Transcript DEMOKRATSKA USTAVNA DRŽAVA

Da bismo razumjeli sistem sigurnosti,
njihovu organizaciju, funkciju interakciju sa
drugim sistemima, odnosno relevanciju u
modernom demokratskom, pravnom i
civilnom društvu, osvrnut ćemo se na
osnovna stajališa koja se odnose na politiku,
demokratiju i ustavnu državu bez čega nema
ni funkcioniranja sistema sigurnosti.
DEMOKRATSKA ORGANIZACIJA
DRUŠTVA
Etimološki demokratija potiče od grčke riječi demos – narod i
eratos – vlast, vladavina, što upućuje da se radi o vladavini
naroda. Demokratija se danas nalazi u centru politoloških
istraživanja, te drugih naučnih disciplina.
 Demokratska institucionalizacija političkog života u jednom
društvu implicira i oblikovanje državnog aparata koji svoju
punu legitimaciju dobiva od naroda, koji će štititi temeljna
ljudska prava. Demokratska država je dužna da obezbijedi
sve političko – sigurnosne i druge pretpostavke radi
stabilnosti demokratije, kao oblika političke vladavine. Da bi
se ovo sve obezbijedilo, potrebno je da postoje institucije,
odnosno minumum institucija koje će afirmirati vladavinu
demokratije i pružiti mogućnost za ostvarenjem svih
građanskih i političkih prava građana.

Od definicija koje danas pojmovno određuju
demokratiju najviše se i danas upotrebljava ona
koja kaže da je „ demokratija vladavina naroda,
od naroda i za narod .˝
 Ključni pojam za demokratiju je „sloboda“.
Stoga „ demokratija nije naprosto politički sistem
kao svaki drugi, njezina se bit sastoji u
provođenju velikih socijalnih promjena koje
maksimiraju čovjekovu slobodu.“
 Ustavna demokratija implicira organizaciju
države koja preko svojih institucija štiti poželjnu
interakciju simbiozu podsistema koji u okviru
svojih prava, dužnosti i ovlašćenja omogućuje
pravovremeno reagovanje na sve izazove koji
mogu dovesti do povrede ljudskog dostojanstva.

DEMOKRATSKA USTAVNA
DRŽAVA

Poznato nam je da centralno mjesto u
jednom društvu zauzima politička vlast.
Svi drugi oblici organizacije vlasti u
okviru podsistema jedne države su
zavisni od političke vlasti. Kroz historiju
politika je bila neodvojiva od vršenja
državne vlasti, tako da je i država
osnovni i najvažniji oblik političke
organizacije svakog društva.
Etimološki gledano riječ država ( engleski –
state) je realno novijeg porijekla.
 Francuski historičar Lusjen Fer ( Luscien Feir
) smatra da je ovaj termin stvoren za vrijeme
renesanse i to predstavlja“ italijanski
pronalazak“.
 Prvi ga je upotrijebio Makijaveli u svom djelu
„ Vladalac“. On u prvoj glavi svog djela
navodi riječi „ Tudi di stati“ – sve države, da
bi taj termin vrlo često upotrebljivao u
navedenom djelu.


U toj fazi historijskog razvoja „ grčki polis“ i
rimski „res publica“ su označavali politički
sistem države, što je impliciralo glavne
državne poslove, odnosno moć donošenja
globalnih pravila, a isto tako i moć njihovog
provođenja radi ostvarenja planiranih ciljeva
u zajednici. Polis je predstavljao poseban
oblik demokratskog uređenja, da bi kasnije
ovaj termin dobio značenje i naziv „ politika“,
koji je preveden u „ politički sistem“. Takođe
riječ „ res publica“ je bio u upotrebi sve do
XVII vijeka.
TEORIJE O DRŽAVI
Terminološke razlike o državi i njenom značaju, kao i pojedine rečenosti
teorije o državi, kada je u pitanju historija ove institucije, upućuje na
evidentne slabosti u proučavanju teorije o državi. Bez obzira na
pomenute razlike, činjeni su napori da se shvati i pokuša objasniti
porijeklo države. U tom smislu postojale su brojne teorije, a mi ćemo
naznačiti samo neke:
 Patrijarhalne teorije koje državu posmatraju kao jednu kvantitativnu
organizovanu cjelinu koja je oblikovana na principima prvobitne
segmentarne plemenske organizacije.
 Teorije o božanskom porijeklu državne vlasti. U tom periodu ( srednji
vijek) društveno- politička misao je bila podređena teološkoj. Tu se radi
o teokratskim teorijama, koje su polazile od pretpostavke da je svaka
vlast božanskog porijekla. Blažu varijantu teokratske koncepcije razvio
je Toma Akvinski tj. Teoriju božanskog prava, gdje se prema njemu sva
vlast posredstvom božanske volje naroda, povjerava pojedincu ili grupi
ljudi. Tako po tom shvatanju čovjeka „ politički život stiče novo
dostojanstvo, Zemaljska država i Božija država koje nisu suprotni
polovi, su u uzajamnoj vezi i dopunjavaju se







Idealističko – objektivne teorije koje su u državi vide ostvarenje ili otjelotvorenje
apsolutne ideje, svjetskog ili narodnog duha, najviših moralnih vrijednosti i sl.
Orhanstičko-biološke teorije objašnjavaju državu kao organizam višeg reda. Njeni
organi u funkcionalnom smislu odražavaju potreban stepen korelacije, analogno
onim koji postoje kod čovjeka i drugih živih bića.
Teorije društvenog ugovora koje su nastale u periodu 17. i 18. vijeka i kao kritika
feudalnih teorija o božanskoj državi. Nosioci ove teorijske orjentacije polaze od toga
da se država oblikuje i egzistira samo na dobrovoljnom pristanku članova društva.
Država predstavlja jedan oblik društva, da bi kasnije pojedinci ustupali i prenosili dio
svojih prava na državu putem koje će obezbijediti sve neophodne potrebe, a naročito
u pogledu zaštite lične i imovinske sigurnosti, a time i zaštitu određenog društvenog
poretka.
Apsolitističke teorije polaze od osnovnih gledišta stvaranja države na osnovu
društvenog ugovora, tj. prenošenju nekih prirodnih prava pojedinca u korist nosilaca
vlasti. Apsolutistička teorija u sebi sublimira i aspekte individualizma, pošto se
zastupa teza da u autoritarnoj državi samo pojedinac može ostvariti svoje potrebno
pravo, budući da je naznačena vlast u liku apsolutnog monarha jedina sposobna
zaštiti sigurnost i ekonomsko blagostanje članova zajednice.
Teorije sile objašnjavaju nastanak i prirodu države samo pomoću organiziranog
nasilja, na taj način što one društvene grupe koje su u organizacionim, ratničkim i
drugim vještinama uspjeli odnijeti pobjedu uspostavljaju vladavinu nad pobjeđenim
odnosno znatno slabijim društvenim grupama.
Teorije funkcionalizma državu vide kao organizaciju vršenja jedne funkcije u okviru
šireg soocijalnog sistema, koji predstavlja jedan sistem komplementarnih
međusobno uslovljenih funkcija.
Teorije normativizma tretiraju državu kao pravnu organizaciju sa uspostavljenom
hijerarhijom pravnih nadležnosti i normi.
ELEMENTI DRŽAVE
Da bi država postojala mora imati osnovne elemente koji se smatraju
fundamentalnim atributom državnosti, a to su: teritorij, stanovništvo, vlast i
karakteristike suverenosti.
Teritorij
Državnu teritoriju čini dio prostora koje državu kao
teritorijalnu jedinicu ljudi čini različitom u odnosu na
ostale subjekte, naročito na području međunarodnih
odnosa. Svaki elemenat trebamo posmatrati kao
neophodan za oblikovanje države. Teritorij ima
veoma važne strateške aspekte ( veličina teritorije,
strategijski značaj, kvalitet teritorije, geografski
položaj, klima i sl.)
Stanovništvo
O stanovništvu govorimo kao relevantnom političkom
činiocu, kada je u pitanju politička djelatnost države u
političkom procesu, koji se odvija u društvu, što se
smatra ključnim elementom u oblikovanju i
određivanju djelatnosti državnih organa. Broj
stanovnika se uzima kvanitativno mjerilo, zatim
individualna obilježja stanovništva, pravci država.
U kvalitativne osobine stanovništva spadaju starost
stanovništva, fizičke osobine, odnos starog i mladog
stanovništva, mentalitet, karakter i sl., takođe se
velika pažnja poklanja i nacionalnom sastavu
stanovništva, tako da se može govoriti o nacionalnim
homogenim i više nacionalnim državama.
Državna vlast


Stanovništvo i teritorij čine personalni i matrijalni element
države dok vlast predstavlja pravni element. . Politička vlast
je u suštini fundament svake druge vlasti u društvu. Stoga se
vlast može definisati kao uspostavljena organizirana
hijerarhijska struktura, vodeći računa da se njihova djelatnost
zasniva na legitimnosti naročito kada je u pitanju primjena
fizičke prinude
Jednu vlast u državi možemo smatrati legitimnom, ukoliko je
pripadnici jedne političke zajednice( države) prihvaćaju, sa
uvjerenjem i saglasnošću da se radi o instituciji vlasti i
njihovim izvršiocima čija će se djelatnost zasnivati na
osnovnim postulatima demokratije, poštivanjem temeljnih
ljudskih prava i sloboda, pravni, jednakosti i koji su izabrani
na demoktatskim višestranačkim izborima uz punu
nepristrasnost i odmjerenost, te pravovremeno, zakonito i
odgovorno legitimno reagiranje u cilju održavanja sigurnosti
u svim segmentima savremenog društva.
Suverenost
Danas i ubuduće ne možemo apsolutno govoriti o
demokratiji ukoliko se ona ne oblikuje u ustavnopravnim okvirima, a niti možemo za jednu državu
reći da je ustavna ako nije organizirana na
demokratskim postulatima. Tako smo došli do
tradicionalne definicije države, koju možemo
definirati kao političku zajednicu sa suverenom
vlašću uređenu na temelj prihvćenih regulativnih
pravila kao izraz povjerenja i volje građana i koja
putem legitimne fizičke sile osigurava njihovu
primjenu u cilju zaštite i očuvanja vrijednostnog
sistema građankog društva, vodeći računa o
obezbeđivanju ravnoteže između zaštite osnovnih
prava i sloboda građana i interesa društvene
zajednice.
DEMOKRATIJA I DEMOKRATSKA
USTAVNA DRŽAVA



Demokratija predstavlja zajedništvo fundamentalnih
pravila koja određuju tko je nadležan da donosi
kolektivne odluke na temelju odgovarajuće
procedure.
Pošto je „demokratija emanacija sloboda, a ustav je
uvijek ograničenje“, razumljivo je da se tu država
pojavljuje kao ustavno-pravni okvir za razvoj civilnog
društva. U tim odnosima državu trebamo posmatrati
kao „ustanovu sigurnosti“, a ne da bude u „funkciji
neodgovornog života“.
Državne su institucije izravno ili posredno odgovorne
narodu, odnosno građanima. Zastupnici naroda
mogu vladati jedino ako su ih građani za to zakonski
ovlastili.
Izborni sistem je ključni nerv političkog sistema, s obzirom
da se samo demokratskim višepartijskim izborima zadobija
potrebno povjerenje u institucije sistema. To znači da bez
demokratije nema demokratskih institucija koje izvršavaju i
osiguravaju podređenost vlasti slobodno izraženoj volji i
potrebama njenih građana i njihovog permanentnog uticaja
na pravac i sadržaj provođenja politike putem demokratsko
izabranih predstavnika u predstavnička tijela parlamenta,
kao i druge relevantne organe. Prvi i ključni zadatak u
civilnom društvu jeste efikasna demokratska kontrola
državne vlasti. To znači da u pluralizmu interesa kao
realnoj činjenici savremenog građanskog društva, stvaraju
se potrebni uslovi za zadovoljenje osnovnih ljudskih
potreba, među kojima svakako izdvajamo potrebno
uvažavanje i respekt građana od strane političkog sistema.
DEMOKRATSKA USTAVNA DRŽAVA – NOSILAC
SIGURNOSNE FUNKCIJE U CIVILNOM DRUŠTVU



Osnovni okvir za organizaciju života u jednoj
državi predstavlja ustav koji je rezultat politike.
Ustav je osnovni zakon države, koji je u vrhu
piramide gdje se oblikuje i završava državni
poredak. Na taj način on poprima i
nadzakonsku pravnu snagu.
Elementi ustavu su „ podjela vlasti, unaprijed
propisani pravni mehanizam za saradnju više
vlasti, kako vi se izbjegli zastoji i blokade u
vršenju vlasti, racionalan metod ustavnih
promjena i time prilagođavanja ustava
društvenoj stvarnosti.

Demokratska ustavna država u kojoj je državna
vlast na svim nivoima ograničena ustavom i
zakonom uz garantiranje osnovnih političkih,
ekonomskih, socijalnih, kulturnih, ekoloških i
drugih prava i sloboda čovjeka i građanina, sa
efikasnijm
demokratskim
kontrolnim
mehanizmom ustavnosti zakona i podzakonskih
propisa, tako da svi organi i institucije države
moraju svoju funkciju da obavljaju u skladu sa
zakonom i uz sudsku garanciju. Ustav kao
najviši političko-pravni akt u specifičnoj
demokratskoj
formi
izražava
osnovna
regulativna pravila koja determišu državno
uređenje i odgovaraju potrebama savremenog
građansko-civilnog društva.
OSNOVNE DRUŠTVENE VRIJEDNOSTI
NJIHOVIH ZAŠTITA

Vrijednosti trebaju predstavljati jednu globalnu,
općeprihvaćenu sintezu s obzirom na njihov značaj i
relevanciju za održavanje pojedinca, porodice,
društvenih grupa, tako i lokalne zajednice države i
društva itd. Osnovni razlog za to jeste što su
vrijednosti „ izvor u ljudima, u ljudskim djelima i u
društveno-političkim i drugim institucijama“.

Vrijednosti jednog društva predstavljaju temeljna
polazišta za oblikovanje, kreiranje i usmjeravanje
svih podsistema na provođenju politike i strategije
djelovanja radi njihove zaštite, odnosno
usmjeravanju pojedinca i društva u željenom pravcu
u cilju postizanja općeglobalnih željenih političkosigurnosnih okvira.
Postavlja se pitanje koje su to osnovne vrijednosti
jednog društva, a koje su predmet posebne
sigurnosne zaštite svih uspostavljenih podsistema,
a naročito onih koji na profesionalan način imaju
obavezu da štite općeprihvaćene vrijednosti.
To su:
 Teritorijalni integritet
 Nezavisnost
 Suverenost
 Ustavni poredak
 Ljudska prava i slobode
 Mir i sigurnost
 Pravo ljudi, naroda i države
 Kulturne i druge tvorevine itd.

Vrijednosni sistem demokratskog društva
utemeljen na ustavnoj i pluralističkoj
demokratiji, odnosno demokratskoh ustavnoj
državi sa svim elementima otvorenog
civilnog društva, predstavlja onaj okvir unutar
kojeg jedino možemo razumjeti organizaciju,
svrhu, ciljeve i karakteristike savremenih
sistema nacionalne sigurnosni.
ISPITIVANJE STAVOVA GRAĐANA/KI PUTEM
ANKETIRANJA O SIGURNOSTI U BOSNI I
HERCEGOVINI

Sadržaj Ankete:
UPITNIK ZA GRAĐANE/GRAĐANKE
Molimo Vas da iskreno i potpuno odgovorite na sljedeća pitanja.Upitnik je anoniman,što
osigurava zaštitu Vašeg identiteta.
Hvala na odvojenom vremenu.
1.Smatrate li Bosnu i Hercegovinu demokratskom državam?
a)Da
b) Ne
c)ne znam
2.Da bi BiH bila demokratska država treba da unaprijedi sljedeće(zaokružite dva odgovora,
po prioritetu):
a)individualne slobode i prava građana,
b)provođenje i vladavinu zakona;
c) ograničavanje moći države i njenih organa,
d)izborni sistem,
e) organizaciju vlasti,
f) nešto drugo___________________________________________________-
3)Koliko se,kao građanin/građanka osjećate sigurno u
svojoj državi?
a) u potpunosti
b) djelimično, u nekim aspektima,
c)prilično nesigurno,
d) nesigurno u potpunosti.
4) Na taj osjećaj sigurnosti/nesigurnosti najviše utiče
problem (zaokružite dva, po vašem mišljenju
najvažnija elementa države BiH):
a) Teritorijalni integritet
b) Nezavisnost i suverenitet,
c) Ustavni poredak
d)Mir i sigurnost,
e) Ljudska prava i slobode.
Rezultati Ankete





Anketirano je 387 osoba, od toga 187 od 18-28 godina, od 29 do 40
godina 115 i 85 starijih od 41 godinu, i to 237 ženskog i 150 muškog
spola.
Samo 35 ili 9,04 % ispitanih građana/građanki Sarajeva smatra da je
Bosna I Hercegovina demokratska država, 350 ili 90,44 % vidi BiH kao
nedemokratsku državu, dok je dvoje građana odgovorilo da ne zna.
Da bi bila demokratska država najveći procenat ( 92,51%)je odgovorio
da je potrebno provođenje i vladavina zakona, zatim ograničavanje
moći države i njenih organa( 91,47 %), organizaciju vlasti odgovorilo je
71,36 %, veće individualne slobode i prava građana smatra 65,77% i
najmanji procenat 25,28% poboljšanje izbornog sistema.
Osjećaj potpune sigurnosti u državi nema nijedan anketirani
građanin/građanka, dok je 53 odgovorilo da je potpuno
nesigurno(13,70%).Najčešći odgovor „prilično nesigurno“dalo je 305 ili
78,81% anketiranih osoba.
Ovakvo mišljenje imaju zbog nedovoljnog poštivanja prava i
sloboda(98,97%) nedovoljne lične sigurnosti(97,93%), kao i
nedovoljnog teritorijalnog integriteta države(19,90%).
Interpretacija dobivenih
podataka





Dakle, iz ovih podataka možemo zaključiti sljedeće:
Po mišljenju građana/građanki Bosna i Hercegovina
nije demokratska država;
Da bi bila demokratska država treba da unaprijedi
vladavinu zakona,ograničavanje moći države,time i
veća individualna prava, kao i bolju organizaciju
vlasti:
Nijedan anketirani građanin/građanka ne osjećaju se
sigurno u svojoj državi;
Na taj osjećaj nesigurnosti najviše utiču nedovoljno
poštivanje prava i problem lične nesigurnosti.
ZAKLJUČAK
Kada govorimo o sigurnosti u demokratskom društvu, neophodno
je da pođemo od uloge demokratske države, koja treba da
obezbijedi sve političko – sigurnosne i druge pretpostavke radi
stabilnosti demokratije, kao oblika političke vladavine. Da bi se
ovo sve obezbijedilo, potrebno je da postoje institucije, odnosno
minimum institucija koje će afirmirati vladavinu demokratije i
pružiti mogućnost za ostvarenjem svih građanskih i političkih
prava građana.
Demokratsko društvo podrazumijeva individualna prava i slobodu
građana,ali čovjekova sloboda nije apsolutna s obzirom na
potrebu i zahtjev za odgovarajućim ponašanjem u skladu sa
regulativnim pravilima. Zato je sloboda u značajnoj mjeri stvar
normativnih pravila jednog društva. Ograničenje može biti samo
ukoliko je utemeljeno zakonom koji je donesen u demokratskoj
proceduri u čijem su donošenju učestvovali i građani putem
demokratsko izabranih predstavnika u organe vlasti.