Transcript Arbitrazni postupak i mjerodavno pravo [129,11 KiB]

Arbitražni postupak i mjerodavno pravo
Rješavanje sporova arbitražom i mirenjem
18. studenog 2014
Asist. Tena Hoško
Sadržaj prezentacije
 Načela postupka
 Početak arbitražnog postupka
 Tužba i odgovor na tužbu
 Osnivanje arbitražnog suda
 Arbitri
 Ovlasti i obveze arbitara
 Nadležnost arbitražnog suda
 Arbitražni postupak
 Uloga suda tijekom arbitražnog postupka
 Privremene mjere
Načela postupka
 Načelo dispozitivnosti (čl. 18/1 ZA)
 Ako to nije u protivnosti s odredbama ovoga Zakona,
stranke se mogu sporazumjeti o pravilima postupka kojih
će se arbitražni sud pridržavati ili tako da ih same odrede
ili upućivanjem na određena pravila, zakon ili na drugi
prikladan način.
 Načelo ekonomičnosti (čl. 11/2 ZA)
 Arbitar je dužan arbitražu voditi primjerenom brzinom i
pravodobno poduzimati radnje u postupku te se brinuti da se
izbjegne svako odugovlačenje postupka.
 Načelo ravnopravnosti stranaka (čl. 17/1 ZA)
 Stranke su ravnopravne u postupku pred arbitražnim sudom.
Načela postupka
 Načelo kontradiktornosti
 Strankama treba omogućiti da se izjasne o navodima i zahtjevima
protivne stranke. (čl. 17/2 ZA)
 Sve podneske, isprave ili druge informacije koje jedna stranka preda
arbitražnom sudu dostavit će se drugoj stranci. Strankama će se
dostaviti svaki izvještaj vještaka ili dokazna isprava na kojoj bi
arbitražni sud mogao zasnovati svoju odluku. (čl. 23/4 ZA)
 Načelo otvorenog suđenja (čl. 17/2 ZA)
 U mjeri u kojoj je to potrebno i moguće, arbitri će, u svrhu
ostvarenja odredaba stavka 1. i 2. ovoga članka, nastojati strankama
iznijeti svoja shvaćanja te dati prikladna objašnjenja kako bi se zajedno
sa strankama razmotrila sva odlučna činjenična i pravna pitanja spora.
Načelo usmenosti (čl. 23 ZA)
Načela postupka
 Načelo (isključenja) javnosti, načelo tajnosti (čl. 23/5 ZA)
 Ako se stranke drukčije ne sporazume, arbitražni postupak nije
javan.
 Načelo usmenosti – ograničeno (čl. 23/1 ZA)
 Ako se stranke nisu drukčije sporazumjele, arbitražni
sud odlučit će hoće li zakazati i održati raspravu radi
izvođenja dokaza ili radi usmenog raspravljanja, ili će se
postupak voditi na temelju isprava.
Početak arbitražnog postupka
 Sporazum stranaka
 Ako sporazuma nema
 Institucionalna arbitraža– onog dana kad ta arbitražna ustanova primi
tužbu,
 Ad hoc arbitraža - onoga dana kad tuženik primi:
 obavijest o tome da je protivna stranka imenovala arbitra ili predložila arbitra
pojedinca
 poziv da imenuje drugoga arbitra ili da se izjasni o predloženom arbitru
pojedincu
 tužbu kojom se spor iznosi pred arbitražni sud
 Stranke mogu ugovoriti neki predarbitražni postupak kao uvjet za
pokretanje arbitražnog postupka (mirenje, fact finding…)
Tužba i odgovor na tužbu
 Sporazum stranaka
 Ako ga nema:
 Tužitelj u tužbi treba iznijeti činjenične tvrdnje na kojima temelji svoje
zahtjeve, sporna pitanja i tužbeni zahtjev
 Tuženik u odgovoru na tužbu treba iznijeti svoju obranu u pogledu tih
tužiteljevih navoda, prijedloga i zahtjeva
 Zagrebačka pravila (čl. 13)
 Tužba mora sadržavati:







a) imena i adrese stranaka,
b) tužbeni zahtjev,
c) navode o činjenicama na kojima se zasniva tužbeni zahtjev,
d) navode i prijedloge o dokazima,
e) navode o arbitražnom sporazumu, ako je sklopljen,
f) navode o imenovanju arbitra,
g) oznaku vrijednosti predmeta spora.
Tužba i odgovor na tužbu
 Izmjena tužbe
 Ako se stranke nisu drukčije sporazumjele, svaka stranka može
u tijeku postupka izmijeniti ili dopuniti svoju tužbu ili odgovor
na tužbu, osim ako arbitražni sud smatra da nije svrhovito
dopustiti takve izmjene, vodeći računa o odugovlačenju koje bi
moglo uzrokovati njihovo zakašnjelo poduzimanje.
 Povlačenje tužbe
 Uz suglasnost tuženika, osim ako arbitražni sud smatra da
tuženik ima opravdani pravni interes da se donese konačni
pravorijek o sporu.
Nedostaci tužbe i odgovora na tužbu
 Ako se stranke nisu drukčije sporazumjele te ako, bez
navođenja opravdanih razloga:
 1) tužitelj ne podnese svoju tužbu u skladu s
odredbama članka 22. stavka 1. ovoga Zakona,
arbitražni sud obustavit će postupak,
 2) tuženik ne podnese svoj odgovor na tužbu u skladu
s odredbama članka 22. stavka 1. ovoga Zakona,
arbitražni sud će nastaviti postupak, ali se neće
smatrati da samo propuštanje znači priznanje
tužiteljevih navoda
Osnivanje arbitražnog tribunala
 Imenovanje arbitara provode:
1. Stranke same
2. Arbitražna institucija
3. Ovlaštenik za imenovanje (osoba koju su stranke imenovale
ovlaštenikom ili predsjednik TS ili ŽS u Zagrebu)
 Vrijeme potrebno za osnivanje tribunala
 Ad hoc v institucionalna arbitraža
 Broj arbitara
 Sporazum stranaka
 Ako nema sporazuma, tri arbitra prema ZA
 Ako nema sporazuma, jedan arbitar za sporove do 100 000 eur (Zagrebačka
pravila)
Postupak imenovanja arbitara
Sporazum stranaka
Ako nema sporazuma
1.
2.
Stranke same imenuju, tri arbitra
a)
a)
kad arbitražu provode tri arbitra, svaka stranka imenovat će
jednoga, a dva tako imenovana arbitra imenovat će trećega, koji će
biti predsjednik arbitražnog vijeća
Ovlaštenik za imenovanje imenuje, tri arbitra
b)
a)
Ako jedna stranka ne imenuje arbitra i o tome ne obavijesti drugu
stranku u roku od 30 dana nakon što primi obavijest o imenovanju
arbitra i poziv da imenuje arbitra, ili ako se dva arbitra ne
sporazumiju u pogledu trećega u roku od 30 dana od imenovanja
posljednjega od njih dvojice, imenovanje će na zahtjev stranke
obaviti ovlaštenik za imenovanje predviđen u članku 43. stavku 3.
ovoga Zakona (predsjednik TS ili ŽS u Zagrebu)
Postupak imenovanja arbitara
Stranke same imenuju,1 arbitar
a) Sporazum stranaka o arbitru
b) Ovlaštenik za imenovanje, 1 arbitar
a) kad arbitražu provodi arbitar pojedinac, ako se stranke
ne sporazume o tome tko će to biti, arbitra pojedinca
imenovat će na zahtjev stranke ovlaštenik za
imenovanje predviđen u članku 43. stavku 3. ovoga
Zakona
 Protiv odluke ovlaštenika za imenovanje, stranke nemaju pravo
žalbe.
a)
Postupak imenovanja arbitara – ovlaštenik za
imenovanje
 Ako u tijeku postupka imenovanja o kome su se stranke sporazumjele
 jedna od stranaka ne postupi u skladu s dogovorenim pravilima, ili
 stranke ili arbitri ne uspiju postići sporazum u skladu s pravilima tog
postupka, ili
 treća osoba, uključujući i neku ustanovu, ne obavi djelatnost koja joj je
povjerena u skladu s pravilima tog postupka
 svaka stranka može zahtijevati od ovlaštenika za imenovanje predviđenog
u članku 43. stavku 3. ovoga Zakona da poduzme potrebne mjere, osim ako
sporazumom o postupku imenovanja nije predviđen neki drugi način na
koji će se imenovanje osigurati.
 Ovlaštenik za imenovanje vodit će računa o
 kvalifikacijama koje se od arbitara traže na temelju sporazuma stranaka,
 o svemu što bi trebalo osigurati imenovanje nezavisnog i nepristranog
arbitra,
 u sporu s međunarodnim obilježjem i da je poželjno da za arbitra
pojedinca ili predsjednika arbitražnog vijeća bude imenovana osoba koja
ima drugo državljanstvo negoli stranke u sporu.
Osnivanje arbitražnog suda
Suparničari
 Arbitraža u kojoj su dva tuženika bila primorana izabrati
zajedničkog arbitra – francuski Kasacijski sud poništio je
pravorijek zbog suprotnosti s javnim poretkom
 Siemens-Dutco decision of the French Cour de Cassation (7 January 1992 –
XV Yearbook Com. Arb. (1992) 124 et seq.)
 Kao posljedica su neke arbitražne institucije (DIS; ICC)
izmijenile svoja pravila na način da, u slučaju nemogućnosti
dogovora suparničara oko izbora arbitra, arbitražna institucija
imenuje sve arbitre
 Isto i prema Zagrebačkim pravilima u slučaju običnih pasivnih
suparničara
Arbitri
 Tko može biti arbitar?
 Uvjeti prema ZA
 Poslovna sposobnost (nije izričito navedeno u ZA)
 Državljanstvo – uvjet samo ako se stranke odgovore
 Suci sudova Republike Hrvatske mogu biti izabrani samo za
predsjednika arbitražnog vijeća ili za arbitra pojedinca
 Suprotno postupanje je nedovoljan razlog za poništaj – sastav suda mora
utjecati na sadržaj pravorijeka (čl. 36/1/e ZA)
 Liste arbitara
 Izjava o prihvaćanju dužnosti arbitra
 Dio postupka osnivanja tribunala
 Nakon što stranke izaberu arbitra, on mora prihvatiti dužnost nakon
čega dolazi do imenovanja
Prava i obveze arbitara
 Prava arbitara:
 Naknada troškova i nagrada
 Odricanje mora biti izričito
 Stranke mogu prihvatiti arbitrov prijedlog iznosa ili će o tome odlučiti
predsjednik TS/ŽS u Zg
Prava i obveze arbitara
 Obveze/dužnosti arbitara
 Brzina i pravodobnost postupka
 Ako arbitar odugovlači/propušta ispunjavanje svojih dužnosti, stranke ga
mogu sporazumno opozvati
 Obrazložen pravorijek (i dostava ako je riječ o ad hoc arbitraži)
 Dužnosti tijekom postupka (određivanje jezika, mjesta
arbitraže, upravljanje postupkom…)
 Neovisnost i nepristranost
 “Osoba kojoj se netko obrati radi imenovanja za arbitra dužna je iznijeti
sve okolnosti koje bi mogle dati povoda za osnovanu sumnju u njezinu
nezavisnost ili nepristranost. Nakon imenovanja i u tijeku postupka arbitar
je dužan bez odlaganja iznijeti strankama takve okolnosti osim ako ih je o
njima već ranije obavijestio.” (Čl. 12/1 ZA)
Izuzeće arbitra- čl. 12 ZA
 Izuzeće se može tražiti:
 U slučaju sumnje u nezavisnost i nepristranost arbitra
 Zbog nedostatka kvalifikacije o kojima su se stranke
sporazumjele
 Zbog nepravodobnosti i sporosti u vođenju postupka
 “Stranka može tražiti izuzeće arbitra koga je imenovala ili u
čijem je imenovanju sudjelovala samo ako je razlog za izuzeće
nastao ili je stranka za njega saznala tek nakon što je arbitar
imenovan.”
Izuzeće arbitra- čl. 12 ZA - Postupak
 Sporazum stranaka
 Ako sporazuma nema:
 Zahtjev tribunalu u roku 15 dana (subjektivni rok)
 Ako se arbitar ne povuče ili ako se druga strana ne složi sa
zahtjevom, odluku donosi arbitražni sud
 U slučaju odbijanja izuzeća – stranka može tražiti da o tome
odluči predsjednik TS/ŽS
 Praksa USRH
Izuzeće arbitra i pravo na pravično suđenje - praksa
USRH (U-III/3000/2007)
 “Za Ustavni sud nije prihvatljiva ni argumentacija podnositelja u ustavnoj tužbi kako je
prilikom davanja izjave arbitar propustio navesti sve relevantne podatke (koje i kakve
poslove je obavljao, u kojem vremenskom razdoblju te koliko je za te poslove bio
plaćen). To stoga, jer je prema ocjeni Ustavnog suda podnositelj imao priliku prije nego
se suglasio s imenovanjem arbitrom, zatražiti te podatke, a što podnositelj nije učinio
već to čini tek sada u ustavnoj tužbi, odnosno tek nakon što je očito nezadovoljan
ishodom arbitražnog postupka i donesenim pravorijekom.

Slijedom navedenog, a polazeći od utvrđenja u točki 3. obrazloženja ove odluke, ocjena
je Ustavnog suda da osporenim pravorijekom Sudišta, podnositelju nije povrijeđeno
ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava odnosno ustavno pravo da mu
zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluci o
njegovim pravima i obvezama. Naime, podnositelj tek u postupku pred
Ustavnim sudom po prvi puta ističe prigovor arbitrove nepristranosti pri
čemu navodi općenite i neargumentirane razloge zbog kojih smatra da
arbitar u provedenom arbitražnom postupku nije bio nepristran, a
odbijanjem dokaznih prijedloga obiju stranaka u postupku od strane
arbitrarnog vijeća suglasno mjerodavnim odredbama Zakona o arbitraži,
ZPP-a i Pravilnika, podnositelj ustavne tužbe nije stavljen u neravnopravan
položaj u provedenom postupku u odnosu na tuženika.”
Neobavljanje dužnosti arbitra
 Nemogućnost obavljanja dužnosti zbog
 Pravnih (npr. pristranost, ograničenje poslovne sposobnosti…)
 Stvarnih razloga (npr. bolest, smrt…)
 Prestanak obavljanja dužnosti:
 Povlačenjem
 Sporazum stranaka
 Odlukom predsjednika TS/ŽS
Nadležnost arbitražnog suda
 Kompetenz-Kompetenz problem
 Ovlast arbitražnog suda da odluči je li nadležan te postoji li
arbitražni ugovor i je li valjan
 “Arbitražni sud može odlučivati o svojoj nadležnosti, uključujući i
odlučivanje o svakom prigovoru o postojanju ili valjanosti ugovora o
arbitraži.” (Čl. 15/1 ZA)
 Pozitivan i negativan učinak
 Separabilnost arbitražnog ugovora od glavnog ugovora je ključna
 ”U tu će se svrhu arbitražna klauzula koja je sastavni dio nekog
ugovora smatrati kao sporazum nezavisan od ostalih odredaba tog
ugovora. Odluka arbitražnog suda o tome da je taj ugovor ništav sama
po sebi ne znači da ni arbitražna klauzula nije valjana.” (Čl. 15/1 ZA)
Nadležnost arbitražnog suda
 Prigovor – istaknuti u odgovoru na tužbu ili čim predmet za koji se tvrdi da prelazi
djelokrug ovlaštenja arbitara bude iznesen u arbitražnom postupku
 TSZG P-4442/06 “Kako su rokovi za isticanje prednjih prigovora iz čl. 15. st. 2.
Zakona o arbitraži prekluzivni, to tuženik nije ovlašten u ovom parničnom postupku
isticati takav prigovor.
Na tužitelju je teret dokaza da ugovor o arbitraži nije bio sklopljen ili da ugovor o
arbitraži nije bio valjan, odnosno za tvrdnju da arbitražni sud nije bio nadležan ili da
je prekoračio granice ovlaštenja. Kako tužitelj nije dokazao prednje tvrdnje, a bio je
to dužan učiniti, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev zbog nepostojanja u tužbi naznačenih
razloga za poništaj pravorijeka”
 VTSRH Pž-5730/04-3 „S obzirom na sve navedeno ovaj sud smatra da je tuženik
pravovremeno istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti suda podneskom od 6.
rujna 2002. godine, jer su sve dotadašnje radnje bile usmjerene na odlučivanje o
prijedlozima stranaka za donošenje mjera osiguranja za koji postupak je bio nadležan
prvostupanjski sud.“
 Odluka
 U odluci o biti spora
 Kao prethodno pitanje – žalba TS ili ŽS moguća, a postupak je hitan
Nadležnost arbitražnog suda – postupanje
državnog suda – čl. 42. ZA
 (1) Ako su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile arbitražu, sud kome je
podnesena tužba u istom sporu i među istim strankama na prigovor tuženika oglasit
će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu osim ako
nađe da ugovor o arbitraži nije valjan (članak 6.), da je prestao važiti ili da se ne
može ispuniti.
 Čl, 2/3 NYK
 Sud države ugovornice kojemu je podnesen na rješavanje spor po nekom pitanju o kojem
su stranke zaključile ugovor u smislu ovog člana, uputit će stranke na arbitražu, na zahjtev
jedne od njih, osim ako ustanovi da je taj ugovor nevaljan, da je bez učinka ili da se ne
može ispuniti.
 (2) Prigovor iz stavka 1. ovoga članka tuženik može staviti pred sudom najkasnije
na pripremnom ročištu, a ako se pripremno ročište ne održava, onda na glavnoj
raspravi prilikom upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, sve dok ne završi svoj
odgovor na tužbu.
 (3) Ako je tužba u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka podnesena sudu, arbitražni
postupak može se ipak pokrenuti ili se može nastaviti ako je ranije pokrenut, a
pravorijek se može donijeti i dok je parnica pred sudom još u tijeku.
Nadležnost arbitražnog suda – sudska praksa
USRH U-III-669/2003
 “Rješavajući u konkretnom slučaju o prigovoru nadležnosti kao o prethodnom pitanju,
Arbitrarni sud u Zagrebu donio je osporeni zaključak kojim se oglasio nenadležnim i to
nakon što se u istom predmetu nenadležnim oglasio i Trgovački sud u Zagrebu. Ustavni
sud u tom smislu utvrđuje da su podnositelji dovedeni u pravnu situaciju da za
odlučivanje o njihovim pravima i obvezama na području Republike Hrvatske nije
nadležno nijedno tijelo, a da protiv osporenog zaključka istodobno nemaju pravo
isticanja žalbe niti bilo kojeg drugog sredstva pravne zaštite nijednom tijelu državne vlasti
u Republici Hrvatskoj.
 12. Slijedom navedenog, zbog bitnih nedostataka u obrazloženju osporenog zaključka,
Ustavni sud je utvrdio da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno
odredbom članka 29. stavka 1. Ustava, prema kojemu svatko ima pravo da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim
pravima i obvezama jer je osporenim zaključkom podnositelju onemogućen
pristup sudu na području Republike Hrvatske, a da za to nisu dani valjano
obrazloženi razlozi, ocjenjujući ih s aspekta zaštite ustavnih prava
podnositelja.”

Nadležnost arbitražnog suda – sudska praksa
 VTSRH XXVIII Pž-1702/07-3
 “U ovom postupku je sporno je li ugovor o arbitraži prestao vrijediti s obzirom da je
odredbom članka 9. stavak 4. Sporazuma propisano da Sporazum stupa na snagu kada ga
odobri Vlada Republike Hrvatske u smislu članka 3. Zakona o privatizaciji, a ako ga Vlada
ne odobri u roku od 20 dana od dana njegovog sklapanja (potpisivanja), „Sporazum
prestaje vrijediti i biti na bilo koji način obvezujući za stranke, te se ima smatrati da nije
ni sklopljen“. “
 “Prema tome, ugovor o arbitraži kojeg su stranke sklopile odredbom članka 9. stavak 2.
Sporazuma sklopljen je sukladno članku 6. stavak 1. rečenica 2., te članka 6. stavak 2.
rečenica 2. Zakona o arbitraži i taj je ugovor nezavisan od ostalih odredaba Sporazuma
kojeg su sklopili predlagatelj, protustranka i DOM HOLDING. Budući da, za razliku od
ostalih odredaba Sporazuma, ugovora o arbitraži ne propisuje nikakav uvjet za njegovo
stupanje na snagu, to je postojanje i valjanost ugovor o arbitraži neovisno od valjanosti i
uvjeta za stupanje na snagu ostalih odredaba Sporazuma. Upravo zbog toga, odredba
članka 9. stavak 4. Sporazuma kojom je propisano da Sporazum stupa na snagu nakon
odobrenja Vlade Republike Hrvatske odnosno da Sporazum prestaje vrijediti nakon
proteka roka od 20 dana od dana sklapanja (potpisivanja) ako ga Vlada u tom roku ne
odobri, nema nikakvog utjecaja na valjanost i stupanja na snagu odnosno prestanak
važenja ugovora o arbitraži kako to pogrešno smatra žalitelj.”
Nadležnost arbitražnog suda – sudska praksa
 VTSRH Pž-2586/05-3
 „Pošto je prvostupanjski sud donio rješenje kojim se
oglasio stvarno nenadležnim, mada nije izvršio uvid u
Ugovor i arbitražnu klauzulu (jer se ugovor u spisu niti
ne nalazi) i sam utvrdio da li su ispunjeni uvjeti da se
oglasi stvarno nenadležnim, to će u nastavku postupka izvršiti
uvid u ugovor odnosno arbitražnu klauzulu, te ako utvrdi da su
ispunjeni uvjeti iz čl. 42. Zakona o arbitraži, oglasit će se
nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i tužbu će
odbaciti sukladno čl. 16. st. 2. ZPP-a, kojim je određeno, da kad
sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za
rješavanje spora nije nadležan sud, nego kakav drugi domaći
organ, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u
postupku i tužbu odbaciti.“
Arbitražni postupak
 Autonomija stranaka je okosnica postupka
 Granica stranačke volje je u prinudnim propisima ZA
 Pravo mjerodavno za postupak
 Lex arbitri – pravo mjesta arbitraže
 Sporazum stranaka – stranke same odrede ili upute na
određena pravila, zakon ili na drugi prikladan način
 Ako sporazuma nema, arbitražni sud može, ako to nije u protivnosti s odredbama ovoga Zakona, provoditi postupak na
način koji smatra prikladnim. Ovlaštenja arbitražnog suda
uključuju i ovlaštenje da pravila postupka odrede samostalno
ili upućivanjem na određena pravila, zakon ili na drugi
prikladan način te ovlaštenje za odlučivanje o dopustivosti,
važnosti i dokaznoj snazi predloženih i izvedenih dokaza.
Mjesto arbitraže – čl. 19. ZA
 Sporazum stranaka
 Arbitražni sud vodeći računa o okolnostima spora,
uključujući i pogodnost određenog mjesta za stranke
 Mjesto označeno u pravorijeku kao mjesto njegova donošenja
 Mjesto arbitraže v mjesto gdje se odvija arbitraža
 “Ako se stranke o tome nisu drukčije sporazumjele,
nezavisno od odredaba stavka 1. i 2. ovoga članka,
arbitražni sud može se radi savjetovanja između svojih
članova, saslušanja svjedoka, vještaka ili stranaka, radi
pregleda robe ili isprava sastajati u bilo kome mjestu koje
smatra prikladnim.”
Jezik arbitraže – Čl. 21. ZA
 Sporazum stranaka
 Arbitražni sud
 “Do utvrđivanja jezika postupka, tužba, odgovor na tužbu i
ostali podnesci mogu se podnijeti na jeziku glavnog
ugovora, jeziku ugovora o arbitraži ili na hrvatskom
jeziku.”
 “Ako se ni stranke ni arbitri ne uspiju sporazumjeti o jeziku
arbitraže, jezik arbitraže bit će hrvatski jezik.”
Usmeni i pismeni postupak – Čl. 23. ZA
 Usmeni postupak:
 Sporazum stranaka
 Odluka arbitražnog suda
 Osim ako su se stranke sporazumjele da neće biti usmene rasprave,
arbitražni sud će u prikladnom stadiju postupka održati takvu
raspravu
 Stranke treba pravovremeno obavijestiti o svakom ročištu ili sastanku
arbitražnog suda koji se održavaju radi pregleda robe, drugih stvari ili
isprava. ako to zatraži jedna od stranaka.
 “Ako bilo koja stranka ne dođe na ročište ili ne podnese
dokazne isprave u određenom roku, arbitražni sud može
nastaviti postupak i donijeti pravorijek na temelju rezultata
postupka i dokaza kojima raspolaže.” (Čl. 24/4)
Svjedoci – čl. 25. ZA
 1) Svjedoci se u pravilu saslušavaju na glavnoj
raspravi.
 (2) Ako na to pristanu, svjedoci se mogu saslušavati i
izvan glavne rasprave, a arbitražni sud može od
svjedoka zatražiti da u određenom roku pismeno
odgovore na postavljena pitanja.
 (3) Svjedoci se saslušavaju bez polaganja zakletve.
Vještaci – Čl. 26. ZA
 (1) Ako se stranke nisu drukčije sporazumjele, arbitražni sud
može:
 1) imenovati jednog ili više vještaka od kojih će zatražiti nalaz o
činjenicama koje će utvrđivati i mišljenje o pitanjima koja će
razmatrati,
 2) zahtijevati od stranke da vještaku dade sve važne informacije, da
mu preda važne isprave, robu ili druge stvari radi pregleda.
 (2) Ako se stranke drukčije ne sporazume, ili ako to zahtijeva
jedna od stranaka, ili ako arbitražni sud smatra potrebnim,
vještak je dužan, pošto podnese pisani i/ili usmeni izvještaj,
sudjelovati na ročištu na kome će strankama biti omogućeno da
mu postavljaju pitanja i da dovedu druge vještake radi
iskazivanja o spornim pitanjima.
 (3) Na izuzeće vještaka primjenjivat će se na odgovarajući način
odredbe članka 12. stavka 1. - 6. ovoga Zakona.
Uloga suda tijekom arbitražnog postupka
 U stvarima na koje se odnosi ovaj Zakon sud može
poduzimati određene radnje u vezi s arbitražnim postupkom
samo kad je to ovim Zakonom predviđeno. (Čl. 41/1 ZA)
 Prije donošenja pravorijeka
 Imenovanje arbitara
 Izuzeće arbitara
 Imenovanje zamjenskog arbitra
 Odlučivanje o žalbi na odluku o nenadležnosti
 Izvođenje dokaza
 Privremene mjere
 Odluka o nagradi arbitara
 Nakon donošenja pravorijeka
 Dostava pravorijeka
 Ovjera i polaganje pravorijeka
 Tužba za poništaj pravorijeka
 Priznanje i ovrha pravorijeka
Privremene mjere
 Može ih izdati sud - čl. 44. ZA
 Stranka u arbitražnom postupku može se obratiti sudu radi
određivanja privremenih mjera osiguranja tražbine. Zahtjev jedne od
stranaka upućen sudu prije ili u tijeku arbitraže za određivanje
privremenih mjera osiguranja tražbine i određivanje takvih mjera
nije u nesuglasju s ugovorom o arbitraži.
 I arbitražni sud – ČL. 16. ZA
 “(1) Ako se stranke nisu drukčije sporazumjele, arbitražni sud može,
na zahtjev jedne od stranaka, privremenom mjerom osiguranja
naložiti bilo kojoj stranci da poduzme određenu mjeru koju
arbitražni sud smatra potrebnom s obzirom na predmet spora.
Arbitražni sud može zatražiti od bilo koje stranke da dade
odgovarajuće osiguranje u vezi s takvom mjerom.
 (2) Ako stranka na koju se privremene mjere odnose dobrovoljno ne
pristane na njihovo poduzimanje, stranka na čiji su prijedlog te mjere
određene može se obratiti nadležnom sudu radi njihovoga prisilnog
provođenja.”
Privremene mjere – sudska praksa
 VSRH Gr-726/01-2
 „Ovo zbog toga jer je odredbom čl. 12. Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 129/00), mijenjana toč. 2. u čl.
19. Zakona o sudovima i propisano da trgovački sudovi određuju mjere
osiguranja u predmetima u kojima su nadležni suditi.
 U čl. 43. toč. 6. Zakona o arbitraži ("Narodne novine", broj 88/01), se navodi
da odredbe toga članka ne utječu na primjenu odredaba Ovršnog zakona o
nadležnosti za odlučivanje o privremenim mjerama i njihovoj provedbi, dok
prema odredbi čl. 44. istoga Zakona "stranka u arbitražnom postupku može se
obratiti sudu radi određivanja privremenih mjera osiguranja tražbine".
 S obzirom da se u ovom slučaju radi o određivanju privremene
mjere osiguranja potraživanja iz spora povodom ugovorne obveze
na prijenos dionica, dakle, spora u vezi raspolaganja članstvom i
članskim pravima, to je za postupanje u ovom predmetu stvarno
nadležan trgovački sud, u smislu citirane novelirane zakonske
odredbe (čl. 19. toč. 7. Zakona o sudovima).“
Mjerodavno pravo u arbitraži
 Pravo mjerodavno za bit spora– lex causae
 Pravo mjerodavno za posebna pitanja – sposobnost, stečaj..
 Pravo mjerodavno za ugovor o arbitraži
 Pravo mjerodavno za postupak
 Lex arbitri – ZA (i pravila postupka)
 ZA je mjerodavan za sve arbitraže s mjestom u RH
 ZA dopušta strankama da same odaberu pravila postupka dok god nisu
suprotna prisilnim propisima (ravnopravnost stranaka, ali i pravila o
obliku arbitražnog ugovora, poništaju etc.)
 Priznanje i ovrha – pravo mjesta gdje se priznanje i ovrha traže
Pravo mjerodavno za bit spora– lex causae
 Stranačka volja – renvoi je isključen
 Ex aequo et bono ili en qualité d’amiable compositeur
 Odluka arbitražnog suda
 Metode biranja mjerodavnog prava::
 Odabir kolizijskih pravila (UMZ)
 Opća načela MPPa
 Izravno – odabirom mjerodavnog materijalnog prava
 Najuža veza (ZA)
 Uvijek: U svakom slučaju arbitražni sud odlučit će u skladu s
odredbama ugovora te će uzeti u obzir mjerodavne običaje.
 Moguće je izabrati i nedržavno pravo – lex mercatoria