Transcript B. Prokes

PROBLEMI I DILEME
SUDSKOMEDICINSKOG
VEŠTAČENJA
PROFESIONALNIH BOLESTI
Bela Prokeš*, Bogoljub Peruničić**, Jelka Rodić-Strugar*
*Zavod za zdravstvenu zaštitu radnika „Novi Sad“, Novi Sad
**KCS – Institut za medicinu rada i radiološku zaštitu „Dr Dragomir Karajović“, Bgd
Profesionalne bolesti pretstavljaju oštećenja zdravlja
nastala u neposrednoj vezi sa redovnim zanimanjem.
Prema definiciji aktuelnog Zakona o penzijskom i
invalidskom osiguranju Republike Srbije,
profesionalne bolesti su
prouzrokovane dužim i neposrednim uticajem procesa rada
i uslova rada na radnim mestima, odnosno poslovima koje je
osiguranik obavljao.
U svetskoj radnoj populaciji godišnje nastaje
68.000.000 do 157.000.000
slučajeva profesionalnih bolesti
Vojvodina
1989 - 1998: 557
1999 - 2008: 220
Prema broju zaposlenih,
Nemačka
Finska
7x
25 x
više p. bolesti nego u Srbiji.
Pad broja profesionalnih bolesti poslednjih godina može
se shvatiti kao rezultat udruženog i “uspešnog” delovanja više
faktora.
1997. -novi Zakon i Pravilnik (revizija Liste, novi kriterijuma za
utvrđivanje profesionalnih bolesti),
1999. -ratna dejstava na tlu Srbije
2000. -pad broja zaposlenih,
-pad proizvodnje,
-ponovo drugačiji kriterijumi za utvrđivanje P.B.
2003. -„nova“ Lista profesionalnih bolesti,
-smanjeni uticaj službi medicine rada u preduzećima;
-nepoštovanje zakona;
-smanjen broj preventivnih pregleda;
-strah od nezaposlenosti i skrivanje zdravstvenih problema,
-restrukturiranje nacionalne ekonomije – gotovo nestanak
rizičnih grana privrede, rast usluga itd).
Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu, u članu 53.
navodi: „...............Uslovi i postupci osiguranja od povreda na
radu, profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi sa radom
zaposlenih uređuju se zakonom“,
zasada ne postoji neki poseban zakon, ili podzakonski
akt, koji bi uredio uslove i postupke osiguranja od povreda na
radu, profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi s radom
zaposlenih.
Zakon o zdravstvenom osiguranju, u članu 33, navodi:
Povreda na radu ili profesionalna bolest utvrđuju se u skladu sa
propisima kojima se uređuje penzijsko i invalidsko
osiguranje.....“
da li se misli, možda, na Pravilnikom o obrazovanju i
načinu rada organa veštačenja republičkog Fonda za penzijsko i
invalidsko osiguranje ("Sl. glasnik RS", br. 59/2008 i 75/2008 ispr.), ili neki drugi pravni akt, nije jasno.
Zakon o zdravstvenom osiguranju Srbije - nije predvideo
postupke utvrđivanja i priznavanja profesionalnih bolesti, odnosno
poseban postupak utvrđivanja prava po osnovu njih, što se inače
može naći u zakonima ili podzakonskim aktima koji regulišu ovu
materiju drugih zemalja.
Najveća je novina,
a može se smatrati i “novinom”,
da celokupnu naknadu u slučaju
privremene nesposobnosti za rad po osnovu profesionalne bolesti
snosi poslodavac.
što može, na razne načine (dopuštene i
nedopuštene) značajno da utiče na proces dijagnostikovanja i
verifikovanja profesionalnih bolesti – i u vansudskom, i u
sudskom postupku.
Preporuka, uz Konvenciju 121, MOR-a iz iste godine
preporučuje potrebu da članice, kada utvrđuju ili ažuriraju
nacionalnu listu profesionalnih bolesti, posebno u obzir uzmu
liste profesionalnih bolesti koje s vremena na vreme odobrava
Izvršni odbor Međunarodne organizacije rada,
kao i potrebu da se, bez obzira na
to što postoji definisana („zatvorena“)
lista profesionalnih
bolesti kojom su utvrđeni preduslovi profesionalnog porekla za
određene bolesti,
dozvoli
dokazivanje
profesionalnog
porekla i za bolesti koje nisu na listi, kao i za bolesti na Listi,
kada se one manifestuju pod uslovima koji se razlikuju od onih
utvrđenih u preduslovima za profesionalno poreklo.
Usvojena Konvencija i Preporuke br 121 bi trebalo da znači da
i na teritoriji Republike Srbije od 2000. godine važe nadnacionalna
pravila o utvrdjivanju i priznavanju profesionalnih bolesti – za sve
učesnike u tom lancu. Lancu, koji, kako je rečeno, nije do kraja
definisan.
Da ni sama nadnacionalna pravila nisu bez odredjenih
nedostataka
zaključak sa jedne od održanih ekspertskih
sastanaka u MOR
kaže da je, zbog novih fizičkih, hemijskih,
bioloških i psihosocijalnih faktora koji utiču na zdravlje radnika i
zbog stalnog povećavanja broja profesionalnih bolesti uključenih
u različite nacionalne sisteme obeštećenja, neophodno redovno
preispitivati postojeće liste profesionalnih bolesti i uključivati
novoidentifikovane (profesionalne bolesti)..............
Ono što predstavlja ozbiljan problem i izaziva dileme, i pre
eventualnog dospeća nekog slučaja utvrđivanja profesionalne
bolesti na sud, jeste da, kako je već istaknuto, prema vašećoj
zakonskoj regulativi, postupak utvrđivanja postojanja ili
nepostojanja profesionalnih bolesti u Srbiji nije precizno
propisan.
Pravilnik o obrazovanju i načinu rada organa veštačenja
republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje ("Sl.
glasnik RS", br. 59/2008 i 75/2008 - ispr.)
propisuje koji dokumenti su potrebni za „izlazak“
na Invalidsku komisiju i tu je navedeno da je potrebno priložiti
ekspertizu
-Instituta za medicinu rada i radiološku zaštitu "Dr
Dragomir Karajović" - Beograd,
-Zavoda za zdravstvenu zaštitu radnika "Novi Sad" i
-Instituta za javno zdravlje – Niš.
Mada je Pravilnik precizirao koje se ustanove smatraju
kompetentnim za dijagnostikovanje profesionalnih bolesti, ipak
nije precizno uredio postupak utvrdjivanja profesionalnih bolesti,
kako se to čini poznavaocima Pravilnika o utvrđivanju
profesionalnih bolesti, koji tvrde da je „Pravilnik sve propisao, i
samo ga treba primeniti“.
Da nije sve jasno u procesu ekspertize radne sposobnosti
potvrđuju slučajevi neslaganja stručnjaka unutar tima o tome
kolika je važnost ili osobenost nekog dobijenog podatka, što
može rezultirati, i rezultiralo je, čak i izuzimanjem njegovog
mišljenja.
Osim navedenih zakonodavno-administrativnih problema
i dilema (u smislu formalno pravnih nejasnoća), pojavljuju se i
medicinske nedoumice u procesu dijagnostikovanja i verifikacije
profesionalnih bolesti.
Medicinske nedoumice su jednim delom posledice
upravo nejasne pravne regulative, a drugim delom zbog toga što
je pred lekarima dilema da li da se „drže“
-kriterijuma koje ističe važeća („domaća“) Lista
(koja ponekad isključuje principe struke i nauke);
-onoga što „nosi“ ratifikacija Konvencije 121 ili
-principa struke i nauke.
Definicije profesionalnih bolesti uglavnom navode da su:
Profesionalne bolesti - bolesti izazvane štetnim faktorima na
radnom mestu (isključivi razlog) ,
Profesionalne bolesti one bolesti u čijoj pojavi odlučujuću ulogu
ima ekspozicija štetnim faktorima radne sredine ili proces rada.
(znači proces rada nije jedini i nije isključivi uzročnik bolesti)
suštinski različite DVE formulacije istog pojma
Velika važnost, jer se može postaviti pitanje nadoknade
nematerijalne štete, u celosti ili delom, a taj deo često zavisi od
toga „koliki je udeo uslova rada,
a koliko ono drugo što nije „odlučujući faktor“.
Specijalisti medicine rada se obično drže medicinskih
merila i definicija,
a lekari u komisijama (daleko najčešće
nisu specijalisti medicine rada) zakonskih „definicija“, odnosno
ograničenja, mada bi, ovi drugi, trebalo samo da odlučuju o
pravima iz penzijsko-invalidskog osiguranja ili prava iz
zdravstvenog osiguranja po osnovi (zna se od strane koga već
dijagnostikovane) profesionalne bolesti.
Ako se, pored „drugih“, „objektivnih“, „šire društvenih“,
„međunarodnih“ razloga, koji su neosporno uticali na smanjeni
broj dijagnostikovanih profesionalnih bolesti, usredsredimo na
medicinske
(pisane i nepisane)
i
zakonodavno
administrativne
razloga
može se zaključiti da su glavni razlozi
smanjenja dijagnostikovanih i verifikovanih profesionalnih
bolesti, drakonski pooštreni propisi koji definišu pojam
profesionalnih bolesti i Pravilnik o utvrdjivanju profesionalnih
bolesti, odnosno, sam postupak utvrđivanja (dijagnostike)
profesionalnih bolesti u zdravstvenoj službi, koji mora biti u
skladu sa tim restriktivnim Pravilnikom.
Kada se ovim problemima priključe
-iskrivljeno i “prilagodjeno” tumačenja prava radnika,
-moć i „moć“ poslodavca
-iskrivljena shvatanja o poslovnom moralu prilikom
vodjenja firmi ili obavljanja svog posla,
-vodjenje dokumentacije iz oblasti bezbednosti i
zdravlja na radu,
-nepotpuno obavljanja obaveznih pregleda opreme
i uslova rada,
-lažno prikazivanje tih rezultata
-nepotpuni prethodni, periodični, pa i ekspertizni
pregledi,
Postojanje ili nepostojanje profesionalne bolesti postaje
predmetom sudsko-medicinskog veštačenja, u slučaju kada je
jedna od strana, a to je najčešće radnik, nezadovoljna
-odlukom jedne od tri Pravilnikom istaknute zdravstvene
ustanove,
-organa veštačenja Fonda PIO
-ocenom privremene ili trajne radne nesposobnosti kao
posledice profesionalne bolesti,
-odlukom o nastupanju / nenastupanju, ili stepenu,
invalidnosti
-visinom telesnog oštećenja kao posledice profesionalne
bolesti,
-prilikom premeštanja na drugo radno mesto,
-prilikom nepravednog ili "nepravednog" otpuštanja sa
posla,
-procenom uticaja uslova radne sredine na pojavu
profesionalnog oštećenja organizma i stepena tog
oštećenja, itd.
Veštačenje profesionalne bolesti, na sudu može biti i
zbog
neznanja,
neetičke ili
neoprezne izjave ordinirajućeg lekara (bilo koje
specijalnosti).
P.
Tako je nedavno pokrenut sudski postupak jer je
ordinirajući lekar (hirurg), samouvereno, izjavio da je
pojava tumora kod radnika „sasvim sigurno profesionalna
bolest i to kao posledica izloženosti ......... (jednoj
hemijskoj supstanci – primedba autora) na radnom
mestu“. Pri tome ta supstanca, prema humanoj
kancerogenosti, pripada IARC grupi 3, prema kojoj, za
supstance iz te grupe, ne može sa sigurnošću da se
kaže, ni da izazivaju, ni da ne izazivaju, tumore kod ljudi.
Uz to, dužina ekspozicije je iznosila tek četiri godine.
Moguće je i da utvrdjivanje postojanja profesionalnog
oboljenja postane sudski spor , čak i, zbog
-interesa pravnih zastupnika, koji zbog poznavanja
neprecizne zakonske regulative, potstičući nerealne zahteve
obolelih radnika, u tome vide izvor zarade,
-rentne zainteresovanosti tužioca.
Tokom sudsko-medicinskog veštačenja postojanja
profesionalne bolesti, na prvom mestu postavlja se stručna (da
li je ona i suštinska ?) dilema:
-da li je i tokom tog veštačenja potrebno, ili makar
preporučljivo, pridržavati se pravila koje propisuje važeći
Pravilnik - nacionalna Lista profesionalnih bolesti;
-da li koristiti stručne i naučne slobode koje dozvoljava
Konvencija 121 MOR
ili
-je dozvoljena sva širina profesionalnog poznavanja
oblasti medicine rada i suštine stručnog i naučnog dokazivanja i
priznavanja svih oštećenja zdravlja, koja se nakon takve analize,
pokažu da ispunjavaju (stručne i naučne) uslove za priznavanje
kao profesionalne bolesti – bez obzira, i/ili čak i pre, nego što
budu postavljeni na neku od lista profesionalnih bolesti, tokom
neke od narednih njihovih revizija
Pri tome, ako se koristi „sva širina profesionalnog
poznavanja oblasti medicine rada.......“ otvara se na desetine
novih pitanja i dilema
– npr kolika je zaista stručnost osobe koja se odvaži da
krene ovim „putem“,
-koliko prati nova dostignuća u struci,
-koliko poznaje tehnologiju koju istražuje i koja je možda
uzrok bolesti,
-koliku i kakvu stručnu pomoć ima,
-kakvom dijagnostičkom opremom raspolaže
-itd. itd.
?
same svrhe sudsko medicinskog veštačenja
eventualnog postojanja profesionalne bolesti, jer ishod sudskog
spora ne obavezuje organe PIOZ da ih, u smislu važećeg zakona,
priznaju, a time izostaje i ostvarivanje odgovarajućih prava iz
oblasti Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakona o penziono
invalidskom osiguranju.
Veštačenje dodatno otežavaju i veoma različiti zahtevi suda,
odnosno, zadaci veštačenja, koji se pred sudskog veštaka
postavljaju.
Najjednostavnije je (da li zaista i jeste?) kad sud postavi
zadatak veštačenja da se veštak izjasni da li se postojeća bolest
kod radnika može smatrati profesionalnom ili ne.
Traži se
-„da se opredeli u čemu se ogleda pojava profesionalnog
oboljenja“,
-da „objasni uslove i način nastanka profesionalnog
oboljenja“ kod tužioca/tuženog, itd.
-izjasni da li je osoba, iako je dokazano profesionalno
oboljenje, sposobna da se bavi „poslovima svog zanimanja za
koje je školovanjem obučena, ili nije, i ako nije, zašto nije“.
-”da se veštak opredeli o stepenu preostale radne
sposobnosti“ nekvalifikovanog radnika kod koga je „dokazano
profesionalno oboljenje“, a u stvari se radilo o bolesti vezanoj uz
rad, jer sud nije „napravio razliku izmedju ove dve kategorije
profesionalnih bolesti (!!!) - konstatacija suda na raspravi,
nakon razjašnjavanja pojmova.
-”da se veštak izjasni koliko je rad na tom i tom poslu, zatim
koliko je rad na drugom poslu na kome je radnik radio nakon
prvog posla, doprineo razvoju profesionalne bolesti, u kom
vremenskom periodu (!), a koliko je doprinelo to što se radnik,
van posla (privatno), bavio istim ili sličnim poslovima“.
-”da li je radnik sposoban da radi na svom poslu u
odredjenom preduzeću, na ponudjenom poslu, koji se obavlja u
nekim odredjenim uslovima rada, i ako je to tako, da li može isti
posao da obavlja i u nekom drugom preduzeću.
-„da se odredi stepen naruženosti, stepen duševnih bolova,
kao i fizičkih bolova“ zbog, u prethodnom sudsko-medicinskom
veštačenju, datom mišljenju da se sniženje slušne osetljivosti
može smatrati kao profesionalno, itd.
Sve ove različitosti i varijacije (često ne baš jasne)
veoma otežavaju postavljeni zadatak veštaku - da na
najkvalitetniji, ili najadekvatniji način, razumljiv sudu i
strankama u sporu, dâ odgovor na postavljen zadatak
veštačenja.
Da „to“, ako je moguće, izrazi kvantitativno, po
mogućstvu u procentima,
i da na kraju,
na raspravi, obrazloži
zašto je, a vrlo često i na koji način je, došao do "stručnog
mišljenja" veštaka, koji je u pisanom ili usmenom nalazu predao
sudu.
U procesu sudsko-medicinskog veštačenja postojanja
profesionalne bolesti ključnu ulogu imaju dva subjekta:
-osoba (radnik, pacijent ili tužitelj odnosno tuženi) čije se
oštećenje zdravlja veštači,
-osoba, ili osobe (tim veštaka), koje veštače radnu
sposobnost prethodnog subjekta.
Isticanje ova dva subjekta svakako ne isključuje, i umanjuje,
doprinos i ostalih---subjekata (sudije, pravnih zastupnika, cenzora,
svedoka, umešača itd)---u sudskom postupku na proces veštačenja
profesionalne bolesti.
Osoba
(pacjent)
pre veštačenja...............
Osoba na veštačenju najčešće u budućem
nalazu i donetoj oceni o svojoj bolesti i radnoj
sposobnosti vidi instrument za realizaciju svojih ciljeva
postavljenih tužbom, i u tom smislu ne bira sredstva za
ostvarivanje tih ciljeva.
Ova promena uloge je veoma značajna za
pravilno shvatanje položaja i prirode rada lekara sudskog veštaka.
Subjekat čije se oštećenje zdravlja veštači na zahtev suda,
ponašanje se može, i najčešće se, iz korena menja.
-tužioc (kada može da „saradjuje i više nego što treba”)
-tužena (kada se trudi da činjenice “prilagodi svojim
potrebama”)
P.
Dogodilo se, u tom smislu, da je preduzeće tužilo radnika
kod koga je dijagnostikovano profesionalno oboljenje, zbog koga
je preduzeće imalo finansijskog tereta, a po mišljenju preduzeća
oni su „preduzeli sve što treba po zakonu, a radnik se nije
pridržavao propisanih mera – da jeste, ne bi došlo do razvoja
profesionalnog oboljenja“. Zadatak da utvrdi relevantne
činjenice, u tom parničnom postupku, bio je dodeljen „timu
veštaka u sastavu lekar specijalista medicine rada i inženjer
zaštite na radu“.
Važnosti uticaja ponašanja veštačene osobe, u zavisnosti
od njenih interesa, ogleda se u sve češće postavljenim pitanjima
veštaku da objasni na koji način je utvrdio činjenice na kojima je
izgradio i dao svoje mišljenje:
-da li samo na osnovu razgovora sa tuženim ili tužiocem
(zavisno od zadatka veštačenja)
-konsultovao i neki dokument (npr izvod iz „sistematizacije“
radnih mesta, akt o proceni rizika, magacinsku listu, listu opasnih
materija i sl.),
-da li je obavio razgovor i sa poslodavcem,
-drugim zaposlenim radnicima,
-pozvanim svedocima,
-da li je izvršio uvid u proces rada na licu mesta (u radnoj
organizaciji), itd.
Ako još neka od strana, najčešće neopravdano, ali u sudskom
postupku dozvoljeno, makar nagovesti, da je veštak svoje mišljenje dao
na osnovu nepotpunih podataka, ili je bio pristrasan - može se dogoditi
da bude kompromitovana stručnost, metoda, pa čak i ličnost veštaka.
Sve češće pravni zastupnici (ne samo advokati), u cilju
davanja odgovora, a ne retko i „napada“ na nalaz veštaka,
angažuju stručne konsultante, odgovarajuće, u ovom slučaju
medicinske, struke.
razvijaju prave “stručne i naučne diskusije”
veštačila se i povreda ekstremiteta (kao posledica
profesionalne bolesti: trovanje CO - neurološke posledice komplikacije loma podlaktice).
u nalazu specijaliste ortopeda navedeni i opisani „koštani
kalus“, sve vreme je, tokom postupka, a u interpretaciji jednog od
pravnih zastupnika, nazivan „koštani kalAuZ“.
Sve češće se osoba za čiju se bolest traži mišljenje pojavljuje
sa
-minimumom dokumentacije,
-čak i bez ikakve dokumentacije o obavljenim periodičnim
pregledima ili o razvoju simptoma bolesti, ili makar, o toku
lečenja.
Razlog ?
-nikakvo, neažurno ili čak lažno vodjenje potrebne
dokumentacije (u “firmi”, pa čak i kod lekara)
-„zaturi“ ili „nestane“ tokom slanja kartona i ostale
medicinske dokumentacije
-gubitak posla kada osoba zbog neke bolesti učestalo izostaje
sa posla,
- gubitak posla čak i kod sumnje da je „ta bolest“ moguće
profesionalna bolest.
-nedostatka sredstava za lečenje i kontrole kod lekara
odgovarajućih specijalnosti.
Slučajevi (nemanja ili „nemanja“ dokumentacije) su pravi
izazov za lekara – sudskog veštaka ukoliko dobije zadatak da se
izjasni da li se bolest može smatrati profesionalnom bolešću ili
ne.
Još je teže ako se tokom uzimanja anamneze, tokom pregleda
i funkcionalne dijagnostike, utvrdi da su svi elementi za
priznavanje bolesti kao profesionalne „na broju“ i u skladu sa
„strukom i naukom“.
Ako se još stekne i slika o takvoj osobi da je iskrena, rentno
nezainteresovana – a ne poseduje, „opipljivu“, dokumentaciju
koja će nedvosmisleno potvrditi početak, vremenski tok i razvoj
simptoma bolesti, odnosno, nema dokumentaciju koja će
podupreti stručno mišljenje veštaka,
nema dokumentaciju
sa činjenicama koju suprotna strane neće moći da ospori.
Drugi važan subjekat - veštak.
-pojedinac, na svu sreću najčešće specijalista medicine rada,
-zdravstvena ustanova sa timom odgovarajućih lekara
-sudskomedicinski odbor.
Specijalista medicine rada - neophodno znanje
-kliničke medicine,
-toksikologije
-fiziologije rada,
-apsolutne i relativne kontraindikacija za rad na pojedinim
radnim mestima,
-higijene rada,
-ergonomije,
-kineziologije i
-drugih oblasti koje će mu omogućiti da bude medicinski
analitičar profesionalnog rada,
-gotovo uvek treba pomoć drugih specijalista saradnika i
stručnjaka drugih struka,
Veštak-pojedinac (i to samo ako je specijalista medicine
rada)
bez pomoći tima, ili
uz pomoć veoma suženog broja,
stručnjaka ostalih specijalnosti (najčešće zbog nemogućnosti
plaćanja usluga tih stručnjaka – u ovakvim slučajevima takve
usluge „ne idu na uputnicu“)
ipak prihvati zadatak sudsko-medicinskog
veštačenja prisustva profesionalne bolesti,
potpuna nezavisnost i nepristrasnost veštaka.
Mišljenje isključivo na osnovu:
-temeljnog
ispitivanja
raspoložive
medicinske
dokumentacije,
-razgovora sa veštačenom osobom,
-fizikalnim nalaz pri detaljnom neposrednom pregledu
(ukoliko je neposredni pregled moguć i neophodan),
problemi i dileme o
trajanju te bolesti.
U aktuelnim propisima u Srbiji, nije predviđena revizija
prava po osnovu profesionalne bolesti, ali to ne obavezuje ni sud
ni parnične strane, da posle izvesnog vremena, eventualno, ne
zatraže preispitivanje postojanja prethodno dijagnostikovane
(profesionalne) bolesti.
Ako se utvrdi da je (profesionalna) bolest izlečena, više
ne postoji, sud može doneti novu odluku u tom smislu.
Ovo može povući i preispitivanje svih prethodno donetih
pravnih posledica (presudom donetih), zbog toga što je prestao
da postoji razlog zbog koga su oni i doneti.
Pitanje svih pitanja može biti -
čemu sudski spor ?
kada nema „beneficija“, a dobijeno mišljenje sudskog
veštaka da se radi o profesionalnom oboljenju, odnosno
„dobijanje“ parnice, ne obavezuje one koji su u „redovnoj“
praksi, i u upravnom postupku, odabrani da dijagnostikuju i
verifikuju profesionalnu bolest, kako bi se u nastavku postupka
ostvarila prava iz oblasti zdravstvenog i penziono-invalidskog
osiguranja, pogotovu ako još i dijagnostikovana bolest nije na
važećoj Listi.
Na celu tu rašomonijadu, često se nadovezuje i protivtužba tuženog kojom se, nakon u sudskom postupku donete
odluke da se radi o profesionalnoj bolesti, a nepotvrdjene takve
odluke u upravnom postupku pred organom veštačenja RFPIO,
dovodi u pitanje celokupni postupak sudom utvrdjenog
postojanja profesionalne bolesti, pa čak i nadležnost suda za
takvu vrstu postupka.
Često i ne samo to, nego i način nastanka
profesionalnog oboljenja i njegove posledice po radnu i/ili
životnu sposobnost, telesno oštećenje ili bilo koju drugu
moguću posledicu profesionalnog oboljenja.
http://www.poslovnazena.biz/stil-zivota/profesionalna-oboljenjai-pravo-na-odstetu-2-1090
Tekst pod nazivom: Profesionalna oboljenja i pravo na odštetu
............“Skoro sam veštačila slučaj profesionalnog
boksera koji je zadobio mnogo udaraca i nokauta u karijeri. Sada
postoji bokserska epilepsija. Međutim, bokserska epilesija nije
na listi profesionalnih oboljenja. Mi smo ga upućivali Institut za
medicinu rada, ali i oni ne mogu da se izjasne precizno jer
oboljenje nije na listi“, naglašava veštak dr ...............
..............i on je sad u invalidskoj penziji oboleo od
profesionalne bolesti.