hadisa, an-Nawawi, 13.
9
Podjela grčke etike
Dofilozofijski dio:
a) Misterijske elegije
b) Etika u književnosti: ep, lirika drama
c) Počeci etike u filozofiji
d) Sofistika
2. Filozofijski dio: razvoj znanstvene etike
1.
10
Misterijske elegije
Eleusinske misterije
viši, duhovni sadržaj života;
zavjet šutnje – duhovna obnova čovjeka
2. Orfičko-dionizijski kult
Dionizijske orgije ekstaza
Orfički misteriji etičko produbljavanje
Orfički moral: podrijetlo dobra i zla
Utjecaj orfizma na pretsokratovsku filozofiju i
religiju: asketska etika i religija spasenja
1.
11
Etika u književnosti
Homer
Hesiod
Jambografi (Arhiloh)
Elegičari (Tirtej, Mimnermo, Solon)
Melici (Alkej, Sapfo, Anakreont)
Korski lirici (Simonid iz Eulide, Bakhilid, Pindar)
Dramatičari (Eshil, Sofoklo, Euripid, Aristofan)
12
Sedmorica mudraca
Kalokagathia = lijepo i dobro
1. Tales iz Mileta
2. Solon iz Atene
3. Hilon iz Lakedemona
4. Pitak iz Mitilene
5. Bijant iz Prijene
6. Kleobul iz Linda na Rodosu
7. Perijandar iz Korinta /Platon: Mison iz Hena
13
Miletski hilozoizam
(VII. st. pr. Kr.) “Zlatno pravilo”: Ne
činiti ono što u drugih korimo”
Anaksimandar (oko 610-546.): Imanentna
kozmička zakonitost:
prirodni poredak etički poredak
Tales
14
ZLATNO PRAVILO : umjetnost, filozofija
Homer, Odiseja, V 187-189.:
“Ja ti nikakva zla ne pripravljam drugoga više,
Nego ti mislim ono i govorim, što bih i sebi
Mislila samoj, i meni kad kakva bi nevolja došla;” (Kalipsa Odiseju)
Hesiod, Poslovi i dani, 265: “O zlu vlastitom radi, drugome o zlu tko
radi!”
Tales i Pitak: „ne čini ono zbog čega koriš bližnjega“.
Solon: “Ako smatraš pravičnim da ti drugi polažu račun, pristani na
to i sam.”
Herodot, Povijest III, 142: “Ono što svojemu bližnjemu
predbacujem ni sam – koliko je u mojoj moći – neću činiti.”
John Locke: prirodni zakon temeljen na umu (The Second Treatise
of Government, 1690.)
Immanuel Kant, kategorički imperativ: „Djeluj samo po onoj
maksimi za koju istodobno možeš htjeti da postane općim zakonom“
(Grundlegung zur Metaphysik der Sitten); „Djeluj tako da maksima
tvoje volje vazda može važiti kao načelo općeg zakonodavstva“
(Kritik der praktischen Vernunft)
15
ZLATNO PRAVILO: religije
Konfucijanizam : „Što ne želiš da drugi tebi čini, ne čini ni ti
drugome“. Lun Yu XV 23, Razgovori / Analecta
Hinduizam : “Neka se ne daje drugome što je nemilo sebi
samome!” Mbh, 13, 114.8
Budizam : “Ono što nije ugodno i drago meni ne može biti ni
njemu; a kako mogu nekome drugome priuštiti ono što meni
nije ugodno ni drago?” Samyuttanikaya V 353.35 – 354.2
Judaizam : “Ono što sam mrziš, ne čini bližnjemu svome. To
je cijela Tora” Rabi Hilel
Kršćanstvo: „Sve što želite da vama čine ljudi činite i vi
njima. U tome je sav zakon i proroci“ , Matej 7, 12; Luka 6, 31.
Islam: “Nitko od vas nije vjernik sve dok svom bratu ne poželi
ono što želi samome sebi. 40 Hadisa, an-Nawawi, 13.
16
Pitagora iz Samosa (oko 582 – oko 496.)
Matematički oblik etičkih pojmova
Ljestvica dobara:
4 – pravednost
5 – brak
6 – oživljavanje
7 – zdravlje
8 – ljubav (oktava=najviša harmonija)
9 – dobro
10 – sveti broj (1+2+3+4)
Etika politika
17
Elejska škola
Ksenofan iz Kolofona (580/587 – 485/480)
Politička vrlina i mudrost.
Panteistički monoteizam vs. antropomorfnog politeizma: Bog, postojan poput elejskog
bitka.
Parmenid iz Eleje (oko 540 – oko 480.)
Ontologija etika. Bitak / nebitak dobro / zlo
Etičko-politički praktičar – Elejski zakoni
“parmenidski život”
Zenon iz Eleje (oko 490 – 430.):
radikalna spoznajna i etička sumnja
Melis sa Samosa (V. st.)
etički reformator
18
•Heraklit iz Efeza (544 – oko 480.)
Duša – vatra (vlaga/žar)
Etika = mjera božanske vatre: aristokracija uma i karaktera.
Najviši cilj moralnog djelovanja: predanost općem zakonu i
samonadilaženje
Empedoklo iz Agrigenta (oko 483 – 423)
4 pratvari (stihije). 2 kozmotvorne sile:
etički pozitivna: spaja stihije (ljubav – uzrok dobra)
etički negativna: razdvaja stihije (mržnja – uzrok zla)
Philia – uzor kršćanske ljubavi (agape) – spoj čovjekoljublja i erotike
Orfički nauk o seobi duša – preteča vegetarijanstva
Anaksagora (oko 500 – 428.)
Čovjek etičko biće: duh = pravednost
Demokrit iz Abdere (oko 460 – 370.)
1. i 2. tetralogija: Etički spisi: 230 od 300 fragmenata.
Etika: eudaimonizam s hedonizmom i utilitarizmom
Blaženstvo / sreća (eutimia) = trajna duhovna vedrina.
Uvjeti: 1. mjera, 2. ispunjavanje dužnosti, 3. rad i napor, 4. stid i respekt
19
Sofisti
Protagora: - humanizam antropocentrična etika: čovjek je mjerilo
spoznaje i etike
– relativizam: nema apsolutnih etičkih istina i vrednota.
Prodik: Etika Politika - pravda nastaje iz zakona - i podešava se
prema čovjekovu radu. Sreće nema bez vrline, a vrline bez napora
etika volje (kinici)
Hipija: Ljudski zakon = konvencija – međuljudski sporazum novovjeko
prirodno pravo
Gorgija: Gnoseološki agnosticizam i nihilizam etički nihilizam i
solipsizam. Vrlina = sposobnost vladanja ljudima. Prirodni zakon = zakon
jačega amoralistički indiferentizam i oportunizam.
Gorgijina škola: 1. sofisti i učitelji retorike, te književni teoretici (Pol,
Likimnije, Protarh, Agaton, Isokrat, Alkidam, Likofron); 2. praktički
političari (Proksen, Menon, Kalikle, Trazimah, Kritija
Atenski sofisti: Damon, Antifont, Kritija, Hipodam, Falej
20
Povijesni doprinos sofistike
skepsa – subjekt.
kritičko-ispitivački duh
etička pitanja: vs. religijske i moralne tradicije Kritika
tradicionalizma.
kriticizam, realizam, osporljivost svakog mišljenja,
razvoj antitetičkog duha, težnja za čistoćom, razgovjetnošću i
dosljednošću u mišljenju podloga za razvitak znanstvenog duha:
dijalektika, gramatika, pedagogija, retorika
sustav obrazovanja (trivium /retorika, gramatika, dijalektika/ +
quadrivium /aritmetika, geometrija, muzika, astronomija/ = artes
liberales).
Utjecaj na umjetnost – tragediju: Euripid
Utjecaj na historiografiju: Herodot, Tukidid: sofistički nauk o pravu
jačega,
21
Formalni principi Sokratove etike
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Vrlina je znanje.
Sve vrline čine jedinstvo.
Vrlina je dostižna jer se može naučiti.
Nitko ne griješi namjerno: Požude su
slabije od uma
etički intelektualizam.
Vještina mjerenja: Intelektualna sposobnost
procjene, pravilan postupak u izboru
zadovoljstva i bola, dobra i zla.
22
Materijalni principi Sokratove etike.
1. Spoznaja
dobra.
2. Samousavršavanje. Njegovanje duše
(fuhes therapeia)
3. Blaženstvo. (eudaimonia) = najviše dobro.
Vrlina je samousavršenost kojom čovjek
čini sretnim i blaženim ne samo sebe nego
i druge.
23
Sokratova socijalna / politička etika:
4 sfere grčkog društva:
obitelj
prijatelji
država
religijska zajednica
24
Sokratovci
Ortodoksni sokratovci: Ksenofont i Eshin
Jednostrani (mali) sokratovci:
-
načelo znanja dijalektika:
a)
b)
Megarska škola
Elidsko-eretrijska škola
-
načelo vrline etika:
a)
Kinička škola
Kirenska škola
Pravi (veliki) sokratovci: Platon Aristotel
Kršćanski sokratizam
b)
25
Platon, Atena 427-347.
Spisi:
Sokratovski: određivanje etičkih pojmova (Apologija,
Kriton, Protagora, Ion, Lahet, Trazimah ili O pravednosti
= Država I., Lisid, Harmid, Eutifron)
Prijelazni: etičko politička pitanja vremena (Gorgija,
Menon, Eutidem, Manji Hipija, Veći Hipija, Kratil,
Meneksen)
Zreli: nauk o idejama gnoseologija, metafizika,
psihologija, etika, politika, estetika (Gozba/Simposion,
Fedon, Država II-X., Fedar)
Kasni: ontologija ideja etički apsolutizam (Teetet,
Parmenid, Sofist, Državnik, Fileb,Timej, Kritija, Zakoni,
Dodatak Zakonima, /Epinomis/?, Pisma I-XIII.)
26
Trostruko značenje ideja
Logički,
ontologijski i etički idealizam
Etički
idealizam nauk o nadosjetilnom
svijetu i o besmrtnosti duše
apsolutni optimizam – neoplatonizam i
kršćanstvo
Ideje: teleološki principi težnja za boljim
individualnim i socijalnim životom
utopijsko mišljenje
27
Akademija: podjela filozofije
(Ksenokrat iz Halkedona)
1.
2.
3.
Dijalektika (gnoseologija i metafizika)
Fizika
Etika:
I. najviše dobro = cilj moralne djelatnosti
II. vrlina = dobro u pojedincu
III. država = dobro u društvenom životu
28
I. Nauk o najvišem dobru
1.
2.
3.
Sokratovski intelektualizam: vrlina je
znanje
Dobro = životni cilj pravda
Nauk o idejama: ideje = hipostaze etičkih
normi. Ideja dobra = ideja idejâ –
demiourgos – Bog
29
Etičko usmjerenje čovjeka:
1.
2.
Uzdizanje duše iz tjelesnosti prema nadosjetilnoj
besmrtnosti
zagrobni život
Ozbiljenje ideja u ovostranosti idealna država = spoj
srazmjera (ljepote) i istine
Ljudsko dobro:
srodnost “vječnoj prirodi”
srazmjer, ljepota, svrhovitost
um
znanosti, umijeća, ispravne predodžbe
pravi i čisti užici
30
II. Nauk o vrlinama
I.
II.
III.
vrlina = znanje
vrlina = urođena uzdizanje do znanja
- uvjet blaženstva
vrlina psihologija. 4 vrline: mudrost,
hrabrost, umjerenost i pravednost
31
III. Socijalna / politička etika
Tri staleža: 1) vladari – mudrost (sophia)
2) čuvari – hrabrost (andreia)
3) proizvođači – umjerenost (sofrosine)
Država pravednost (dikaiosine)
Pedagogia = odgoj za savršenu državu
1-3: njega; 3-6: mitovi; 7-10: tjelovježba;
10-13: pismo; 14-16: muzika; 16-18:znanosti
18-20: vojna obuka čuvari prokrisis
20-30: znanstveno obrazovanje uprava;
30-35: dijalektika zapovjednici
35-50: theoria – ideja dobra vladari
32
Platonova Akademija
Stariji
platonizam: Stara, srednja, mlađa
Akademija (Speusip, Ksenokrat,
Heraklid, Eudokso, Filip iz Opunta,
Polemon, Krantor)
Helenističko rimska filozofija: srednji
platonizam i neoplatonizam
Utjecaj Platonove etike i socijalne filozofije
33
Aristotel, Stagira (384-322.)
400 knjiga / 445.270 redaka (Diog. Laert.) = 10-tak velikih svezaka
Licej 335 pK – 529 AD
Peripatetička podjela:
Eksoterični spisi (logoi koinoi, exoterikoi)
Hipomnematički spisi (hipomnemata)
Sinagogički spisi (sinagogai, sintagmata) Politeia 158 /
Ustav Atenski
Ezoterični spisi (logoi akroamatikoi, esoterikoi)
Pjesme, 6 pisama
34
Corpus Aristotelicum: Ezoterični spisi
(Andronik s Rodosa)
Logički spisi: Organon (oruđe): Kategorije, O sudu i rečenici,
Analitika prva - 2k, Analitika druga - 2k, Topika, Pobijanje
sofista.
Metafizika – „prva filozofija“ (prote filosofia) – 14k.
Prirodoznantveni spisi (fizika, biologija, botanika,
astronomija, psihologija): Fizika - 8k, O nebu - 4k, O
postajanju i propadanju - 2k, Meteorologija - 4k, Istraživanja o
životinjama - 10k Anatomija sa slikama, O dijelovima životinja
- 4k, O rađanju životinja, O duši –3k, Parva naturalia
Spisi za etiku, politiku i ekonomiju (Nikomahova etika – 10
k, Eudemova etika – 7k,., Velika etika –2k, Politika – 8k)
Estetički spisi: Retorika – 3k. Poetika (I. Peri poetikos)
35
Etički spisi
Nikomaheia – 10 k
Ethika Eudemeia – 7 k
Ethika megala – 2 k (Albert V. =Magna ethica)
Peri areton kao kakion (?)
Ethika
36
Aristotel Platon
idealizam
racionalizam idealizam
imanentizam idealizam
energizam intelektualizam
realizam
37
Dijelovi duše i podjela vrlina:
Razumski/ razum, poslušnost/: dianoetičke /
razumske/ vrline spoznaja (vita contemplativa)
Nerazumski / vegetativni / požudni : etičke vrline
volja (vita activa)
Etičke vrline: svrhovitost = mjera i sredina
1. sklonost volje izboru
2. sredina prema vlastitoj naravi
3. prosudba razborita čovjeka
osjećaji, htijenje, djelovanje
38
Aristotel:
ἕλλειψις = nedostatak
Popis vrlina
μεσότης = sredina
ὑπερβολή = pretjeranost
δειλία = plašljivost
ἀνδρεία = hrabrost
ϑρασύτης , ἀφοβία = pretjeranost
ἀναισϑησία = neosjetljivost
σωφροσύνη = umjerenost
ἀκολασία = razuzdanost
ἀνελευϑερία, = škrtost
ἐλευϑεριότης = darežljivost
ἀσωτία = rasipnost
μικροπρέπεια = uskogrudnost μεγαλοπρέπεια = plemenitost
ἀπειροκαλία = snobizam
μικροψυχία = poniznost
μεγαλοψυχία = ponos
χαυνότης = oholost
ἀφιλοτμία = bešćašće
ἀνώνυμον = časnost, obraz
φιλοτμία = častoljubivost
ἀοργησία = mlitavost
πραότης = blagost
χαλεπότης = gnjev
δυσκολία = mrzovolja
ἕοικε μάλιστα φιλία = prijaznost
κολακεία = ulizništvo
είρωνεία = samopodcjenjivanje ἀλήϑεια = ispravnost
ἀλαζονεία = razmetljivost
ἀγροικία = krutost
εὐτραπελία = susretljivost
βωμολοχία = raspuštenost
κατάπληξις = stidljivost
αιδώς = skromnost
ἀναισχυντία = bestidnost
ἐπιχαιρεκακία = pakost, zloba νέμεσις = negodovanje
φϑόνος = zavist
ἀδικεῖν = činjenje nepravde
δικαιοσύνη = pravednost ἀδικεῖσϑαι = trpljenje nepravde
ἀφιλία = samoća, usamljenost φιλία = prijateljstvo
πολυφιλία = mnoštvo prijatelja
39
pravednost (δικαιοσύνη)
Eth.
Nic., V.: kao moralna dispozicija
sjedinjuje u sebi sve vrline. ( Platon)
1. diobena (distributivna) p.
2.poravnavajuća (komutativna) p.
P. = zakonitost u državi
ἀδικεῖν -δικαιοσύνη - ἀδικεῖσϑαι
Antigona: δικαιοσύνη ἐπιεικεία
Rawls: Justice as fairness
40
Dianoetičke (razumne) vrline
Razumni dio duše Spoznaja istine
1. spoznajna funkcija (tό έpistmonikόn)
Vrline: znanje (έpistm), um (nous)
um + znanje = mudrost (sofίa)
2. prosudbena (doxastikόn)
Vrline: umijeće (tέn) poiein
razboritost (frόnsi) prάssein eupraxia
41
Razboritost (frόnsi)
1.
4.
Dobro promišljanje (euboulίa)
Rasudnost (sunesi)
Spoznatost, mnijenje (gnm)
Domišljatost (deinόt)
Umovanje (erίa) = najviša vrlina
2.
3.
42
Blaženstvo (eύdaίmonίa)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Blaženstvo (eύdaίmonίa) = cilj života
Najviše dobro
Vlastito ispunjenje kojemu svi teže
Kontinuirana i savršena djelatnost
Odnosi se na cjelokupni život
Ni afekt, niti moć, nego način ponašanja
kojim čovjek postaje dobar
Najbolje, najljepše, najugodnije
43
Sadržaj blaženstva
Cilj
života: ne mirovanje, nego djelovanje
Praktički život umom obdarena bića
Život u djelovanju
Djelatnost duše prema umu
Cjeloživotno djelovanje duše prema vrlini
Ima li više vrlina, onda prema najboljoj i
najsavršenijoj
44
Prijateljstvo (φιλια) - NE, VIII., IX.
zajednička
korist
užitak
moralno
dobro
dobronamjernost, sloga, dobročinstvo
prijateljstvo država / N. etika Politika
obitelj (οἰκία) općina (κώμη) πόλις
zadatak države = moralni odgoj građana
45
Peripatetička škola:
1. generacija Aristotelovih učenika: specijalizacija i razvoj pozitivnih
znanosti i njihovo odvajanje od filozofije.
Teofrast iz Eresa (372-287): Karakteri (hrv. 1880, 1947.) - deskriptivni
moralni nauk. O politici za date trenutke - sukob morala i politike
Eudem s Rodosa,
Aristoksen iz Taranta,
Dikearh iz Mesane
2. generacija - Teofrastovi učenici:
a) Demetrije iz Falera:
b) Straton iz Lampsaka
46
Helenistička etika
Stoa
Epikur
Neoplatonizam
47
Stoa
Stara stoa (300-130). Zenon iz Citije s Cipra.
301. (Στοὰ ποικίλη) učenici (Στωικοί).
Kleant, Sfer, Krizip 'drugi osnivač stoičke škole“.
Srednja stoa (helenističko-rimsko razdoblje: 130 – 50)
Panecije, Poseidon
Kasna stoa (50 s.e.-III. St. AD) Lucije Anej Seneka,
Epiktet, car Marko Aurelije: 161. AD φιλόσοφος ἐν
ἁλουργίδι
Filozofija: fizika, logika, etika (Ksenokrat)
fizika (kozmologija, teologija, antropologija) – m. monizam
logika (dijalektika /l + gramatika/, retorika) - senzualizam
48
Stoička škola
Stara stoa (300-130).
Zenon (336-262) iz Citije s Cipra.
320. Atena, 301. - filozofska škola na Atenskoj agori – Oslikani trijem
(Στοὰ ποικίλη) učenici (Στωικοί):
Kleant (331-232), Sfer,
Krizip (282-204): 'drugi osnivač stoičke škole“.
Srednja stoa (helenističko-rimsko razdoblje: 130 – 50) Panecije s
Rodosa (189-109), Poseidon (135-51)
Kasna stoa (50 pr.Kr.-III. St. AD):
Lucije Anej Seneka (4. pr.Kr. – 65. AD),
Epiktet (50-138.)
Car Marko Aurelije (121-180.): 161. AD stupio na tron Platonov
san o filozofu-vladaru (φιλόσοφος ἐν ἁλουργίδι)
49
Stoička etika
Zenon: život u skladu s prirodom = umom
Vrlina = usavršenost čovjekove naravi:
mudrost, hrabrost, umjerenost, pravednost
Porok = prekomjerni nagoni:
ojađenost, strah, požuda, naslada
Moralno dobro = apsolutna vrijednost
Dužnosti – prema izboru uma
50
Stoički mudrac
soός
aῦloς
prokόptonteς usavršavanje
Etičko savršenstvo – ἀtaraxίa, ἀπάϑειa
51
Epikur sa Samosa (341-270)
Epikurejci „vrtni mislioci“
Tit Lukrecije Kar (97-55.) De rerum natura (hrv. 1938, 1952)
52
Epikurova filozofija:
„Filozofija je djelatnost koja razmišljanjima i istraživanjima
ostvaruje blaženi život“.
1) Kanonika (logika+dijalektika) = gnoseologija = uvod u fiziku
fizika = uvod u etiku – Gnoseologijski aposteriorizam.
2) Fizika = Nauk o prirodi: atomizam.
3) Etika (Poslanica Menekeju) Individualni hedonizam sreća
Užitak : mirovanje (ἀταραξία καὶ ἀπονία) i
kretanje (χαρὰ καί εὐφροσύνη).
Vrhunac užitka: uklanjanje boli
Vrline:
razboritost (frόnsi) ; umjerenost, samosvladavanje (sfrosύn)
hrabrost (ἀndreίa) ; pravednost (dikaiosύn)
53
Skepticizam
σκέπτομαι = obazirem se, prosuđujem, dvoumim
1)
Stariji skepticizam
Piron iz Elide (360-270): mudrac ἐpoή ἀkatalyίa
ἀtaraxίa
Timon iz Fliunta (320-230): ἀfasίa, ἀtaraxίa
2)
Arkesilaj iz Pitane (315-240)
Karnead iz Kirene (214-129)
3)
Skeptici srednje i novije Akademije
Kasna skepsa (dijalektički skepticizam).
Enesidem iz Knosa na Kreti (I. st. pr.Kr.)
Sekst Empirik (II. st. AD)
54
Neoplatonička etika
Aleksandrija (25. pr. K. – 40 AD)
Plutarh (46-120)
Plotin (205-270): Eneade
- Jedno
- Um
- Duša – kozmička / svjetovna
- Materija ne-biće
Filon,
55
Plotinova etika
Teorija
moralne vrline (I. Eneada, 2.)
1) Arethai politikai: umjerenost, hrabrost,
pravednost, razboritost
2) Arethai kathartikai pročišćenje duše
3) Arethai katharsis : mudrost i razboritost =
promatranje umskih vrlina
4) Arethai paradeigmatikai inteligibilna vizija
Jednog
56
Plotinovi sljedbenici
Tirenski (233. – 305.)
Imablikus (330.)
Proklo Diadohus (410.- 485.)
Porfirije
57