POLITIČKE STRANKE, INTERESNE GRUPE I DRUŠTVENI POKRETI

Šesnaesto predavanje, 15. XII. 2015.

VAŽNOST STRANAKA

• Središnja institucija zapadnih političkih sustava: kako bi se bez njih provodili izbori, kako bi djelovao parlament, kako bi se osigurala veza birača i vlasti, kako bi se oblikovale političke elite, kako bi se uopće organizirao politički život?

• Element definicije moderne demokracije – višestranačka demokracija. Demokracija razumijeva natjecanje programa a ne osoba , politika a ne individualnih stajališta 2

ŠTO JE STRANKA?

•

Dobrovoljno političko udruženje građana s trajnom organizacijom uspostavljeno radi određivanja državne politike pomoću oblikovanja političke volje građana, izbora kandidata za javne dužnosti, formuliranja i razradbe političkih programa i druge aktivnosti

• Stranka je instrument utjecaja građana (kao birača i pripadnika različitih socijalnih skupina) u političkom procesu, provođenja politike koja je dobila izbornu podršku, održavanja komunikacije između političke elite i građana i priskrbljivanja masovne podrške sustavu 3

ELEMENTI STRANKE

• 4 temeljna elementa: • 1. težnja za vlašću – razlika od interesnih grupa • 2. organizacija – Duverger (stranke najviše obilježava njihova „anatomija”): 4 tipa: odbor, sekcija (ogranak), ćelija, milicija • 3. ideologija – skup ideja i vrijednosti, program, lijeve i desne ideologije • 4. predstavljanje interesa društvenih grupa – klasni, nacionalni i dr. interesi 4

TEORIJA DRUŠTVENIH RASCJEPA

• • S. M. Lipset i S. Rokkan (1967); dvije revolucije stvorile društvene rascjepe što su odredili stranačke podjele i biračko ponašanje:

1. nacionalna revolucija

(rascjepi: država-crkve i centar-periferija), 2.

industrijska revolucija

(rascjepi: selo grad i rad-kapital) • R. Inglehart, promjena strukture rascjepa,

materijalističke

(standard) i

postmaterijalističke vrijednosti

(poštovanje, samoostvarenje, identitet, pripadanje) – novi pokreti

Tranzicija

novi rascjepi: novi i stari poredak, etničke većine i manjine, dobitnici i gubitnici, etnocentričke i kozmopolitske vrijednosti. N. Zakošek tri rascjepa u Hrvatskoj: teritorijalno kulturni (centar periferija: određenje teritorijalnih i simboličkih granica države, sukob centralizam-decentralizam), ideološko kulturni (tradicionalizam-modernizam, religiozno-sekularno) i socioekonomski (rad kapital, državna redistribucija-tržišna orijentacija; dobitnici i gubitnici).

5

TIPOVI STRANAKA

• M. Duverger:

1. kadrovske

(konzervativne i liberalne) – usko biračko tijelo,

2. masovne stranke

(socijaldemokratske) – opće pravo glasa • Željezni zakon oligarhije - R. Michels,

Sociologija stranaka u modernoj demokraciji

socijaldemokratska stranka - Za demokraciju treba organizacija i vodstvo, iz organizacije nastaje aparat, njemu trebaju oni koji ga poslužuju i vode, oni nastoje da se učvrste i utječu na one koji su ih izabrali, mase obožavaju vođe i odustaju od svoje političke volje i mišljenja.

(1911) – masovna 6

TIPOVI STRANAKA

• Otto Kirchheimer (1966):

"catch-all" stranka

– CDU • Angelo Panebianco (1988):

profesionalna biračka stranka

– glavna uloga profesionalnih eksperata u izborima, prevlast predstavnika i vodstva, financiranje preko interesnih grupa i javnih fondova • Richard Katz i Peter Mair (1995):

kartelska stranka

oslanjanje na državne resurse, sprečavanje drugih – odvajanje stranaka od društva i preplitanje s državom, stranaka; antistranaštvo, izborna apstinencija i politička apatija 7

TIPOLOGIJA RAZVOJA STRANAKA

• •

Klaus von Beyme

: 3 razdoblja stranaka: 1. razdoblje organiziranih masovnih stranaka (s općim pravom glasa), 2. razdoblje narodnih stranaka (catch-all), 3. razdoblje profesionalnih biračkih stranaka – profesionalizacija vodstva, gubljenje članstva, amerikanizacija (komercijalizacija, medijska orijentacija)

Katz i Mair

: 4 faze razvoja stranaka u Europi: 1. elitne stranke u 19. st., 2. masovne stranke između 1880. i 1960., 3. narodne stranke nakon 1945., 4. kartelske stranke od 1970-ih 8

Stranke u tranzicijskim zemljama

• Nisu se oblikovale kao predstavnice interesa posebnih segmenata društva, nego usmjerene cijelome biračkom tijelu. Obilježja: 1) visoka razina profesionalizacije i birokratizacije te dominacija stranačkih lidera, 2) financijska ovisnost o državi, 3) kolonizacija države, posebno uprave i pravosuđa, 4) masovni klijentelizam i korupcija • Hrvatska:

Hrvatska demokratska zajednica

(HDZ) – masovni nacionalni pokret s programom osamostaljenja i napuštanja komunizma; nametanje ideološke hegemonije u društvu; klijentelistička i korupcijska privatizacija; kartelska stranka.

Socijaldemokratska partija Hrvatske

(SDP) na vlasti (2000 03 i od 2011) razvila obilježja kartelske stranke; izraziti klijentelizam te korupcija na lokalnoj razini 9

INTERESNE GRUPE

•

Interesne grupe su organizirane udruge koje smjeraju utjecati na politiku ili djelovanja vlade radi zaštite, promicanja i ostvarivanja svojih posebnih interesa

• Pripadništvo u njima je stvar izbora pojedinaca, a posjeduju neku formalnu strukturu i organizaciju • Razlikuju se od stranaka jer teže ostvariti utjecaj izvana, a ne preuzeti ili obnašati vlast • Imaju uski krug interesa i pitanja koja ih zanimaju, a rijetko neki širi program 10

Prednosti interesnih grupa

• Interesne grupe ojačavaju predstavništvo artikulirajući interese i unapređujući stajališta koja zanemaruju stranke • Grupe su instrumenti s kojima se utječe na vladu između izbora, potiču raspravu stvarajući bolje obaviješteno javno mnijenje, šire prostor političke participacije stvarajući alternativu tradicionalnoj stranačkoj politici 11

Kritike interesnih grupa

• 1. povećavaju političku nejednakost jačanjem utjecaja bogatih i povlaštenih • 2. povećavaju političku fragmentaciju i podjele: unapređuju manjinske interese protiv interesa društva • 3. obnašaju nelegitimnu moć: vođe nisu javno odgovorne • 4. Povećavaju zatvorenost i tajnost procesa odlučivanja: utjecaj kroz pregovaranja i pogodbe • 5. čine društva neupravljivim: mogu blokirati vladine inicijative pa legitimno izabrana vlada ne može upravljati • 6. pridonose preopterećenosti vlade: povećavaju javnu potrošnju (sindikati), smanjuju poduzetničke potencijale i potiču individualni i društveni parazitizam 12

Vrste grupa

• Prema ciljevima djelovanja:

1. protektivne (sektorske) interesne grupe

unapređenje ili zaštita posebnih interesa svojih članova (sindikati, udruge poslodavaca, profesionalne udruge)

2. promocijske (svjetonazorske) interesne grupe

- vrijednosti, ideali, načela (ekološke grupe, za ili protiv abortusa) • Prema statusu koji grupa ima u odnosu na vlast:

1. insajderske

otvoren pristup vlasti ili institucionaliziran položaj - sindikati i udruge poslodavaca; sustav tripartizma – Austrija i Britanija

2. autsajderske grupe

nemaju ili ne žele službeni status 13

Način djelovanja

• 1. kanali birokracije – velike ekonomske i profesionalne grupe • 2. parlamentarni kanali – lobiranje, profesionalni lobisti • 3. kroz političke stranke – financiranje: donacije, izborne kampanje; poslovni krugovi i konzervativci, sindikati i socijaldemokrati demonstracije Greenpeace).

, crkva i demokršćani • 4. kroz masovne medije: javne kampanje – apeli, peticije, • 5. nadnacionalna tijela – kampanje za zaštitu okoliša (npr.

14

Zašto su interesne grupe postale važne

• Kompleksnost suvremene politike, individualizacija, uloga znanja i eksperata, slabljenje utjecaja političkih stranaka • Prevlast politike jednog pitanja (single-issue politics) – povećava se broj pitanja i broj grupa koje ih zastupaju; tradicionalna materijalistička politika (protektivne grupe, sindikati, poslodavci – rast, zapošljavanje) i nova postmaterijalistička politika (okoliš, mir, ljudska prava, prava homoseksualnih manjina, reproduktivna prava) • Inglehart – postmaterijalistička orijentacija ne dominira, ali je prisutna među mlađim, obrazovanim ljudima, koji koriste nove informacijske tehnologije i imaju veći uspjeh u upotrebi metoda interesnih grupa (kampanje u medijima, lobiranje kod vlade i parlamentarnih odbora) 15

DRUŠTVENI POKRETI

Oblici kolektivnog djelovanja koji nastaju sa svrhom zastupanja ili osporavanja određenih promjena u zajednici kojoj pokret pripada, a imaju izvjestan stupanj organizacije i postojanosti izvan institucionaliziranih kanala političke djelatnosti.

Za razliku od spontanih masovnih akcija (ustanak, pobuna), imaju određenu razinu planiranog djelovanja radi priznatog društvenog cilja. Za razliku od interesnih grupa, teže ostvarivanju značajnih promjena ili očuvanju postojećeg poretka, pa i osvajanju vlasti ili njezinom zadržavanju. Za razliku od stranaka, njihovo djelovanje proizlazi iz stavova i aspiracija članstva, koji djeluju unutar šireg i labavijeg organizacijskog okvira. Unutar velikih pokreta (radnički pokret, feministički pokret) često djeluje više interesnih grupa i stranaka.

Prvi pokreti pojavljuju se u 18. st. reforme. U 19. st. nastaje radnički pokret – prvi moderni društveni pokret. U 20. st. Potkraj 1960-ih i u 1970 – pokreti za demokratske političke – radikalni nacionalistički i fašistički pokreti s kultom vođe – negativno značenje (Fromm – bjekstvo od slobode). im masovni pokreti (studentski i ekološki)

• • •

FUNKCIONALIZAM

Neil Smelser

pokreta ,

Teorija kolektivnog ponašanja,

1963. - 5 tipova kolektivnog ponašanja: 3 oblika socijalne eksplozije i 2 tipa

1. panika

,

2. pomama

(masovni hirovi, pomodni valovi, religiozna buđenja),

3. izljev neprijateljstva 4. normativno orijentirani pokret

pokret, mirovni pokret, feminizam), – ponovna uspostava, zaštita, promjena ili stvaranje normi u ime općedruštvenih uvjerenja, rezultat normativna inovacija (novi zakon, običaj) pokreti društvene reforme, “opći društveni pokreti” (radnički

5. vrijednosno orijentirani pokret

– ponovna uspostava, zaštita, izmjena ili stvaranje vrijednosti u ime općedruštvenih uvjerenja: političke i vjerske revolucije, nacionalistički pokreti 17

AKCIJSKA PERSPEKTIVA

•

Alain Touraine

afirmira akcijski pristup ili pristup novih društvenih pokreta • Zamisao o samoproizvodnji društva, kako pojedinci i grupe “konstruiraju, dekonstruiraju i rekonstruiraju društvo” – ideja historiciteta; protiv funkcionalizma i strukturalizma (sustava i struktura), akcijska perspektiva – djelovanje subjekta, sukobi aktera za postizanje kontrole nad povijesnošću • Koncept društvenog pokreta “u središtu sociologije”. 18

Touraine – pojam i obilježja pokreta

• Društveni pokret je "organizirano kolektivno djelovanje putem kojeg se u određenoj konkretnoj povijesnoj cjelini klasni akter bori za društveno vodstvo nad historicitetom" • Pokret obilježava dvostruki odnos: 1. prema protivniku protiv koga se bori, 2. prema cilju za koji se bori • Otud tri bitna obilježja: 1.

načelo identiteta

– u ime čega se borba vodi, tko smo "mi", 2.

načelo suprotnosti

– protiv koga se vodi, tko je "drugi", 3.

načelo totaliteta

– na kojem se terenu borba odvija, gdje se borimo 19

Touraine – razvoj društva i pokreti

• • • • Tri faze razvoja modernog društva, svakoj odgovara poseban tip društvenog pokreta:

1. Trgovačko društvo

-

građanski pokret

čovjeka; osnovni cilj: sloboda za prava i slobode

2. Industrijsko društvo

socijalna pravda

radnički pokret

; osnovni cilj:

3. Postindustrijsko društvo

-

novi društveni pokreti;

osnovni cilj: samoupravljanje kao pravo na vlastiti način života i kontrola nad svojom društvenom samodjelatnošću 20

NOVI DRUŠTVENI POKRETI

• Novi pokreti nastaju unutar postindustrijskog društva, koje ne zavisi toliko od industrijske proizvodnje, jer se temelji na znanju (društvo znanja), informacijama i komunikaciji (informacijsko društvo, umreženo društvo) • Razvoj tehnologije i njezine primjene, politike rasta i imperijalne moći nakon Drugog svjetskog rata stvaraju nove rizike i prijetnje: nuklearni holokaust, industrijsko zagađenje, uništenje okoliša, kulturno uniformiranje, svjetska dominacija 21

Specifičnosti novih pokreta

• 1.

kolektivni identitet nije zadan

, mijenja se prema različitim interesima i iskustvu aktera, posebno kroz sukob s institucionalnim protivnicima (državom) • 2.

djelovanje oslonjeno na samoostvarenje

ugrađeno u iskustvo samosvojnosti i vježbanje slobode (“politika životnih stilova” – Giddens, “postmaterijalističke vrijednosti” – Inglehart) • 3.

mrežni model organizacije

, fragmentiran i uronjen u svakodnevni život • 4.

proširenje tradicionalnog poimanja politike

– bijeg od institucionalne politike i kontrole, politiziranje novih pitanja 22

•

POKRETI U INFORMACIJSKOM DOBU

M. Castells

– nova informacijska tehnologija i mrežna organizacija određuju karakter i strukturu društvenih pokreta. Tri načela pokreta (identitet, protivnik i cilj pokreta) i razlike između 3 antiglobalizacijska pokreta u 1990-im: 1.

Zapatisti

, pokret u meksičkoj državi Chiapas (identitet pokreta: potlačeni Indijanci/Meksikanci; protivnik: svjetski kapitalizam/NAFTA, vlada; cilj: dostojanstvo, demokracija, zemlja), 2.

Američka građanska milicija

(Patrioti), libertarijanski, rasistički i homofobni pokret (identitet: izvorni američki građani; protivnik: svjetski poredak, savezna vlada; cilj: sloboda i suverenost građana i lokalnih zajednica). 3.

Aum Shinryko

, japanski vjerski pokret, napad sarinom u podzemnoj željeznici 1995. (identitet: duhovna zajednica izbavljenih tijela vjernika; protivnik: ujedinjena svjetska vlada, japanska policija; cilj: preživljavanje apokalipse) 23

Castells – pokreti 2011.

• Revolucija na Islandu (2009-11), pokreti arapskog proljeća, pokret Ogorčenih (Indignados) u Španjolsko i pokret Occupy u SAD u; velik učinak zahvaljujući prisutnosti u medijima te korištenju interneta i društvenih mreža. Raniji pokreti inspirirali kasnije (Island i Tunis), pokreću ih mladi ljudi (20-40 god.) povezivanjem na mrežama,

Internet

stvara

prostor autonomije za komunikaciju

ali i

organizacijsku infrastrukturu pokreta

te učinkovit oblik ugrožavanje institucionalne moći i režimske informacijske infrastrukture • Emocije koje pokreću i održavaju pokret:

bijes

– katalizator širenja buntovnog osjećaja i pokretač stvaranja pokreta, a

nada

održava pokret i daje mu postojanost i usmjerenje 24

…

Castells

• Važnost javnih urbanih prostora (trgova, parkova) – pokreti se politički konstituiraju njihovim zauzimanjem kao

prostora uspostave slobodnih zajednica

. Koriste se da bi pitanja koja iznose postala vidljiva i kolektivna. • Novi tip političke organizacije – pokreti teže

transformirati državu

demokratskim reformiranjem. Njihov ustroj je demokratski (horizontalan, nehijerarhijski). Najvažnija kriza je kriza političkih institucija. Neki pokreti su postigli uspjeh (Island), ali i kad ne uspijevaju (pokret Ogorčenih) utječu na dugoročno mijenjanje društvenih vrijednosti i ostavljaju trajan trag u kolektivnoj svijesti • Glavni prigovor Castellsu: tehnološki determinizam – precjenjivanje interneta 25