Uloga očeva u razvoju djece

Download Report

Transcript Uloga očeva u razvoju djece

Uloga očeva u razvoju djece
tipovi očeva, doživljaj očinstva

za muškarce očinstvo je poželjna, ali ne i
neophodna uloga (Feeney i sur. 2001)

Zhang i Hayward (2001) su istraživanjem
na osobama starije životne dobi u SAD
pokazali da muškarci samci bez djece
pokazuju veći doživljaj samoće i depresije
bez obzira na bračni status – rastavljeni,
neoženjeni ili udovci, u odnosu na žene,
kod kojih utjecaj ne imanja djece nije
ustanovljen

neki autori navode da je očinstvo
„izumrlo“ kao normativni događaj te sve
više postaje stvar slobodnog izbora
pojedinca

neki autori ipak smatraju da je očinstvo
esencijalna kvaliteta maskulinosti (Cabrera
i sur., 2000)
Očinstvo kroz povijest



do sredine sedamdesetih godina, na oca se
gledalo kao na biološku nužnost, te je
minorizirana njegova uloga u socijalnom i
emocionalnom razvoju djece
od tog vremena majčinstvo i očinstvo su se
počeli promatrati kao dva zasebna pojma,
od devedesetih godina se intenzivno
istražuje očinstvo i efekti očinstva, kako na
dijete, tako i na psihičko funkcioniranje očeva
te širi obiteljski kontekst
Istraživanja pokazuju važnost uloge očeva u
socijalnom, intelektualnom i emocionalnom
razvoju djece (Jaffe i sur., 2003)
 Dječaci koji odrastaju bez očeva imaju više
poteškoća u razvoju rodnog identiteta,
školskom uspjehu, psihosocijalnoj prilagodbi
i samokontroli
 Odsustvo očeva negativno utječe i na
razvoj djevojčica, no ti su efekti manjeg
intenziteta i trajanja (Cabrera i sur., 2000).

Kako odsustvo očeva utječe na
razvoj djece?
odsustvo očeva često je praćeno financijskim
poteškoćama (Garfinkel, McLanahan i Robins,
1994), a ekonomske su prilike važan korelat
kvalitete obrazovanja
 socijalna izolacija i još uvijek prisutno (premda sve
manje) socijalno neodobravanje samohranih i/ili
razvedenih majki povezano je s emocionalnim
distresom i lošijom prilagodbom (McLoyd, 1998)
 doživljaj «napuštenosti» od strane oca za djecu
predstavlja značajan psihološki distres (Lamb,
1999),
 konfliktni odnosi između roditelja često su
povezani sa smanjenom subjektivnom dobrobiti
djece (Fincham, 1998)

Realnost.....

Prema američkoj literaturi, za očekivati je
da će barem trećina djece provesti dio
djetinjstva ili mladenaštva u izvanbračnim
zajednicama ili obiteljima s
očuhom/maćehom, pa čak i sa nekoliko
obitelji budući da se sve češće raspadaju i
drugi brakovi njihovih roditelja
Fluori i Buchanan, 2000 (Velika
Britanija, N = 17 000), Kalmijn (1999)
studije ukazale na veliku važnost očeva u
razvoju djece
 osim što očeva uključenost u brigu za
dijete pozitivno utječe na kognitivnosocijalni razvoj djece, ima pozitivne
efekete i na bračno zadovoljstvo i
doživljaj roditeljstva kod žene, te na same
očeve čija se emocionalna dobrobit
povećava, vjerojatno i zbog realizacije i
dokazivanja u različitim životnim ulogama

otac je kao roditelj više uključen u brigu za djecu u
obiteljima s manje tradicionalnim poimanjima
(Aldous i sur., 1998), kao i u obiteljima u kojima nije
izražena „majčinska posesivnost žene“ (Levy-Shiff,
1994).
 očevi su u roditeljskom ponašanju prema vlastitoj
djeci sličniji svojim očevima nego majkama,
preuzimajući pritom roditeljska ponašanja vlastitih
očeva i oblikujući ih u vlastiti roditeljski stil
 muškarci čiji su očevi bili više uključeni u njihov
odgoj i sami su skloniji većoj uključenosti u brigu za
vlastitu djecu te pokazuju više topline i bliskosti sa
svojom djecom

TIPOLOGIJA
OČEVA
Canfield (1999; prema Klarin, 2006) –
TEMELJNE DIMENZIJE OČINSTVA
uključenost
dosljednost
• visok
angažman
• pristupačnost
odgovornost
• pouzdanost u
odnosima
svjesnost
• poznavanje
djeteta
• i djetetovih
potreba
briga
• skrb i
uključenost u
razvoj
Arendell (1997) – tri stila očinstva
otac-hranitelj
autonoman otac
uključen otac
Gersonina podjela (1997)
očevi koji su ekonomsko zbrinjavanje obitelji
podijelili sa suprugama, ali ne sudjeluju u
ravnomjernoj raspodjeli obveza u domeni
obitelji i kuće
očevi koji izbjegavaju i minimalnu
odgovornost za djecu
očevi koji sudjeluju u skrbi i odgoju djece
preuzimajući radosti i teškoće koje proizlaze
iz te zahtjevne uloge
Neki pokazatelji promjena – od
tradicionalnog do modernog oca
veća uključenost očeva u brigu i skrb za
djecu i općenito obiteljski život
 sve češće uključivanje očeva u savjetovanja i
edukacije namijenjene budućima majkama i
očevima
 veća uključenost očeva u edukativne
radionice za roditelje
 očevi prisustvuju porodu djece

Zanimljivost.......

2008. godine na državnoj razini (prema
podacima HZZO) samo 0.8% očeva je
koristilo pravo na porodiljni dopust
DOŽIVLJAJ OČINSTVA
subjektivna roditeljska procjena vlastite
uspješnosti u ispunjavanju društveno
zadanih normi roditeljstva
 zadovoljstvo roditeljstvom, stres i
zahtjevnost roditeljske uloge i osjećaj
roditeljske kompetencije

Rezultati istraživanja......
majke se procjenjuju kompetentnijima u
odnosu na očeve (Hudson i sur., 2001;
Salonen i sur., 2009; Gibaud-Wallston i
Wandersman, 978)
 u nekim istraživanjima nije utvrđena
povezanost između roditeljevog spola i
zadovoljstva roditeljstvom, kao ni između
spola i roditeljske kompetentnosti
(Rogers i Matthews, 2004).


neka istraživanja govore o povezanosti
bračnog funkcioniranja i roditeljske
kompetentnosti kod očeva, bilo da se radi
o bračnoj koheziji (Wandersman i sur.,
1980) ili bračnom zadovoljstvu (Sevigny i
Loutzenhiser, 2009).

Rochlen, McKelly, Suizzo i Scaringi (2008) su
proveli istraživanje na očevima koji su
umjesto povratka na posao odabrali ostanak
kod kuće i skrb o djetetu. Kod tih je očeva
utvrđen viši stupanj zadovoljstva životom i
brakom te niža razina stresa u odnosu na
njihove zaposlene vršnjake. Također, ti očevi
izvještavaju o visokoj roditeljskoj
kompetentnosti.

Gjerdingen i Center (2003) su u longitudinalnom
istraživanju na uzorku od 261 sudionika oba spola
utvrdili da šest mjeseci postpartalno opada
kvaliteta života u odnosu na onu tijekom
trudnoće, posebno kod muškaraca pri čemu su
muškarci izvještavali o više zdravstvenih problema
i općenito pogoršanom zdravstvenom statusu

Svakodnevni stresori novih očeva tijekom prve
godine djetetova života su najznačajnije povezani s
novom ulogom, nedostatkom vremena ili
ekonomskim zahtjevima (Pollock, Amankwaa i
Amankwaa, 2005).