Transcript KlinikaORL

UHO
Kako nastaje zvuk u uhu?
•
•
•
•
•
•
Uške hvataju zvukove
Zvukovod provodi titraje zvučnih valova
Udaraju u bubnjić
Bubnjić prenosi titraje na slušne košćice
Čekić, nakovanj i stremen
Pojačavaju zvuk titranjem
• Slušne košćice prenose zvuk na pužnicu
• Slušne stanice s dlačicama
• Pretvaraju podražaj u električni impuls
• Slušni živac – središte u mozgu
CENTAR ZA RAVNOTEŽU
RAVNOTEŽA
•
•
•
•
Organ za ravnotežu Vestibularni aparat
Kontrolira ravnotežu
U srednjem uhu
Sastoji se od tri polukružna kanalićai ispunjena
tekućinom
• Ušne vrećice sa stanicama s dlačicama
• Bilježe promjene položaja
• Receptori detektiraju je li glava uspravna ili nije
• Šalju impulse mozgu
Vanjsko uho
• Inspekcija
• Otoskopija (uvijek izravnati zvukovod )
----------------------------------------------------------------------------------------------- STRANO tijelo u zvukovodu (corpus alienum meatus acustici externi )
Najčešće: čep od vate, komadić šibice,kod djece:igračkice ili zrna
biljnoga podrijetla,insekti. Liječenje: ispiranje zvukovoda (oprez s
temperaturom vode)
- UŠNA SMOLA (cerumen obturans)
- PERFORIRANJE ušne resice
AKUTNA UPALA SREDNJEG UHA
•
•
•
•
•
•
.
Upala uha (otitis) najčešća je upala u djece zbog
koje se propisuju antibiotici.
Akutna upala srednjeg uha
(AUSU) kratkotrajna je upala srednjeg uha karakterizirana
bolima u uhu.
Obično je udružena sa simptomima upale
gornjih dišnih putova poput kašlja i sekrecije iz nosa.
AUSU
se dugo smatrala bakterijskom infekcijom, ali danas se zna
da i virusi mogu imati ulogu u njezinu nastanku. Najčešći
bakterijski uzročnici upale su Streptococcus pneumoniae,
Haemophilus infl uenzae i Moraxella catarrhalis.
Amoksicilin se u mnogim zemljama
preporučuje kao lijek prvog izbora kod nekompliciranih
upala uha. Među brojnim antibioticima najveću uspješnost
u liječenju postižu amoksicilin s klavulanskom kiselinom,
cefuroksim aksetil i od parenteralnih ceftriakson. Kod
alergije na penicilin lijek izbora su makrolidi.
Antibiotici
smanjuju bol u uhu nakon drugog dana terapije i smanjuju
učestalost nastanka upale u drugom uhu. Kod težih upala
koje ne reagiraju odgovarajuće na antibiotsku terapiju
indicirana je paracenteza kojom dobijemo i odgovarajući
materijal za mikrobiološku obradu.
Normalni nalaz (lijevo)
Otitis media acuta (desno)
Kronična upala srednjeg uha
• najčešće nastaje nakon neizliječene akutne upale.
•
Javlja se dugotrajna sekrecija iz uha i slabljenje sluha. U većine
bolesnika prisutna je perforacija bubnjića.
• U nastanku kronične upale srednjeg uha važnu ulogu igraju
prohodnost nosa i Eustachieve cijevi.
• Trajanjem bolesti može se javiti ostitički proces (bolest slušnih
košćica i temporalne kosti) te kolesteatom (ekspanzivni epitelni
proces u srednjem uhu) koji razaraju kost. Indikacije za kirurško
liječenje su pojava otogenih komplikacija, sumnja na kolesteatom ili
ostitički proces, prekid lanca slušnih košćica i perzistentna
perforacija.
• Kirurgija kronične upale srednjeg uha se dijeli na otvorene i
zatvorene tehnike, s obzirom na odstranjenje stražnje stijenke
koštanog zvukovoda. Operacije uha su miringoplastika,
timpanoplastika, osikuloplastika, mastoidektomija, atikoantrotomija,
timpanomastoidektomija
II.3. Otitis media crónica colesteatomatosa
• Vrtoglavica je izraz koji se najčešće upotrebljava kako
bi se opisali nekoliko posve različitih subjektivnih stanja
vezanih za smetnje ravnoteže.
• Vrtoglavica može biti centralnog (oštećenja različitih
moždanih struktura) ili perifernog (oštećenje struktura
unutarnjeg uha) podrijetla.
• Kod perifernih oštećenja, uz vrtoglavicu su češće
prisutni gubitak sluha, mučnina, povraćanje, znojenje i
nistagmus (nevoljni trzajevi očne jabučice), koji je vanjski
pokazatelj poremećene funkcije centra za ravnotežu u
unutarnjem uhu. Ovisno o mjestu oštećenja, brzina i
smjer nevoljnih trzaja očnih jabučica (nistagmusa) su
različiti te se mogu koristiti u dijagnostičke svrhe,
primjerice kod elektronistagmografije (ENG).
Smetnje ravnoteže se mogu podijeliti u četiri osnovne kategorije:
• Vrtoglavica (vertigo) - osjećaj kretanja (rotatorni ili linearni) bolesnika
ili njegove okolice, često praćen vegetativnim simptomima kao što
su mučnina ili povraćanje. Postojanje vrtoglavice podrazumijeva
poremećaj središnjih ili perifernih živčanih puteva sustava za
ravnotežu.
• Sinkope ili presinkope - osjećaj neposredna gubitka svijesti ili
nesvjestice, često su praćene neugodnim osjećanjem, mučninom,
strahom i prolaznim gubitkom vida. Do sinkope dolazi kad opskrba
mozga krvlju padne ispod određene razine.
• Osjećaj nestabilnosti – Osjećaj neravnoteže, nesigurnosti,
nestabilnosti ili "pijanstva" nastaje kao posljedica vestibularne
disfunkcije, neuromuskularne bolesti ili multiplog senzoričkog
deficita.
• Neodređene smetnje - često nastaju kao posljedica emocionalnih ili
psihičkih smetnji (tjeskoba, fobičke smetnje) ili hiperventilacije.
Kronična upala mandula (Tonsillitis chronica)
• Tonzile, krajnici ili mandule su sinonimi za limfno tkivo u
ždrijelu koje služi kao obrana protiv infekcije.
• U slučaju njihove kronične upale, mandule više ne
obavljaju svoju obrambenu funkciju već postaju žarište
upale koja se može manifestirati čestim upalama grla ili
se mogu manifestrati u drugim organskim sistemima.
• Bolesnici često imaju blaže bolove u grlu, manje tegobe
pri gutanju ili zadah iz usta, ali također mogu biti i bez
simptoma.
• Mandule mogu biti uvećane, kronično promijenjene ili
razrovane, prednji nepčani mogu biti zacrvenjeni.
Oralnim antisepticima se ublažavaju simptomi. Antibiotici
se koriste samo kod egzacerbacije kronične upale.
• Tonzilektomija je kirurško odstranjenje mandula.
• Ona je indicirana ukoliko su upale grla česte, ukoliko dovode do
poremećaja općeg stanja ili ako su toliko uvećane da dovode do
poremećaja disanja.
• Smjernice za operaciju su prisutnost više od 5-7 upala grla
godišnje, jaki tonzilitisi ili tonzilitisi koji slabo odgovaraju na
antibiotsku terapiju, peritonzilarni apsces, velike tonzile koje ometaju
disanje ili asimetrične tonzile.
• Operacija se izvodi u općoj ili lokalnoj anesteziji, tonzile se kirurški
odstranjuju i rana u ustima na mjestu odstranjenih tonzila se ostavlja
da spontano cijeli. Pacijent boravi u bolnici obično jedan ili dva dana
nakon operacije. Oporavak traje oko dva tjedna, i toliko se
preporuča pošteda od posla, škole, vrtića ili fizičkih aktivnosti.
Postoperativno se preporuča jesti mekana, kašasta hrana, unositi
dosta tekućine, te uzimati prema potrebi lijekove protiv bolova
(analgetike).
Uvećana treća mandula (adenoidne vegetacije)
• Treća mandula ili adenoidne vegetacije je limfno tkivo
koje se nalazi visoko na stražnjoj stijenci ždrijela, iza
nosnih šupljina. Njihova uloga je zaštita od infekcija.
Ukoliko je treća mandula uvećana te uzrokuje smetnje
disanja na nos ili ako uzrokuje česte akutne upale uha,
sekretorni otitis ili oslabljen sluh, zbog disfunkcije
Eustahijeve tube, treba je odstraniti. Nosna opstrukcija
može uzrokovati kroničnu upalu sinusa, postnazalno
slijevanje te posljedično bronhitis. Najčešće se javlja
kod djece i manifestira se kao otežano disanje na nos i
hrkanje za vrijeme spavanja. Rastom se vegetacije
obično smanjuju, te je kod odraslih operacija rijetko
potrebna.
Rinologija
• U visoko razvijenijim zemljama zapada gotovo polovica stanovništva
pati od alergijskog rinitisa koji je ujedno i najčešća alergijska bolest.
• Računa se da je porast broja alergijskih bolesti dišnih putova u
zemljama zapadne Europe svakih deset godina udvostručen.
• Očito je da je porast broja alergijskih bolesti vezan za zapadnjački
način života.
• Alergijski rinitis je kronična upala sluznice nosa uzrokovana nekim
od alergena.
• Javlja se u dva osnovna oblika: perenijalni ili trajni i sezonski
alergijski rinitis.
• Kod sezonskog oblika javljaju se smetnje u određenom dijelu
godine, obično u periodu cvjetanja peluda, a najčešći alergeni se
peludi trava, stabala i korova.
• Kod perenijalnog oblika smetnje postoje većim dijelom godine jer
je prisutna gotovo stalna izloženost alergenima, a najčešći su
alergeni grinje, kućna prašina, dlake životinja, tekstilna vlakna i sl.
• Simptomi koji se javljaju u alergijskom rinitisu su
začepljenost nosa, pojačana vodenasta sekrecija iz nosa,
kihanje, osjećaj suhoće ili osjećaj sekreta u nosu koji se ne
može ispuhati, te povremeno krvarenje iz nosa.
• Kod sezonskog alergijskog rinitisa vodeća smetnja je kihanje
• perenijalnog vodeći simptom nosna opstrukcija.
• Alergijski rinitis spada u atopijske bolesti, koje su
karakterizirane povećanim stvaranjem antitijela klase IgE.
Ta antitijela se vežu za stanice mastocita, što dovodi do
njihove degranulacije i lučenja medijatora upale od kojih je
najvažniji histamin.
• Dolazi do nakupljanja upalnih stanica što dovodi do
oštećenja sluznice nosa i nastanka simptoma rinitisa, a
također i do hiperreaktivnosti sluznice, što se očituje kao
preosjetljivost na različite iritanse (dim, prašina, kemikalije)
ili okolinske uvjete npr. hladni i suhi zrak.
Glavne teorija nastanka alergijskog rinitisa su tzv. higijenska i
ekološka teorija.
• Higijenska teorija se tumači promjenom imunog sustava
koje nastaju premalim izlaganjem bakterijama i virusima kao
posljedica prevencije virusnih infekcija cijepljenjem, te
učestale i prekomjerne upotrebe antibiotika u liječenju
bakterijskih infekcija. To bi značilo da nije potrebno
preuranjeno i prečesto koristiti antibiotike.
•Ekološka teorija se tumači izlaganjem okolinskim faktorima
koji su potencijalni alergeni, a to su u prvom redu onečišćenja,
način uređivanja doma, držanje kućnih ljubimaca, visoki udio
konzervansa u hrani i dr.
• Studije pokazuju znatno veću učestalost alergijskih bolest
kod gradskog stanovništva u usporedbi sa seoskim.
• Dijagnostički postupci pri sumnji na alergijski rinitis su
kožni alergijski testovi na inhalacijske alergene ('prick'
test), određivanje razine ukupnog i specifičnog IgE u
serumu, te citološki bris sluznice nosa na eozinofile.
• Kod jedne četvrtine bolesnika koji boluju od alergijskog
rinitisa navedeni testovi se negativni, kod njih se radi o
lokaliziranoj alergijskoj bolesti. Kod takvih bolesnika se
može učiniti nosni provokacijski test aplikacijom
alergena na sluznicu nosa ili dokazivanje IgE antitijela u
nosnom ispirku.
Osnovni postupak kod liječenja alergijskog
rinitisa je izbjegavanje alergena.
Kod blažih oblika rinitisa se koriste nesedirajući
antihisaminici u obliku tableta.
Kod težih oblika koriste se uz navedeno i nazalni
kortikosteroidni sprejevi. Dekongestivne kapi za
nos (ephedrin, nafazolin) smiju se koristiti samo
kroz nekoliko dana na početku bolesti, jer se
često kod njihove dugotrajne primjene razvija
ovisnost o takvim preparatima što dovodi do
kroničnog oštećenja sluznice.
Prema podacima Svjetske zdravstvene
organizacije 10 do 25% stanovništva u svijetu
boluje od nekog oblika alergijskog rinitisa.
Sinusi
Sinusitis ili upala paranazalnih sinusa upala je
sluznice nosa i paranazalnih šupljina. Obično nastaje
nakon prehlade uzrokovane virusima, nakon čega
nastaje upala sinusa. Virusne upale oštećuju sluznicu i
tako stvaraju povoljne uvjete za bakterijsku infekciju
• Najčešći subjektivni simptom je bol, povišena
temperatura, glavobolja i osjećaj slabosti.
Bolesnici se često žale na otežano disanje na nos,
gnojni iscjedak iz nosa, gubitak njuha, kašalj i
promuklost. Klinički se razlikuju akutni i kronični
sinusitis, odnosno akutna i kronična upala.
Sinusitis je poglavito uzrokovan bakterijama, a
najvažnije su Streptococcus pneumoniae i
Haemophilus influenzae koje se šire iz
nazofarinksa, u pravilu nakon prethodne virusne
infekcije gornjega dijela dišnog sustava.
• Kronični sinusitis definiran je trajanjem
simptoma dulje od tri mjeseca, a nastaje zbog
trajnog oštećenja sluznice pri dugotrajnome ili
neprikladno liječenom akutnom sinusitisu.
EPISTAKSA
• Epistaksa može biti uzrokovana mnogim patološkim
stanjima, iako se veliki dio krvarenje iz nosa javlja bez
neke poznate patološke podloge, što se naziva
spontano (habitualno) krvarenje. Uzroke krvarenju iz
nosa možemo podijeliti u dvije kategorije:
• lokalni uzroci, kao što su: trauma nosa, razna
mehanička oštečenja sluznice nosa, krvareći polip ili
zloćudni tumor nosa.
• opći uzroci, kada može biti simptom nekih sustavnih
bolesti kao što su: hipertenzija, anemija ili zarazne
bolesti gornjih dišnih puteva.
Krvarenje iz nosa može se javiti kod svakog,
ali najčešće kod sljedećih skupina:
• Mala djeca
• Starije osobe
• Trudnice
• Osobe koje redovito uzimaju aspirin i lijekove
koji razrjeđuju krv (kao što je varfarin)
• Osobe s poremećajima krvi
• Umirite dijete, budući da većina djece ne voli gledati vlastitu krv.
Zato toga ga posjednite pored umivaonika i snažno otvorite slavinu,
tako da voda neprestano ispire krv;
• Ne dozvolite mu da guta krv, jer to može izazvati osjećaj mučnine;
• Nagnite djetetu glavu prema naprijed (iznad razine srca) i recite mu
neka diše kroz usta;
• Nježno pritisnite mekani dio koji se nalazi neposredno ispod
korijena nosa svojim palcem i kažiprstom. Ovo je zapravo metoda
privremenog zaustavljanja krvarenja iz nosa, jer se tu nalaze važne
krvne žile, koje na pritisak reagiraju smanjenjem protočnosti,
odnosno cirkulacije krvi. Važno je naglasiti točno mjesto pritiska,
dakle ne pritiskati nosnice, nego pri korijenu nosa, prijelazni dio
prema hrskavici.
• Postupak ponavljajte 5-10 minuta i krvarenje bi trebalo prestati. Ne
dopustite mu da ispuhuje ili dira nosić najmanje sat vremena, mada
će mu zgrušana krv vjerojatno smetati.
• Ako je krvarenje jače, na korijen nosa možete staviti i hladan oblog
ili komadiće leda u vrećici.
Strana tijela u nosu
• Rizične skupine - Najčešće su to djeca.
Koja su najčešća - Obično je riječ o komadima hrane, dijelovima igračaka,
perlama, kamenčićima, vati ili papiru. Strano tijelo u nosu može biti i
umjetnog podrijetla (jatrogeno), nakon operacije treće mandule
(adenoidektomije) ili tamponade nosa. Kod odraslih slične smetnje mogu
uzrokovati nosni kamenci (rinoliti). U svakom slučaju, treba isključiti tumor
u nosnoj šupljini ili rinosinuitis.
Kako posumnjati - Na strano tijelo nosa može se posumnjati odmah ili
nakon duljeg vremena, osobito ako se pojavi gnojni ili sukrvav iscjedak
samo iz jedne nosnice.
Postupak - Odstranjivanje se najčešće izvodi kukicom ili hvataljkom, nakon
lokalne anestezije. Treba paziti na to da se pri pokušaju odstranjivanja ne
potisne dublje u nos. Ako je strano tijelo dublje u nosu, valja učiniti
radiološku obradu te ga odstraniti u općoj endotrahealnoj anesteziji tako
da ne zapadne u niže dijelove dišnog puta. Odstranjivanje se može
pokušati i uz primjenu pozitivnog tlaka na usta kroz masku