čl. 6. EKLJP [736 KiB]

Download Report

Transcript čl. 6. EKLJP [736 KiB]

PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE
(članak 6. EKLJP)
Elizabeta Ivičević Karas
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sadržaj:
I. Pojam pravičnog postupka u judikaturi ESLJP
II. Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti
III. Posebna jamstva okrivljenikove obrane
(« minimalna prava obrane »)
I. Pojam pravičnog postupka u
judikaturi ESLJP
Pravo na pravično suđenje (čl. 6.)
1.
Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske
naravi ili u slučaju poduzimanja optužnice za kazneno
djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i
u razumnom roku ispita njegov slučaj. Presuda se
mora izreći javno, ali se sredstva priopćavanja i
javnost mogu isključiti iz cijele rasprave ili njezinog
dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom
društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne
sigurnosti, kad interesi maloljetnika ili privatnog života
stranaka to traže, ili u opsegu koji je po mišljenju suda
bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima gdje bi
javnost mogla biti štetna za interes pravde.
Pojam pravičnog postupka
Nadahnuće u anglosaksonskoj pravnoj tradiciji:
ne postoji određena definicija
neodređeni pravni standard čiji sadržaj određuje sud u
svakom konkretnom slučaju
temeljna načela institucionalizirana u engleskom i
američkom pravu
Pojam pravičnog postupka
Metoda autonomnog tumačenja:
daje univerzalno značenje pojmu pravičnog postupka
određuje se kroz niz općih i posebnih elemenata
Pojam pravičnog postupka
Metoda evolutivnog tumačenja:
tumačenje pravnih pojmova i standarda evoluira
usporedno s evolucijom zaštite temeljnih ljudskih prava
i sloboda
Optužnica za kazneno djelo
“Optužnica za kazneno djelo”, Deweer protiv Belgije, 1980.
“Kazneno”, Engel i dr. protiv Nizozemske, 1976:
1.
Klasifikacija djela u nacionalnom pravu
2.
Priroda djela
3.
Priroda i stupanj težine zaprijećene sankcije
Neovisan i nepristran sud ustanovljen
zakonom
Neovisnost: nije podređen niti jednom organu državne
vlasti (izvršne)
Nepristranost: sudac nije naklonjen niti jednoj stranci
način imenovanja
trajanje mandata
zaštita od vanjskih pritisaka
vanjski dojam neovisnosti
Pravo na javno suđenje
Zaštita od „tajnog pravosuđa bez kontrole javnosti”
Način očuvanja povjerenja u sudove
Ograničenja: javni red i sigurnost
Pravo na suđenje u razumnom roku
Deweer protiv Belgije, 1980.
Od trenutka službene obavijesti nadležnog tijela
pojedincu da ga se tereti za počinjenje kaznenog djela
ili
Ako je poduzeta radnja ili mjera kojom se suštinski
utječe na položaj osumnjičenika
Pravo na suđenje u razumnom roku
Kriteriji ocjene, Eckle protiv Njemačke, 1982.
Ponašanje podnositelja zahtjeva
Važnost postupka za optuženika
Složenost predmeta
Ponašanje domaćih tijela
Pojam pravičnog postupka
u judikaturi ESLJP
Metoda ocjene slučajeva in concreto i in globo:
sud prvenstveno ocjenjuje činjenice konkretnog slučaja
u svjetlu EKLJP
određene povrede procesnih jamstava mogu biti
kompenzirane kasnije tijekom postupka, pod uvjetom
da je postupak kao cjelina bio pravičan
Opći elementi pravičnog postupka
1. načelo kontradiktornosti
2. načelo jednakosti oružja
3. sudske odluke ne smiju se temeljiti na nezakonitim
dokazima (u načelu)
4. sudske odluke moraju biti obrazložene
Načelo kontradiktornosti
pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku
i saslušane prije donošenja odluke
«pravo stranaka u postupku da imaju uvid u sve
dokaze ili primjedbe iznesene pred sudom te da o
njima raspravljaju» (Kamasinski protiv Austrije)
Načelo jednakosti oružja
pravo stranke da u postupku poduzima sve radnje koje
može poduzimati njezin protivnik
«postupak ne bi bio pravičan ako bi se odvijao u
uvjetima takve prirode da okrivljenika neopravdano
stavljaju u nepovoljniju situaciju prema tužitelju»
(Delcourt protiv Belgije, 1970.)
Zabrana utemeljenja presude na nezakonitim
dokazima
Sudske odluke ne smiju se temeljiti na nezakonitim
dokazima (u načelu)
ocjenjuje se utjecaj povrede ovog elementa pravičnog
postupka na postupak u cjelini
domaće kazneno procesno pravo mora okrivljeniku
tijekom suđenja zajamčiti učinkovito incidentalno
rješavanje pitanja zakonitosti dokaza pribavljenih na
nezakonit način ili povredom konvencijskih odredbi
Lisica protiv Hrvatske, 2010.
Zahtjev Sudu podnijelo je dvoje podnositelja zahtjeva koji su u
Republici Hrvatskoj osuđeni na zatvorske kazne zbog kaznenog
djela razbojništva. Prigovorili su dvojbenoj vjerodostojnosti dokaza
na kojima se temeljila njihova osuda. Naime, jedan od dokaza koji
podnositelje zahtjeva povezuje s kaznenim djelom koje im je
stavljeno na teret jest plastični štitnik automobilske brave s
automobila marke Golf korištenoga u izvršenju razbojništva. Taj je
predmet pronađen u automobilu podnositelja zahtjeva marke BMW
nekoliko dana nakon izvršenog razbojništva i podnositelje zahtjeva
izravno je povezao s mjestom počinjenja kaznenog djela. Pretraga u
kojoj je pronađen predmet bila je druga pretraga osobnog vozila
podnositelja zahtjeva – pri prvoj pretrazi dotični predmet nije
pronađen, a utvrđeno je da je između prve i druge pretrage policija
ulazila u vozilo (prema objašnjenju policijskih službenika, kako bi
izuzeli kontrolni uzorak tkanine automobilskog sjedala potreban za
vještačenje), što je stvorilo sumnju u vjerodostojnost dokaza
pronađenih pri drugoj pretrazi. Pri prvoj i drugoj pretrazi vozila marke
BMW branitelj podnositelja zahtjeva bio je prisutan, ali ni on ni
neutralni svjedoci nisu bili prisutni pri ulasku policije u automobil u
razdoblju između dviju pretraga.
Lisica protiv Hrvatske, 2010.
povreda prava na pravični postupak iz čl. 6. st. 1.
policijska pretraga vozila podnositelja zahtjeva na temelju naloga i
uz prisustvo branitelja
u razdoblju između dvije pretrage – ulazak policije u automobil (radi
analize tragova)
drugom pretragom pronađen je važan dokaz – dio brave vozila kojim
je počinjeno razbojništvo – jedini dokaz koji je pretraženo vozilo
podnositelja zahtjeva povezao s vozilom kojim je počinjeno
razbojništvo (ostali dokazi su indicijalni)
ESLJP: način na koji je taj dokaz pribavljen (sumnja u njegovu
pouzdanost i točnost) i korišten (važan za donošenje osuđujuće
presude) utjecao je postupak u cjelini i prouzrokovao povredu prava
na pravični postupak iz čl. 6. st. 1.
Sudske odluke moraju biti obrazložene
jamči se kakvoća odluke
stvara se informacijska osnova za podnošenje žalbe
potvrda časti i dostojanstva subjekta
II. Pretpostavka okrivljenikove
nedužnosti
Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti
Čl. 6. st. 2. EKLJP
Svatko optužen za kazneno djelo smatrat
će se nedužnim sve dok mu se ne
dokaže krivnja u skladu sa zakonom.
Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti
Dva pravila:
o teretu dokazivanja
o raspodjeli rizika nedokazanosti
činjenica (in dubio pro reo)
Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti
Pravo na uskratu iskaza (pravo na šutnju):
nitko nije dužan surađivati na vlastitoj
osudi (nemo tenetur se ipsum accusare)
okrivljenik nije dužan iznositi svoju
obranu niti odgovarati na pitanja
Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti
Pravo na uskratu iskaza (pravo na šutnju):
ESLJP izvodi iz čl. 6. st. 1. i 2. EKLJP
cilj: poštivanje okrivljenikove volje da ne
iskazuje pred tijelima kaznenog postupka
odnosi se samo na verbalne izjave okrivljenika,
a ne na materijal koji se može dobiti neovisno
od okrivljenikove volje (Saunders protiv Velike
Britanije, 1996.)
Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti
Pravo na uskratu iskaza (pravo na šutnju):
policijski informator u pritvorskoj ćeliji?
okrivljenikov osobni dnevnik?
Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti
Pravo na uskratu iskaza (pravo na šutnju):
nije apsolutno
izvođenje nepovoljnih zaključaka za okrivljenika zbog
korištenja prava na uskratu iskaza nacionalni sud mora
ocijeniti u svjetlu svih okolnosti konkretnog slučaja, ako
okolnosti očigledno traže pojašnjenje (Condron protiv
Velike Britanije, 2000.)
iz šutnje okrivljenika ne smije se izvesti zaključak o
krivnji ako je okrivljenik na zadovoljavajući način
objasnio razloge svoje šutnje
Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti
Pravo na uskratu iskaza (pravo na šutnju):
4 kriterija ograničenja (Jalloh protiv Njemačke, 2006.):
1.
2.
3.
4.
narav i stupanj prisile kojoj je okrivljenik podvrgnut kao
dokazno sredstvo
pretežnost javnog interesa u istraživanju i kažnjavanju
konkretnog kaznenog djela
postojanje relevantnih jamstava u korištenju
okrivljenika kao dokaznog sredstva
način procesne uporabe tako pribavljenog dokaznog
sredstva u kaznenom postupku
Peša protiv Hrvatske, 2010.
povreda pretpostavke okrivljenikove nedužnosti iz čl. 6. st. 2.
izjave četiri visokopozicioniranih državnih dužnosnika u tiskanim
medijima, neposredno nakon uhićenja podnositelja zahtjeva –
proglašen krivim prije odluke suda
jamstvo se ne odnosi samo na ponašanje suda, nego i na izjave
državnih dužnosnika iznesene u medijima, a koje se odnose na
postupak u tijeku, te u javnosti stvaraju uvjerenje o okrivljenikovoj
krivnji i prejudiciraju utvrđivanje činjenica od strane suda
ESLJP: s obzirom na kontekst u kojem su izjave dane i na sadržaj
samih izjava – kršenje zahtjeva koji proizlaze iz pretpostavke
okrivljenikove nedužnosti iz čl. 6. st. 2.
III. Posebna jamstva okrivljenikove
obrane
Posebna jamstva okrivljenikove obrane
Čl. 6. st. 3. EKLJP
Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava:
a) da u najkraćem roku bude obaviješten, potanko i na jeziku koji
razumije, o prirodi i razlozima optužbe koja se podiže protiv njega;
b) da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje
obrane;
c) da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema
dovoljno sredstava platiti branitelja, ima pravo na besplatnog
branitelja, kad to nalažu interesi pravde;
d) da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura
prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i
svjedoka optužbe;
e) besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se
upotrebljava u sudu.
Posebna jamstva okrivljenikove obrane
svrha - ublažavanje očite procesne neravnoteže između:
državnih tijela (državno odvjetništvo, policija)
okrivljenika
Posebna jamstva okrivljenikove obrane
Svatko optužen za kazneno djelo ima pravo da u
najkraćem roku bude obaviješten, potanko i na jeziku
koji razumije, o prirodi i razlozima optužbe koja se
podiže protiv njega.
poznavanje činjenica koje predstavljaju zakonsko biće
kaznenog djela i njihovu pravnu kvalifikaciju
poznavanje dokaza bez kojih se činjenice koje terete
okrivljenika ne bi mogle utvrditi
pitanje najkraćeg roka
Posebna jamstva okrivljenikove obrane
Svatko optužen za kazneno djelo ima pravo da ima
odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje
obrane.
odgovarajuće vrijeme - ovisno o stadiju kaznenog
postupka)
mogućnost za pripremu obrane - ključna uloga
branitelja
Posebna jamstva okrivljenikove obrane
Svatko optužen za kazneno djelo ima pravo da se
brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako
nema dovoljno sredstava platiti branitelja, ima pravo
na besplatnog branitelja, kad to nalažu interesi pravde.
pravo na materijalnu i formalnu obranu
pravo na branitelja po vlastitom izboru
pravo na besplatnu pomoć branitelja
Mađer protiv Hrvatske, 2011.
povreda čl. 6. st. 1. zajedno sa čl. 6. st. 3. t. c)
uhićeniku je tijekom ispitivanja u policijskoj postaji bilo uskraćeno
pravo na branitelja
• uhićenik, usprkos opetovanim traženjima, ostvario pravo na
branitelja tek treći dan boravka u policijskoj postaji – tijekom
formalnog ispitivanja
• policija ga je ispitala i dao je iskaz bez nazočnosti branitelja i bez
prethodnog savjetovanja s braniteljem
• priznanje je korišteno u postupku kao temelj za osudu
Šebalj protiv Hrvatske, 2011.
povreda čl. 6. st. 1. zajedno sa čl. 6. st. 3. t. c)
Okrivljenik je ispitan od strane policije bez prisutnosti branitelja
• ustanovljeno je da su podnositelj zahtjeva i branitelj u policijskoj
postaji boravili u različito vrijeme – u trenutku kada je branitelj
došao, ispitivanje okrivljenika već je završilo te je on bio vraćen u
zatvor
• okrivljenik se nije odrekao prava na pravnu pomoć
Šebalj protiv Hrvatske, 2011.
povreda čl. 6. st. 1.
Povreda prava na pravičan postupak zbog upotrebe nezakonitih
dokaza koje je okrivljenik dao policiji bez prisutnosti branitelja
• osuda se u znatnom dijelu temeljila upravo na zapisniku o
policijskom ispitivanju
Hanževački protiv Hrvatske, 2009.
povreda čl. 6. st. 1. zajedno sa čl. 6. st. 3. t. c)
na ročištu za zaključenje glavne rasprave nije bio nazočan branitelj
iako je tražio odgodu (telefonski istoga jutra)
donesena je presuda, županijski sud je potvrdio prvostupanjsku
presudu, a Ustavni sud je ustavnu tužbu odbio kao neosnovanu
ESLJP: ročište za zaključenje glavne rasprave u kaznenom
postupku – “prilika da obrana, kao i tužitelj, iznesu svoje završne
riječi, te je to jedina prilika da obje stranke usmeno izlože svoje
poglede na cijeli predmet i sve dokaze izvedene tijekom postupka te
da daju svoju ocjenu rezultata kaznenog postupka”
Posebna jamstva okrivljenikove obrane
Svatko optužen za kazneno djelo ima pravo da ispituje
ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura
prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim
uvjetima kao i svjedoka optužbe.
načelo kontradiktornosti
načelo jednakosti oružja
Kovač protiv Hrvatske, 2007.
protiv okrivljenika (podnositelja zahtjeva)
otvorena je istraga zbog navodno počinjenog
kaznenog djela bludnih radnji nad djetetom
oštećenicu je istražni sudac ispitao na posebno
obziran način na temelju
okrivljenik, koji je odabrao da se brani sam, nije
nazočio ispitivanju oštećenice, iako je na to imao
pravo, zbog nepropisne dostave poziva na
istražno ročište
Kovač protiv Hrvatske, 2007.
nije sačinjena tehnička snimka oštećeničinog
iskaza pred istražnim sucem pa nije bila moguća
reprodukcija snimke iskaza na glavnoj raspravi
na glavnoj raspravi oštećenica je potvrdila svoj
iskaz koji je dala pred istražnim sucem, a koji se
nije pročitao
raspravni je sud ponovno ispitao oštećenicu, no
prije toga je udaljio optuženika, koji se još uvijek
branio sam, uslijed čega nije mogao sastaviti
pitanja za oštećenicu
Kovač protiv Hrvatske, 2007.
okrivljenik je pred općinskim sudom osuđen na
šest mjeseci zatvora za kazneno djelo bludnih
radnji nad djetetom (čl. 193. st. 2. KZ)
osuđujuća presuda pretežito se temeljila na
zapisniku o ispitivanju maloljetne oštećenice
pred istražnim sucem
županijski sud odbio je okrivljenikovu žalbu i
potvrdio prvostupanjsku presudu, pri čemu se
uopće nije očitovao o žalbenim navodima
okrivljenika, da nije bio u mogućnosti tijekom
kaznenog postupka ispitati oštećenicu
Kovač protiv Hrvatske, 2007.
okrivljenik je podnio zahtjev za izvanredno
preispitivanje pravomoćne presude zbog
povrede okrivljenikovog prava obrane
(nemogućnost postavljanja pitanja oštećenici)
VSRH je zahtjev odbio uz obrazloženje da je
okrivljenik po povratku u sudnicu bio obaviješten
sa sadržajem iskaza te je mogao stavljati
primjedbe i pitanja pa stoga nije povrijeđeno
njegovo pravo obrane
Ustavni sud RH odbacio je ustavnu tužbu kao
nedopuštenu jer se nije ticala merituma
predmeta
Kovač protiv Hrvatske, 2007.
povreda minimalnog jamstva obrane iz čl. 6. st. 3. toč. d):
prava na ispitivanje svjedoka optužbe
okrivljenik niti u jednom stadiju kaznenog postupka nije mogao
ispitati oštećenicu, a zapisnik o njezinom iskazu bio je jedini dokaz
okrivljekove krivnje i temelj osuđujuće presude
sud na glavnoj raspravi je samo kratko ispitao oštećenicu, bez
čitanja zapisnika iz istrage i bez okrivljenikove nazočnosti
propustom ispravnog pozivanja okrivljenika na ispitivanje oštećenice
u istrazi i nereproduciranjem tehničkih snimki tog iskaza na glavnoj
raspravi, okrivljeniku nije bilo omogućeno da iskaz oštećenice
ocjenjuje logički i psihološki
Posebna jamstva okrivljenikove obrane
Svatko optužen za kazneno djelo ima pravo na
besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori
jezik koji se upotrebljava u sudu.
Posebna jamstva okrivljenikove obrane
Moguća ograničenja:
radi zaštite interesa koji važnošću konkuriraju pravima
obrane (nacionalna sigurnost, zaštita ugroženih
svjedoka ili prikrivenih istražitelja, zaštita temeljnih
prava druge osobe ili javnog interesa)
samo ako je ograničenje striktno nužno (restriktivno
tumačenje dopuštenih ograničenja)
pod uvjetom da posljedice koje trpi obrana budu u
dovoljnoj mjeri kompenzirane tijekom postupka
PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE
(članak 6. EKLJP)
Elizabeta Ivičević Karas
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu