Transcript UZIR 6 znanstveni stil [145 KiB]

znanstveni stil
prof. dr. sc. Branka Tafra
• Pogledajte pažljivo primjere na idućoj
slici.
• Po čemu se oni razlikuju?
• Prvu je rečenicu diplomskoga rada
svakako najteže napisati.
• Prvu je rečenicu diplomskoga rada,
svakako, najteže napisati.
• Razlika je pak samo u zarezu.
• Kao što je već rečeno, nije lako napisati
diplomski rad.
• Prema tomu nije lako napisati diplomski
rad.
• Nedvojbeno, nije lako napisati diplomski
rad.
A po čemu se razlikuju tekstovi na idućim
slikama?
• A: Imate li sat?
• B: Pola pet.
• A: Kol'ko?
• B: Stotka.
• A: Koliko voliš mamu?
• B: (dijete širi ruke)
• Ovaj je ugovor sklopljen u 4 (četiri)
jednaka primjerka od kojih autor
zadržava 1 (jedan) primjerak.
• Očevid je u tijeku.
• Došlo je do opaljenja pištolja.
• Volim tunele. Oni su simbol nade: u
nekom trenutku razdanit će se. Ako baš
ne bude noć.
• Putovanje je dugo. Postoje dani za kojih
želim da bude beskonačno. Rijetki su to,
vrijedni dani.
• U Domu hrvatskih branitelja na Viškovu
jučer je 97 darovitih učenika i studenata
potpisalo Ugovore o stipendiranju s
Općinom Viškovo.
• U prigodnom govoru načelnik Općine
Viškovo Goran Petrc istaknuo je kako su
mladi i obrazovani ljudi budućnost
Općine.
• I bi kako je Jošua zapovjedio narodu.
Pođe sedam svećenika noseći trube od
rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a
Kovčeg Jahvin iđaše za njima.
• jezično variranje (angloamerička
lingvistika) ili
• jezično raslojavanje (Praški lingvistički
krug)
• strukturalna stilistika
• funkcionalni stilovi: razgovorni,
administrativni, publicistički, znanstveni,
beletristički i religijski
• (u hrv. se jezikoslovlju govori o prvih pet)
• osim raslojavanja postoji i objedinjavanje
– međustilovi (internet!), podstilovi
(dramski, memoarski, reklamni ...)
• suvremena stilistika: diskursni stilovi
• akademski diskurs
• znanstveno-akademski podstil,
znanstveno-udžbenički podstil itd.
• Po čemu se odmah prepoznaje?
• Zar po tome što je "težak", nerazumljiv?
formalno: po znanstvenoj aparaturi –
bilješke (fusnote), literatura (obvezno) i
ostali dijelovi
(nacrtak, sažetak, ključne riječi ...)
• citatnost
• navodi (citati) signali su da je riječ o
znanstvenom tekstu
• citat služi za potvrdu autorova stajališta
ili pak za pokazivanje suprotnoga
mišljenja
• citatom se postiže dijalog s Drugim, on
prenosi značenje, ali i daje novo
značenje te time pokazuje
intertekstualnost
• znanstveni se stil s vremenom mijenjao
• razlikuje se od znanosti do znanosti
• svaka znanost ima svoj metajezik, svoju
terminologiju, neke imaju neverbalna
sredstva (znakove, simbole, tablice,
ultrazvučne snimke ...)
• svaki pak jezik uz internacionalizme
pokušava izgraditi i svoju terminologiju
• usp. 19. i 21. stoljeće
• fetišizacija znanstvenoga stila (Škiljan)
zbog distanciranja od drugih stilova
cijelim nizom postupaka (ustaljene fraze,
konektori, fusnote ...) koji daju privid
"znanstvenosti"
stereotipne fraze:
• Cilj je ovoga rada ...
• U idućem poglavlju razmatra se ...
• Prema dosadašnjim istraživanjima ...
• Prema mišljenju ...
• Općenito je pak poznato ...
• Ovdje ćemo navesti ...
• Da zaključimo ...
• Iz toga slijedi zaključak ...
obilježja znanstvenoga stila
pravopisna i gramatička pravila vrijede
jednako kao i za druge funkcionalne
stilove
norma čini zajedničku jezgru obilježja svih
stilova
način oblikovanja sadržaja drugačiji od
drugih:
logička organizacija izraza i sadržaja
jasnoća, kratkoća, preciznost
• kritičnost, ne preuzimati tuđa mišljenja
kao zdravo za gotovo
• (Misli svojom glavom, ne vjeruj nikomu,
B. T.)
• ujednačenost i dosljednost (ne miješaj:
g. i god., st. i stoljeće, uporaba i
upotreba, 2012., i 2012, naziv i termin,
izrada i izradba itd.; odluči se za jedno)
• zanimljivost, ne mora znanstveni tekst
biti dosadan (Milijun milijuna)
• jednostavnost, bez gomilanja suvišnih
riječi ("proreda mnogorječja"; B. T.)
• cjelovitost, zaokruženost obrade teme
• uravnoteženost dijelova teksta (ne
pretjerivati s fusnotama)
• etičnost (poštenje, skromnost)
• prikladnost (komu je namijenjen)
objektivnost
• da bi se postigla objektivnost,
neutralnost, svojevrsna "težina",
potisnuta je subjektivnost što se, među
ostalim, postiže jezičnim sredstvima:
pasivom, bezličnim konstrukcijama i
autorskim mi
• o tome traju i traju rasprave
• obezličenost i pasiv ponekad djeluju
otuđeno i autor se mora potruditi da se
prilagodi
• različita stajališta o 1. licu jednine u
znanstvenim tekstovima
• "Nema razloga da jedan autor za sebe
govori u prvome licu množine 'mi smo
...'" (Silobrčić 1998: 24).
nekad ne treba ni ja ni mi osim ...
četiri primjera iz uvoda knjigama koji
dopuštaju veću slobodu: dva primjera
iste autorice (jedan u 1. licu jd. i drugi
autoričino obraćanje korisnicima bez 1. l.
jd.), primjer autorskoga mi i jedan loš
primjer:
1. primjer:
• "Smatrajući da u ovim radovima ima
ponešto novoga i drugačijega i imajući
na umu da su zbornici uglavnom manje
poznati i dostupni, ponukalo me je da ih
skupim u ovu knjigu u nadi da će kojemu
mladomu istraživaču biti od pomoći, ali
ponajprije studentima da im otvore
prozore u prošlost hrvatskoga jezika
kako bi bolje razumjeli njegovu
sadašnjost."
2. primjer:
• "U knjizi su (Tafra 1993) u središtu bile
Babukićeve gramatike u kontekstu
povijesti hrvatske gramatike i u
kontekstu hrvatskoga narodnoga
preporoda. Ovdje će biti više riječi o
samoj Osnovi slovnice slavjanske
narěčja ilirskoga, o primijenjenom
gramatičkom modelu, o njezinoj
normativnosti, a i usporedit će se rukopis
i otisnuti tekst." (citat iz Tafra 2013: 86)
primjer autorskoga mi (Silić 2006):
• "Četvrto smo poglavlje posvetili tekstu
kao sintezi svega onoga što karakterizira
funkcionalni stil.
U njemu govorimo o posebnostima
strukturno-semantičke organiziranosti
znanstvenoga teksta."
"Na kraju navodimo literaturu ..."
"Nakon svega iskazujemo zahvale svima
onima koji su ..."
primjer lošega uvoda:
• "Vrijeme koje teče od prvih početaka
organiziranog šumarstva samo je mali
isječak iz bogate šumarske povjesnice,
koja traje sve vrijeme življenja
hrvatskoga naroda na svojim prostorima
a gdje je šuma imala dominantnu i
presudnu ulogu u njegovom životu."
ispravljeno:
• Razdoblje od početka organiziranoga
šumarstva samo je mali isječak iz bogate
šumarske povijesti, koja je neodvojiva od
povijesti hrvatskoga naroda na ovim
prostorima, na kojima je šuma imala
veoma važnu ulogu u njegovu životu.
• aktivne rečenice imaju prednost: Vijeće
je odlučilo da će participacija ..., a ne:
Odluka o participaciji je donesena od
strane Vijeća.
• pasiv je uobičajen: istraživane su
gramatičke kategorije, zaključeno je da
..., dokazano je i sl.
• bezlične rečenice: zna se da je ...
• težište na leksiku i na sintaksi
• apstraktnost je glavno obilježje znanosti
• postiže se i jezičnim sredstvima, a ne
samo izborom riječi
• infinitiv, prezent, pogotovo prezent
nesvršenih glagola
• 3. lice jednine i 1. lice množine, srednji
rod, jednina kad znači opći pojam
vrijeme
• za znanstveno je mišljenje vrijeme
nebitno
• svevremenost znanosti
• nulto vrijeme – prezent
"Samostalnost se hrvatskoga
standardnoga jezika dokazuje i
činjenicom da se dobar dio današnjih
jezičnih normi može u kontinuitetu pratiti
od prve hrvatske gramatike ..."
Koji su argumenti za autorsko mi,
a koji za 1. lice jednine?
autorsko ja
Cogito, ergo sum.
Mislim, dakle jesam (Descartes).
autobiografsko ja (Julijana Matanović)
ich-forma u književnosti
Opačić:
U ovome vjerujem da nitko u hrvatskom
neće pogriješiti.
Približnost ili aproksimativnost možemo u
hrvatskom jeziku izreći na više načina.
Svi hvale njegov metod rada. Možda i jest
najbolji, no ja ću mu uputiti pohvale tek
kada bude i pravilan s gledišta hrvatske
standardološke norme.
(istaknula B. T.)
Pojam stilska formacija svjesno sam
prvi put upotrijebio u članku ...
(Aleksandar Flaker, prva rečenica
knjige Stilske formacije).
Iako je 1. l. jednine, nema ništa osobno
ni hvalisavo. Autor se tu pojavljuje kao
znanstveni autoritet.
U nacrtku i u sažetku nema mjesta
autorskomu ja.
Ovako ne treba pisati:
Sažetak:
(...) Da bih to pokazala, analizirat ću
stilske odrednice ... (...)
Na kraju ću dati prijedloge za nove stilske
odrednice u budućim jednojezičnicima.
ako je riječ o novoj metodi, rezultatu,
osobnom stajalištu, može i autorsko ja, ali
umjereno, bez "ja pa ja"
autorsko ja može doći u predgovoru,
zahvali, biografiji ...
PAZI! Ne smije se dogoditi da životopis
bude napisan u 3. l. i da je potpisan.
"mi skromnosti", "autorsko mi"
• konkretna komunikacija uključuje
pošiljatelja i primatelja poruke, vršitelji su
radnje prvo i drugo lice
• mi tvrdimo: ja + prisutni, no 1. l. mn. u
znanstvenim se tekstovima ne odnosi na
osobu koja govori uime kojih govori,
nego na autora koji govori o predmetu o
kojem piše
• u apstraktnoj komunikaciji bolje je
upotrebljavati ili 1. lice množine ili 3. lice
jd. da se izbjegne subjektivnost
• Prvom zaključku – da je Krleža
nepravedan prema svojim ranim
dramama – možemo dodati tvrdnju ...
• Prvom zaključku – da je Krleža
nepravedan prema svojim ranim
dramama – može se dodati tvrdnja ...
(pasiv)
u istom tekstu mogu biti oba načina
izražavanja:
• "Prenese li se jezični postupak na
slikarstvo, na platnu se ne ostvaruje
ono što vidimo, nego ono što znademo,
ono čega se bojimo ..."
(primjeri Silićevi)