Transcript (1) - CARNet lms

Ivana Vlahek Teskera, dipl. socijalna radnica
Centar za socijalnu skrb Zagreb – Podružnica Dubrava
Zagreb, 05./19.11.2013.
1.
Teorijski dio
2.
Prikaz primjera savjetovališnog odnosa kroz
tehniku psihodrame
3.
Pitanja, komentari, rasprava
Teorijski dio:
Tko su nedobrovoljni korisnici?
Koja je uloga socijalnog radnika – savjetovatelja u
radu s nedobrovoljnim korisnicima?
 Koje vještine i znanja je potrebno uvježba(va)ti i
usv(a)ojiti i za uspješan (psiho)socijalni rad i osjećaj
osobne i profesionalne kompetentnosti?
 Zašto je važno brinuti o sebi kao stručnjaku –
pomagaču (održavanje mentalne higijene)?


U svakom susretu dvoje ljudi, tako i u savjetovanju,
susreću se različiti dijelovi njihovih ličnosti:

“Vanjski” dio – razmjenjuje se u kontaktu s
drugima kroz ponašanje, verbalnu i neverbalnu
komunikaciju...

“Unutarnji” dio – dio koji se često skriva od drugih
(tzv. “ranjeni dio”) koji se sastoji od emocija,
iskustava, sustava vrijednosti...

na savjetovateljima je da prepoznaju sadržaj različitih
razina komunikacije (verbalna, neverbalna, svjesna,
nesvjesna) i pomoću stečenih znanja i vještina
pokušaju pomoći nekoj osobi ili obitelji u potrebi

u savjetovanju je važno biti otvoren prema svim
informacijama (+ i -) koje dolaze od neke osobe

sve informacije zajedno čine cjeloviti mozaik nečijeg
života, svih njegovih iskustava i važne su kao
smjernice za postavljanje ciljeva savjetovanja
DOBRO - VOLJNOST (”s dobrom voljom”)
Unutarnji svijet korisnika:

svijest o vlastitom izboru, unutarnja
motivacija, suradnja, povjerenje, uključenost

otvorenost, spremnost na ulaganje vremena,
energije, volje

osjećaj smisla…
NE - DOBRO - VOLJNOST
(“ne dobrom/svojom voljom”, “na silu”)
Unutarnji svijet korisnika:

otpori
osjećaj prisile, pritiska, nametanja
nepovjerenje, ljutnja, agresija, povlačenje

osjećaj “ovo nema nikakvog smisla”…


(psiho)socijalni rad (savjetovanje/terapija) provodi se
kroz odnos s korisnikom (suradni odnos)
 za stručnjaka taj odnos je i osoban i profesionalan
(uključena su oba aspekta)

Pitanja:
Što se događa u odnosu između stručnjaka i
korisnika?
 Da li se i kako osjećaji i doživljaji korisnika reflektiraju
na socijalnog radnika?
 Kako razmjena osobnog i profesionalnog sadržaja
komunikacije može utjecati na savjetovališni odnos?

Nedobrovoljni korisnik
svaka osoba kod koje je prisutan veći ili manji otpor
prema onome što se od njega očekuje u
savjetovališnom odnosu (aktivnost, preuzimanje
odgovornosti, uključenost...) kao i otpor prema
promjenama (održavanje postojeće homeostaze)
•
•
•
Samac
Član obitelji (majka, otac, dijete...)
Obitelj
Postupci u CZSS u kojima su zastupljeni nedobrovoljni
korisnici:
•
•
•
•
•
Razvod braka
Odnosi roditelja i djece
Nasilje u obitelji
Postupci lišenja poslovne sposobnosti
.........
Obitelji u kojima su narušeni
obiteljski odnosi i međusobna komunikacija
Što je to što nekog korisnika čini nedobrovoljnim?

nedostatak povjerenja prema stručnjacima, ali i prema
ljudima općenito (puno puta su bili povrijeđeni, često od
bliskih osoba...)

zatvorenost za uspostavljanje odnosa sa stručnjakom

prebacivanje odgovornosti za svoju nevolju na drugu
osobu (roditelji, supruga...)

otpor prema promjenama (održavanje poznate
uspostavljene ravnoteže, pa makar bila i negativna)
PRIMJERI NEDOBROVOLJNIH KORISNIKA
IZ PRAKSE RADA U CZSS
Primjer 1. Samac




starija i nemoćna osoba živi sama
socijalni radnik procijeni da osoba više ne može
sama brinuti o sebi i da joj je potrebna pomoć
druge osobe kako bi zadržala osnovni životni
standard
predlaže osobi organizaciju pomoći i njege u kući
ili smještaj u ustanovu socijalne skrbi ili u
udomiteljsku obitelj
osoba odbija pomoć...
Primjeri 2. Član obitelji:




otac obitelji s dvoje maloljetne djece
zloupotrebljava alkohol
odnosi u obitelji su jako narušeni i supruga to više
ne želi trpiti
obraća se za pomoć socijalnom radniku koji
uključuje oca
otac odbija mijenjati svoje ponašanje i nastavlja
prekomjerno piti...
Primjer 3. Član obitelji
majka mlt. djeteta rođenog u izvanbračnoj zajednici
pokazuje sklonost depresivnom ponašanju
 pasivna je u izvršavanju svojih životnih zadataka i
zanemaruje svoje mlt. dijete
 socijalni radnik upozorava ju na potrebu aktiviranja
(pronalazak posla, odlasci u školu, organiziranje
kontakata s ocem djeteta...)
 majka uporno nastavlja sa svojim obrascem
ponašanja...

Primjer 4. Član obitelji




Maloljetna osoba (učenik srednje škole)
pokazuje poremećaje u ponašanju
uvidom u obiteljsku situaciju saznaje da su odnosi
između roditelja i maloljetnika već dulje vrijeme
jako narušeni
roditelji se žele uključiti u savjetovanje u CZSS
maloljetnik pokazuje otpor savjetovanju...
Primjer 5. Obitelj




majka (oko 60 godina) i sin (oko 40 godina) žive sami
u zapuštenom stanu, bez struje i vode
susjedi se kontinuirano žale na njihovo ponašanje
(majka i sin ih verbalno i fizički napadaju u dvorištu,
na balkonu pale stare krpe i gume od čega nastaje
jak, crni dim...)
u intervenciju je uključen liječnik opće prakse, policija,
socijalni radnik
uopće nema šanse razgovarati s majkom i sinom jer
se ne odazivaju na pozive, ne javljaju se na telefon, ne
otvaraju vrata...

u CZSS je puno više nedobrovoljnih od dobrovoljnih
korisnika

osjećaj da se s njima jako “mučimo” (“gutači energije”)

osjećaj da “stojimo u mjestu” – stalno nešto
poduzimamo da im bude bolje u životu, ali “ništa se ne
događa” (odnosno ne događa se ono što bi mi htjeli)
 kod korisnika se, između ostalog, javljaju i otpori prema:
 našim intervencijama (“sve sam poduzela da joj
pomognem”)
 našim naporima (“ali ja mu samo želim dobro”),
 našim očekivanjima (“ona i dalje ostaje s njim u braku”)
Na koji način raditi s nedobrovoljnim korisnicima?
Kako izgrađivati odnos kroz Proces pružanja pomoći?
Postmoderna u socijalnom radu:


svaki čovjek je stručnjak za sebe, on sam najbolje
zna što mu je potrebno: odgovornost korisnika za
vlastitu dobrobit
korisnik bi trebao biti aktivan, uključen i svjestan
svoje uloge i odgovornosti u rješavanju vlastite
nepovoljne životne situacije (“korisnička
perspektiva”, “moć korisnika”)
Socijalni radnik/savjetovatelj odgovoran je za
osiguravanje procesa, a ne za rezultat.
U procesu pružanja pomoći savjetovatelj će koristiti svoja
znanja i vještine kako bi:




uspostavio dijalog s korisnikom
stvorio odnos
zajedno s korisnikom
istraživao mogućnosti mijenjanja njegovog života
Socijalni radnik je istraživač, a ne osoba koja daje
“gotove recepte”.
VJEŠTINE POTREBNE ZA PSIHOSOCIJALNI
RAD S KORISNICIMA
aktivno slušanje – “čujem i razumijem što mi
korisnik govori”
 empatija – “suosjećam s korisnikom; razumijem koji
osjećaji ga opterećuju”
 poštivanje – “poštujem korisnika kao jedinstveno i
neponovljivo ljudsko biće”
 tolerancija – “svjesno toleriram neka korisnikova
ponašanja koja me smetaju jer znam da to nije
usmjereno na mene osobno već je to dio njegovog
iskustva s drugim ljudima”


zainteresiranost – “stvarno me zanima tko je ta
osoba koja sjedi ispred mene; koje potencijale
ima i kako ih može upotrijebiti da poboljša
kvalitetu svog života”

prihvaćanje – “iako se osobno ne slažem s
njezinim izborom prihvaćam to kao njezinu
odluku” (npr. žena se ne želi razvesti od muža
alkoholičara koji ju zlostavlja – ima li pravo ostati
u tom braku? imam li ja, kao socijalna radnica,
pravo osjećati se dobro s tom njezinom
odlukom?)
otvorenost za različitost – “uopće ne mogu
shvatiti što joj to treba, ali dobro... to je njezin
život i njezin izbor... ona zna što ja mislim o
tome”
 govor tijela (neverbalna komunikacija) –
“kakve poruke šaljem korisniku svojim držanjem,
načinom sjedenja, pokretima...” “što mogu
“pročitati” iz korisnikove neverbalne
komunikacije”
 pružanje podrške – “prepoznajem ono što je
korisnik danas uvidio/shvatio kod sebe i to ću mu
reći”


autentičnost – socijalni radnik poznaje sebe,
svoje vrijednosti i stavove i zastupa ih uz
poštivanje i uvažavanje korisnika

jasnoća - imamo pravo korisniku reći što
mislimo (iz pozicije stručnjaka, osobe koja
zna nešto više) i konfrontirati korisnika sa
vlastitim stavovima i vrijednostima, ali mu ih
ne smijemo nametati

savjetovatelj treba razvijati dobar kontakt
sa sobom (unutarnji dijalog) – pomoć u
vođenju i usmjeravanju procesa pružanja
pomoći

kontinuirana edukacija tijekom i nakon
završetka studija
supervizija vlastitog psihosocijalnog rada


CILJ RADA s nedobrovoljnim korisnicima –
“pretvoriti” ih u dobrovoljne korisnike

korištenjem znanja i vještina
uspostavljanjem odnosa povjerenja s korisnikom


socijalni radnik/savjetovatelj bi trebao moći osigurati
uvjete u kojima će sam korisnik prepoznati za sebe
neku dobrobit što će ga dalje motivirati na
uključivanje u proces osobne promjene
PSIHODRAMSKI PRIKAZ
MOGUĆE SITUACIJE
IZ SAVJETOVALIŠNOG SETTINGA
Scenarij :
u savjetovalište dolazi majka srednjoškolca;
žali se na njegovo ponašanje kod kuće
(zatvoren je u sobu; stalno spava ili je na kompjuteru,
igra igrice, ne uči, ne posprema, počeo je pušiti, a
majka sumnja i da koristi i neke druge psihoaktivne
supstance...)
• majka traži pomoć u odgoju...
•
•
HVALA NA PAŽNJI