Transcript Jezik

prof. dr. sc. Branka Tafra
teorija jezika i povijest
jezikoslovlja
Teorija jezika
TEORIJA JEZIKA
• Što je teorija?
• Što je jezik?
1. zadatak
ponovi 1. lekciju Teorija standardnoga
jezika s Povijesti hrvatskoga
standardnoga jezika
Što je jezik?
Jezik je sustav znakova s pomoću
kojih se članovi nekoga društva
sporazumijevaju.
A) prirodni ljudski jezici
B) umjetni jezici
Jezik i govor
Jezik se ostvaruje u govoru.
(apstraktan pojam, konstrukt)
Govor je sporazumijevanje
jezičnom djelatnošću.
(kao “model i cipele”)
Koji je idiom jezik?
kriteriji za određivanje što je jezik:
1. genetski (genetska lingvistika)
2. tipološki (tipološka lingvistika)
3. sociolingvistički (sociolingvistika)
Koliko ima jezika?
sva lica jezika
• premda postoji znanost o jeziku, vrlo je
teško jednoznačno definirati i jedno i
drugo
sve je jezik:
materinski jezik, Andrićev jezik,
pjesnički jezik, jezik cvijeća, strani
jezik, jezik mladih, jezik grada, moj
jezik, službeni jezik, književni jezik,
jezik medija, programski jezik,
životinjski jezik, provansalski jezik,
francuski jezik, gradišćanskohrvatski
jezik, znakovni jezik ...
jezik je predmet pročavanja
lingvistike, komunikologije, semiologije,
filozofije, sociologije, neurologije,
psihologije ...
svakoj od tih znanosti jezik je nešto
drugo, npr. neurolingvistici je jezik skup
nervnih struktura u govornom centru
u semiotici i informatici jezik je svaki
sustav znakova koji služi za
sporazumijevanje
Jezik je sustav prihvaćenih govornih
ili pisanih simbola na osnovi kojih
ljudi, kao pripadnici određene
društvene skupine i sudionici u
njezinoj kulturi, komuniciraju
(prijevod, Encyclopaedia Britannica
s. v. language).
osim komunikacijske jezične su
funkcije:
• ekspresivna (sredstvo izražavanja)
• simbolička (sredstvo obilježavanja)
• kognitivna (sredstvo mišljenja)
• nominacijska (sredstvo imenovanja)
• magična (kletva, rituali ...), etnička,
ludička (en ten tini ...) itd.
hrvatski jezik
A. narodni jezik / vernakular (lat.
lingua vernacula/vulgaris)
B. književni jezik (lat. lingua
litteralis)
C. standardni jezik (engl. standard
language)
Što je teorija?
apstraktno razmišljanje, spoznavanje
• Aristotel: gledanje poradi gledanja
samoga
• teorija skupova teorija kaosa, kvantna
teorija, teorija velikoga praska, teorija
zavjere, teorija relativnosti, teorija
brojeva, teorija gravitacije, teorija
vjerojatnosti ...
• Nema teorije da to sve zapamtim.
definicija (Šonje):
• 1. apstraktni znanstveni sustav o
zakonitostima promatranih pojava u prirodi
i društvu: teorija o postanku svijeta
• 2. sustav znanja i shvaćanja neke struke
utemeljenih na proučavanju njezinih
zakonitosti te s temeljnim znanstvenim
pojmovima iz te discipline
• 3. pren. učenost neprimjenjiva u životu i
praktičnom radu: puka teorija
• grč. theōría 'gledanje, razmatranje';
theōrein 'promišljati'
• dio neke znanosti ili struke (vještine,
umjetnosti i sl.) koji se odnosi na njezine
principe i metode te tako razlikuje od
njezine primjene
• teorija književnosti, teorija glazbe,
• teorijska matematika : primijenjena
matematika
• teorija jezika
• teorija se jezika bavi jezikom kao
sustavom znakova, funkcijama jezika,
društvenim aspektima jezika (jezik i
društvo, jezik i pojedinac ...), razredbom
jezikâ, promjenama u jeziku, jezičnim
univerzalijama, jezičnim disciplinama ...
posvađanost s teorijom (primjeri):
• hrvatistika
• mrazovi, visine, težine, duljine ...
• gl. pridjevi na -ći:
gl. pridjevi nastali složenom prefiksalnosufiksalnom tvorbom: iscrpljujući
• Jesu li hrv. i srp. jedan jezik?
• Jesu li Dragica i Ljerka dvije ili jedna
osoba?
posvađanost s teorijom (primjeri):
• Školski rječnik hrvatskoga jezika: sin.
češljarev i češljarov; zvonarov i zvonarev
• sufiksi -ov i -ev
• Grafija slavonskih pisaca u 18. stoljeću.
Većina pisaca ne provodi jednačenje.
• Anić: papa ž (m. osoba)
• Jagoda i jagoda, Ivana i Ivana
1. runda hrvanja s teorijom jezika
četiri riječi?
 MJESEC, SUNCE, ZEMLJA, BOG
dvije riječi?
 miš zool. i miš inf.
jedna riječ?
 starina
jedan pridjev?
 posni dan i posni ručak
dva nastavka?
 stol-om, kralj-em
Koliko je rečenica?
• Sumnja se da je Ivan to učinio.
• Sumnjam da će me Petar prevariti.
• Jesu li sport i šport sinonimi? − kako
tvrdi IHJJ.
•
•
•
•
povijest lingvistike
rano zanimanje za jezik
jezik Veda opisivan pr. n. e. (pr. Kr.)
Arapi proučavali jezik Kurana, Židovi
hebrejski iz Biblije, u antičkoj Grčkoj jezik
se izučavao unutar filozofije, položeni
temelji gramatike čiji se tragovi nalaze još
i danas u školskoj gramatici
Dionizije Tračanin (170. do 90. pr. Kr.),
Gramatičko umijeće
• Panini (4. st. pr. Kr.), gramatika sanskrta
(Indija)
• Arapi su bili izvrsni leksikografi, ali i
gramatičari (gramatičarske škole)
• u renesansi se proučavaju grčki i latinski
tekstovi, studiraju se arapski i hebrejski
• sve do kraja 18. st. logička koncepcija
jezika
• u 18. st. intenzivno se razmišlja o
porijeklu jezika (Herder)
• otkriće sanskrta
• proučavanje neindoeuropskih jezika –
Wilhelm von Humboldt
• povijest jezika treba proučavati tijesno s
poviješću nacionalne kulture
• "jezik je specifična emanacija duha
danoga naroda"; odnos jezične strukture
s mentalitetom naroda
• poredbeno-povijesna lingvistika
• Junggrammatische Richtung,
mladogramatičarski smjer (lajpciška
škola) na kraju 19. stoljeća
• beziznimnost fonetskih zakona
• izučava se fizička strana jezika
• narodni jezik = književni jezik
• hrvatski mladogramatičari
• strukturalna lingvistika nastaje nešto
prije 1930. odvojeno, ali istodobno u
Europi i u Americi
europski strukturalizam:
 ženevska škola
 praška škola (praški lingvistički krug)
 danska škola (škola glosematičara)
• Ferdinand de Saussure 1906. počinje
predavati Tečaj opće lingvistike
• Cours de linguistique générale, Pariz
1916.
• opća lingvistika
• početak moderne lingvistike
• struktura − uređenost i organiziranost
svih elemenata jednoga jezika
(fonemska struktura, morfemska
struktura, sintaktička struktura)
teorijsku osnovicu strukturalizma čine tri
aksioma:
1. jezik je sustav znakova
jezični je znak psihičko jedinstvo s dva
lica:
pojam − signifié (označenik)
____________________________
akustička slika − signifiant (označilac)
• jezični znak ne povezuje stvar i riječ,
već pojam i akustički sliku koja nije
fizička, već psihički dojam toga zvuka
2. jezik je društveni fenomen jer služi
•
•
•
•
•
sporazumijevanju
langue (jezik) − parole (govor)
kolektivno → individualno
jezik se uvijek pojavljuje kao nasljeđe
prethodne epohe
promjene u jeziku izlaze iz promjena u
govoru i tako se jezik razvija
(hrv. koristiti što, silazni naglasci)
3. sinkronija − dijakronija
jezična evolucija (dijakronija) i aktualno
jezično stanje (sinkronija) ne smiju se
miješati u proučavanju jezika
traže se invarijante, proučava se bitno
(relevantno), a ne nebitno
(redundantno)
traže se objektivni kriteriji u analizi, a
isključuju subjektivni
• apscisa, os istovremenosti (sinkronija)
• ordinata, os slijedova (dijakronija)
• presjek (vodoravni) debla otkriva
strukturu na jednoj razini, a uzdužni
presjek otkriva razvoj stabla
praška škola (Cercle linguistique de
Prague, 1926)
• Nikolaj Sergejevič Trubeckoj
(1890−1938), pionir fonologije,
Grundzüge der Phonologie
• izučavao fonetiku polapskoga jezika
• fonetika − materijalna strana ljudskoga
govora
• distinktivna obilježja glasova (zvučni :
bezvučni, palatalnost : nepalatalnost …)
• fonem
• Ana, Anka
• ona akustičko-artikulacijska svojstva
koja su zajednička n1 i n2 čine fonem
• Roman Jakobson, teoretičar binarnih
opreka
• parovi u kojima su članovi u opreci po
prisutnosti/odsutnosti obilježja
• zvučnost: +d, -t
• Vilém Mathesius, Bohumil Trnka,
Bohuslav Havránek ...
• sociolingvistika
• teorija standardnoga jezika
• na jezik djeluju i izvanjezični čimbenici:
socijalna sredina, primatelji poruka,
tematika koja se iznosi
• funkcionalni stilovi
• govorni i pisani jezik nisu identični
• proučavaju se geste, intonacija,
konkretni iskazi
• praška je škola prva proširila sintaktička
istraživanja izvan rečenice na razinu
diskursa (engl. discourse)
• utrla put tekstnoj lingvistici
• hrvatski strukturalisti
• postoje jezične univerzalije, ali se
gramatičke kategorije ne ostvaruju u
svim jezicima jednako
zadatak:
• 1. naći barem jedan primjer za razlike
među jezicima u izricanju roda, broja ili
futura
• 2. protumačiti komparativ mlađi sa
stajališta sinkronije i dijakronije