Transcript Babic_Uloga ekonomske i socijalne politike

Uloga ekonomske i socijalne
politike
u poticanju rasta i razvoja
Doc. dr. sc. Zdenko Babić
Pravni fakultet
Katedra za socijalnu politiku
[email protected]
Struktura predavanja
1. Ekonomski rast
-definicija i glavne teorije
2. Ekonomski razvoj
– naglasak na distinkciji pojmova ek.rasta i razvoja
3. Ekonomska politika
-uloga, ciljevi, nositelji i instrumenti
4. Socijalna politika
– ciljevi i uloga
5. Koordinacija ekonomske i socijalne politike
1. Ekonomski rast
definicija

Rast BDPa (5%, 3%,-6% u 2009; više od -10mlrd kuna)

Ekonomski rast -rast potencijalnog BDPa

Bitne su dugoročno ostvarene prosječne stope rasta BDPa

Važan indikator ekonomske razvijenosti BDP per capita

Ekonomski rast je osnovica za rast životnog standarda (bolje
zadovoljenje materijalnih potreba ljudi)
Utjecaj na standard građana

U Hrvatskoj (2009) računala posjeduje 66 posto građana,
osobni automobil 74 posto, telefon više od 90posto kućanstava,
internet 57%, perilicu za pranje posuđa 28%

U Njemačkoj primjerice (2007) osobna računala posjeduje oko
73%, 77%kućanstava posjeduje automobil, internet 60%,
perilicu suđa 62,4%,

Rumunjska 35% kućanstava posjeduje PC, automobil oko 20%,
itd.
1. Ekonomski rast
determinante




Prirodni resursi
Ljudi
Kapital
Tehnologija
1. Ekonomski rast - teorije

Klasična teorija ek.rasta-
-
rast je posljedica porasta stanovništva tj. radne snage (Smith) i
sav višak odlazi u nadnice – (18 st.)
-
Malthus-teorija željeznih nadnica – uvodi rentu za zemlju; (19
st.)

Neoklasična teorija ek.rasta (sredina 20.st)

Endogeni modeli rasta (80.godine 20. stoljeća)
1. Ekonomski rast
-neoklasični pristup

Malthusova prognoza ekonomije nije bila točna. Zahvaljujući
tehnološkom razvoju zemlja nije postala ograničavajući faktor
proizvodnje

Neoklasični model rasta –predvodnik Solow (Nobel za eko.
1987.)

Ključne pretpostavke u modelu bez tehnoloških promjena:
Dva faktora proizvodnje- K i L
Tržište savršene konkurencije i puna zaposlenost
Gospodarski rast se događa kao posljedica porasta koeficijenta
K/L (kapitalne opremljenosti rada)



1. Ekonomski rast
-neoklasični pristup

U početku na nižim razinama K/L gospodarski rast je
intenzivan, značajno rastu produktivnost rada i plaće

Rast se kasnije odvija po opadajućoj stopi

Rast teži u dugoročno stabilno stanje ( rast K/L tj, gosp. rast se
zaustavlja ali također i rast nadnica dok se povrati na kapital i
kamatne stope stabiliziraju na određenoj razini; slika)
1. Ekonomski rast
-neoklasični pristup

Model sa tehnološkim promjenama bolje odražava realnost

prethodni model ‘prognozira’ da će nadnice (plaće) nakon
nekog vremena stagnirati – što je realnost opovrgnula

prethodni model ne može objasniti ogroman porast
proizvodnosti koji se dogodio
Ekonomski rast
-neoklasičari s tehnološkim napretkom

Tehnološka promjena predstavlja poboljšanje proizvodnje ili
uvođenje novih proizvoda tako da se s istim troškovima dobije
više proizvoda

Temelj tehnoloških promjena predstavljaju tehnički izumi i
inovacije

Tehnološki razvoj u drugoj polovici 20 st. bazirao se na izumima
kao što su: mlazni pogon, atomska energija, računala, Internet
itd.
1. Ekonomski rast
-endogeni modeli

Endogeni modeli rasta upravo se nadovezuju na prethodno
otkriće da rast u bitnome ovisi o tehnološkim promjenama

rad E. Denisona ključan on je u svom radu o obračunu rasta
pokazao da povećanje faktora L i K u Americi objašnjava samo
0,9% rasta dok preostalih 2% rasta ostaje neobjašnjeno

Od tada se ‘ekonomisti’ značajnije počinju baviti pitanjem
tehnoloških promjena
‘Što inicira tehnološki napredak’?

1. Ekonomski rast
-endogeni modeli




Endogeni modeli rasta su nešto novijeg datuma ( sa kraja 80ih)
i u literaturi postoji nekoliko endogenih modela rasta.
U središtu modela je ulaganje u kapital, s time da se
podjednako misli i na fizički i na ljudski kapital
Osim ulaganja u kapital, kao osnovna determinanta
ekonomskog rasta smatra se implementacija novih proizvodnih
tehnika i tehnologija
Tako u ovim modelima investicije/izdaci u obrazovanje često
postaju ključni instrument (kako za prevladavanje zakona
opadajućih prinosa na povećanje ulaganja faktora) poticanja
tehnološkog napretka i inovacija.
1. Ekonomski rast
-endogeni modeli

obrazovanje pozitivno doprinosi rastu na dva načina:
1) Jača kvalitetu radne snage i doprinosi porastu produktivnosti radnika,
2) obrazovanija radna snaga sposobnija za inovacije i usvajanje novih tehnologija

Tako u ovim modelima na značaju sve više dobiva pitanje
distribucije i nejednakosti resursa, jer nejednakost u pristupu
obrazovanju posebice siromašnijih istovremeno negativno
utječe i na potencijale rasta

To je osnovica da se u ovim modelima često ističe važnost
institucija i naglašava važnost javnih politika u promociji
ek.rasta i razvoja
1. Ekonomski rast

Pojavljuju se i nova alternativna viđenja i pristupi pitanju
gospodarskog rasta kako u ekonomskoj teoriji tako i u praksi

Sve se više naglašava koncept održivog rasta i razvoja ( Iako
Kyoto i Kopenhagen nisu završili slavno )– što implicira
uvažavanje granica održivosti kod ekonomskog rasta
(ekoloških, po pitanju iskorištavanja neobnovljivih prirodnih
resursa i sl). Pojavljuju se zagovornici teorije ‘nultog rasta’
2. Ekonomski rast i razvoj

Nisu istoznačnice

Rast je osnovica za razvoj ali ne mora uvijek rezultirati razvojem

Kod rasta ekonomiste zanima da li se događa porast materijalnih
dobara i usluga u nekom društvu (BDP. BDP per capita)
Kod razvoja postavljaju se pitanja:


održivosti dotičnog modela rasta (u smislu dugoročne ali i
ekološke održivosti)

distribucije koristi od rasta među članovima društva

i kvalitete života
2.Održivi ekonomski i socijalni razvoj
Održivi razvoj je ekonomski i socijalni razvoj koji zadovoljava
potrebe živuće generacije, ne ugrožavajući zadovoljenje
potreba budućih generacija.
2. Ekonomski razvoj

Jedna od najjednostavnijih definicija ekonomskog razvoja je
ona prema kojoj razvoj osim povećanja obujma materijalne
proizvodnje podrazumijeva i promjene u gospodarskoj strukturi

što onda utječe i na promjene životnih stilova i kvalitete života

prema K.Gallbraithu; ‘Ako hoćemo pravo nije važna kvantiteta
naših roba nego kvaliteta našega života’.
2. Ekonomski razvoj

Ekonomski razvoj moguće je mjeriti na razne načine

Jedan od najprihvaćenijih pristupa – (Prema definiciji koja pod ek.razvojem
podrazumijeva i promjene u gospodarskoj strukturi ) zasniva se na praćenju promjena u
gospodarskoj strukturi društva.

Osnovna podjela gospodarstva je tro-sektorska:

PRIMARNI SEKTOR čine sve djelatnosti koje se zasnivaju
na korištenju prirodnih resursa, ali ih ne prerađuju (predmet rada im je
na zemlji ili pod zemljom).


SEKUNDARNI SEKTOR čine sve prerađivačke djelatnosti.
TERCIJARNI SEKTOR čine sve uslužne djelatnosti.
2. Ekonomski razvoj

Pravilnosti promjena u gopod.strukturi

Na najnižem stupnju razvoja dominantan je udio
primarnog sektora u strukturi nacionalnog gospodarstva.

Na srednjem stupnju razvijenosti raste udio sekundarnog sektora
i uz njega neposredno vezanih djelatnosti tercijarnog sektora

Na najvišem stupnju razvijenosti dominantan je udio tercijarnog
sektora u strukturi nacionalnog gospodarstva

Što je zemlja gospodarski razvijenija, uočljivija je razdioba
tercijarnog sektora na: tercijarni sektor u užem smislu (klasične poslovne
usluge, kvartarni (stvaranje znanja) i kvintarni sektor (moderne poslovne
usluge-’financijska industrija’ isl).
2. Ekonomski razvoj

Ekonomski teoretičari koriste i kategoriju društveno-ekonomski razvoj
koja je po svom sadržaju složenija od kategorije ekonomski razvoj

Osim promjena u obujmu i strukturi proizvodnje, odnosi se i na
promjene u odnosima između ljudi u životu društva
– uključuje ukupne procese demokratizacije društva, ekonomske i
političke.
2. Zemlje prema stupnju razvijenosti




razvijene zemlje
zemlje u razvoju
nerazvijene zemlje
velike razlike unutar ovih grupa
2. Obilježja zemalja u razvoju







nizak BDP per capita
slabije zdravlje stanovnika
slabije obrazovanje
loše stanovanje
oskudna ishrana
visoke stope nataliteta i mortaliteta
orijentiranost na poljoprivredu
Začarani krug siromaštva
niska štednja i
investicije
niske razine i
spora
akumulacija
kapitala
niski dohoci
niska
produktivnost
Teorije i objašnjenja razvoja


Zašto neke zemlje u razvoju brže rastu od drugih?
Različita objašnjenja:
– klimatski faktori
– običaji, institucije, tradicija, religija (Weberova “protestantska
etika” )
Rast skupina zemalja


brojne studije i analize rasta i razvoja– no nema jedinstvenog recepta
za ostvarivanje visoke stope rasta
Različita iskustva:
– Istočnoazijski tigrovi
– Latinska Amerika
– Tranzicijske zemlje
– Irsko gospodarsko čudo
2. Mjerenje razvoja







Kvantitativni pokazatelji razvoja.
BDP po glavi stanovnika mjeri vrijednost proizvedenih ih dobara i
usluga proizvedenih u zemlji
Ne uzima u obzir raspodjelu dohotka koja ponekad može biti
ekstremno nejednaka (istovremeno rastu BDP i siromštvo u nekom
društvu)
Problem samog obračuna BDPa pa primjerice BDP raste i kada raste
proizvodnja oružja i kada ljudi više puše ili primjerice kada su pretili
(previše jedu) pa idu zbog toga više liječnicima i na gimnastiku
Ne uključuje sivu ekonomiju i kućanske poslove
To najbolje ilustrira rečenica -oženi svoju kućnu pomoćnicu i smanjit ćeš BDP; uz uvjet da je ona radila poslove na ugovor a ne na crno.
Također u BDP ne ulaze brojne volonterske i karitativne aktivnosti koje zasigurno doprinose dobrobiti društva i pojedinaca.
Do sada metodologija obračuna BDPa nije riješila pitanja vezana uz
okoliš i iscrpljivanje neobnovljivih prirodnih izvora
2. Mjerenje razvoja

Složeni pokazatelji spajaju nekoliko kvantitativnih pokazatelja
u jedan oblik te omogućuju realniji pogled na razvoj

HDI (Indeks ljudskog razvoja) je najrašireniji danas korišteni
složeni pokazatelj. Broj se izračunava između 0 i 1 uzimajući u
obzir najvažnija mjerenja: BNP po glavi st., stopu pismenosti
odraslih, stopu školskog upisivanja i očekivanu dob. Započeli
su ga Ujedinjeni narodi 1990. kako bi zamijenili BDP radi
pouzdanijeg načina mjerenja razvoja. HDI između 1 i 0.8 se
smatra visokim, 0.8 do 0.6 srednjim, a 0.6 do 0.4 niskim.
2. Pristup integralnog razvoja-SNC

Socijalni nauk Crkve u svojim dokumentima razmatra pitanje
razvoja te govori o potrebi integralnog razvoja

Integralni razvoj osim materijalnog razvoja naglašava značaj i
duhovnog i moralnog razvoja osoba koje su zapravo nositelji
materijalnog razvoja a koji je po učenju SNC zapostavljen

Tako prema SNC je potrebno govoriti i promicati integralni
pristup razvoju koji promiče ne samo materijalni nego i duhovni
i moralni razvoj pojedinaca a koji su jedini glavni pokretači
istinskog razvoja
Ekonomski rast i razvoj

Nisu istoznačnice –ekonomski rast se prvenstveno odnosi na
materijalni porast proizvodnje

Ekonomski razvoj kako smo vidjeli uključuje promjenu
gospodarske strukture društva

Ek. razvoj podrazumijeva rast materijalne proizvodnje ali
pretpostavlja i poboljšanje općih uvjeta i kvalitete života većine
ljudi
Pauza

Vrijeme za pauzu!
3. Ekonomski zadaci države

Povećanje efikasnosti (jer je tržište ne uspijeva uvijek ostvariti)

Promicanje pravednosti (tržišni mehanizam može rezultirati velikim
ekonomskim nejednakostima)

Ostvarivanje makroekonomske stabilnosti i ekonomskog rasta
Efikasnost

posrednička uloga države
–
–
–
antimonopolska politika
nadzor negativnih eksternalija
poticanje korisnih djelatnosti, oporezivanje (osiguravanje
javnih dobara primjerice javnog sustava obrazovanja)
Pravednost


djelovanje tržišnog mehanizma može povećati
ekonomske nejednakosti
država – preraspodjela dohotka
–
–
oporezivanje
transferi, programi pomoći, subvencije
Stabilnost i rast




poslovni ciklus – obilježje tržišne ekonomije
POSLOVNI CIKLUS: slijed naizmjeničnog pojavljivanja razdoblja
rasta (ekspanzija, uzlet) i razdoblja smanjivanja (recesija)
ekonomske aktivnosti
Država može stabilizirati oštrinu poslovnih ciklusa pomoću mjera
ekonomske politike:
– fiskalne politike (oporezivanje, državna potrošnja)
– monetarne politike (ponuda novca i kamatnjak)
poticanje ekonomskog rasta
– investicije, obrazovanje, poticanje štednje....
3. Ekonomska politika



kako je prethodno naznačeno tržište kao mehanizam ima
brojne manjkavosti i zbog toga je važna uloga države u
gospodarstvu
Tu razinu i način djelovanja države u gospodarstvu određuje
Ekonomska politika
Postoje brojne definicije ekonomske politike ali najednostavnija
i najpraktičnija je ona koja kaže da je ‘Ekonomska politika dio
ukupne državne politike koja se bavi odnosom države i
gospodarstva’
3. Ekonomska politika


Ekonomska politika je i specifična znanstvena grana ekonomije
ali u još većoj mjeri praktična
Tako se može reći da Ekonomska politika u sebi ujedinjuje
pozitivni (ono što jest), normativni (što bi trebalo biti –čemu
se teži) i praktični pristup ekonomiji (ono što je moguće
učiniti da se postigne željeni cilj)
3. Ekonomska politika-ciljevi

Ciljevi ekonomske politike mogu biti dugoročni – kao što je
osiguranje uvjeta za dugoročno održivi ekonomski rast i razvoj

Kratkoročni-ublažavanje kratkoročnih fluktuacija ekonomske
aktivnosti upravljanjem agregatnom potražnjom preko
instrumenata ek.politike
3. Ekonomska politika-ciljevi

Obzirom da se prvi cilj –dugoročno održiv rast i razvoj u većoj
mjeri odnosi na agregatnu ponudu i proizvodni potencijal

Važno je osim standardnih mjera ekonomske politike istaknuti i
značaj sektorskih politika ( industrijska politika, agrarna politika,
) te politika strukturnog prilagođavanja kojima je cilj poboljšanje
potencijala proizvodne strukture u budućnosti
3. Ekonomska politika-ciljevi
Temeljni ciljevi ekonomske politike su:
-Rast proizvodnje i zaposlenosti
-makroekonomska stabilnost-koja uključuje stabilnost cijena (nisku
inflaciju), tečaja, poreznih i kamatnih stopa
-održivost vanjsko-trgovinske razmjene i ukupne razmjene s
inozemstvom
-uz ekspanziju proizvodnje-mora se naglašavati ciljeve koji se
odnose na efikasnost (proizvodnost rada, efikasnost investicija,
tehnički napredak) zbog kojih i razlikujemo rast i razvoj
- Pitanja stanovništva (broj, struktura i prostorni razmještaj)
- Regionalni razvoj i poticanje ujednačenog regionalnog razvoja

3. Ekonomska politika-ciljevi

Važno je naznačiti da ciljevi ekonomske politike mogu biti
komplementarni ali i konfliktni

Primjer komplementarnih ciljeva- rast proizvodnje, rast
zaposlenosti, pad nezaposlenosti, rast životnog standarda

Primjer konfliktnih ciljeva – puna zaposlenost i niske inflacije;
očuvanje stabilnost tečaja i poboljšanje vanjsko-trgovinske
bilance isl.
3. Instrumenti ekonomske politike






To su varijable ekonomske politike kojima se može utjecati na
ostvarenje ciljeva:
Fiskalna politika (državni prihodi – porezi i rashodi – kupovine
roba i usluga, transferi)
Monetarna politika (upravljanje novcem i kreditima, tj. općenito
bankarskim sustavom)
Politika dohodaka – politika nadzora nadnica
Politike međunarodne razmjene – carine, kvote
Politika upravljanja deviznim tržištem (tečajna politika i politika
upravljanja tokovima kapitala)
3. Instrumenti i mjere ekonomske
politike

-
-
Mjere ekonomske politike mogu se još podijelite na:
a)opće (utječu na sve gospodarske subjekte
primjerice tečaj, eskontna stopa
b) selektivne kojima se djeluje na pojedine
gospodarske subjekte (subvencije
poljoprivredi,izvozu)
3. Ekonomska politika-nositelji




Ekonomska politika postoji – (kako smo prethodno ustvrdili) zbog
činjenice da tržište ne može automatski postići optimalno stanje
u smislu postignuća optimalnog gos.rasta i razvoja te ciljeva
vezanih uz socijalnu pravednost
To stvara prostor za djelovanje dodatnih koordinatora (osim
tržišta) a najpogodniji i glavni je svakako država
Dakle, temeljni nositelj ekonomske politike je država sa svojim
nositeljima zakonodavne i izvršne i sudbene vlasti
Država u smislu svih njenih subjekata koji neposredno ili
posredno sudjeluju u izboru prioriteta i ostvarivanju ciljeva
ekonomske politike
3. Ekonomska politika-nositelji

Država i njeni subjekti i institucije su glavni nositelji ek.politike :

a)imaju mogućnost prisile ali i

b)ustavnu zadaću brinuti o stanju u gospodarstvu i kretanjima
te zadovoljavanju zajedničkih potreba

c) država i njena tijela su odgovorna za provedbu definiranih
mjera ek.politike i ostvarene rezultate (često višoj instanci vlasti
na koncu biračima na izborima)
3. Ekonomska politika-nositelji



Glavna državna tijela nositelji ek.politike su svakako izvršna
razina vlasti -od vlade, i raznih ministarstava MFIN,MINGORP,
MZSS idr, ali i tijela županijskih i lokalnih vlasti.
Također Sabor kao vrhovno-zakonodavno tijelo (primjerice
zakon o zabrani pušenja), te HNB ali i određeni Fondovi HZMO
i HZZO,
U širem smislu i političke stranke, razna gospodarska ali i
sindikalna udruženja, akademska zajednica te udruge civilnog
društva. Što idemo dalje prema dolje odgovornost i mogućnost
utjecaja se smanjuje.
Pregled
Instrumenti:
-fiskalna politika
-monetarna politika
-politike dohodaka
-politike međunarodne
razmjene
Egzogene varijable:
-klima
-inozemna proizvodnja
-ratovi, revolucije ...
-sposobnosti, obrazovanje
Ek.
pol
itik
a
Ciljane
varijable:
-proizvodnja
-zaposlenost i
nezaposlenost
-cijene
-razmjena s
inozemstvom
4. Socijalna politika i razvoj

Socijalna politika različito se definira u pojedinim zemljama. Sadržaj
socijalne politike ovisi o povijesnom kontekstu u kojem se stvarala i
razvijala

Bez obzira na te razlike moguće je izraziti zajedničke bitne
karakteristike a one se sastoje

u tome da se socijalna politika pretežito koncentrira na sekundarnu
distribuciju dohotka te obuhvaća aktivnosti države s ciljem reguliranja i
pružanja transfernih davanja (raznih oblika) pojedincima i grupama koji su
uslijed određenih okolnosti ostali bez svih ili dijela prihoda, te tako
dospjeli u nepovoljnu životnu situaciju.
4. Socijalna politika i razvoj



Socijalna država i programi i mjere socijalne politike
europskom kontekstu su se intenzivno razvijali paralelno sa
‘zlatnim godinama’ ekonomskog rasta, 60 do ranih 80ih–
keynzijanska ekonomska politika
U 80. i kasnije 90ih godina nastupa razdoblje značajnog
usporavanja gospodarskog rasta, sve više jačaju tendencije
liberalizacije, jačanja uloge tržišta i privatizacije (‘thatcherizam’
‘reaganomika’)
U ekonomskoj teoriji prevladavaju pristupi koji ‘socijalne
izdatke’ pa tako i socijalnu politiku smatraju više ‘nužnim zlom’
nego mogućim nositeljem razvoja
4. Socijalna politika i razvoj

Pod tim utjecajem međunarodne financijske institucije MMF i
Svjetska banka provode svoje programe ‘strukturnih prilagodbi’
u većem broju zemalja a koji su u velikoj mjeri uključivali i
‘rezanje’ socijalnih rashoda i smanjivanje značaja soc.države.
4. Socijalna politika i razvoj

Ipak, počinju se u kasnim devedestim i početkom 21 stoljeća.
javljati značajnije kritike takvom pomalom ‘rigidnom’ pristupu
ovih institucija koji često nije davao pozitivne rezultate niti u
zemljama u kojima su provođene reforme- među istaknutim
ekonomistima predvodnik je -nobelovac( Stiglitz)
4. Socijalna politika i razvoj

Također, određene zemlje prije svega skandinavske uspjele su
zadržati veliki značaj socijalne države koja je podupirana
visokom razinom socijalnih izdataka a da to nije narušavalo
njihovu međunarodnu konkurentnost

Pojavljuje se sve veći broj radova i među ‘ekonomistima’ koji
zapravo ne samo da dovode u pitanje nego i ‘ruše’ staru
ekonomsku dogmu koja je glasila ‘socijalni izdaci su loši za
gos.rast’.
4. Socijalna politika i razvoj

Tako u radovima ekonomista se počinje sve više govoriti o
mogućnostima pozitivnog utjecaja soc.politike na gospodarski
rast i razvoj

Pojavljuje se stajalište da na soc.izdatke treba gledati kao na
soc. investicije koje pozitivno utječu na rast i razvoj kroz
nekoliko kanala:

kanal koji ide preko javnih izdataka za obrazovanje gdje teorija
ljudskog kapitala (endogeni modeli rasta) pokazuje da javni
izdaci u obrazovanje čine pojedinca produktivnijim a nac.
gospodarstvo konkurentnijim (inovacije, teh.napredak.)
4.Socijalna politika i razvoj

Sa druge strane dokazano je da javni zdravstveni sustavi povećavaju
očekivani životni vijek, kvalitetu života i produktivnost radnika

- posebno ako veći dio javnih izdataka u zdravstvenom sustavu odlazi na
primarnu zdravstvenu zaštitu i preventivu zdravlja posebice djece i
siromašnih

Prema Esping-Andersenu (2001) politiku obiteljske zaštite, posebice njen
dio usmjeren na zaštitu djece potrebno je promatrati kao socijalnu
investiciju sa pozitivnim eksternalijama

brojnim istraživanjima je utvrđeno kako na razvoj djetetovih kognitivnih i
psiholoških sposobnosti utječu upravo socijalni i ekonomski uvjeti tijekom
djetinjstva.

Također ulaganja i institucionalna rješenja koja omogućuju bolju ‘pomirbu
posla i obiteljskog života’ mogu pozitivno utjecati na produktivnost rada
4. Socijalna politika i razvoj

Cilj današnjih modernih sustava socijalne zaštite osim njihove
tradicionalne uloge osiguranja socijalne sigurnosti je da sve
više preuzimaju ulogu amortizera intenzivnih promjena
društveno-ekonomskih odnosa

Tako sustavi socijalne zaštite i socijalne sigurnosti i brojni novi
socijalni programi sa druge strane danas čine mogućim i
socijalno prihvatljivim neophodne promjene i restrukturiranja
gospodarstva kako bi se zadržala konkurentnost
nacionalne ekonomije i tako osigurali uvjeti za dugoročni rast i
razvoj
4. Socijalni transferi i gospodarski rast

Određena istraživanja su pokazala pozitivnu vezu između
socijalnih transfera i gospodarskog rasta (Salai-Martin,1996)

Socijalni izdaci i socijalni transferi doprinose ukupnom
socijalnom razvoju osim spomenutog i zbog uloge koju imaju u
osiguranju veće razine socijalne pravednosti i smanjivanja
ekonomskih nejednakosti u društvu ( a što opet može imati
pozitivne implikacije na gospodarski rast).

U prethodnu skupinu spadaju posebice grupe transfera koje su
namijenjene siromašnima, također transferi i programi kojima
se osigurava jednakost pristupa obrazovanju i zdravstvenom
sustavu djece ali i odraslih iz siromašnijih obitelji
5. Koordinacija ekonomske i socijalne
politike u poticanju razvoja

Ekonomska politika svake zemlje se vodi u određenom
socijalnom kontekstu.

Osnovni ciljevi ekonomske politike su rast proizvodnje, rast
zaposlenosti, stabilnost cijena i održivost ekonomskih odnosa s
inozemstvom.

U posljednje vrijeme se spomenuti ciljevi ekonomske politike
proširuju, te se sve više govori o potrebi stvaranja modela
održivog ekonomskog razvoja, koji uzima u obzir ekološke i
socijalne učinke razvoja.
Koordinacija ekonomske i socijalne
politike u poticanju razvoja-primjer
Hrvatske

Uz nedostatno vrednovanje socijalnog konteksta moguće je
ostvarivati gospodarski rast, ali da se pri tome indikatori
demografskog i socijalnog razvoja društva pogoršavaju.

Zato je pitanje društvenog i socijalnog razvoja šire i složenije
od pitanja ekonomskog rasta, a pitanje socijalne pravednosti i
socijalne osjetljivosti gospodarskog modela postaje sve
značajnije.
5. Koordinacija ekonomske i socijalne
politike u poticanju razvoja-primjer
Hrvatske

Da bi se izgradio socijalno pravedan i socijalno osjetljiv
gospodarski model važna je koordinirana akcija mjera
ekonomske i socijalne politike
5. Koordinacija ekonomske i socijalne
politike u poticanju razvoja-primjer
Hrvatske


Koliko je hrvatska u toj koordinacijii bila uspješna ilustrirati će sljedeći
primjeri i pokazatelji ekonomskog i socijalnog razvoja
Temeljni socijalni izazovi sa kojima se suočava i biti će suočene
hrvatska ekonomska ali i socijalna politika su

a) demografski izazov (neg.prirodni prirast, starenje stanovništva), b)
nezaposlenost, c) visoke regionalne nejednakosti i d)siromaštvo.

Kvalitetni odgovori sa pažljivo dizajniranim mjerama, financijskim
sredstvima i odgovornim nositeljima u područjima ekonomske i
socijalne politike u budućnosti mogu u određenoj mjeri otkloniti ili
ublažiti negativne procese u ovim za hrvatsko društvo vrlo osjetljivim
područjima.
Ali isto tako izostanak tih mjera može te probleme produbiti

5. Koordinacija ekonomske i socijalne
politike u poticanju razvoja-primjer
Hrvatske

Dakle, svima je jasno da se poboljšanje ‘demografskih problema’ u
Hrvatskoj neće dogoditi ‘samo od sebe’

Nužan uvjet je svakako gospodarski oporavak, stvaranje uvjeta za
dugoročno održivi gospodarski rast i razvoj –što je dobrim dijelom u
ingerenciji ekonomske politike

Bitan uvjet su stimulativni programi i mjere populacijske i obiteljske
politike što je u domeni socijalne politike

Pitanje optimalizacije ‘mirovinskog sustava’ politika na tržištu rada te
drugih mjera iz soc.zaštite a vezane uz proces starenja stanovništva
su važan dio kako za ekonomsku ali i za socijalnu politiku Hrvatske u
budućnosti
5. Koordinacija ekonomske i socijalne
politike u poticanju razvoja-primjer
Hrvatske

Pitanje primjerice visokih regionalnih razlika u pogledu razvijenosti –
zasigurno je pitanje koje se mora rješavati mjerama i ekonomske ali i
socijalne politike

Primjerice ‘ možete imati na papiru dobre strateške programe i
sustave poticaja za razvoj Like’ ali ako tamo nema dovoljno
obrazovanih ljudi radno-sposobne dobi-program ostaje tek mrtvo slovo
na papiru’

Dakle, ponovo se vidi značaj sustava poticaja koje bi trebalo osigurati
primjerice mladima i obiteljima da bi ih se privuklo na ta područja a tu
opet važnu ulogu imaju i mjere soc.politike – primjerice stambena
politika, kvaliteta socijalnih usluga na području, (vrtića,) pristupa
zdravstvenim uslugama, obrazovanju.
5. Koordinacija ekonomske i socijalne
politike u poticanju razvoja-primjer
Hrvatske




Na kraju pitanje razine i dubine siromaštva u Hrvatskom
društvu neće se riješiti samo po sebi
Važno je za njegovo rješavanje koordinirana akcija ekonomske
i socijalne politike
Stvaranje uvjeta za dugoročni rast i razvoj – ek.politika nužan
ali ne i dovoljan uvjet ( 10 godina rasta sa 4% stopa siromaštva
na istoj visokoj razini oko 17-18%)
Drugi potreban uvjet uz ostvarenje prvog je stvaranje
kvalitetnog nacionalnog i regionalnih programa i mjera za borbu
protiv siromaštva sa definiranim ciljevima (mjerljivim)
nositeljima i osiguranim sredstvima – što je domena soc.politike
Uloga ekonomske i socijalne politike
u poticanju rasta i razvoja

Zaključno

Važno je imati ne samo gospodarski rast nego nam je važna i
njegova ‘dugoročna održivost’ te socijalni učinci tog rasta

drugim riječima, ako želimo uz gospodarski rast ostvarivati
‘društveni razvoj’ i povećavati kvalitetu života najvećem
mogućem broju građana onda je za taj cilj neophodna:

Koordinirana akcija ekonomske i socijalne politike!
Uloga ekonomske i socijalne politike
u poticanju rasta i razvoja

Hvala na pažnji!