Transcript ANATOMIJA LJUDSKOG TIJELA

ANATOMIJA LJUDSKOG TIJELA
(povijesni pregled, termini i pojmovi)
• ANATOMIJA- ( grč. ANATEMNEIN- sjeći, rezati ) je znanost
koja proučava građu ljudskog tijela, kao i međusobni odnos
pojedinih dijelova tijela.
• Osnovni način proučavanja anatomije jest sekcija ljudskog
tijela, kojom se tijekom
stoljeća dolazilo do
spoznaja o segmentima
tijela.
• Začeci anatomije svrstavaju se u kolijevku
europske civilizacije Grčku, kojoj je u središtu
znanosti sam čovjek.
• Sve ovo odvija se pod velikim utjecajem Egipta
i Mezopotamije.
• Prvi liječnici opisani su već u Ilijadi i Odiseji,
iako u njima prevladavaju magično-religijska
shvaćanja, jer ljude često liječe bogovi, iako se
kod opisivanja povreda i njihovog liječenja
uočava da je medicina već imala čvrsto
racionalno-empirijsku podlogu.
• Glavni bog medicine je Asklepije koji se kasnije
latinizirao u Eskulap.
• Pretpostavlja se da je on zaista i živio u 12. st. pr.n.e. i
da je bio toliko vješt da je nakon smrti proglašen za
boga medicine.
• Prikazuje se sa štapom, oko
kojeg je obavijena zmija, a
posvećeni su mu i hramovi,
gdje su bolesnici dolazili
tražiti izlječenje, a on im se
javljao sam ili preko svećenika
i davao im uputstva.
• U 6. st. pr.n.e. dolazi do buđenja grčke filozofije i samog
preokreta u povijesti medicine.
• Brojna putovanja i kontakti Grka s brojnim narodima,
dovode ih do upoznavanja rezultata istraživanja ostalih
naroda i do utvrđivanja relevantnosti religioznog
sadržaja.
• Tada se i javljaju dva temeljna pristupa zdravlju, koja
ostaju i glavne smjernice za čitavu povijest zapadnjačke
medicine.
1.pristup-EMPIRIJSKI-medicina se kao vještina zasniva na
iskustvu, tj. na simptomima bolesti i njihovom izlječenju
2.pristup-RACIONALNI-je onaj koji uzroke bolesti u cjelosti
promatra i tumači iz jednog šireg metafizičkog konteksta
što često na počecima uključuje i astrologiju.
• To je sve začeto u razmišljanjima grčkih filozofa, a
tada i nastaju razlike između liječnika empiričara i
liječnika racionalista.
• Grčki su filozofi i prvi pravilno uočili osnovne principe
prirode i prvenstveno su davali upute o zdravom
načinu života.
• Koncept grčkih liječnika uključuje zdravlje tijela i
duha, koje se zasniva na prirodnoj ravnoteži, životu u
skladu s prirodom.
Hippocrates (460.-380.pr.n.e.)
• Najpoznatiji grčki liječnik, s otoka Kosa.
• Smatrao se izravnim potomkom
slavnoga Asklepija,pripadao je školi
Asklepijada.
• Odvojio je znanost od magije i praznovjerja.
• Sakupio je i kritički obradio iskustva grčkih i
egipatskih liječnika pa se smatra ocem znanstvene
medicine.
• Pripisuje mu se djelo “Corpus Hippocraticum”,
(Hipokratovi rukopisi).
• U njegovoj školi detaljno su opisani mozak, moždane
ovojnice, upala i tumor mozga itd.
• On na temelju simptoma nije postavljao dijagnozu
već prognozu.
• Slavno, drevno medicinsko pravilo pripisano
Hipokratu je: “Primum non nocere” (Najprije ne
naškoditi) i “ Ars longa, vita brevis”, (Život je kratak
a umjetnost dugovječna).
• Pod njegovim imenom sačuvala se i zakletva, koja
sadržava principe liječničke etike, koji i danas imaju
svoju vrijednost.
• Po Hipokratovom mišljenju karakteristike
osobnosti određuju četiri tjelesna soka od
kojih je sastavljen ljudski organizam: sluz, žuta
žuč, crna žuč i krv.
• Zdravlje čovjeka je uvjetovano dobrim
mješanjem tih sokova, a bolest označava
poremećaj u mješavini tih istih.
• Takvo mišljenje izvršilo je glavni utjecaj na
Galena i kasnije na srednjovjekovnu medicinu.
• Od tuda i potječu nazivi za karakteristike
čovjeka: sangvinik, kolerik, flegmatik i
melankonik.
• Razdoblje nakon Hipokrata obilježeno je stagniranjem do
osnutka Aleksandrijske škole.
• U ovom periodu rade Platon i
Aristotel, koji je bio Platonov učenik,
ali i učitelj Aleksandra Makedonskog.
• Platon zagovara postojanje duše,
smrtne intelektualne sa središtem
u mozgu, smrtne senzibilne sa
središtem u srcu i smrtne vegetativne
sa središtem u jetri.
• Aristotel dodaje peti element –eter, koji smatra središtem
života u anatomiji.
• On je i prvi komparativni anatom, osnivač biologije i
embriologije.
Aleksandrijska škola
• Grad Aleksandrija na ušću Nila
bio je jedan tip sveučilišta, gdje
su se okupljali znanstvenici, pisci,
liječnici i filozofi onog doba.
• Na tom prostoru dolazi do sjedinjenja svih različitih
medicinskih doktrina koje su potekle s istoka, a ovdje se
sjedinjuju u jednu sveukupnu masu znanja.
• Obavljaju se i brojni naučni radovi,posebno u oblasti
anatomije, rade se brojne sekcije na leševima ali i
vivisekcije na osuđenicima na smrt.
• Najznačajniji predstavnici su Herofil i Erazistrat
• Ova škola dovodi do razvoja kirurgije i farmacije.
• Herofil (335.-280.pr.n.e.) - osnivač
prave anatomija te proučava sve
organe unutar tijela.
• Mozak smatra središtem živaca i
nosiocem duše , veoma se zalaže za
uporabu lijekova.
Erazistrat (304.-250.pr.n.e. )
Veliki anatom opisao je vidni i
slušni živac, on “izbacuje” nauku
Hipokrata o primjeni slabih
lijekova.
• U Aleksandriji se paralelno razvija i
empiristička škola, čiji je glavni predstavnik
Glauko Terencije.
• On se smatra prethodnikom medicine
utemeljene na dokazima, stečenih vlastitim ili
iskustvom drugih liječnika.
• Prelaskom Egipta u status rimske provincije
(30.pr.n.e.),ova škola gubi svoj značaj a razvija
se zlatno doba medicine u Rimu.
Rimska medicina
• Nema nekih osobitih zasluga, osim u doba Galena.
• U začecima je dosta pod utjecajem religijskog
praznovjerja, koje polako nestaje dolaskom prvih
grčkih liječnika.
• Najpoznatiji je bio Asklepijad iz Perga
(91.pr.n.e.), koji u liječenje uvodi dijetu,
gimnastiku, šetnju, masažu i sl.
• Bolest tumači poremećajem kretanja
atoma, prvi razlikuje kronične od
akutnih bolest.
• Izmislio je traheotomiju i vađenje
tekućine iz trbušne šupljine.
• U 1.st poslije Krista javlja se prvo medicinsko djelo na
latinskom jeziku, “De re medica”,Aula
Kornelija Celsusa.
• On nije bio liječnik, već enciklopedist.
• U svom djelu se više zalaže za
empiriju.
• Opisao je operacije kile, očne
mrene, amputacije, različite
otekline, trepanaciju lubanje,
plastične operacije lica,itd.
• Medicinsko zakonodavstvo postojalo je još u
7.st.p.n.e. , a svaki liječnik je odgovarao za svoj rad.
-Jedan od zakona bio je da se majci
koja umre neposredno pred porod
razreže utroba i vadi dijete. Tako je
rođen i Cezar pa otuda i naziv Sectio
Caesarea ili Carski rez.
• Propisno su pokapali mrtve,
osnovali su i prve krematorije,
javne nužnike,kupališta, pregled
prostitutki, kanalizacije i pregled
namirnica, vojne bolnice itd.
• Postojala je i zabrana pobačaja.
• Rimski istaknuti liječnik i filozof grčkog porijekla bio
je Galen (129.-200.n.e.)
• Njegove teorije imale su velikog utjecaja na medicinu
zapada naročito kroz srednji vijek.
• Njegov opis anatomije zasniva se na
majmunima budući da rezanje ljudi nije
bilo dopušteno u njegovo doba.
• Ništa ga nije nadmašilo do tiskanih
opisa i ilustracija ljudske sekcije Andreasa Vesaliusa
1543.godine.
• U 19.st. studenti medicine još su čitali Galenova djela
• Galen je bio i liječnik cara Marka Aurelija.
•Freska s prikazom Hipokrata i Galena-crkva u Anangu
DIJELOVI TIJELA
Partes corporis sunt tres: caput, truncus, membra.
Extremitates superiores et inferiores sunt.
CAPUT
MEMBRA
TRUNCUS
EXTREMITATES
SUPERIORES
EXTREMITATES
INFERIORES
• Partes capitis sunt:facies, frons, nasus, duo oculi,
dexter et sinister, buccae, os, mentum,aures.
CAPILLI
CRINES
FRONS
AURIS
OCULUS
BUCCA
NASUS
Labium superius
OS
Labium inferius
FACIES
MENTUM
• Pars capitis cranium est.In cavum cranii cerebrum
est.
CRANIUM
MAXILA
DENTES
MANDIBULA
• Collum caput trunci iungit. Partes trunci sunt:pectus,
venter sive abdomen, dorsum, manus.
COLLUM
PECTUS
ABDOMEN
MANUS
• In cavum abdominali intestina et alia viscera sunt, ut
cor, pulmones, iecur sive hepar, lien, vesica, ren,
pancreas,ventriculus sive sthomacus, etc.
LARYNX
PULMONES
COR
COSTAE
VENTRICULUS
LIEN
HEPAR PANCREAS
VESICA
INTESTINA
• Partes extremitates inferiores sunt: brachium,
cubitum,antebrachium, manus, digiti.
MANUS
ANTEBRACHIUM
INDEX
DIGITUS
MEDIUS
DIGITUS
ANULARIS
DIGITI
POLEX
DIGITUS
MINIMUS
CUBITUM
BRACHIUM
PALMA
MANUS
DORSUM MANUS
• Partes extremitates inferiores sunt: femur, genu, crus
et pes.Partes pedis sunt:planta pedis, dorum pedis,
calx et digiti.
CRUS
PES
GENU
DORSUM
PEDIS
DIGITUS
MINIMUS
DIGITUS
QUARTUS
UNGVIS
PLANTA
PEDIS
CALX
FEMUR
HALUX
DIGITUS
SECUNDUS
DIGITUS
TERTIUS
• In cavum oris sunt: palatum durum, palatum molle,
lingua, dentes.
GINGIVA
CAVUM ORIS
LABIA
PALATUM DURUM
PALATUM MOLE
UVULA PALATINA
TONSILLA PALATINA
DENTES PRAEMOLARES
DENTES
CANINI
DENTES MOLARES
LINGUA
DENTES INCISIVI
• Columna vertebralis
ATLAS
CLAVICULA
COSTAE
PELVIS
SACRUM
SACRUM
• Partes oculorum multae sunt, ut, bulbus
oculi,palpebra,cillium, supercillium, cornea, iris, etc.
PALPEBRA
SUPERCILIUM
CILIUM
CORNEA
IRIS
BULBUS OCULI
•
•
Partes dentis sunt: corona dentis, collum dentis,
radix dentis, apex radicis dentis.
Dens gingiva circumdatus est.
CARIES DENTIS
CORONA
COLLUM DENTIS
GINGIVA
RADIX DENTIS
APEX RADICIS DENTIS
NEKE DIJAGNOZE NA LATINSKOM JEZIKU:
Fractura cranii – prijelom lubanje
Fractura ossis –prijelom kosti
multiplex-višestruk
simplex-jednostavan
Fractura claviculae- prijelom ključne kosti
Luxatio articuli – iščašenje zgloba
Hepatitis – upala jetre
Cystitis – upala mokraćnog mjehura
Periodontitis – upala ozublja
Prostatitis – upala prostate
Splenditis- upala slezene
(upala se označava dodatkom sufiksa –itis )
Pneumonia- upala pluća
Ophthalmia –upala očne jabučice
Anaemia -malokrvnost
( bolest se označava dodatkom sufiksa –ia )
Carcinoma – karcinom
Sarcoma-sarkom
Contusio-nagnječenje
Congelatio-smrzotina
Combustio-opeklina
Abrasio-abrazija, oguljotina
Tonsilitis chronica specifica – kronična specifična upala
krajnika
Bronchitis chronica –kronična upala bronhija
Asthma bronchiale – bronhijalna astma
Herpes labialis – herpes usne
Epistaxis – krvarenje iz nosa
Rhinitis-upala sluznice nosa
Rhinitis alergica –alergijska upala sluznice nosa
Sinusitis – upala paranazalnih šupljina
-acuta –akutna
-chronica - kronična
Pharyingitis-upala ždrijela
Gicht- giht
Gastritis – upala želuca
Carcinoma ventriculi –karcinom želuca
Hernia –kila
Enteritis –upala crijeva
Typflitis –upala slijepog crijeva
Appendicitis –upala crvuljka
Chirrhosis hepatis – ciroza jetre
Pancreatitis –upala gušterače
Veruca vulgaris –obična bradavica
Cervicitis –upala grlića maternice
Diabetes mellitus – šećerna bolest