Transcript FAZA SOCIJALNE PROCJENE [244,5 KiB]

FAZA SOCIJALNE PROCJENE
Socijalni rad s pojedincem
Što je socijalna procjena?
Socijalna procjena predstavlja fazu procesa planiranih
promjena u kojoj korisnik i socijalni radnik zajednički:
 Definiraju na čemu će raditi;
 Definiraju pozitivne ishode u budućnosti koji će
doprinjeti kvaliteti korisnikova življenja
Ova faza može trajati od nekoliko minuta, pa do nekoliko
prvih susreta (ukoliko je više poteškoća na kojima korisnik
želi raditi, u ovoj fazi se određuju prioriteti).
Kada korisnika šalje netko drugi
Osoba koju vam šalje neka druga ustanova ili služba postaje
vašim korisnikom tek nakon zajedničkog dogovora o radu, o
čemu zatim obavještavate tu ustanovu (pazeći da ne djelite
povjerljive informacije bez korisnikova pristanka).
Ukoliko "dobivate" korisnika iz neke druge ustanove ili na inicijativu
neke druge službe, potrebno je provjeriti sve "dobivene"
informacije o njemu s NJIM SAMIM, kao i što je to na čemu on želi
raditi te što je sve do sada učinio i pokušao s tim u vezi.
Također je važno provjeriti kako druga ustanova koja vam upućuje
osobu definira poteškoću, a kako stvari vidi sam korisnik (ukoliko
se to dvoje međusobno razlikuje, dobro je napraviti pred proceduru
s tom ustanovom.
Pri tome je važno dobiti odgovore na
sljedeće pitanja:
1. Što ta ustanova vidi kao razlog upućivanja korisnika
(zašto ga upućuje)?
2. Koje su činjenice vezane uz tu poteškoću?
3. Kako predstavnik ustanove vidi mogućnost promjene?
4. Koji bi bio poželjni ishod vaše intervencije?
Pretpostavka dobro obavljene
socijalne procjene je:

uspješno uspostavljen kontakt s korisnikom (ulaganje u
suradni odnos) i što je moguće ugodnija atmosfera
(prijateljska i podržavajuća) za rad.
Ukoliko to još nije učinio, socijalni radnik treba obavijestiti
korisnika o svojoj ulozi, što je njegov posao i odgovornosti.
Zatim je važno zajedno s korisnikom definirati prioritete – one
poteškoće na kojima želi raditi (ukoliko korisnik dolazi s više
poteškoća) te utvrditi pozitivne ishode u budućnosti koje korisnik želi
ostvariti vezano uz neki odnos ili situaciju (Kadushin, 1990., Geldard,
1998.) - UTVRDITI CILJ.
Pitanja koja nam pri tome koriste:






Što osoba vidi kao svoju poteškoću? Uslijed čega je
nastala kriza? Što predstavlja izazov?
Koje su činjenice vezane uz postojanje te
poteškoće?
Vidi li osoba (želi li) promjenu?
Koji je njen ishod u budućnosti?
Koje izbore/mogućnosti ima korisnik?
Koliko su dosadašnje aktivnosti/pokušaji bili
djelotvorni?
Pretpostavke postavljanja pozitivnih
ishoda u budućnosti
Da bismo uopće mogli s korisnikom razgovarati o
pozitivnim ishodima u budućnosti, moraju biti
zadovoljene sljedeće pretpostavke:


Poznavanje poteškoća i s njima povezanih okolnosti
Poznavanje pozitivnih svojstava korisnika i njegove
okoline (ZAŠTITNIH ČIMBENIKA – osobna obilježja korisnika,
snage obitelji, snage okruženja)

Posjedovanje relevantnih informacija o mogućnostima
zajednice
Osnovna pravila pri definiranju
poteškoće na kojoj korisnik želi raditi:
Početi tamo gdje je korisnik (korisnikovo viđenje situacije razlikuje
se često od toga kako to vidi socijalni radnik ili drugi stručnjaci).
 Poteškoću treba definirati što preciznije, zajedničkim jezikom
korisnika i socijalnog radnika.
 Socijalni radnik treba planirati razgovor, pripremiti se za njega,
pročitati bilješke s prethodnog sastanka s korisnikom.
 U definiranju poteškoća i postavljanju ciljeva dobro je s korisnikom
razgovarati o pozitivnim ishodima u budućnosti (kako on vidi sebe,
u budućnosti, kada više ne bude tih poteškoća, kako će izgledati
njegov život kada jednom izađe iz te krize).
Ukoliko je korisniku teško zamisliti da uopće može postojati razdoblje
“bez krize”, može se pokušati s maštanjem: “Kada biste se nekim
čudom mogli rještiti tog bremena, kako bi vaš život tada izgledao?” ili

Osnovna pravila pri definiranju
poteškoće na kojoj korisnik želi raditi (2):
“Zamislite da ste se jednog jutra probudili i da ste znali da te
poteškoće u vašem životu više nema. Budući da ste spavali, ne
znate
što se i kako razriješilo – jednostavno znate da je to sada za vama.
Po čemu ćete vi znati da stvari sada stoje drugačije/ da ste “druga
osoba” ili da je započelo novo poglavlje vašeg života. Kako će to na
vama primijetiti vaša obitelj, kolege, susjedi?”.

Dobro je različitim podpitanjima navesti korisnika da što detaljnije i
što zornije prikaže svoj život u budućnosti. Kako će se on kao
osoba promijeniti (kako će misliti, osjećati se, izgledati); Kako će
se promijeniti razni aspekti njegova života (kakav će biti njegov
brak, obitelj, odnosi na poslu, slobodno vrijeme). Važno je
obuhvatiti što više detalja.
Osnovna pravila pri definiranju
poteškoće na kojoj korisnik želi raditi (3):

Takvim načinom (metodom rada) pomažemo osobi da
se na misaonom planu preusmjeri u pozitivnom,
konstruktivnom smjeru (koji je vodi ka rješenju, a ne vrti
se oko krize).

Sagledavanje života bez prisutnosti krize i poteškoća
koji ga sada ugrožavaju može korisniku dati dodatni
poticaj, motivirati ga da “prione na posao”, a socijalnom
radniku dati bolji uvid u to što za korisnika znači
određena poteškoća, koliko ga to tišti i onemogućava u
zadovoljenju njegovih potreba.
PRIKUPLJANJE PODATAKA I
SOCIJALNA PROCJENA
Prikupljanje podataka

Prikupljanje podataka ne predstavlja neku izdvojenu fazu procesa,
već se odvija na svakom susretu, budući da tijekom svakog
kontakta doznajemo o korisniku nešto novo i bolje ga upoznajemo
(vođenje bilješki o korisniku)

No, ipak, opširnije prikupljanje podataka koje se zatim objedinjava
u socijalnoj anamnezi najčešće se odvija na početku procesa,
kada nastojimo prikupiti i sistematizirati što više relevantnih
podataka o osobi, dosadašnjem životu, okolini itd.

Na svakom slijedećem susretu prikupljene podatke treba
nadopunjavati novim bilješkama
Prikupljanje podataka (2)
Pri tome je važno imati na umu da:
 Korisnik predstavlja primarni izvor podataka o sebi.
 Prikupljeni podaci koriste se isključivo za potrebe
procesa planiranih promjena.
 Ukoliko koristimo i druge izvore podataka (na
primjer, članove obitelji, suradnike na poslu, susjede,
školu) o tome treba obavijestiti korisnika (osim u
posebnim slučajevima kao štu su na primjer,
zlostavljanje) – IZVID NA TERENU, ODLAZAK NA
RADNO MJESTO, ŠKOLU, DOM ZDRAVLJA....
Socijalna anamneza

Socijalna anamneza predstavlja skup podataka o korisniku i
razlogu njegova dolaska (zbog čega je uopće u kontaktu sa
socijalnim radnikom, relevantni podaci iz prošlosti, nalazi i
mišljenja drugih stručnih službi, prijedlozi, mišljenja, mogućnosti
i potencijali za prevladavanje poteškoća itd.) – rezultat
socijalne procjene!

Svrha je stvoriti dokumentaciju o korisniku, odnosno, pisanu
komunikaciju između socijalnog radnika i drugih službi i
stručnjaka koji su u to uključeni, kako bi se prenijeli i sačuvali
relevantni podaci.

Svrha je izrada –individualnog plana planiranja promjena s
korisnikom i konkretnih aktivnosti u svrhu ostvarivanja
kratkoročnog(ih) cilja te dugoročnog cilja.
Cilj (svrha) sastavljanja socijalne
anamneze
Socijalna anamneza može biti sastavljena s različitim ciljevima
(svrhom).
Primjerice: sa svrhom ostvarivanja prava na pomoć za uzdržavanje,
na zahtjev suda u određenom postupku, radi smještja korisnika u
neku ustanovu, radi izricanja neke odgojne mjere ili radi
ostvarivanje prava na bilo koju uslugu ili mjeru (pravo) utvrđeno
važećim zakonskim propisima


Cilj anamneze je najuže povezan s prijedlozima koji se traže na
kraju anamneze, te on utječe na čitavu strukturu anamneze
(sastavlja se sa svrhom smještaja korisnika u ustanovu socijalne
skrbi te se predlaže smještaj u npr. “Dom za stare i nemoćne
osobe”....
Na temelju čega se sastavlja socijalna
anamneza
Svaka socijalna anamneza (dokument o korisniku)
treba sadržavati izvor prikupljenih podataka:
“na temelju razgovora s korisnikom”, “uvida u postojeću
(dostupnu) dokumentaciju”, “izvida na terenu”,
“razgovora s obitelji, razredinkom, stručnim
suradnicima škole...”, “na temelju instrumenata za
procjenjivanje u socijalnom radu”

Instrumenti socijalnog rada za
procjenjivanje situacije i potreba pojedinaca
(obitelji)



Za procjenjivanje potreba pojedinca (korisnika) i mogućnosti koje on
(ili obitelj) ima da ih zadovolji, kao i za procjenju psihosocijalnih rizika
kojima je izložen ili psihosocijalnih resursa (zaštitnih čimbenika) koji
mu mogu pomoći u prevladavanju teškoće mogu se koristiti razni
instrumenti – UPITNICI, SKALE ČEK-LISTE, koji su namijenjeni
socijalnim radnicima.
Ovakvi instrumenti se mogu koristiti kao sustavni dio procjenjivanja,
ali mogu biti i ishodište planiranja, praćenja i evaluacije rada s
korisnikom.
U socijalnom radu nisu se sustavno razvijali i/ili primjenjivale različite
standardizirane skale, upitnici ili ček-.liste za određena područja
socijalnog rada.
Standardizirani instrumeni socijalnog
rada

Ajduković i Sladović Franz (2008): u “Pravo djeteta
na život u obitelji”: Instrumenti socijalnog rada za
procjenjivanje obiteljske situacije i potreba djeteta
1.
Lista za procjenu roditeljskih snaga
Lista za procjenu roditeljskih rizika
Skala obiteljskih resursa
Uključenost obitelji i djeteta u zajednicu
Sadašnji odnosi među članovima obitelji
Skala održavanosti domaćinstava
Lista stresnih događaja
....
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Socijalna anamneza
Osobni podaci o korisniku i članovima
njegove uže obitelji
(odnosno, o osobama s kojima je korisnik u najužoj vezi, npr.
izvanbračni partner, skrbnik i drugi s kojima korisnik živi u
zajedničkom domaćinstvu...).
U ovu skupinu podataka svakako treba uvrstiti slijedeće:
 Ime, prezime, datum rođenja, mjesto rođenja, adresa, telefon, spol
 Podaci o sastavu obitelji (je li potpuna/nepotpuna, tko još živi u
kućanstvu, spolna i dobna struktura iz koje je moguće vidjeti dob
roditelja, dob djece, razliku u godinama među braćom, koliko traje
bračna/vanbračna zajednica, je li bilo prijašnjih brakova, razvod,
udovištvo..svi ovi podaci mogu biti povezani s odnosima među
članovima obitelji i socijalnim statusom.
 Podaci o selidbama, uzrok i vrijeme preseljenja
Obrazovanost korisnika i članova
obitelji


Formalno obrazovanje: škole koje je polazio korisnik,
kvalifikacije koje je time stekao on sam i članovi
njegove obitelji), eventualne prekvalifikacije, tečajevi,
dodatna obrazovanja
Neformalno obrazovanje: vještine koje je stekao,
naučio, što sve zna raditi (na primjer, korisnik može
znati obavljati građevinske radove "u fušu", iako nije
završio građevinsku školu odnosno zanat, što je, na
primjer važan izvor dodatnih prihoda za njega i
njegovu obitelj)
Zaposlenost
Ovi podaci odnose se također na samog korisnika, ali I
na članove obitelji odnosno domaćinstva u kojem živi.
Pri tome o radnom odnosu treba navesti:
 Gdje rade, kako dugo, radi li se o redovnom radnom
odnosu, honorarnom, sezonskom...
 Ako je radni odnos prestao, navesti kada, razloge, gdje
se ostvarivao, odlazak u mirovinu itd.
 Zanimanje i radno mjesto se ne moraju poklapati (uzroci
mogu biti različiti: nemogućnost pronalaska zaposlenja
u struci, fizički ili psihički razlozi).
Materijalno stanje i potrebe

Vrlo je teško dobiti točan uvid u ove podatke samo na temelju razgovora ili
prosjeka prihoda te se često uzimaju približni podaci. Važna je informacija
o tome kako korisnik odnosno njegova obitelj ili članovi domaćinstva s
kojima živi vodi kućni budžet, zadovoljavaju li ukupni prihodi kojima
raspolažu osnovne materijalne potrebe (ili ni to), jesu li dostatni i za druge
potrebe (koje potrebe ostaju najčešće nezadovoljene, kakvi su prioriteti u
tom slučaju, dobiva li obitelj kakvu materijalnu pomoć, kako, od koga sl).

Ako je potrebno, možemo korisnika tražiti da priloži potvrdu o prosjeku
osobnog dohotka, mirovine ili nekog drugog prihoda koji redovno prima, no
to još uvijek nije garancija da ćemo dobiti točan uvid u iznos novca od
kojeg korisnik živi (na primjer, ukoliko zbog lošeg materijalnog stanja
poduzeća korisnik nije primio plaću nekoliko mjeseci ili na primjer, odrezak
može pokazivati da kijent ima vrlo visoke prihode, a iz razgovora
doznajemo da zbog neadekvatnog vođenja kućnog budžeta nije mogao
pokriti niti osnovne materijalne potrebe).
Zdravstveno stanje




Psihosomatsko zdravstveno stanje promatra se razvojno, ponekad je
ono povezano s nastankom sadašnjih korisnikovih poteškoća te može
utjecati I na socioekonomsku situaciju obitelji, kao i na sve druge
aspekte njihova života.
Na primjer, stjecanje invaliditeta može osim tjelesnih i psihičkih tegoba
donijeti i materijalne tegobe: skupa ortopedska pomagala, lijekovi,
prilagodba stambenog prostora, pomoć u kući i sl. Isto tako rođenje
djeteta s mentalnom retardacijom uvelike može promijeniti obiteljsku
dinamiku i biti povezano i s krizom partnerskih odnosa.
Mnogi korisnici, osobito oni starije životne dobi, vole govoriti o svom
zdravstvenom stanju, o čemu je dobro voditi računa ukoliko je vrijeme
za uzimanje anamneze ograničeno.
Za samu anamnezu su relevantne liječnički utvrđene djagnoze te
prostor, vrijeme i uvjeti u kojima dolazi do zdravstvenih tegoba,
odnosno poremećaja u psihofizičkom razvoju. No, u anamnezu treba
unijeti I kako se korisnik nosi s bolešću te kakav je njegov subjektivni
doživljaj njegova stanja.
Zdravstveno stanje (2)
Ukoliko nije moguće doći do objektivnih nalaza ili liječničke
dijagnoze, potrebno je navesti da:
se radi o subjektivnoj procjeni sugovornika!!!!


Ako postoji zdravstveni problem, potrebno je navesti koji su oblici
liječenja/rehabilitacije provedeni (a ako nisu zašto nisu). Često
postoji povezanost između socijalnih i zdravstvenih prilika, te ove
podatke ne treba promatrati izolirano, već u konstelaciji s cjelinom.

U ovom dijelu anamneze možemo navesti i podatke o načinu na
koji se korisnik rekreira, bavi li se sportom, konzumira li cigarete i
alkohol te općenito kakve su mu zdravstvene navike (ide li redovito
na liječničke kontrole i sl.)
Podaci o djetinjstvu i školovanju

Ovdje je važno navesti podatke o životu djeteta tijekom
ranog djetinjstva, (ukoliko je važno za cilj anamneze,
može se navesti tijek trudnoće i poroda, kada je dijete
prohodalo, kada je progovorilo itd.).

Slijede podaci o tijeku razvoja tijekom predškolske i
školske dobi, tko je čuvao dijete, je li dijete bilo
uključeno u kakve predškolske programe, je li imalo
poteškoća u učenju, tko mu je pomagao u učenju, je li
školovanje proteklo redovno, je li bilo prekida školovanja,
kakav školski uspjeh je dijete ostvarilo, kako je
doživljavalo školu, vrtić, što mu je predstavljalo veselje, a
s čime je imalo poteškoće...
Stanovanje i sociokulturno okruženje



Osim podataka dobivenih razgovorom, uvid u stambenu situaciju
najbolje ćemo dobiti odlaskom na teren (na primjer, značenje
pojma "vlastita kuća" može biti vrlo različito - od daščare izgrađene
"na crno" do luksuzno opremljene katnice).
Uobičajeni podaci koji se uzimaju u vezi stambenog prostora su:
veličina iskoristive stambene površine, broj prostorija, koliko osoba
spava u jednoj sobi, stambeni status (vlasnik, podstanar, suvlasnik,
stanar...), podrumski/tavanski stan, stan u dvorištu, posjedovanje ili
korištenje vrta ili dvorišta, stanje objekta(ruševan, vlažan, noviji,
održavan, neodržavan i sl.), imaju li djeca svoj prostor u stanu,
održavanost/neodržavanost stana, komfornost (grijanje, tekuća voda,
dovoljno svjetlosti, telefon).
Dobro je dodati i podatke o stambenoj četvrti: karakteristike naselja
po lokaciji, mogućnosti prijevoza, infrastruktura, blizina škole,
bolnice, vrtića, trgovina, susjedstvo, urbani ili ruralni tip naselja,
postoje li međususjedski odnosi, uključenost obitelji u sociokulturni
život zgrade, ulice, naselja...sve se to odražava na život jedne obitelji
Interesi i sklonosti korisnika

Ovdje je važno navesti ima li korisnik kakavu vrstu
razonode, što ga posebno interesira, kako provodi
slobodno vrijeme, s kim se druži, ima li neke
posebne sklonosti/vještine koje bi mogle pomoći u
rješavanju poteškoća radi kojih se obraća socijalnom
radniku.
Socijalna procjena



Socijalna procjena situacije donosi se na temelju analize
dobivenih podataka, razvojno promatranih,
smještenih u vremenski i prostorni kontekst njegova
života.
Rade je zajedno korisnik i socijalni radnik, te se utoliko
ona razlikuje od liječničke dijagnoze (koju daje isljučivo
liječnik sam).
Važno je da je iz procjene vidljivo kako poteškoću
definira korisnik, kako je vidi socijalni radnik te koje
su dodirne točke na kojima se može temeljiti daljnja
suradnja.
Mišljenja srugih relevantnih službi


U ovom dijelu anamneze prilažu se nalazi drugih
stručnih službi, ukoliko postoje (na primjer, nalaz
psihologa, defektologa itd.), a mogu biti i djelomično
citirani. Na temelju njih i cjeline prikupljenih podataka
socijalni radnik iznosi svoje mišljenje te na kraju
formulira prijedlog o akciji koja predstoji.
Sadržaj socijalne anamneze su i mišljenja drugi koja
se pišu ovisno o području, npr. liječničko mišljenje uz
dio vezan za zdravstveno stanje
Prijedlozi i mišljenje socijalnog radnika

Prijedlozi sačinjavaju najvažniji dio anamneze jer
predstavljaju temelj za akciju, odnosno, planiranu
promjenu. Ovdje je potrebno istaknuti i ono što je pozitivno
(korisnikove vrline, navike, resurse, vještine, dosadašnju
suradnju i pozitivne ishode), a ne samo negativne činjenice
koje su djelovale na slijed, nastanak ili razvoj poteškoća (jer
motiviranje korisnika na proces promjene počinje od onoga što
je u njemu najbolje).

Ovdje je dobro konkretno reći koje od navedenih pozitivnih
dijelova možemo iskoristiti za predstojeću akciju. Uz
obrazloženje prijedloga socijalni radnik može u ovom odlomku
navesti vlastito mišljenje na primjer, slaže li se sa stručnim
nalazom drugih službi, izrečenom sudskom mjerom, mišljenjem
komisije i sl. i zašto, te što predlaže kao alternativno rješenje i
kako to prihvaća korisnik.
Prijedlozi (2)

Ukoliko je s korisnikom dogovoren konkretan plan o
poduzimanju daljih aktivnosti s točno utvrđenim
zadacima, odgovornostima (tko, kada, kako, što...)
dobro ga je ovdje navesti, te u naknadne bilješke
dodati podatke o uspješnosti tog plana (je li ga se
korisnik pridržavao, ako nije, što on sam misli o
tome, ima li taj plan još uvijek smisla ili treba načiniti
novi, ako je plan uspio, važno je pitati što mu je pri
tome bilo od pomoći itd.)
Tko i kada je sastavio socijalnu
anamnezu
Na kraju anamneze obavezan je potpis osobe koja ju
je sastavila, te datum pisanja anamneze.
(IME I PREZIME SOCIJALNOG RADNIKA , Npr. U
Zagrebu, 26.ožujka 2012. godine)


Korisnik ima pravo vidjeti i znati što o njemu piše u
anamnezi te to može potvrditi svojim potpisom,
odnosno, eksplicitno navesti s kojim se dijelovima
slaže, a s kojima ne.
Završne napomene o anamnezi

Jezik socijalne anamneze treba biti razumljiv i
drugim profesijama, stoga je potrebno usklađivanje
terminologije, pojmovi koji se koriste treba definirati
odmah pri prvoj njihovoj upotrebi (prilikom intervjua),
odnosno, treba upisati njihovo tumačenje (u obliku
kratkog objašnjenja) u socijalnu anamnezu.

Također je poželjno poteškoće, ciljeve ili ishode koje
korisnik navodi citirati njegovim riječima (važno je da
se iz teksta vidi što su riječi korisnika, a što komentar
socijalnog radnika)
Izvor podataka - korisnik
“ temeljem subjektivne procjene korisnika...”
“iz razgovora sa korisnikom doznaje se...”
“korisnik opisuje ....(kuću, obitelj....) ...tako i tako”
Ili
“uvidom u medicinsku dokumentaciju”
“izvidom na teren”
- UVIJEK NAGLASITI IZVOR PODATAKA!