Slide 1

Školski list Osnovne škole Mirka Pereša • Godina III • Broj 3 • Siječanj 2010.


Slide 2

Skrivene u magli kasne jeseni, sluteći prve pahulje bilogorske zime započele su se nizati radosne misli na

stranice novog broja naše Potočnice. Rastočile su se poput malih tajni iz školskih klupa po njenim šarenim
stranicama, a smiješe vam se i poznata lica pričajući vam nove priče i pustolovine. Pokucajte tiho poput
kapljica kiše, otvorite nježno stranice poput prozorskog okna i s Potočnicom sanjajte svoje djetinjstvo.

Sveznalice

„Potočnica“
školski list Osnovne škole Mirka Pereša
Ulica 1. svibnja 2, 43203 Kapela
tel: 043 / 884 – 990 , 043 / 884 - 992
E-mail: [email protected]
Izdavač: OŠ Mirka Pereša Kapela
Za izdavača: Mladen Rajh
Glavni urednik: Tomislav Dujmović
Odgovorni urednik: Božidar Altus
Grafička urednice:
Ivana Ružman
Senada Brulić
Grafički tehničar:
Ivana Ružman
Fotografije:
učenici i učitelji OŠ Mirka Pereša
Uredništvo: učenici 2. r. PRO Jabučeta,
Ema Mikulić 5.b, Bojan Križnik 7.a,
Davor Križnik 8.a, Patricia Belec 6.a ,
Mia Seđak 6.a
Lektor: Ivanka Novoselac
Tisak: GEORG
Naklada: 50 primjeraka

Zahvaljujemo svima koji
su sudjelovali u stvaranju
ovog broja Potočnice.
Posebna zahvala općini
Kapela na razumijevanju i
financijskoj potpori.

Bum!! Kukurikuuu!!
Maslačci na dar
4.
Jabuke iz Jabučete
5.
Male spretne ruke
Kestenik
Gorski kotar – zelena bajka
Novi stanovnici našeg parka
112
Biciklijada

Gostionica

Na mladima sve ostaje
Teta lutkarica

Ogledalce

… str. 3.
… str.
… str.
… str. 6.
… str. 6.
… str. 7.
… str. 7.
… str. 8.
… str. 9.
… str. 10.
… str. 11.

Znanjem do LCD –a
… str. 12.
Sigurni u prometu
… str. 13.
Svi mi vele da sam iz Kapele
… str. 14.
TUK-e
… str. 15.
Sirija-zemlja bogate povijesti… str.16.,17.
Slikopričalica
… str. 18 –
22.
Vesele stranice
… str. 23.
Fotoputopis
… str.24.


Slide 3

Etno – eko nastava u Đurđevcu

Posjetili smo 22. svibnja 2009.

grad poznat po Legendi o
picoku.
U busu smo se dogovarali
što ćemo raditi u Đurđevcu.
Čim smo stigli istrčali smo
van. Ispred nas se pojavila
branič- kula staroga grada
Đurđevca i mali natkriveni
dio gdje smo nešto „
prigrizli „ prije nego što smo
krenuli u obilazak. Dočekao
nas je gospodin Marijan
Ružman koji nam je pričao o
Đurđevcu i njegovoj
povijesti. Kad je završio
preuzela nas je vodička
Elizabeta Milanović. Ona
nam je pripovijedala priču o
đurđevačkim žabama.
Potom nas je uvela u
utvrdu.U njoj smo gledali
slike koje je Ivan Lacković
Croata darovao gradu
Đurđevcu. Gledali smo slike
različitih motiva i tehnika.
Malo smo se odmorili. Zatim
smo išli kod g. Čambe koji je
sačuvao stare stvari, a
kojima su se služili naši
preci.Čim smo stigli
gospodin nas je srdačno
pozdravio. U razgledavanju
smo zapazili stare novce i
glazbene instrumente i tada
shvatili koliko su naši preci bili
domišljati. Potom smo vidjeli
alate kojima se nekad radilo
i stvari kojima se služilo. Malo
smo se nasmijali vidjevši
zeca s puškom. Zatim sam
vidio nešto što me je najviše
zadivilo. Drveni sat samo s
brojkama i velikim čavlom
koji je svojom sjenom
označavao sate.

Vidjeli smo i stare kućice u
kojim su nekada živjeli naši
preci. Oni su stvarno imali
odlične ideje što su nam
dokazali svojim strojevima.
Ubrzo smo završili s
razgledavanjem, pozdravili se
i krenuli na Đurđevačke
pijeske. Čim smo stigli rastrčali
smo se posvuda i punim trkom
krenuli na čeku. Zoran
Vidaković nam je pričao o
biljkama i životinjama u
pijesku. Krenuli smo prema
velikoj vodenici u Sv.Ani gdje
smo vidjeli žabe i divili se
velikom kotaču koji je
razbacivao vodu posvuda.
Onda su nam učitelji dali
nešto što nam se stvarno nije
svidjelo, radne listiće. Ali nije
nam bilo jako teško jer
„ bome “ nismo bili gladni.
Domaćini su nam pripremili
finu domaću kukuruznu
„zlevanku“.
Poslije smo krenuli na izvor. U
blizini vodenice smo se nadali
velikoj vodi, ali umjesto toga
nas je dočekao mali izvor.
Čak smo si malo i popili. Pošli
smo igrati nogomet, a na
samom kraju smo igrali i
odbojku. Priključila nam se i
učiteljica Ivana, ali je,
nažalost, došao učitelj Božidar
i rekao da moramo poći. Svi
smo bili tužni.
Jako lijepo smo se proveli u
Đurđevcu i ja ću svakako
opet doći posjetiti taj
predivan grad picoka.
Napisao:
Tomislav Dujmović, 5.a
Fotografija: Božidar Altus

3


Slide 4

Dan planeta Zemlje nije samo dan kada
moramo paziti gdje ćemo baciti papiriće ili
gdje ćemo odložiti smeće. To je dan kada
više razmišljamo o krajoliku koji nas okružuje i
o tome što smo sve radili na proljetnim
livadama, visokim brežuljcima i snježnim
brdima.

Dan
planeta Zemlje
nije samo dan
kada moramo
paziti gdje ćemo
baciti papiriće ili
gdje ćemo odložiti
smeće. To je dan
kada više
razmišljamo o
krajoliku koji nas
okružuje i o tome
što smo sve radili
na proljetnim
livadama, visokim
brežuljcima i
snježnim brdima.
Moj kraj nešto je
najljepše što sam
ikada vidio. Svako
jutro sunce obasja
brežuljke nad
kojima plove
oblaci. Ljeta u
mom kraju bogata
su zlatnim poljima.
U zimi snijeg oboji
cijeli krajolik u
bijelo. Nama djeci
to je najdivnije
godišnje doba
zato što se
možemo sanjkati i
grudati. Nažalost,
u mom kraju ima
nemarnih ljudi koji
smeće odlažu po
šumama i
livadama. Taj
problem bi se
mogao riješiti
kada bismo složno
čistili i bacali
smeće tamo gdje
mu je mjesto, u
kontejner.U PRO
Donji Mosti
obilježavao se
Dan maslačaka.

4

Rano ujutro sam
ustao i krenuo na
stanicu
promatrajući
bačene vrećice
čipsa i boce Coca
Cole. Gledajući iz
autobusa ponovo
su me pratili slični
prizori, pa i gori.U
Donjim Mostima su
nas lijepo dočekali
i ugostili. U učionici
su bili učenici svih
naših područnih
škola od prvog do
četvrtog razreda.
Na satu hrvatskog
jezika imali smo
zadatak napisati
recept koristeći
samo sastojke iz
prirode. Tjelesni
odgoj održavao se
na livadi žutoj od
maslačaka.
Prirodu i društvo
pratili smo u
drugom razredu
gdje smo čuli
priču
Padobranac, a
zatim su učenici
riješili nastavni
listić. Tamo su nas
poučili koliko je
priroda uistinu
dragocjena i da
se mi kao
stanovnici planeta
Zemlje trebamo
brinuti o njoj.
Napisao:
Tomislav
Dujmović, 5.b
Fotografija:
Božidar Altus


Slide 5

Tih je listopadskih dana cijela
škola u Jabučeti zamirisala
po jabukama. Povod je bio
Dan područne škole u
Jabučeti čiji su učenici taj
zdravi plod bilogorskih
voćnjaka odabrali kao svoj
zaštitni znak. Ove su si
godine mali Jabučarci dali
zadatak istražiti proizvode
načinjene od ploda jabuke.
Oni najmanji prvašići , rezali
su ih i sušili na isti način kako
su to nekada radile njihove
bake i tako ih sačuvali za
duge zimske dane. Kompot
od jabuka pripremili su
učenici drugog razreda.

Oni najstariji učenici trećeg
razreda, imali su i najteži
zadatak. Pripremili su za sve
učenike slatke jabučnjake
te istražili postupak
proizvodnje jabučnog octa.
Sa svim proizvodima
uspješno su se predstavili na
završnoj svečanosti
povodom Dana zahvalnosti
za plodove zemlje u
matičnoj školi u Kapeli.
Napisao:
Božidar Altus
Fotografija:
Ivana Ružman

5


Slide 6

Kruh je važna namirnica. Volimo

ga u svim oblicima, bijeli, crni,
raženi, kukuruzni. Potrebno je
uložiti puno truda da bi od
pšenice na kraju blagovali taj
ukusni, mirisni dar. I ove godine u
našoj školi obilježen je Dan kruha
i Dan zahvalnosti za plodove
zemlje. Učenici razredne nastave
sudjelovali su u maštovitim
radionicama izrađujući razne
ukrase od jesenskih plodova i
tijesta. Male spretne dječje ruke
izradile su jesenske slike od
kestena, žireva, kukuruza i graha
uz pomoć učiteljica Mirele
Tonković i Martine Laklija. Isti
materijal upotrijebljen je i u
„krojačkoj“ radionici učiteljice
Ivane Ružman i učitelja Božidara
Altusa za izradu Jesenkine
haljine. Otiske listova na papiru
ostavili su učenici u radionici
učiteljica Ljiljane Čavrag i Vlaste
Jurković- Drveni.

Likom su ukrašavane vaze u
radionici učiteljica Ksenije
Fuček, Martine Krovina i Željke
Fuček. Od tijesta su rađeni
božićni ukrasi u radionici
učiteljica Janje Martinec i
Jadranke Bet. Prigodni igrokaz
pripremila je s učenicima
predmetne nastave učiteljica
hrvatskog jezika Senada Brulić.
Velečasni Mario Filipović
blagoslovio je sve radove i
kolače koje su ispekle vrijedne
mame i darovale za prodaju.
Bogato ukrašene stolove svih
razreda naše škole razgledalo
je mnoštvo roditelja, a kućama
su odnijeli fine, slatke kolače
koje su kupili. Neka nam i iduća
godina bude blagoslovljena!

Napisala: Ivana Ružman
Fotografija: Martina Pranjić

Šuma je u jesen bogata

Učenici razredne nastave sudjelovali
su u maštovitim radionicama
izrađujući razne ukrase od jesenskih
plodova i tijesta.

raznim plodovima. Omiljeni
među njima je kesten. To je
bio razlog tradicionalnog
posjeta kesteniku u Donjim
Mostima. Autobus je
dovezao učenike svih
područnih škola do
autobusne stanice u
Donjim Mostima. Čekala
nas je duga šetnja do
šume. Dosta nas je umorila.
Brzo smo se rastrčali
šumom u potrazi za
kestenima. U šumi se čuo
šum jesenjeg vjetra i cvrkut
ptica. Imali smo nastavu u
potpuno drugačijem
okruženju. Bilo je puno
ljepše imati prirodu, hrvatski
jezik, likovni i tjelesni u šumi
nego u učionici.

6

Osluškivali smo zvukove u
šumi, prepoznavali vrste
drveća i plodova, slikali
jesensko šumsko lišće.
Najdraži dio dana bio mi
je kada sam s prijateljima
igrao nogomet u šumi.
Dan je prošao jako brzo.
Bilo je zanimljivo i veselo.
Dobro smo provjerili prije
odlaska nismo li ostavili
kakvo smeće u našoj
ljepotici. Umorni, ali
zadovoljni ostavili smo
šumu sa željom da se
ponovo vratimo.

Napisao:
Tomislav Dujmović, 4.a


Slide 7

Gorski kotar - zelena bajka
Učenici petih i šestih

razreda naše škole su 29.
svibnja 2009. posjetili
Gorski kotar. U 8.00 h
ujutro nastavnici su s
nama učenicima čekali
autobus koji nas je
trebao odvesti na izlet.
Autobus je došao na
vrijeme i krenuli smo na
put. Nakon dugog puta
stigli smo na odredište.
Najprije smo svratili u
obilazak špilje Vrelo.U
špilji je bilo jako hladno,
ali smo vidjeli puno
prirodnih ljepota. Među
njima je bio i mali izvor
po kojem je špilja
nazvana. Nakon što smo
završili obilazak špilje
uputili smo se u muzej
žaba gdje smo vidjeli
mnogo vrsta žaba te
najveću ribu koja je ikad
tamo upecana.

Nakon što smo kupili
suvenire krenuli smo na
ručak u mali restoran.
Poslije finog ručka uputili
smo se u park-šumu
Golubinjak. Tamo smo
posjetili istoimenu špilju.
U početku smo zalutali,
ali na kraju smo je
pronašli. Prije povratka
kući igrali smo mnogo
igara koje su organizirali
nastavnici. Svim
učenicima, a i meni ,
bilo je jako lijepo na
izletu te nam je bilo jako
žao što smo morali ići
kući. To je bio kraj
putovanja u zelenoj
bajci Gorskoga kotara.
Napisao:
Bojan Križnik, 6.a
Fotografija:
Bojan Križnik, 6.a

Dan biološke raznolikosti

Dan biološke

raznolikosti obilježen je
u našoj školi 22.svibnja
2009. Povodom toga
dana učenici su
zajedno s
pedagoginjom posadili
dvije biljke. Jedna je
japanski javor, a druga
ginko. Japanski javor
raste kao žbun ili drvo
visine 6-8 metara. Listovi
imaju 5 -11 režnjeva, a
boja im varira od
svjetlozelene do
tamnopurpurne. Ginko
se smatra svetim
drvom budističkih
hramova. Zadivljuje
svojom otpornošću na
otrove okoline, a ima i
ljekovita svojstva.

U sadnji su sudjelovali
učenici: Marko Banjan,Đuro
Baukovac, Renato
Udorović, Marin Marušić,
Tanja Kobasica i Petra
Dominković, a
pedagoginja je bila
koordinator cijele akcije.
Na kraju su svi bili zadovoljni
učinjenim i ponosni što i
naša škola doprinosi
biološkoj raznolikosti.
Sigurna sam da će do
sljedeće godine na isti
datum biljke biti visoke i
lijepe.

Napisala:
Ema Mikulić, 5. b
Fotografija:
Valentina Krvar, 7. a

7


Slide 8

112 i 93 nisu samo dva broja.

Naši su gosti bili zadovoljni kada
su saznali da je većina učenika
uključena u rad dobrovoljnih
vatrogasnih društava u našim
selima

8

Članovi Državne uprave za
zaštitu i spašavanje pojasnili su
učenicima naše škole da ti
brojevi mogu spasiti i nečiji
život. Učenike drugih razreda
dočekali su vatrogasci
Dobrovoljnog vatrogasnog
društva iz Kapele odjeveni u
svečane vatrogasne odore i
radna vatrogasna odijela.
Upoznali su ih s opasnostima
koje prijete od neopreznog
rukovanja zapaljivim
sredstvima. Najvažnije je bilo
što su na zoran način
najmlađima objasnili kako se
ponašati u situacijama kada
požar plane i kako na pravilan
način dojaviti požar na brojeve
telefona 112 ili 93. Član gorske
službe spašavanja govorio je o
svom opasnom poslu.

Pojasnio je zašto član te
službe mora biti hrabar i
pribran u teškim situacijama
kada se spašava nečiji
život. Predavanje je završilo
postavljanjem pitanja i još
nekim korisnim
informacijama o službama
koje su se toga dana
predstavile učenicima naše
škole. Naši su gosti bili
zadovoljni kada su saznali
da je većina učenika
uključena u rad
dobrovoljnih vatrogasnih
društava u našim selima i
da tako od malih nogu
stječu korisne vještine i
razvijaju svijest o solidarnosti
i pomoći drugima u nevolji.
Napisao:
Tomislav Dujmović, 5.b
Fotografija: Božidar Altus


Slide 9

Povodom Europskog tjedna

kretanja odlučili smo učiniti
nešto zdravo za svoje tijelo i
korisno za naš okoliš. S
nestrpljenjem i jako uzbuđen
dočekao sam rano jesenje
jutro zbog sudjelovanja na
biciklijadi. Iz priča starijih
učitelja saznao sam da su
one nekada bila tradicija
naše škole, nažalost dugi niz
godina zapostavljena.
Polazište je bilo ispred
matične škole u Kapeli. Na
školskom igralištu uslijedilo je
zagrijavanje prije napornog
puta do našeg odredišta u
područnoj školi u Jabučeti.
Dolazak prometnih
policajaca na motorima
stvorio je još veću napetost i
cijeloj biciklijadi u našim
očima dao još veću važnost.
Postrojeni u kolonu po dvoje
pod vodstvom učitelja

Tomislava Pavića, Gorana
Jerkovića, Nikoline Turkalj i
pedagoginje Anamarije
Tuškan konačno smo krenuli.
Nemalo smo se iznenadili
kada nam se priključio i novi
načelnik naše općine Danijel
Kovačec. Već nakon kratkog
vremena, na prvom usponu,
vidjelo se da neki nemaju
dovoljno snage i kondicije
izdržati naporno okretanje
pedala, te smo morali
napraviti stanku za odmor
pod budnim okom prometnih
policajaca. Put smo nastavili
praćeni veselim pozdravima
mještana sela kroz koja smo
prolazili. Stigli smo u Jabučetu
gdje smo se osvježili hladnim
sokom. Uslijedile su igre i
zabava je počela. Natjecali
smo se u odbojci, povlačenju
konopca, skakanju u
vrećama. Za sve pobjednike u

tim disciplinama to je bio
najveseliji trenutak. Kao što
se kaže „svemu lijepom
dođe kraj“ pa tako i ovoj
biciklijadi.
Ponovno postrojeni u
kolonu krenuli smo nazad.
Putem sam slušao
komentare svojih prijatelja.
Jednoglasno smo svi zaključili
da bi trebalo biti više
događaja kao što je ova
bicklijada. Osim druženja,
smijeha i zabave trebalo bi ih
organizirati i zbog brige za
zdrav i kvalitetniji život u
svakodnevici koja je sve više
usmjerena na korištenje
osobnog vozila, a sve manje
na kretanje na svježem
zraku.
Napisao:
Tomislav Dujmović, 5.b
Fotografije: Božidar Altus

Iz priča starijih učitelja saznao sam da je biciklijada bila
tradicija naše škole, nažalost dugi niz godina
zapostavljena.
9


Slide 10

Za vrijeme Biciklijade održane

krajem rujna imali smo prilike
upoznati novog načelnika općine
Kapela Danijela Kovačeca.
Nemalo smo se začudili vidjevši
ga u sportskoj opremi i na biciklu u
koloni koja je krenula ispred
matične u Kapeli do naše
područne škole u Jabučeti. Ovaj
nekadašnji učenik naše škole tim
je činom pokazao interes za nas
mlade te smo odlučili istražiti
kakve planove ima za našu školu i
sve mlade naše općine. Nakon
nekog vremena stupili smo s njim
u vezu i dogovorili intervju u
prostorijama zgrade općine.
Dočekao nas je s veseljem i
pokazao interes za naš rad što nas
je oduševilo i kod nas pojačalo
osjećaj važnosti za posao koji smo
kao mali novinari dobili u zadatak.
Pitanja su se nizala jedno za
drugim, a načelnik je shvativši
„ozbiljnost situacije“ na njih
spremno odgovarao i uvijek imao
razumijevanja za naše početničke
pogreške i malu tremu. Razgovor
smo započeli s temama iz
njegovih školskih dana.

Bili ste učenik naše škole. Niže
razrede pohađali ste u našoj
područnoj školi u Starim
Skucanima. Kakve ste uspjehe
postizali kao učenik i kakvo je bilo
vaše ponašanje kao
osnovnoškolca?
Sve razrede osnovne škole prošao
sam s odličnim uspjehom,
pohvaljen sam kao najbolji
učenik u školi. A što se tiče
ponašanja… Kao i svi dječaci u
moje vrijeme bio sam vrlo
živahan.

Ispričajte nam neki događaj ili
anegdotu iz školskih klupa.
Sjećate li se najboljeg prijatelja
i slično ?
Nastavnik tjelesnog Mirko Pereš
po kojem vaša škola danas
nosi ime i nastavnik glazbenog
Marijan Ded bili su jako veseli
ljudi. Igrali smo nogomet,
učitelji protiv nas učenika, i
jedan od njih dvojice je, ne
mogu se sjetiti koji točno,
slomio ruku. Dobro, to nije baš
neki veseli događaj, ali mi je
ostao u sjećanju.
Na posljednjim lokalnim
izborima stanovnici naše
općine dali su vam povjerenje i
izabrali vas za načelnika. No,
volite li biti načelnik?

Kao i današnja djeca sigurno ste
imali svoj omiljeni predmet.

Samo radno mjesto načelnika i
nije baš zanimljiv posao, ali mi
je drago kada mogu pomoći
nekome. Naravno, koliko to
dozvoljavaju moje ovlasti kao
načelnika.

Najdraži predmet bili su mi
matematika i sat razrednika –
odgovorio je uz smješak.

Na koji način provodite svoje
slobodno vrijeme dok se
odmarate od napornog posla?

Pamtite li svoju najdražu knjigu iz
školskih dana i čime ste se bavili u
slobodno vrijeme? Što vam je bio
hobi?

Slobodno vrijeme provodim na
obali neke rijeke ili jezera s
ribičkim štapom u ruci. Aktivno
igram nogomet u NK „Bilogora“
iz Kapele. Igram na mjestu
golmana.

Priznajem, nisam baš bio marljiv u
čitanju, nisam baš previše uživao
u pisanju lektira. A što se tiče
hobija bili su to, naravno nogomet
i bicikl.

10

Plan mi je poboljšati infrastrukturu te podići
kvalitetu života stanovništva općine Kapela.

Kako kao načelnik mislite
pomoći našoj školi? Koliko je
Vama bitan rad s nama
mladima i djecom?

Prvenstveno mi je važno da se
izgradi planirana školsko sportska dvorana te da u
suradnji sa školom omogućim
sadašnjim i budućim
učenicima bolje uvjete za
obrazovanje i provođenje
slobodnog vremena. Rad s
mladima i vama djecom za
mene je vrlo bitan jer sve što se
napravi na kraju ostaje vama i
novim generacijama.
Kakve planove imate za
budućnost općine Kapela?
Plan mi je ostvariti bolje uvjete
od prijašnjih, poboljšati
infrastrukturu te podići kvalitetu
života stanovništva općine
Kapela.
Hvala na vašem vremenu i
odgovorima! Želimo vam puno
uspjeha u unapređivanju
kvalitete života u našoj općini
Kapela.
Ispratio nas je do izlaza i
zahvalio na posjeti uz obećanje
da će se i dalje odazivati na
sve pozive vezane uz
događanja u našoj školi.

Razgovarali :
Tomislav Dujmović, 5.b
Ema Mikulić, 5.b
Fotografija:
Valentina Krvar, 7. b


Slide 11

U našu školu PRO Jabučeta 13.

listopada 2009. stigli su učenici iz
PRO Stari Skucani. Čekao nas je
još jedan integrirani nastavni
dan. S bibliobusom je stigla
neobična gospođa. Imala je
puno krcatih torbi . Odmah je
privukla našu pozornost. Učitelji
su nam najavili spisateljicu
igrokaza „ Jesenka“ kojega smo
maloprije obradili. Gospođa
Jadranka Čunčić - Bandov
otvorila je pred nama bogato
carstvo lutaka koje su ubrzo
oživjele pred nama. Nakon
predstave postavili smo joj
nekoliko pitanja.

Kakvi ste bili kao djevojčica?
Kao djevojčica bila sam mirna i
povučena, voljela sam maštati,
čitati i izmišljati priče zbog kojih
sam bila omiljena među
prijateljicama.
Čime ste se najviše voljeli igrati?
Najviše sam se voljela igrati,
naravno, s lutkama.
Jeste li imali puno prijatelja?
Imala sam nekoliko prijateljica iz
susjedstva s kojima sam se
svakodnevno družila, a s nekima
od njih sam i danas u prijateljskim
odnosima.

Najviše sam se voljela
igrati lutkama

Kada ste počeli pisati prve
priče?
Prve igrokaze sam počela pisati
u srednjoj školi, a pohađala sam
Školu za odgajateljice gdje sam
na satovima lutkarstva zavoljela
scenske lutke i počela za njih
pisati kratke i šaljive razgovore.
Profesorica lutkarstva Vlasta
Pokrivka uočila je moj dar za
pisanje, poticala me,uključila
me u rad svog lutkarskog
kazališta. U tome kazalištu koje
se zvalo KVAK bila sam
svestrano angažirana od glume
i animacije do pisanja lutkarskih
igrokaza. Više od dvadeset
godina bila sam članica toga
kazališta.

Jeste li voljeli ići u školu?
Školu i učenje sam ozbiljno
shvaćala, odlazak u školu je za
mene bila jedna obaveza koju
sam jako zavoljela. Roditelji su mi
još od malih nogu usadili važnost
stjecana znanja, a bez škole to
znanje nisam mogla steći. Danas
sam zadovoljna s onim što sam
postigla u životu zahvaljujući
učenju i školovanju. Dječja sam
spisateljca, lutkarica, profesorica
povijesti umjetnosti.
Koji je bio vaš najdraži predmet
u školi?
Najdraži predmeti bili su mi
hrvatski i likovni.

Gdje pronalazite motive i likove
za svoje priče i igrokaze?
Za pisanje me najviše inspirira
vizualno tako da motive i likove
za svoje igrokaze najčešće
pronalazim u dječjim
časopisima i u crtanim
filmovima.
Koja je vama najdraža priča ili
igrokaz?
Najdraže pjesmice su mi pod
nazivom “ Iz života Hrvice
mrvice i Tinke fakinke.” koje su

inspirirane zgodama iz života
moje djece.
Knjige kojeg dječjeg pisca
volite čitati?
Volim čitati pjesme dječjih
pjesnika Grigora Viteza,
Stanislava Femenića, Ratka
Zvrka.
Kako volite provoditi slobodno
vrijeme?
U slobodno vrijeme volim čitati i
gledati televiziju.
Pišete li trenutno nešto novo?
Trenutno pripremam novu
zbirku igrokaza, ali još nisam
odlučila kako ću je nazvati.
Što biste poručili učenicima i
učiteljima naše škole?
Učenicima bih poručila da
budu marljivi, odgovorni,
pristojni i da poštuju svoje
učitelje, a učiteljima da imaju
puno strpljenja i razumijevanja
za svoje učenike i njihove
povremene nestašluke.

Razgovarali :
učenici 2.r. PRO Jabučeta
Fotografija: Ivana Ružman

11


Slide 12

Cilj ovog natjecanja prevencija je stradavanja djece
u prometnim nesrećama te povećanje razine poznavanja
prometnih pravila i propisa.
Ministarstvo unutarnjih poslova

Republike Hrvatske u suradnji s
Ministarstvom znanosti,
obrazovanja i športa i Markot.tel –
om, te uz podršku Hrvatske
akademske i istraživačke mreže CARNet , organiziralo je
natjecanje u poznavanju
prometne kulture za sve učenike
osnovnih škola u Republici
Hrvatskoj. Cilj ovog natjecanja
prevencija je stradavanja djece i
mladih u prometnim nesrećama,
te kao preduvjet povećavanja
razine poznavanja prometnih
pravila i propisa. Natjecanje se
provodilo od ožujka do svibnja
2009. godine uporabom
„Prometne učilice“, web alata za
učenje i provjeru znanja iz
prometne kulture. „Prometna
učilica“ prilagođena je uzrastu
djece od 1. do 8. razreda
osnovne škole.

12

Naši učenici rado su se uključili u
ovo natjecanje jer su nagrade
bile vrlo vrijedne i poticajne. Na
internetu su igrali razne igrice,
kvizove ili pronalazili interesantne
i poučne sadržaje. Cijelo
natjecanje u školi bilo je pod
nadzorom učitelja Gorana
Jerkovića i Nikoline Turkalj.
Učenici naše škole osvojili su
drugo mjesto i kao nagradu
dobili LCD televizor. I ja sam
sudjelovao u natjecanju
„ Prometna učilica “ i jako sam
zadovoljan sadržajem, ali i
osvojenom nagradom.

Napisao:
Davor Križnik, 8. a
Fotografija:
Valentina Krvar, 7. b


Slide 13

Djeca su najranjivija

skupina u prometu. U
Hrvatskoj svako treće
dijete koje umre u dobi
od 1. do 19. godine
umire od posljedica
ozljeda nastalih uslijed
prometnih nesreća.
Djeca često reagiraju
nepredvidivo, nije im u
potpunosti razvijena
sposobnost
usmjeravanja
pozornosti na zbivanja
u prometu, nižeg su
rasta pa zbog toga i
teže vidljivi ostalim
sudionicima u prometu
i ne poznaju prometne
propise. Zbog ovih
razloga jako je važno
podizanje razine
prometne kulture kod
djece

kako od strane roditelja
tako i u školi. U našoj
školi djeca imaju
mogućnost uključivanja
u izbornu nastavu iz
prometa u 5. razredu.
Voditelj izborne nastave
je učitelj Goran
Jerković. Cilj nastave
prometa je razvijanje
prometne kulture
učenika,
osposobljavanje za
sigurnu vožnju biciklom i
omogućavanje
polaganja ispita za
dobivanje dozvole za
upravljanje biciklom.
Polaganje ispita se
provodi u suradnji s
Auto klubom Bjelovar.
Teoretski dio nastave
odvija se u učionici
tehničke kulture, a

U Hrvatskoj svako treće dijete koje
umre u dobi od 1. do 19. godine
umire od posljedica ozljeda nastalih
uslijed prometnih nesreća.

praktični dio provodi
se na prometnom
poligonu koji je od
prošle školske godine
ocrtan na školskom
igralištu. Polaznici
izborne nastave
sudjeluju u natjecanju
''Sigurno u prometu''.
Dvije najuspješnije
djevojčice i dva
najuspješnija dječaka
predstavljaju našu
školu na Županijskom
natjecanju. 'Možemo
se pohvaliti da unazad
nekoliko godina naša
djeca redovito
ostvaruju zapažene
rezultate na
županijskim
natjecanjima i
sudjeluju na državnim
natjecanjima. Tako su
u prošloj školskoj godini
učenici: Tea Krvar,

Natali Dorotea
Manojlović, Filip
Marušić i Domagoj
Golec osvojili prva dva
mjesta na Županijskom
natjecanju u
konkurenciji djevojčica i
dječaka, te su
sudjelovali na
Državnom natjecanju u
Vukovaru. Kroz ovu
izbornu nastavu stječu
se neprocjenjiva znanja
i iskustva iz prometa
koja će svakome
djetetu sigurno koristiti,
a jednoga mu dana
mogu spasiti i život ili
život nekog drugog
sudionika prometa.
Napisao:
Goran Jerković
Fotografija:
Goran Jerković

13


Slide 14

Domaćini susreta KUD “ Bilogora Kapela “

Prvi susret dječjeg folklora

pod nazivom „Svi mi vele
da sam iz Kapele“ održan
je 30. listopada 2009.
godine. Pozvali smo u
goste KUD „ Ivan Vitez
Trnski “ iz Novigrada
Podravskog, KUD„ Sloga “
iz Miklouša i KUD „ Rudar “
iz Glogovca. Lijepo smo ih
dočekali ispred škole.
Smjestili smo ih u učionice
kako bi se mogli presvući
u svoje narodne nošnje.
Kada su se svi presvukli,
poveli smo povorku uz
pjesmu i veselje do
Vatrogasnog doma u
Kapeli. Mi, domaćini,
otvorili smo večer
pjesmom i plesom „Svi mi
vele da sam iz Kapele“.
Načelnik općine, Danijel
Kovačec, službeno je
otvorio naš susret dječjeg
folklora. Najavom
voditeljice Ivane Janči
plesači KUD-a “ Ivan Vitez
Trnski “ zabavili su dobro
raspoloženu publiku
plesom, brojalicama i
pjesmom.

14

Nakon njih nastupili su
članovi KUD-a „ Sloga “ koji
su odsvirali pjesme
Moslavine te pokazali kako
charlston na tamburicama
odlično zvuči. KUD „ Rudar“
izveo je igre, pjesme i
plesove Podravine u
koreografiji pod nazivom „
Igraj kolo ”. Na kraju je KUD
„ Bilogora “ kao domaćin
ponovo izašao pred publiku
spletom tamburaških
pjesama i plesova Bilogore.
Naravno, i ja sam
sudjelovala u plesu. Nakon
uspješnog predstavljanja
KUD-ova predsjednica
Ivana Ružman svima je
uručila zahvalnice kao mali
znak pažnje. Malo smo se
družili u školi za vrijeme
večere te su naši gosti
ubrzo morali poći svojim
kućama. Bilo je prekrasno!
Iskustvo za pamćenje.

Napisala:
Patricia Belec, 6.a
Fotografije: Nina Krvar
KUD “ Rudar “, Glogovac


Slide 15

U našoj školi u Kapeli
postoji amatersko – glumačka
družina u kojoj glume: Jalža pedagoginja Anamarija Tuškan,
Bara – učiteljica Ljiljana Čavrag,
Katena – učiteljica Ivana Ružman,
Pepica Čičibanova – učiteljica
Vlasta Jurković – Drveni,
Zapovjednica – učiteljica Željka
Fuček, Velečasni – učitelj Božidar
Altus i ja – Štefek. Zovemo se TUKe
što znači Teatar učitelja iz Kapele.
Osnivač TUK-a je učitelj Božidar
Altus. Prva predstava,
„
Teštament“ osmišljena je za
svečanu podjelu svjedodžbi
osmašima naše škole, ali uskoro su
nas počeli zvati i u druga mjesta.
Sada je iza nas i druga predstava
„ Vatrogasna vežba vu Vugorku
Donjem“ kao i nastupi u Bednji,
Vrbnu, Rovišću, Mikloušu,
Radovanu, Novigradu
Podravskom i Ludbregu. Ja jako
volim glumiti, ali najzabavnije mi je
na probama kada učitelje vidim u
nesvakidašnjem izdanju. Smijemo
se i zabavljamo. Uloga Štefeka
obično nema puno teksta tako
da ga brzo naučim napamet, ali
učitelji imaju puno teksta i puno
većih problema s učenjem što
znači da ni oni nisu savršeni.
Napisao: Matija Margotić, 5. a
Fotografija: Valentina Krvar, 7. b

15


Slide 16

Tijekom mjeseca lipnja

provela sam tjedan dana u
Siriji. Sirija je zemlja smještena
u jugozapadnoj Aziji. Na
sjeveru graniči s Turskom, s
Irakom na istoku, s Jordanom
na jugu te Izraelom i
Libanonom na zapadu.
Granica s Izraelom ne postoji
zbog toga što te dvije zemlje
ni dandanas nisu sklopile mir
niti uspostavile diplomatske
odnose pa su na području
između njih ( Golanska
visoravan ) raspoređene UN
snage. Sirija spada u srednju
grupu zemalja po
razvijenosti. Najveći dio
stanovništva bavi se
stočarstvom i trgovinom, a
najvažniji sirijski proizvodi su
nafta i plin.

U Siriji živi otprilike 18 milijuna
ljudi. Većina stanovništva su
Arapi muslimanske
vjeroispovijesti, ali ima i
dosta kršćana. Sirija je
zemlja s bogatim
povijesnim nasljeđem ( na
ovom su se prostoru
izmjenjivali Feničani,
Egipćani, Asirci, Rimljani,
Arapi, Turci ) pa ne čudi da
u glavnom gradu Damasku
ima mnogo muzeja i
knjižnica. Sletjevši avionom
u Damask ( let je trajao tri
sata i užasno sam ga se
bojala) u čudu sam
promatrala prometni kaos
na ulicama petmilijunske
prijestolnice: prometne trke
na cesti nisu nikome ništa
značile,

Veliki dijelovi teritorija Sirije su pustinja i polu pustinja u kojima žive
i deve.

16

u brojne kružne tokove svi
su ulazili bez gledanja tko
ima prednost, a
automobilske sirene u
potpunosti su zamijenile
„žmigavac“ . Međutim, u
tih nekoliko dana boravka
u Damasku nisam vidjela ni
jednu prometnu nesreću,
što je znak da se Sirijci
izvrsno snalaze u tom
sveopćem metežu. U
sjećanju će mi ipak najviše
ostati srdačnost,
gostoljubivost i optimizam
Sirijaca koji usprkos
mnogobrojnim životnim
problemima ne skidaju
osmijeh s lica.
Napisala: Mirela Tonković
Fotografije: Mirela Tonković


Slide 17

U Siriji ima puno neobičnih građevina.

Petra u Jordanu- najdivnije mjesto na svijetu gdje je sniman
poznati film Indiana Jones.

17


Slide 18

Jadi jedne breze
Svake noći, kad svi usnemo svoj
san, mala breza priča svoju priču:
„Dragi moj Davide, kako je lijepo
biti breza. Svaka grančica, svaki
listić, sve je važno. Najsretnija sam
u proljeće kada mi listovi tek
izbijaju iz grančica. Ljeti sam
najljepša, najzelenija, i svaki put
kad prođeš ispod mene poigram
se s tobom tako da odbacim
svoju resicu na tebe. To činim
kako bih privukla pažnju na sebe.
Ljudima sam najljepša u jesen i
tada mi se beskrajno dive, ali
mene obuzme neopisiva tuga.
Otpada mi lišće koje sam toliko
zavoljela. Lišće koje sa mnom
promatra Mjesec, gleda kako se
mačke igraju ispod mene i kako
nas ptice prelijeću. Zimi ostajem
sasvim sama. Društvo mi pravi
snijeg i uveseljava ljude. Sretna
sam jer su tada svi oko mene
sretni, no malo zavidim susjedu
boru. On je uvijek zelen. Ne znam
kako mu to uspijeva, ali što mogu.
Trebam biti zadovoljna svojim
izgledom. Nisam više u cvijetu
mladosti. Dragi moj Davide, uživaj
u svakom danu jer vrijeme brzo
prolazi!“
David Vujasinović, 6.a

Tamara Stankić, 2.r. PRO Jabučeta
Jesen
Jednog neobičnog jutra nad mojom malom kućom nadvili su se gusti, tmurni oblaci. Počele su
padati prve kapi jesenske kiše. Kada je kišica nakon svog jutarnjeg plesa prestala rominjati, na nebu
se pojavila duga. Zapuhao je blagi povjetarac i činilo se kao da je vrijeme stalo. Jesen je obojila lišće
u crvene, žute i narančaste tonove. Bio je to prekrasan doživljaj. Grane su se njihale u ritmu glazbe
vjetra. U voćnjaku su zamirisale sočne jabuke, dunje i kruške. Stvarno je jesen prekrasna. Dozrijevaju
raznovrsni plodovi od kojih mama i ja pripremamo ukusnu zimnicu.
Jesen u mom kraju

Natali Manojlović, 6.a

Jutros kada sam se probudila, kroz prozor sam vidjela veliku maglu, a mraz je prekrio
zelenu travicu. Shvatila sam da je jesen stigla u moj kraj.
Sve je bilo prekriveno bijelom maglom. Izašla sam iz kuće. Sunce se skrivalo iza sivkastih
oblaka. U dvorištu sam vidjela da su javorovi listovi postali crveni, žuti i narančasti. Sutradan
je otpalo sve lišće. Stabla su ostala bez svoje odjeće. Tada sam na jednom stablu
ugledala malu lastavicu. Ostala je sama dok su njeni rođaci odletjeli na jug. Uzela sam ju i
ponijela kući. Zatim sam s tatom napravila malu drvenu kućicu kako bi mala lastavica
imala gdje prezimiti. U jesen je sve šareno i veselo. Sva godišnja doba su lijepa jer svako
ima svoje čari.
Mia Seđak, 6.a

18


Slide 19

Pričala mi jedna breza
Pričala mi jedna breza
da je vjetar stalno zeza.
U proljeće, njeno krhko lišće,
lagano se ljulja i njiše.
Ljeti pak, kad olujni vjetar stiže
listove i grane joj diže.
U jesen ranu i kasnu
vjetar joj krade haljinu prekrasnu.
Listić po listić otkida joj, kaže.
Vjerujem joj, znam da ne laže.
Žao mi je snježno-bijele breze.
Nije joj lako, ali znam da mora biti tako.
.
Mia Seđak, 6.a

Jesen
Jesen polako stiže u krajeve moje. Dunje polako
žute, grožđe miriše, polako i zadnje laste odlaze.
Osjećam je u zraku. Njene boje su već tu.
Drveće sprema ljetne haljine i plete žute , smeđe
i crvene džempere.
Dora Šignjar, 4.b. Kapela

Razgovor s Jeseni
Prošla su dva tjedna otkako je završilo ljeto. Sve je bilo lijepo kao u snu. Šareno lišće padalo je
posvuda, a vjetar je plesao s njime. Moje susjede pospremile su cvijeće u kuću. Ipak, nije sve
bilo tako bajno otkako je došla gospođa Jesen. Počele su gripe i prehlade. Jesen mi je rekla da
joj je žao što su svi bolesni, ali da se i ona nekada prehladi pa pusti kišu na nas. Rekla je i da je
došla ranije jer je ove godine gospodin Snijeg u strašnoj žurbi i morat će ubrzo zabijeliti njezino
lišće. Na njenu žalost, lišće će pasti u drugi plan jer će se svi divit bijelim livadama, snjegovićima
i čarobnom inju. Nakon tog razgovora shvatila sam da jesen nije tako strašna. Uvidjela sam
njene vrline i jedva čekam sljedeće druženje s njom.
Nikolina Grgić, 6.a

Natali Dorotea Manojlović, 6.a

19


Slide 20

Da sam ja oblak

Nika Nešić, 1. r. Kapela

Pismo lastavicama

Jednoga dana zagledala sam se u nebo i
vidjela veliki, debeli, pahuljasti oblak.
Pomislila sam kako bi bilo da sam ja taj
oblak. Putovala bih cijelim svijetom. Vidjela
bih mora i oceane, prašume i džungle.
Vidjela bih i jednu veselu obitelj dupina
kako se igra u moru. Spustila bih se do njih i
pomilovala ih. Tada bih ugledala stado
zebri kako trči prema osušenom potoku u
potrazi za vodom. Vidjela bih i uvenulu
travu i ražalostila se nad njom te joj spustila
pokoju kap vode. Došla bih i do Sjevernog
pola gdje bih se družila s bijelim polarnim
medvjedom koji se sprema za sunčanje.
Pomaknula bih se da mu ne zaklanjam
sunce, a on bi mi zahvalio na tome. Vidjela
bih mnogo visokog drveća i zapetljala bih
se u njegove guste krošnje. Odjednom,
prekinuo me zvuk automobila i shvatila sam
da sam u svom dvorištu. Bila sam malo
tužna jer sam se vratila u stvarnost, ali
istovremeno i jako sretna zbog blizine svoje
obitelji i svih koje volim.
Ema Buković, 6.a

Drage lastavice! Žao mi je što već
morate ići. Bilo mi je baš lijepo s vama.
Bilo je lijepo ljeti čuti vašu pjesmu. Ali
znam da ćete se smrznuti ako ne odete
u tople krajeve jer ovdje nećete imati ni
hrane, a ni života. Bilo bi bolje da ste kao
i sve ostale ptice, da se ne morate seliti,
bilo bi vam puno lakše. Voljela bih da
me posjetite kada se vratite. Ja znam da
ne možete. Kada se vratite s juga
morate praviti gnijezda i brinuti se o
ptičicama. Kada sve to uradite, morate
opet na jug. Već vam je vrijeme da
idete. Zato vas neću zadržavati. Dobro
se provedite. Vidimo se sljedeće godine.
Doviđenja drage lastavice!
Martina Nadarević, 4. r. Kapela

Oblaci nad Kapelom
Teški i tamni oblaci sve su češće nad našim
krovovima. Polako putuju izdaleka do nas i
opet daleko, daleko. Ponekad se spuste tako
nisko da ih možemo dotaknuti rukom. Rijetke,
hrabre ptice koje su odlučile ostati igraju se s
oblacima, lete oko njih i s njima. Krošnje
drveća dodiruju oblake i mašu im golim
granama kao da im žele sretan put.
Matija Margotić, 4.b

Ivan Magdić, 2.r. Kapela

20


Slide 21

Opraštanjem postajemo bolji ljudi

Tamara Stankić, 2.r. PRO Jabučeta
Drvo s dobrim srcem

U peći vatrica lagano pucketa. Toplo je
u sobi. Sjedim i razmišljam što ću napisati
za domaći uradak. Posvuda oko mene
ljudi svakodnevno rade, uče, vesele se i
žaloste pa ponekad i griješe. Nekad
namjerno, a nekad i slučajno. Jedni
drugima čine nepravdu, ne vole se,
psuju, svađaju se…Sve bi bilo
jednostavnije da su ljudi naučili opraštati
jedni drugima. Oprost nas čini sretnijima,
laganijima u duši, boljima…Treba
opraštati jer nam tada srce lakše kuca.
Oprostom dobivamo naklonost drugih
ljudi, njihovo razumijevanje. Opraštamo li
drugim ljudima kada nam naprave
nepravdu, djelom ili riječju, mi smo bolji,
čistiji, bogatiji u svojim osjećajima,
djelima i u cijelom biću. Tako nas uči i
naša vjera kojoj pripadamo pa
vjerujemo da je opraštanje pravi lijek za
bolji, sretniji i vedriji život. Život u kojem
ćemo opraštati jedni drugima i tako biti
bolji ljudi.
Bojan Križnik, 6.a

Bilo je to prije tri dana. Počela je padati kiša.
Jedna se ptičica htjela sakriti u grane jednog
drveta. Drvo joj reče : „ Bježi ptico, ne trebam
te među granama svojim!“ A ptica mu reče : „
Ja sam ptica jadna, nemam ni stana.“ „Bježi
ptico, ne trebam te tu, samo sve radiš po zlu,“
reče sebično drvo. „ Ali gdje ću sad, vidiš da se
kiša još jače spustila,“ reče ptica. „ Zar ne vidiš
da sam najljepši na svijetu, ne smiješ tu biti, idi
traži nekog drugog kod kojeg ćeš se skriti,“
reče drvo. „ Dobro, odoh naći neko drugo i
ljubaznije stablo,“ reče ptica. Ptica je bila tužna
i žalosna jer nije znala kuda da ide, kome da se
obrati i što da radi. Jedno ju je drvo vidjelo i
reklo: „ Ti ptico mala nemoj biti tužna. Koga
tražiš ? “ Ptica ga je upitala : „ Mogu li se kod
tebe skriti, u tvoje grane, molim te?“ Sretno
drvo odgovori : „ Naravno da možeš, ne moraš
me ni pitati.“ Ptica mu reče : „ Hvala ti, ti si
neko dobro drvo, a ne kao ono što ništa ne
dopušta.“ Drvo joj odgovori : On je stvarno
zločest, sad ćemo ga pitati što si umišlja. Hej ti
što si umišljaš! Zašto ne dopuštaš da se ptice
od kiše sakriju u tvoje grane?“ A ono mu
odgovori: „ Ništa si ja ne umišljam nego hoću
biti najljepši.“ „Samo da znaš da ti umišljenost
ništa ne znači,“ reče mu ljubazno drvo.
Ptičica i drvo bili su još dugo
prijatelji. Zlo stablo zbog svoje umišljenosti je
ostarjelo pa su ga ljudi posjekli i odvezli jako
daleko. Ptica je bila jako zahvalna drvetu što
joj je pomoglo. Za nagradu, ptica mu je
pjevala svoje najljepše i najbolje pjesme. Drvo i
ptičica ostali su prijatelji do kraja života.
Martina Nadarević, 4. r. Kapela

Matej Veličan, 7.b.

21


Slide 22

Pustolovina na oceanu
Nakon napornog dana došla sam do svog kreveta, legla i usnula prekrasan san. Bila sam princeza.
Moja majka i ja išle smo na putovanje našim kraljevskim brodom, ali uhvatila nas je oluja. More je bilo
crno i mračno, a valovi jako visoki. Moja majka je pala u more, a ja sam skočila s broda kako bih joj
pomogla jer nije znala plivati. Svi mornari potonuli su skupa s brodom. Kada se razvedrilo, more je bilo
tako plavo i bistro, ali našem brodu nije bilo ni traga. Odjednom sam na pučini ugledala zelenilo. To je
bio pusti otok. Doplivala sam do njega. Haljina mi se smočila, ali nije bilo važno jer sam na plaži
ugledala svoj kovčeg. Na otoku se nalazila uvala sa slapovima, a domaćin je bio mali majmunčić.
Stalno je skakutao oko mene. Otišla sam do palme i uzela dva kokosa. U laguni sam ulovila nekoliko
riba. Naučila sam paliti vatru kamenjem. Ispekla sam ribe dok se moja majka odmarala. Sljedećeg
jutra izgradile smo kuću. Majmunčić je našao komad drveta koji mu je služio kao krevet, a palme smo
iskoristile za krov. Majmunčić je vezao palme dok se moja mama kupala. Prošla su dva mjeseca od
našeg dolaska tamo. Majmunčić je narastao i dobio je malu sestru. Zvala se Serafina jer je imala bijelu
dlaku i razlikovala se od ostalih, a majmunčić je dobio ime Drago jer je bio neopisivo dražestan. Dok
smo majka i ja sjedile na plaži i razgovarale, primijetile smo brod kako nam se približava. Na brodu su
bili moj otac, braco i seka. Došli su nas spasiti. Mala Serafina i Dragi su tugovali što odlazimo sve dok se
tata nije smekšao i dopustio mi da ih povedem sa sobom. Postali su naši kućni ljubimci. Probudio me
mjauk moje mačkice i shvatila sam da je to bio samo san. Hm, nedostajat će mi Drago i Serafina u
stvarnosti!
Ivana Smiljanić, 6.a

Patricia Belec, 5.a
Tri dana s kravom na Mjesecu
Tri sam dana na Mjesecu s kravom boravio
tako da sam potpuno na kuću zaboravio.
Vrištali smo, skakali, ludovali i po mjesecu
letali,
a kad smo pogledali oko sebe, nikome
nismo smetali.
Bio je to provod bez ograničenja i potpuno
ludi,
bilo nam je super bez imalo ljudi.
Ta tri dana prošla su u trenu
kao da sam bio pola sata na nogometnom
terenu.
Ne znam da li je to bio san ili java
i da li ta krava još na Mjesecu spava.

22

Dominik Baić, 3. r. Kapela


Slide 23

23


Slide 24