Transcript HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE (2012-2013)

HRVOJE TURKOVIĆ
TEORIJA MONTAŽE (2012-2013)
14. Praćenje komunikacijske razmjene
29. I. 2013.
STANDARDNI POGLED NA DIJALOG




PRIMJER: Kad jaganjci utihnu, Jonathan Demme (prvi dijalog s Lectorom; ch. 4 unatrag)
Dijalog (eng. dialogue) je nadasve verbalan, govorni
On je bipolaran, dvokomponentan - u njemu sudjeluje najmanje dvoje,
međusobno različitih sugovornika
Dijalog se sastoji od:
Izgovaranja replika (eng. line) - ‘razmjenskih jedinica’ u razgovoru (ono što jedan
lik u kontinuitetu, “u komadu”, izgovori)
 sugovorničkog preuzimanja riječi, tj. smjene replika (engl. turn-taking) – jedan
kaže, pa onda drugi, pa opet prvi itd.
 replike se, tipično, međusobno smisleno (semantički, značenjski) nadovezuju –
tvore suvisli, vezani niz, razgovor (engl. dialogue, conversation)



sugovornici su u uzajamnu perceptivnom dometu, dijelom su jedinstvene
interpersonalne komunikacijske situacije tj. u složenom uzajamnom osobnom
odnosu
Dva podtipa komunikacijskih situacija (dijaloga):
 (a) komunikacija ‘licem u lice’ (engl. face to face communication)– sugovornici
se čuju i vide (kontroliraju se uzajamni prostorni odnosi)
 (b) reducirana komunikacija – samo jednim “kanalom” , “provodnikom”: samo
govorom (kad se sugovornici ne vide); samo gestama (kad se ne čuju)
IDENTIFIKACIJSKI UVJETI ZA PRAĆENJE
VERBALNOG DIJALOGA

a) ambijentalno-zvukovna kompatibilnost – replike zvučno
pripadaju istom ambijentu (kod komunikacije ‘licem u lice’)
slična rezonanca koja prati zvuk govora
 kompatibilni ambijentalni (pozadinski) zvukovi


b) vremenska koordinacija replika
dijaloške reakcije su vremenski vezane, uzajamno se koordiniraju,
slijede jedna drugu:
 s ‘prihvatljivim’ razmakom (pauzama)
 s ‘prihvatljivim’ preklapanjem (tako da se ipak razaberu, razumiju)
 Razmjena je rukoviđena pomoću intonativnih signala, odnosno vezana
uz ‘šlagvorte’ (engl. dialogue cues)
 tj. ustaljenim signalima za ‘preuzimanje riječi’ (npr. spuštanjem
intonacije na kraju replike, ili pitalačkim dizanjem intonacije)
 ili mjestima povišene važnosti (intonativni naglasci na one
smislove u sklopu rečenice na koji se mora reagirati)

UNUTARDIJALOŠKI REZOVI
PRIMJER: Istrebljivač, Ridley Scott
Kad se tipično reže u dijalogu?

Rez na pauzu, nakon signala da je kraj replike

zaključna intonacija + pauza jest jaki znak da sugovornik
treba ili da može, ako hoće, preuzeti riječ, pa se na to i
logično reže na sugovornika (na njegovu reakciju na to
“nuđenje” da preuzme riječ)
Rez pred posljednji slog ili na završne riječi (prema
smislu) u replici – uz prevlačenje sloga ili završetka
govora na početak kadra sugovornika
 Rez na govorno javljanje sugovornika izvan kadra (off) –


tj. javljanje replike sugovornika dok još traje govor govornika
(obično po izgovorenom prvom slogu, ili prvoj riječi ili
sklopu riječi)
PROBLEM: “FILMSKI” STATUS RAZGOVORA



Problem:
 Je li predočavanje dijaloga – “filmična” stvar, tj. nije li to tek
“snimka” kazališne, odnosno radijsko-dramske
Basil Wright u razgovoru s Vivijan Braun:
 “Braun: ‘Sada kad su mogući ‘govorni filmovi’ /talkies/ da li ih
smatrate jednako dobrim dodatkom kao i glazbu?
 Wright: ‘Ne, jer dobar govorni film je kazališni komad, tek možda
poboljšan mehaničkim prednostima kamere, tj. panoramama, bližim
planovima i montažom.’
 Broun: ‘ Mislite da ‘govorni filmovi’ nisu filmovi?’
 Wright: ‘Govorni filmovi su tehnički filmom, ali nisu filmskim
filmom.’”
U vrijeme pojave zvučnog – nadasve dijaloškog – filma uslijedila je
velika rasprava o tome kako se film time “pretvara u snimku kazališta”
(odnosno – “radio drame”).
VIZUALNOST KOMUNIKCIJSKE
RAZMJENE



Međutim: ne komunicira se samo govorom i intonacijom nego ukupnim
vizualnim aspektima ‘tjelesna’ i ambijentalna ponašanja – tzv. neverbalnim
ponašanjem (popularno: “jezikom tijela”)
 Neverbalno ponašanje proučava se u tzv. mikrosociološkom krilu
socijalne psihologije, odnosno antropologije, području komunikacije
‘licem u lice’. (engl. nonverbal comunication/behavior; face to face
communication; body language; kinesics; proxemics)
Komunikacijsku razmjenu čini ukupnost verbalnih i neverbalnih (vizualnih)
sastavnica situacije
Film ima posebno dobru mogućnost da ukazuje na ovu neverbalnu
komponentu dijaloga – da dade izboran uvid i u neverbalne čimbenike uz
dijalogu (pomoću varijacija planova i raskadriranja) – da predoči verbalnoneverbalnu ukupnost komunikacijske razmjene
 Raskadriranje dijaloga vođeno je potrebom da se promatrački (vizualno)
nadzire tijek razgovora
NEVERBALNI VIDOVI DIJALOGA (1):


1. Kretanje pogleda





usmjeravanje pogleda (indikacija onog što je trenutno važno za oba
sugovornika)
dodir pogledom
skretanje pogleda u stranu
dizanje-spuštanje pogleda
2. Mimika kapcima/očima
spuštanje i dizanje kapaka
 treptanje (buljenje/treptanje)
 stiskanje-širenje očiju
3. Kretanje obrva/čela
 dizanje obrva
 mrštenje


PRIMJERI: Poderana zavjesa, 1966, A. Hitchcock / Sve ili ništa,
2002, M.Leigh
NEVERBALNI VIDOVI DIJALOGA (2)

3. Pokreti glavom (vezani s pogledom)
okretanje glave: prema sugovorniku / otklon od njega
 spuštanje glave - naglo dizanje glave
 konvencionalni pokreti vezani: klimanje, micanje lijevo-desno,
naginjanje glave


4. Mimika usnicama
otvorenost-zatvorenost
 stisnutost-opuštenost
 smiješkanje/smijeh
 Posebne grimase (pućenje, izbacivanje donje usnice, grizenje
usnice, oblizivanje…)

NEVERBALNI VIDOVI DIJALOGA (3)

5. Geste rukama
 geste podcrtavanja riječi, strukturnih mjesta u govoru
(poante, završetka…)
 geste pokazivanja (uspostavljanje zajedničkog centra
pažnje)
 geste ograđivanja
 geste povezivanja (dodirivanja,
 konvencionalne geste (geste pozivanja; širenje ruku;
geste upozorenja; prijetnje; psovanja…)
NEVERBALNI VIDOVI DIJALOGA (4)


5. Postura gornjeg dijela tijela
 Napeta postura / opuštena postura
 Bodra postura / klonula postura
 Naginjanje naprijed / povlačenje unatrag
 Nagli pokreti kao potcrtavajući uz govor
6. Tjelesna orijentacija
 Sučeljenost (‘frontalna orijentacija’)
 Bočno postavljanje (kutna, ‘L’ pozicija; u
ravnini s istom orijentacijom)
 Odvraćanje od sugovornika (‘okretanje leđa’)
NEVERBALNI VIDOVI DIJALOGA (5)
7. Uzajamno pozicioniranje
 Razmaci

Bliski (ulaženje u ‘osobni prostor’ – prostor mogućnosti
dodirivanja tijela: intimnost/nasilje)
 Blizu (‘nadohvat’ – ‘komunikacijski razmak’ – nadzire se
postura sugovornika i svi detalji lica)
 Odmak (‘formalna udaljenost, ‘na distancu’)
 Opservacijska udaljenost (prevladava mogućnost
promatranja)


‘Zauzimanje prostora’


uzimanje ili davanje prostorne prednosti
Uključivanje ambijentalnih elemenata

komunikacija uz korištenje simboličkih ‘prepreka’, odnosno
pomagala (pultovi, službeni stolovi, stakla, ograde…)
‘VRIJEDNOST POJEDINOG SIGNALA’
 Neki
su signali ‘jaki’ – sami su po sebi sposobni
‘odati’ stav, stanje sugovornika
 Većinom signali nisu ‘jednoznačni’ – izvlače svoje
konkretno značenje iz određenog ‘sklopa’ signala
veze sa značenjem izgovorenog i dotadanjeg razgovornog tijeka
 sinkronog sklopa (‘harmonijskog sklopa’) znakova (usuglašenosti
više znakova)
 tempiranog obrasca – usaglašene smjene znakova, izlagačkog
poretka.

 Montažna
analiza razgovora zapravo je psihološka
analiza takva slijeda aspektualnog usaglašavanja
verbalnih i brojnih neverbalnih signala

Redatelj kao “praktični psiholog”, kao “psiholog promatrač i
promatrački analizator” komunikacijske razmjene
DODATNA LITERATURA:
Desmond Morris: Poznavanje čoveka – vodič kroz govor
tela / Govor tijela (srpsko i hrvatsko izdanje)
 Desmond Morris: The Human Animal – The Language of
the Body (1994, Part One – “The Human Animal”) http://www.lomodeedee.com/2010/02/03/body-cinemathe-human-animal-by-desmond-morris/
 Allan & Barbara Pease, 2004 , The Definitive Book of
Body Language, London: Orion Books

NAJAVA DALJEG CIKLUSA PREDAVANJA:
VOĐENJE TOČKE PROMATRANJA PREKO
MONTAŽNOG PRIJELAZA
Literatura za narednu seriju predavanja:
 Filmska enciklopedija 2: “točka promatranja”, “točka
gledišta”
 Hrvoje Turković, 1996., “Igre pristranosti”
(http://bib.irb.hr/datoteka/239677.IGRE_PRISTRANOS
TI.pdf)
 Per Persson – «Prema psihološkoj teoriji
krupnoga plana», Hrvatski filmski ljetopis,
30/2002, str. 63-69 http://www.hfs.hr/doc/ljetopis/hfl30-web.pdf