Transcript Tambic OPĆA MEDICINSKA BAKTERIOLOGIJA2014

OPĆA MEDICINSKA
BAKTERIOLOGIJA
Prof.dr.sc.Arjana Tambić Andrašević
Klinika za infektivne bolesti
“Dr. Fran Mihaljević”
Literatura

Mlinarić Galinović, Šešo – Specijalna medicinska
bakteriologija

Z. Volner – Opća medicinska mikrobiologija s
epidemiologijom i imunologijom

S. Kalenić, E. Mlinarić Missoni – Medicinska
bakteriologija i mikologija (Merkur A.B.D. Zagreb
2005.)
MIKROBIOLOGIJA
Prema vrsti organizma
Osnovna istraživačka
Primijenjena
mikrobiologija
mikrobiologija
Prema procesu
Prema bolesti
Vezano uz bolest
Okolišna
Bakteriologija
Mikrobna
taksonomija
Industrijska
Prehrambena
Mikologija
Mikrobni metabolizam
Imunologija
Kontrola
Okolišna
tehnologija
Protozoologija
Mikrobna genetika
Epidemiologija
infekcija
mikrobiologija
Farmaceutska
Parazitologija
Mikrobna ekologija
Etiologija
Kemoterapija
Virologija
mikrobiologija
Genetski inž.
Zašto mikrobiologija?
1. Mikroorganizmi u prirodi
- neophodni u prehrambenom lancu
- razgrađuju mrtve organizme, otpadne produkte živih,
razgrađuju industrijski otpad
- u prehrambenoj industriji ( ocat, kiselo zelje, mliječni
proizvodi, alkoholna pića)
- u farmaceutskoj industriji ( sinteza alkohola, antibiotika,
lijekova)
- genetski inžinjering
- fiziološka flora čovjeka i životinja ( sudjeluju u probavi hrane,
sinteza B i K vitamina)
Zašto mikrobiologija?
2. Mikroorganizmi u znanosti
- jednostavnije je proučavati životne procese u
jednostaničnih organizama
- mogućnost korištenja velikog broja mikroorganizama u
znanstvenim eksperimentima – rezultati su statistički pouzdani (
troškovi kultivacije bilijon bakterija su manji od troškova držanja
npr. 10 eksperimentalnih štakora)
- zbog brze reprodukcije posebno su pogodni za proučavanje
prenošenja genetske informacije
Zašto mikrobiologija?
3. Mikroorganizmi kao uzročnici bolesti
- apatogeni
- oportunistički patogeni
- primarno patogeni
Povijest mikrobiologije

Biblija (Stari Zavjet) – pojam zaraznosti, mjera zaštite –
lepra

Antička Grčka ( Hipokrat) – bolest se može prenijeti sa
zaraženog njegovom odjećom, dr. predmetima


R. Hook oko 1665. – prvi mikroskop – termin stanica
A. Van Leeuwenhoek ( nizozemski trgovac) – složio leće
sa povećanjem do 300x – promatrao mikroorganizme ~
animalcula
Povijest mikrobiologije


Eksperimentalna mikrobiologija – 19.st.
Louis Pasteur 1859. - živi organizmi mogu nastati samo iz živih
organizama – dokaz da nema spontane generacije
- pasterizacija – uništavanje mikroorganizama toplinom
- fermentacija = život bez kisika
- rabies vakcina

Robert Koch – porast bakterija u čistoj kulturi – prvi koristio krute
podloge (želatina, agar)
- identificirao uzročnika antraxa – nakon uzgoja injicirao zdravim
životinjama – u nj krvi našao istog uzročnika
- Kochovi postulati – eksperimentalni dokaz povezanosti uzročnika i
bolesti
Povijest mikrobiologije


Zlatna era bakteriologije ~ 1874. – 1917.
Mikrobiologija kao znanost
- uzgoj mikroorganizama, poboljšane tehnike
mikroskopiranja ( bojanja po Gramu, Giemsi), kemijske
aktivnosti mikroorganizma – osnova identifikacije
- otkriveni uzročnici difterije, tifusa, gonoreje, tetanusa,
kolere, tuberkuloze, dizenterije, sifilisa ...
- proučavanje odnosa domaćina i mikroorganizma –
imunost
- razvoj cjepiva ( Jenner 1798. kravlje/velike boginje)
- primjena asepse u kirurškim zahvatima (Joseph Lister,
1867.)
Povijest mikrobiologije

P. Ehrlich 1910. - derivat arsena protiv sifilisa
Domagk 1935. – sulfonamidi
Alexander Fleming 1928. – Penicillium notatum – penicilin
Chain & Florey 1941. – klinička primjena penicilina

Doba kemoterapije – “čarobni metak”

1950-te – tetraciklini, kloramfenikol, eritromicin
1960-te – ampicilin, cefalosporini I gen., semisintetski penicilini,




aminoglikozidi
 1980-te – cefalosporini III gen., kinoloni
 2000. – oksazolidinoni (Lynezolid)

Rezistencija bakterija na antibiotike – ograničavanje uporabe
antibiotika!
Moderne smjernice
mikrobiologije


-



brza detekcija antigena u uzorku (Legionella – urin)
metode molekularne biologije (PCR, DNA hibridizacija)
detekcija genetskog materijala u uzorku
tipizacija
identifikacija
proučavanje patogenetskih mehanizama na
molekularnoj razini
proučavanje alternativnih pristupa antimikrobnoj
terapiji
kontrola bolničkih infekcija !
Podjela mikroorganizama
-
mikroorganizam (grč. mikros = malen)

BAKTERIJE

VIRUSI

GLJIVE (kvasci i plijesni)

PARAZITI ( protozoi i višestanični paraziti)

PRIONI
Bakterije

prokarioti (grč. protis = prvi, karyon = jezgra) – jezgrina
tvar (genetski sadržaj) slobodno uklopljen u citoplazmi
- ostali organizmi (alge, gljive, biljke, životinje, ljudi) imaju
eukariotske stanice – eukariotska jezgra ima jezgrinu ovojnicu
- prokariotske stanice nemaju stanične organele
(mitohondriji, kloroplasti, ER, Golgijev aparat)
Klasifikacija i nomenklatura
bakterija

Razred – Red – Porodica – Rod – Vrsta
- primjer klasifikacijske sheme E. coli
Taksonomska kategorija
Regnum
Divisio
Classis
Ordo
Familia
Genus
Species

Primjer
Prokaryotae
Gracilicutes
Scotobacteria
Eubacteriales
Enterobacteriaceae
Escherichia
Escherichia coli
Binominalna nomenklatura: Rod – vrsta ( Escherichia coli)
Bakterije

Duljina bakterija varira od 0,3 – 20 μm , dok je promjer većine bakterija 1 μm
Mikromorfologija bakterija
- četiri oblika bakterijskih stanica :


KOKI – kuglaste bakterije
BACILI – štapićaste
streptokoki
npr. stafilokoki
pneumokok
Gram-pozitivni koki u nizu
Gram-pozitivni koki u nakupinama
klostridiji
Mikromorfologija bakterija

SPIROHETE I SPIRILI – zavojite
treponema
Vibrio
Leptospira
Borrelia
Campylobacter
Makromorfologija bakterija
Bakterije
- s obzirom na uvjete rasta:
 Aerobi (za život im je potreban kisik, ne mogu fermentirati =
nonfermentori)
 Anaerobi (kisik ih ubija)
 fakultativni
rastu i bez njega)
anaerobi ( koriste kisik ako je prisutan, no
 mikroaerofili
(5 – 6 % kisika)
Osnovni sastojci bakterijske stanice



CITOPLAZMA – voda, proteini, enzimi,
ugljikohidrati, hranjive i otpadne tvari
- dijelovi citoplazme: nukleoid,
ribosomi, plazmidi, citoplazmatska zrnca (škrob,
željezo, lipidi…)
STANIČNA OVOJNICA – citoplazmatska opna,
stanična stijenka, periplazmatski prostor
VANJSKI DIJELOVI – kapsula
- bičevi
- fimbrije (pili)
Osnovni sastojci bakterijske stanice
Osnovni sastojci bakterijske stanice

CITOPLAZMATSKA OPNA
- sastoji se od fosfolipida i proteina
- uloga:




drži citoplazmu na okupu
selektivna propusna barijera
odvijanje metaboličkih procesa (disanje, fotosinteza)
osigurava osmotsku ravnotežu stanice
Osnovni sastojci
bakterijske stanice

STANIČNA STIJENKA
- oblik stanice, barijera prema okolini, neki dijelovi
pridonose većoj patogenosti, zaštita od osmotske
lize, toksičnih tvari, ciljno mjesto djelovanja nekih
antibiotika
-
sastoji se od peptidoglikana (mureina)
- gram – pozitivna bakterija
sadrži jedan deblji sloj peptidoglikana
- gram – negativna bakterija sadrži tanki sloj
peptidoglikana između vanjske i citoplazmatske
opne
Stanična stijenka gram – negativne bakterije
Stanična stijenka gram – pozitivne bakterije
Osnovni sastojci bakterijske stanice

STANIČNA STIJENKA
- karakteristika vrste
- razlikovanje gram – pozitivnih i negativnih bakterija
- nositelj antigenih osobina ( kapsula) – izazivanje
imunog odgovora
- nositelj virulentnih osobina (kapsula, pili, fimbrije)
- osjetljivost na antibiotike
Osnovni sastojci bakterijske stanice

KAPSULA (glikokaliks)
- sastoji se od polisaharida i / ili peptida
- štiti bakteriju od fagocitoze, dehidracije, djelovanja detergenta i
infekcije fagima
- omogućuje prijanjanje na površinu ( sluznicu, kožu)
- bakterije sa kapsulom na krutim podlogama rastu u obliku
glatkih kolonija – S oblik; bez kapsule – hrapave kolonije – R
oblik

FLAGELE, FIMBRIJE (pili)
- pokretljivost, prijanjanje na površinu
Medicinski važne bakterije
1. AEROBNE BAKTERIJE:
-
-
non – fermentori (Pseudomonas spp., Acinetobacter spp.)
- gram-negativni štapići
- u vlažnom okolišu – bolničke infekcije
vibrionaceae (V. cholerae)
Legionella, Francisella
gram – negativni koki (Neisseria meningitidis, neki sojevi mogu rasti i
anaerobno)
aerobni gram – pozitivni bacili – Bacillus spp, Listeria, Erysipelothrix, Nocardia,
Streptomyces
rikecije
Medicinski važne bakterije
2. FAKULTATIVNI ANAEROBI

gram – pozitivni koki:
- stafilokoki – ( Staphylococcus aureus, koagulaza negativni stafilokoki-KNS);
- gram-pozitivni koki u nakupinama
- rastu aerobno, no mogu i anaerobno
- FF kože, kožne inf., bolničke infekcije
- streptokoki - potrebe za kisikom kao i stafilokoki
- (BHS – A, Streptococcus pneumoniae)
- gram-pozitivni koki u nizu
- FF respiratorni trakt/ respiratorne infekcije

enterobakterije ( E. coli, Klebsiella spp. Proteus spp., Enterobacter
spp., Serratia spp., Salmonella spp.), gram-negativni štapići
- u GIT čovjeka kao FF ili prim. patogeni (salmonele) – GI infekcije,
urinarne, bolničke infekcije
Medicinski važne bakterije
2. FAKULTATIVNI ANAEROBI

Mycoplasma spp (kapnofilne bakterije)

Gardnerella spp
Medicinski važne bakterije

MIKROAEROFILNE BAKTERIJE

Campylobacter spp

Helycobacter pylori

Haemophilus spp
Medicinski važne bakterije
3. ANAEROBNE BAKTERIJE
- u slobodnoj prirodi – stanovnici tla
- normalna flora na koži, sluznicama čovjeka i životinja


sporogeni anaerobi – najčešći uzročnici infekcija –
-
egzogeni patogeni ( mogu biti i dio normalne flore, te
sudjelovati i u endogenim anaerobnim infekcijama)
asporogeni anaerobi – dio normalne flore – endogeni
oportunistički patogeni – često sinergizam s fakultativnim
anaerobima koji istovremeno uzrokuju infekciju ( potroše kisik
u tkivu i time omoguće rast anaerobima)
Medicinski važne bakterije
3. ANAEROBNE BAKTERIJE
- najčešći uzročnici endogenih anaerobnih infekcija:
Bacteroides fragilis (kolon), Prevotella (usna šupljina),
Fusobacterium spp. ( usna šupljina, kolon)
Actinomyces spp. ( usna šupljina), Clostridium spp. (kolon; ili
egzogeno iz tla), Peptostreptococcus spp. ( usna šupljina, kolon)
Medicinski važne bakterije
3. ANAEROBNE BAKTERIJE
- najčešći uzročnici egzogenih anaerobnih infekcija:
Clostridium tetani (tetanus)
Clostridium botulinum (botulizam)
Virusi




obligatni intracelularni
paraziti
sadrže DNA ili RNA
(jezgra)
obavijeni proteinskim
omotačem
neki virusi imaju lipidnu
ovojnicu
Prioni



ne sadrže nukleinske kiseline
abnormalni protein, za razmnožavanje koristi
DNA domaćina
otporan na dezinfekciju
Činitelji patogenosti i virulencije
bakterija

PATOGENOST = sposobnost mikroorganizma da
izazove bolest

VIRULENCIJA = stupanj patogenosti nekog
bakterijskog soja – mjeri se količinom mikroorganizama
ili njihovih toksina potrebnih da izazovu bolest
patogeni mikroorganizmi
 oportunistički (uvjetno/potencijalno) patogeni
 apatogeni

Činitelji patogenosti i virulencije
bakterija
1.
adherencija bakterije na kožu/sluznice
2.
infekcija – razmnožavanje bakterija
- kolonizacija – nepatogene bakterije
3.
infektivna bolest - prodor bakterije u stanice
domaćina , oštećenje toksinima, reakcija domaćina
Host-parasite relationship
- from health to a disease
Prescott LM. Microbiology, 2002
Obrana domaćina
IMUNOST = skup svih osobina
domaćina koji omogućava obranu od
specifičnog stranog činitelja
 Prirođena (nespecifična) imunost
 Stečena (specifična) imunost
Obrana domaćina
Prirođena (nespecifična) imunost:

Izvan imunološkog sustava
– mehanička (koža, intaktna sluznica, cilije, peristaltika, vaginalni
epitel)
- kemijska (sekreti s antimikrobnim djelovanjem – sluz, sebum ,
suze, urin, kiseli želučani sok,...)
- NK – stanice (prirođenoubilačke stanice),
fagociti, upalni proes, citokini (interferon)
- proteini ( lizozim, komplement)
- fiziološka flora
Obrana domaćina
Prirođena (nespecifična) imunost:


Unutar imunološkog sustava
Fagocitoza
granulociti (polimorfonukleari) – izvanstanični MO
 stanice monocitnog/makrofagnog reda – intracelularni MO
 citokini i kemokini - luče ih makrofagi, aktivirane NK –
stanice... (IL-1, IL-12, TNF-α...)


upalni odgovor



edem i fibrin stvaraju mrežu u tkivu koja čepi limfne kapilare i onemogućuje
širenje mikroorganizma
kemotaksija fagocita – rezolucija lokalne upale
do određene mjere svrsishodno, često štetno po vlastite stanice (SIRS)
Obrana domaćina
Fagocitoza

retikuloendotelni sustav – obuhvaća fagocite krvi,
limfnog tkiva, slezene, jetre, koštane srži, pluća...
- filtracija mikroorganizama i čestica iz krvne struje i limfe
- npr. asplenični bolesnik – podložnost učestalijim
bakterijskim sepsama , posebice pneumokokom
- prirođeni/stečeni poremećaj kemotaksije - pretjerana
podložnost zarazi
- oštećen oksidacijski put ubijanja u fagocitima – kronična
granulomatozna bolest – sklonost zarazi stafilokokom
- leukopenija (zbog bolesti ili liječenja) – manjak fagocita – teške
oportunističke bakterijske i gljivične infekcije
Obrana domaćina

Stečena (specifična) imunost
HUMORALNA = posredovana protutijelima
koja produciraju B limfociti
 STANIČNA = posredovana stanicama, T
limfocitima
- u odnosu na mjesto stvaranja imunološkog odgovora
i njegova djelovanja, stečena imunost se dijeli :
1. pasivna imunost – prenosi se specifičnim protutijelima

2.
koja su proizvedena u drugom domaćinu (protutijela protiv
bakterijskih toksina difterije, tetanusa, botulizma)
aktivna imunost – razvija se nakon dodira organizma s
tuđim molekulama ( dodir se može očitovati
kliničkom/supkliničkom infekcijom, imunizacijom,
transplantacijom tuđih stanica)
IL - 12
Thı
Naivni limfociti
Tho
IL - 2
IFN - γ
IL-2
IFN – γ
TNF - β
STANIČNA IMUNOST
Aktivacija makrofaga
Sazrijevanje citotox. CD8 limfocita T
IL - 4
IL - 4
Th2
IL - 4
IL – 5
IL – 10
IL - 13
HUMORALNA IMUNOST
Diferencijacija limfocita B
Prekapčanje razreda Ig
Stečena (specifična) imunost

antigeni se predočuju na površini antigen predočne stanice (APS)
sa molekulom II. razreda sustava tkivne podudarnosti (HLA)
CD4 limfocitima T
Ag + APS + HLA – II




CD4 T limfo
nakon prepoznavanja tuđeg antigena, CD4 limfociti T se
diferenciraju u dva razreda Thı vs Th2 – ključni za usmjerenje
imunosnog odgovora
smjer diferencijacije ovisi o vrsti patogena, tj. vrsti APS
razred Thı potiče razvoj staničnog odgovora, uz razvoj CD8
citotoksičnih limfo T i aktivaciju makrofaga
razred Th2 pomaže limfocitima B u razvoju humoralnog tipa
odgovora
Stečena (specifična) imunost
HUMORALNA IMUNOST





uloga u obrani od extracelularnih patogena
u odgovoru posredovanom protutijelima CD4 limfociti T luče
itokine i aktiviraju limfocite B
limfociti B proliferiraju i diferenciraju se u plazma – stanice koje
luče protutijela
specifični učinak protutijela se osigurava prekapčanjem razreda
imunoglobulina IgM
IgA/IgG/IgE
kompleks At – Ag:




At neutralizira aktivno mjesto toxina
At spriječava adherenciju
At pospjeuje fagocitozu
Fiksira komplement – LIZA stanice ! Moguća i oštećenja tkiva domaćina !
- specifična At ( monoklonalna At) – terapija
- dijagnostika
Stečena (specifična) imunost

STANIČNA IMUNOST

glavna uloga u obrani intracelularnih patogena
efektorske stanice staničnog odgovora: citotoksični limfociti T,
aktivirani makrofazi, NK - stanice
CD8 limfociti T prepoznaju Ag u sklopu vlastite molekule I.
razreda sustava HLA
prvi susret s Ag - nastaju stanice memorije ( T i B limfo)
drugi susret s Ag – brža i jača reakcija – osnova za cijepljenje
specifična reakcija At – Ag koristi se u dijagnostici - serologija





Normalna flora čovjeka

normalna flora – mikroorganizmi koji nastanjuju kožu i
sluznice zdravog čovjeka ne čineći mu štete – komenzali




stabilna i karakteristična za čovjeka (individualne razlike,
ovise o okolišu, prehrani, higijeni, bolesti, dobi)
većinu mikroorganizama normalne flore čine bakterije ili
gljive
virusi nisu normalna flora, već ako se nađu na sluznicama, a
bez znakova bolesti, riječ je o asimptomatskoj infekciji ili
reaktivaciji
protozoi su rijetko normalna flora sluznica: u usnoj šupljini i
debelom crijevu
Normalna flora čovjeka

STALNA (REZIDENTNA) FLORA – ona koja se uvijek
nalazi na nekom području organizma u određenoj dobi, te
ako se poremeti zbog vanjskih ili unutrašnjih utjecaja, brzo se
ponovo obnavlja i uspostavlja kao prije

PROLAZNA (TRANZITORNA) FLORA – ona koju
čovjek stječe iz vanjske sredine (hranom, vodom, dodirom,
zrakom), te se zadrži privremeno (par sati, dana, tjedana) i
zatim nestane. Može se raditi i o komenzalnim ili
potencijalnim patogenima
Uloga normalne flore u organizmu
čovjeka
1.
zaštićuje makroorganizam od patogenih
mikroorganizama:





2.
kompeticijom za prehrambene tvari
kompeticijom za iste receptore na površini stanice
izlučivanjem bakteriocina
kontinuiranom stimulacijom imunog sustava koja dovodi
do niske ali trajne razine ekspresije HLA – II na
makrofagima, što rezultira bržom reakcijom na novi antigen
stvaranjem “prirodnih protutijela”
negativna uloga – normalna flora može postati patogena
– mikroorganizmi nasilno uđu u inače sterilne prostore
(trauma, operativni zahvat)
Normal Microbiota of the Human Body
Prescott LM.
Microbiology, 2002
Koža, zvukovod, nosno predvorje

NORMALNA FLORA:
Staphylococcus aureus *
 Koagulaza negativni stafilokoki-KNS (Staphylooccus
epidermidis)
 Corynebacterium spp (difteroidi)
 Propionobacterium spp (anaerobni difteroidi)
 Candida species *


POTENCIJALNI PATOGENI:
Staphylococcus aureus
 Streptococcus pyogenes
 Clostridium spp, Bacteroides spp, ostali anaerobi




Pseudomonas aeruginosa
Enterococcus spp
enterobakterije
Infekcija
rane
Oko (konjunktiva)


Sluznica konjunktive sterilna
NORMALNA FLORA vjeđe:




Corynebacterium xerosis (difteroid)
Staphylococcus epidermidis *
Propionobacterium (anaerobni difteroidi)
POTENCIJALNI PATOGENI:







Haemophilus spp
Moraxella spp
Neisseria gonorrhoeae
Staphylococcus aureus
Streptococcus pneumoniae
Streptococcus pyogenes
Pseudomonas aeruginosa
Dišni sustav – gornji dio

NORMALNA FLORA:









Corynebacterium spp (difteroidi)
Staphylococcus epidermidis
Staphylococcus aureus *
Streptococcus pneumoniae *
Neisseria saprofitna
Haemophilus influenzae * i H. parainfluenzae
Viridans streptokoki *
Moraxella catarrhalis *
Staphylococcus spp *
nosni hodnici
nazofarinks
Dišni sustav – nosni hodnici i
nazofarinks

POTENCIJALNI PATOGENI ( gornji respiratorni trakt) :

tonzilofaringitis
 BHS – A



Corynebacterium diphteriae
Neisseria gonorrhoeae
sinusitis




Streptococcus pneumoniae
Staphylococcus aureus
Haemophilus influenzae
Bacteroides spp i ostali anaerobi
Dišni sustav – bronhi, alveole

STERILNI normalno

POTENCIJALNI PATOGENI:
Streptococcus pneumoniae
 Haemophilus influenzae
 Staphylooccus aureus
 Moraxella catarrhalis
 Legionella spp
 Mycobacterium spp
 Fusobacterium nucleatum, Prevotella melaninogenica, ostali
anaerobi
 Bordetella spp
 Klebsiella pneumoniae i ost. enterobakterije

Probavni sustav – usna šupljina,
orofarinks

NORMALNA FLORA:








Viridans streptokoki *
Veillonella
Peptococcus i Peptostreptococcus *
Fusobacterium *
Bacteroides (ne B. Fragilis) *
Staph. epidermidis *
Actinomyces *
POTENCIJALNI PATOGENI:




BHS – A
Corynebacterium diphteriae
Neisseria gonorrhoeae
Bordetella pertusis
Probavni sustav – ezofagus, želudac,
duodenum

NORMALNA FLORA ≤103 cfu/ml:
ezofagus – flora usta, orofarinksa, progutane hrane
 želudac – minimalni broj(sarcina, faktobacili, kvasci)
 duodenum – minimalni broj


POTENCIJALNI PATOGENI:

Helicobacter pylori
Tanko crijevo

Na početku duodenum, jejunum, početni dio ileuma
mikroorganizmi slični onima u želucu (anaerobi, grampozitivni koki, laktobacili, kvasci)



Broj bakterija ovisi o motilitetu crijeva
prosječno 103 CFU/ml
Distalni ileum
-
pH 7, redox potential -150mV
Broj i raznolikost gram-negativnih bakterija raste, anaerobi
(bifidobacteria, bacteroides, clostridia, fusobacteria) dostižu 105 - 106
CFU/ml
Debelo crijevo



redox potential -200mV
1011 to 1012 CFU/g feces (1/3 suhe mase fecesa)
Anaeroba 1 000 - 10 000 više negoli aeroba
Bacteroides (fragilis) 1010 to 1011 CFU/g feces
 Bifidobacterium spp. 1010 to 1011 CFU/g feces
 Eubacterium spp. 1010 CFU/g feces
 Lacobacillus spp. 107 to 108 CFU/g feces
 enterobakterije, aerobni i anaerobni streptokoki,
klostridije 106 to 108 CFU/g feces
 kvasci, paraziti – varijablno

Probavni sustav – jejunum, ileum,
kolon

POTENCIJALNI PATOGENI:

Campylobacter jejuni, C. coli
Salmonella spp
Shigella spp
Escherichia coli (enteropatogena)
Vibrio cholerae i ost.
Yersinia spp
Clostridium difficile

Rota, Adeno v., enterovirusi, Norwalk virus

Giardia lamblia, Entamoeba hystolytica, Cryptosporidium...






Mokraćni sustav – distalni dio uretre


PROKSIMALNI DIO URETRE, MOKRAĆNI
MJEHUR, URETERI, PIJELON STERILNI
NORMALNA FLORA distalne uretre:
Staphylococcus spp *
 laktobacili
 enterobakterije, enterokoki *


POTENCIJALNI PATOGENI:




enterobakterije – E. coli, Klebsiella spp, Proteus spp
Enterococcus spp
Pseudomonas aeruginosa
Stphylococcus aureus, S. epidermidis, S. saphrophyticus
Spolni sustav

UTERUS I TUBE – STERILNI ; CERVIKS SADRŽI FLORU
VAGINE U MALOM BROJU ILI STERILAN

NORMALNA FLORA:





Lactobacillus
Bacteroides *
Clostridium *
enterobakterije *
POTENCIJALNI PATOGENI:







Neisseria gonorrhoeae
Haemophilus ducreyi
Treponema pallidum
Mobiluncus spp i ost anaerobi
Gardnerella vaginalis
Mycoplasma spp, Chlamydia trachomatis
nebakterijske – Trichomonas vaginalis, Candida albicans, HSV
Tkiva, tjelesne tekućine

TKIVA I TJELESNE TEKUĆINE SU
STERILNI

POTENCIJALNI PATOGENI:









Streptococcus spp (gr A – sva godišta, S. viridans; gr A, B, D – neonatusi
S. pneumoniae)
S. aureus
Lysteria monocytogenes
Corynebacterium jekeium
Haemophilus influenzae
E. coli, ostale enterobakterije
Salmonella typhi
Pseudomonas aeruginosa
Enterococcus spp