Transcript Motivacija

Motivacija -kognicije
1.
CILJEVI
2.
VJEROVANJE ili UVJERENJE u
3.
OSOBNO JA
4/10/2015
OSOBNU KONTROLU
1
Općenito:
kognitivni pristup motivaciji fokusira se na
kognitivne procese kao uzročne
determinante aktivnosti …takav pristup
usmjeren primarno je na slijed:
kognicija  djelovanje
4/10/2015
2
2. VJEROVANJE U OSOBNU
KONTROLU

Motivacija za ostvarivanje osobne kontrole nad ishodima u
životu proizlazi iz očekivanja koje ljudi imaju u vezi stupnja u kojem
utječu na izazivanje željenih događaja i sprječavanje neželjenih
događaja.



Postoje dvije vrste očekivanja (Bandura,1977,1986,itd.):
1. Očekivanja djelotvornosti … to su prosudbe o
sposobnosti pojedinca da djelotvorno tj. učinkovito izvrši neki
akt ili da primijeni određeni slijed radnji (npr. "Mogu li ja to?");
2. Očekivanja ishoda …jesu prosudbe odnosno prognoze o
tome da će određeni ishod biti postignut (ili spriječen) kada se
određena radnja izvrši na primjeren način (npr. "Hoće li to
uspjeti?").
4/10/2015
3

Samodjelotvornost

…proizlazi iz:
(1) osobne povijesti ponašanja - pokušaja u prošlosti da se izvrši

(2) promatranja sličnih ljudi oko sebe dok se ponašaju na isti


je vjerovanje pojedinca da
posjeduje sve ono što mu je potrebno za prikupljanje
resursa važnih za učinkovito suočavanje s različitim i
potencijalno prezahtjevnim aspektima situacije …
određeni slijed radnji,
način,
(3) verbalnog uvjeravanja (ili bodrenja) od strane drugih, i
(4) fizioloških stanja poput neuobičajeno brzog ili smirenog
kucanja srca.
4/10/2015
4





samodjelotvornost utječe na:
(1) izbor radnji i izbor okruženja (pristupanje ili izbjegavanje),
(2) razinu truda i ustrajnosti,
(3) kakvoću mišljenja i donošenja odluka i
(4) emocionalne reakcije, osobite one povezane sa stresom i
tjeskobom.
vjerovanja u vezi samodjelotvornosti mogu se steći… ona
omogućuju produktivne načine razmišljanja, osjećanja i
ponašanja stoga samodjelotvornost služi kao model za
osobno osnaživanje... ljudi koje se stavi u uvjete nalik
na terapijske (npr. program modeliranja ovladavanja
zadacima) kako bi izgradili snažnija i otpornija vjerovanja u
samodjelotvornost …reagiraju fleksibilnim, prilagodljivim i
samopouzdanim načinima suočavanja sa svijetom,… lakše
savladavaju tjeskobu, sumnju i tendenciju izbjegavanja.
4/10/2015
5

Bespomoćnost je naučena …proces učenja bespomoćnog
ponašanja ilustrira klasični eksperiment kojeg su Seligman i Maier
(1967) …u prvoj fazi eksperimenta psi su naučili da je početak,
trajanje, intenzitet i prestanak visoko stresnog električnog šoka
izvan njihove kontrole i taj se učinak prenio u drugu test-fazu: psi su
pretpostavljali da je bijeg izvan njihove kontrole …iz ovog je
istraživanja proizašla zapanjujuća generalizacija – kad god su
životinje stavljene u situaciju u kojoj percipiraju da imaju malu ili da
uopće nemaju nikakvu kontrolu, razvile su očekivanje da će njihove
buduće radnje imati jako mali ili nikakav učinak na ono što im se
događa…. ovakvo naučeno očekivanje da
namjerno ponašanje neće imati utjecaja na
željene ishode predstavlja temelj naučene
bespomoćnosti.
4/10/2015
6

naučena bespomoćnost odnosi se i na ljude. exp. Donald Hiroto
(1974), kao negativan, traumatičan podražaj poslužila je iritantna
buka. Rezultati s ljudima bili su usporedivi tj. slični rezultatima s
psima.


Naučena bespomoćnost je psihološko stanje koje
nastaje kao posljedica toga što pojedinac očekuje da
će događaji u njegovom životu biti izvan njegove
kontrole (Seligman, 1975; Mikulincer, 1994).
Kada ljudi uče da njihovo ponašanje ima veći utjecaj
na ishode od vanjskih utjecaja, tada možemo kazati da
uče i motivacijsku orijentaciju na ovladavanje
zadatkom. Kada uče da njihovo ponašanje ima mali ili
nikakav utjecaj na ishode, dok vanjski utjecaji zapravo
kontroliraju ono što im se događa, tada uče
motivacijsku orijentaciju na bespomoćnost.
4/10/2015
7



Pri objašnjavanju učinaka bespomoćnosti, Teorija naučene
bespomoćnosti oslanja se na tri osnovne komponente: kontingenciju,
kogniciju i ponašanje.
1. Kontingencija se odnosi na objektivnu relaciju između
ponašanja osobe i pozitivnih ili negativnih ishoda u okolini.
2. Kognicija uključuje sve one mentalne procese na koje se
pojedinac oslanja pri pretvaranju objektivnih kontingencija iz okoline
u subjektivna vjerovanja u osobnu kontrolu. Tri su kognitivna
elementa osobito važna: pristranost (npr. "iluzija kontrole");
atribucija (objašnjenja zašto mislimo da imamo ili nemamo kontrolu)
i očekivanja, tj. subjektivna vjerovanja u osobnu kontrolu koja iz
prošlih iskustava prenosimo u trenutnu situaciju.
3. Ponašanje se odnosi na dobrovoljno ponašanje osobe u
suočavanju s problemima. Ono varira duž kontinuuma koji seže od
aktivnog i energičnog do pasivnog i povučenog ponašanja. Kada se
pojavi bespomoćnost, ona proizvodi duboke poremećaje u motivaciji,
učenju i emocijama.
4/10/2015
8



Kada se pojavi bespomoćnost, ona proizvodi
duboke poremećaje u motivaciji, učenju i
emocijama:
1. motivacijski deficit je smanjena spremnost na
dobrovoljne reakcije suočavanja;
2. kognitivni deficit predstavlja neku vrstu
„obrasca pesimističnog učenja“ koji ometa učenje
budućih kontingencija “reakcija-ishod”;
3. emocionalni deficit uključuje pojavu emocija
koje troše energiju, kao što je depresija …neki
klinički psiholozi gledaju na naučenu bespomoćnost kao na
model prirodne pojave unipolarne depresije (Rosenhan i
Seligman, 1984; Seligman, 1975).
4/10/2015
9

Atribucijski stil ili stil objašnjavanja (engl.
explanatory style) predstavlja relativno stabilnu,
kognitivno utemeljenu varijablu ličnosti. Održava
način na koji ljudi objašnjavaju razloge loših događaja
( Peterson i Seligman, 1984) … ljudi se razlikuju prema svom
lokusu, stabilnosti i mogućnosti kontrole loših događaja.
 Optimistični atribucijski stil se manifestira kao
sklonost objašnjavanju loših događaja vanjskim,
nestabilnim i kontrolabilnim atribucijama (npr. "Izgubio
sam na natjecanju jer je protivnik varao").
 Pesimistični atribucijski stil manifestira se kao
sklonost objašnjavanju loših događaja unutrašnjim,
stabilnim i nekontrolabilnim atributicijama (npr.
"Izgubio sam na natjecanju jer imam nisku sposobnost i
trajno lošu tjelesnu koordinaciju").
4/10/2015
10

Teorija reaktancije (Brehm, 1966; Brehm i Brehm,
1981) kao i model naučene bespomoćnosti, objašnjava kako
ljudi reagiraju na događaje u svom životu koje ne mogu
kontrolirati. Izraz reaktancija odnosi se na psihološki i
bihevioralni pokušaj ponovnog uspostavljanja
("reakcija" protiv) eliminirane ili ugrožene slobode
Ukratko:



očekivanja mogućnosti kontrole potiču reaktanciju, dok
očekivanja nedostatka kontrole potiču bespomoćnost.
Kada su suočeni sa situacijom koju je teško kontrolirati,
pojedinci pokazuju početni reaktancijski odgovor postajući sve
više asertivni (uporni) u svojim psihološkim i ponašajnim
pokušajima ponovnog uspostavljanja kontrole. Ako reaktantni
napori ne uspiju ponovno uspostaviti osobnu kontrolu,
pojedinci počinu pokazivati reakcije bespomoćnosti.
4/10/2015
11
nade … termin koji proizlazi iz kognitivno-

opći pojam

motivacijskog sustava koji se sastoji od dva dijela:
(1) motivacije za aktivnim dolaženjem do svojih ciljeva, i


(2) znanja o tome kako te ciljeve ostvariti. …
…kada neka osoba istodobno doživljava i jedno i drugo tada
ona doživljavaju nadu (Snyder i sur.,1991).
pojedinci s visokom razinom nade, koji posjeduju otporan
osjećaj samodjelotvornosti i snažnu motivaciju za ovladavanje
zadatkom, imaju bolje rezultate i bolje se nose sa životnim
poteškoćama u usporedbi s osobama koje obilježava niska
razina nade. To vrijedi za različita područja kao što su
školovanje, sport i tjelesna bolest.
4/10/2015
12