V

RSTE POTEŠKOĆA I TIPOVI TJELESNE AKTIVNOSTI Verner Marijančić viši predavač, bacc.fizioterapije, prof.-reh.

       Down sindrom Cerebralna paraliza Mišićna distrofija Kognitivno-razvojne poteškoće Stečene ozljede CNS-a Slabovidna, slijepa i gluhoslijepa djeca Djeca oštećena sluha

D

OWNOV SINDROM

    Pojavnost na 1000 zdrave djece 1,45 s DS, Prenatalna detekcija ploda s DS i negativna eugenetika (medicinski i zakonski prihvaćeno opravdanje za prekid trudnoće) smanjila je broj novorođene djece s DS, Još uvijek › 70 % djece s DS se ne otkriva prenatalno, Odnos po spolu je 3:2 u korist muškog (Bernheim i sur),

O

BILJEŽJA

 Tjelesna obilježja -Zaostajanje u rastu TV m cca155 cm, ž cca 144 cm, -TT naginju pretilosti, -Slaba mišićna snaga, -Usporen motorički razvoj, -Kardivaskularne anomalije (Atrijalni defekt 40-70 %,ventrikulski defekt septuma 15-30%, duktus Botalli 6-12%, Fallotov sindrom 10%), -Poteškoće u respiraciji (česte infekcije), -Poteškoće u GIT (atrezija anusa, opstrukcija duodenuma), -Deformiteti koštanog dijela lokomotornog sustava (kralježnica, kukovi, stopala) -Epilepsija, Alzheimerova bolest -Senzorne poteškoće-Vid -Endokrinološke poteškoće-Tiroidna žljezda

N

AVIKE TJELESNE AKTIVNOSTI

Tjelesna aktivnost djece s DS opada s porastom životne dobi.

Istraživanja su pokazala da adolescenti u dobi od 15 godina na više uglavnom su tjelesno neaktivna. Draheim i sur. istraživanje je pokazalo su da se tjelesnim aktivnosti među starijom populacijom sa kognitivnim poteškoćama bavi svega 46% u preporučenim smjernicama, dok niti jedan 30 godišnjak se ne bavi tjelesnim aktivnostima u preporučenim smjernicama.

O

BILJEŽJA TJELESNE AKTIVNOST DJECE S

DS

     Preporučljivo je 60 min. dnevno Intenzitet u rasponu od srednje do snažne tjelesne aktivnosti Primjerena tjelesna aktivnost s obzirom na dodatne poteškoće u organskim sustavima Intenzivnija tjelesna ili sportska aktivnost samo u slučajevima kada je to moguće Mogu sudjelovati u većini tjelesnih aktivnosti u kojima i uživaju (socijalni efekt)

U

SMJERENA TJELESNA AKTIVNOST

      Mišićna hipotonija Hipermobilnost zglobova i slabost tetiva Srednja do umjerena pretilost Slabost respiratornog i kardiovaskularnog sustava Nizak stas Slaba ravnoteža i poteškoće u percepciji

V

AŽNA POSEBNOST KOD DJECE S

DS

Hipotonija i hipermobilitet često su povezani sa lordozom, iščašenjem kuka, kifozom, ravnim stopalima, glavom prema naprijed i atlantoaxialnim nestabilitetom (AAI) (Winnick, 1995).

AAI - ozbiljna poteškoća vratnog dijela kralježnice koja zahvaća 17% populacije djece sa DS, a obilježava je slabost tetiva između prvog i drugog vratnog kralješka. Moguće je iščašenje u tom dijelu što može dovesti do ozljede kralježnične moždine. Važno je ustanoviti da li postoji takva mogućnost prije ikakve tjelesne aktivnosti.

C

EREBRALNA PARALIZA

Nastaje kao posljedica cerebralnog oštećenja u: Antenatalnom razdoblju (alkoholizam, sifilis, endokrine bolesti, RTG, rubeola, defekt placente, Rh inkompatibilitet) Natlnom razdoblju (aspiracija amnionske tekućine, kompresija pupčane vrpce, placentom previjom i sl.) Postnatalna etiologija (sve bolesti i oštećenja CNS-a nakon poroda) Nije progresivno oštećenje, ali progrediraju poteškoće koje nastaju kao posljedica CP-a

T

IPOVI

      Diplegia spastica ili M. Little Hemiplegični tip Monoplegični tip Atonično ataksični tip Cerebralna ataksija Koreoatetozni tip

M

OTORIČKI SIMPTOMI

      Spasticitet-povećani tonus poprečno prugaste muskulature Rigor-ukoćenost usljed povećanog tonusa agonista i antagonista Ataksija-nemogućnost održavanja ravnoteže Atetoza- brzi, besciljni pokreti većih amplituda u perifernim djelovima ekstremiteta Tremor-nastaje stalnom iritacijom agonista i antagonista naizmjenično Korea-brzi, nagli, besciljni pokreti u svim djelovima tijela samo manjih amplituda

S

METNJE PONAŠANJA

     Distrakcija-nemogućnost razlikovanja bitnog od nebitnog, pažnja često luta s jednog sadržaja na drugi, teško vodi izvodi intencijske vježbe Dishinbicija-nemogućnost koćenja motornih reakcija, dijete uvijek reagira motorički jednoliko i neprimjereno. Snažna reakcija, impulzivna troši se puno energije Perservacija-ustrajanje na starom, poteškoće prilikom pamćenja novog pokreta, Hiperaktivnost-preveliki broj motoričkih aktivnosti, teško se usredotoči na vježbu Nestabilnost temperamenta

T

JELESNA AKTIVNOST

Tjelesna aktivnost trebala bi biti prilagođena motoričkim simptomima smetnjama u ponašanju.  Aktivnosti koje stimuliraju balans  Aktivnosti koje smanjuju ukočenost i spasticitet  Aktivnosti koje zahtijevaju finu motoriku  Aktivnosti koje uče novim pokretima  Aktivnosti koje povećavaju koncentraciju  Aktivnost koje povećavaju kontrolu pokreta  Aktivnosti koje povećavaju aerobne kapacitete i izdržljivost  Aktivnosti koje povećavaju kalorijsku potrošnju  Aktivnosti koje povećavaju opseg pokreta

M

IŠIĆNA DISTROFIJA

-D

UCHENNE

            Mišićna distrofija tipa Duchenne Genetski vezana uz X-kromosom Progresivna mišićna atrofija Gubitak skeletnog mišićnog proteina dystrophina Na 3500-6000 1 dijete se rađa sa mišićnom distrofijom (SAD) Pogađa isključivo mušku djecu Nasljedna po majčinoj liniji Manifestira se u dobi od dvije do pete godine života kroz slabosti u hodu Glavno obilježje gubitak mišićne mase i mišićna slabost sa hipertrofijom pojedinih mišića Pogađa poprečno prugaste mišiće (skeletne i srčani) Mišićna slabost se postupno povećava Kontrakture kuka i gležnja se razviju do 10 godine života

    Između 8 i 12 godine prisutne su ozbiljne kontrakture zglobova i opća mišićna slabost te se većina djece ne može samostalno kretati Gubitak kretanja može dovesti do povećanja tjelesne težine Slabost respiratorne muskulature dovodi do učestalih infekcija dišnog sustava i do zatajenja istog te smrti može nastupiti između 15 i 25 godine života Unatoč kontroli sfinktera imaju poteškoća u GIT i urinarnom traktu.

V

AŽNO ZA UPAMTITI

!

Mišićni protein distrofin (Dys) omogućava mehaničku stabilnost membrane mišićne stanice kako uslijed normalne tjelesne aktivnosti (mišićne kontrakcije) ne bi došlo do pucanja membrane iste. Njegov nedostatak dovodi do neravnoteže između oštećenja i regeneracije.

Sandri i ostali smatraju da programirana smrt stanice ili apoptoza ima ulogu u progresiji distrofije. Kod mišićnog oštećenja ili prilikom pucanja membrane stanice oslobađa se Ca+2 u citoplazmu što dovodi do aktivacije proteaze i do apoptoze. Postavlja se pitanje da li tjelesna aktivnost može pojačati progresiju distrofije.

U

ČINCI TJELESNE AKTIVNOSTI

 Niz istraživanja pokazala su da uslijed tjelesne aktivnosti: - može se povećati mišićna snaga - nakon nekog vremena okvirno 12 mjeseci postupno slabi - osobe koje se bave tjelesnom aktivnošću sporije gube mišićnu snagu - održava se fleksibilnost zglobova - njeguje se respiratorni sustava - podržava se samostalnost u kretanju

T

EMELJI ZA SMJERNICE U TJELESNOJ AKTIVNOSTI

      Kontarkture mišića koji izvode fleksiju kuka i plantarnu fleksiju smanjuju samosatlno kretanje S 12 godina većina djece koristi se invalidskim kolicima s razvijenim kontrakturama kuka, koljena, gležnja, ramena, šake i prstiju Razvija se skolioza koja otežava disanje Smanjena kalorijska potrošnja dovodi do pretilosti Uslijed korištenja kolica može se javiti tjelesna bolnost na dodir Visok rizik od respiratornih infekcija i zatajenja respiratornog sustava što dovodi do smrti

K

OJA TJELESNA AKTIVNOST

    Tjelesna aktivnost koja održava fleksibilnost zglobova Tjelesna aktivnost koja podržava izdržljivost Tjelesna aktivnost koja povećava mišićnu snagu Tjelesna aktivnost koja podržava kalorijsku potrošnju

Vrsta Frekvencija Intenzitet Trajanje Fleksibilnost

Pasivna/aktivna Dnevno Nizak 3x 10-30sec

Izdržljivost

Hodanje, bicikla, plivanje 1-7X tjedno Nizak 1-20 min

Mišićna snaga

Isokinetičke, koncentrične ili ekscentrične 1-5x tjedno Nizak 1-3x set 5-15 ponavljanja

Fleksibilnost Izdržljivost Mišićna snaga Mišićna skupina

Fleksori kuka, ekstentori ramena, fleksori podlaktice, plantarni fleskori, fleksori koljena, fleksori šake Mišići koji omogućavaju kretanje Ekstenzori kuka, ekstenzori podlaktice, fleksori ramena, dorzifleksori stopala, ekstenzori ruke i šake, ekstenzori leđa

1.

2.

3.

Oprez i kontraindikacije za vježbu

Ekscentrične vježbe koje oštećuju muskulaturu (primjerice trčanje nizbrdo ili hod nizbrdo) Balistički stretching Dugotrajno sjedenje i ležanje

K

OGNITIVNO

-

RAZVOJNE POTEŠKOĆE

  Mentalna retardacija Autizam

M

ENTALNA RETARDACIJA

Mentalna retardacija kao poteškoća u razvoju primarno utjeće na kognitivno funkcioniranje dijeteta. Djeca u pravilu ne moraju imati motoričkih poteškoća no zbog stupnja retardacije može izostati primjerena fizička aktivnost uslijed čega dolazi do motoričkog zastoja u razvoju. Neaktivnost može dovesti do povećanja TT, smanjenja fizičke izdržljivosti i mišićne snage.

    Blaga 70-79 IQ Umjerena 35-49 IQ Teža 20-34 IQ Teška 0-19 IQ

T

JELESNA AKTIVNOST

      Prilagođena tjelesna aktivnost u skladu sa mogućnostima kognitivnog percipiranja i pamćenja motoričke aktivnosti ( od jednostavnijih ka složenijim vježbama) Vježbe za stimulaciju balansa i propriocepcije Aeroban tip vježbi za povećanje izdržljivost i mišićne snage Vježbe za koje pogoduju sagorijevanju kalorija Vježbe koje zahtijevaju kognitivno povezivanje aktivnosti u zatvorenom i otvorenom prostoru Vježbe fine motorike i koordinacije

A

UTIZAM

          Razvojni poremećaj unutar prve tri godine nakon rođenja Na 10 000 zdravo rođene djece rađa se 4,5 djece s autizmom Češći u muške djece 4:2,74 Stereotipni pokreti Pružanje otpora pri svakom pokušaju uspostavljanja igre, razgovora Strah i uznemirenost pri promjeni sredine i okoline Ravnodušan stav Eholalije Metalalije Fiksacija

        Autoagresija Mentalna retardacija Smanjena razina tjelesna aktivnosti Poteškoće u GIT Sklonost povišenoj tjelesnoj težini Poteškoće u hodu Poteškoće s balansom Poteškoće u koordinaciji

S

MJERNICE ZA TJELESNU AKTIVNOST

       Aktivnosti koje će poboljšati kvalitetu hoda Aktivnosti koje će razviti bolji balans Aktivnosti koje će omogućiti bolju koordinaciju Aktivnost za smanjenje TT Aktivnosti za stimulaciju GIT Aktivnosti koje će smanjiti nepoželjne oblike ponašanja Jednostavne aktivnosti

T JELESNA AKTIVNOST I OSOBE SA AUTISTIČNIM OBLIKOM PONAŠANJA

U 18 provedenih studija nad 64 ispitanika osoba sa ASD (Autism Spectrum Disorder) promatrao se učinak tjelesne aktivnosti.

Najčešća tjelesna aktivnost koja se pri tome koristila jest trčanje uz instruktora. Kod svih ispitanika osjetno se promijenilo ponašanje na bolje, ujedno su se popravila obrazovna dostignuća, ponašanje prilikom vježbanja i smanjile su se stereotipije.

S

TEČENE OZLJEDE

CNS-

A

Definiramo kao ne degenerativne ozljede mozga koje su se dogodile nakon rođenja, kao posljedica traumatskih ozljeda mozga nakon otvorenih ili zatvorenih ozljeda glave ili kao ne traumatske ozljede koje su nastale kao posljedice CVI-a ili drugih oštećenja vaskularnog sustava mozga, tumori, infekcije, hipoksija, metabolički poremećaji te trovanja. Za razliku od djece koja su se rodila s poteškoćama u razvoju, djeca s ozljedama CNS sjećaju se prijašnjih mogućnosti i svjesna su svoji trenutnih ograničenja. Ovisno o dijelu CNS-a koji je oštećen posljedice u kognitivnom ili motoričkom funkcioniranju mogu biti različite.

P

OSLJEDICE NA KOGNITIVNOM PLANU I PONAŠANJU

       Mogu imati poteškoća u planiranju Mogu imati poteškoća sjećanju Mogu imati poteškoća postavljanju ciljeva Mogu imati poteškoća rješavanju problema Mogu imati poteškoća učenju socijalnih vještina Mogu imati poteškoća učenju i koncentraciji Mogu imati poteškoća u ponašanju (depresija, aksioznost, agresivno ponašanje, mogu izgubiti doticaj sa stvarnošću

P

OSLJEDICE NA TJELESNOM PLANU

     Mogu imati poteškoća u balansu Lakše se umaraju Smanjen opseg pokreta Slabu mišićnu snagu i izdržljivost Nemogućnost kontroliranja sfinktera

P

RIMJERENA TJELESNA AKTIVNOST

      Aktivnosti koje stimuliraju balans i propriocepciju Aktivnosti koje poboljšavaju koordinaciju Aktivnosti koje povećavaju opseg pokreta Aktivnosti povećavaju mišićnu snagu i izdržljivost Aktivnosti koje snaže kardiovaskularni i respiratorni sustav Aktivnosti relaksacije

S

ENZORNA OŠTEĆENJA

  Slabovidne, slijepe i gluhoslijepe osobe Osobe oštećena sluha

S

LABOVIDNA

,

SLIJEPA I GLUHOSLIJEPA DJECA

Djeca koja imaju oštećen vid znatno manje se bave tjelesnim aktivnostima od djece čiji vid nije oštećen ( Blessing, McCrimmon, Stoval & Wiliford, 1993; Lieberman & Mchugh, 2001; Skaggs & Hopper, 1996; Aslan, calik & Kitis, 2012). Nadalje, djeca koja imaju oštećen vid, zbog aktivnosti svakodnevnog života imaju potrebe za povećanom izdržljivošću (Buell, 1982). Takva djeca često nisu u potpunosti socijalizirana te samim time nisu u mogućnosti ostvariti svoje maksimalne potencijale (Stein, 1996). Razina tjelesne aktivnost takve djece može se poboljšati, samim time postiže se veća sigurnost i uspjeh u kretanju (Lancioni, Olivia, ten Hopen, 1996; Lieberman, Butcher & Moak, 2001). Osim fizioloških prednosti, prilagođena tjelesna aktivnost za osobe oštećena vida ima i utjecaj na duševno zdravlje (Surraka & Kivela, 2008).

D

JECA OŠTEĆENA SLUHA

Prema NIH-u (National Institute of Health) 1993., na 1000 zdrave rođene djece rađa se jedno dijete sa potpunim oštećenjem sluha. Ostala djeca sa oštećenjem sluha koja se rode imaju različit stupanj oštećenja. Smanjena oštrina sluha tijekom novorođenačkog razdoblja, a kasnije i tijekom ranog djetinjstva utječe na razvoj govornih vještina. Poteškoće u komunikaciji mogu utjecati na socijalnom, emocionalnom, kognitivnom planu a samim time i na obrazovna dostignuća. Kako je tjelesna aktivnost usko povezana sa razvojem osobnosti, nedostatak ili gubitak sluha može utjecati na obrasce tjelesne aktivnosti a samim tima i na razinu istih. Studije su pokazale da su osobe oštećena sluha puno više uključene u neki oblik tjelesnih aktivnosti nego što je to slučaj sa drugim poteškoćama u razvoju. Od 104 ispitanika njih 87 se izjasnilo kao izuzetno aktivne osobe, 49 umjereno, a tek njih 28 tjelesno neaktivnim (Longimur&Bar-Or, 2000.).

T

JELESNE KARAKTERISTIKE SLABOVIDNE

,

SLIJEPE I GLUHOSLIJEPE DJECE

         Radi se u pravilu o zdravoj djeci Mogu imati pridružene poteškoće u razvoju Nesigurnog hoda Imaju poteškoća s balansom U nepoznatoj okolini se ne osjećaju sigurnim Imaju potrebe za asistencijom Pri dodiru s nepoznatim predmetima postupaju oprezno Imaju potrebu za dodatnim informacijama o okolini, predmetima s kojima su u konataktu Usmjeravaju se prema zvuku

T JELESNE KARAKTERISTIKE DJECE OŠTEĆENA SLUHA

   U pravilu zdrava djeca Mogu imati pridružene poteškoće u razvoju Zahtjevaju kontak očima

K

OJA TJELESNA AKTIVNOST

 Svaka modificirana tjelesna aktivnost koja povećava tjelesnu izdržljivost, poboljšava koordinaciju, propriocepciju i balans.

- Trčanje - Biciklizam - Plivanje - Aerobik - Preskakanje užeta - Teretana - Yoga - Košarka - Vježbe propriocepcije i balansa