Slide 1

Bio jedan vrapčić sivo-kestenjaste
boje koji se u životu osjećao
nesigurnim, jer su ga neprestano
mučila neka tjeskobna pitanja.

SIVOKESTENJASTI
VRAPČIĆ

Dok je još bio u jajetu, zabrinuto se pitao:
Hoću li uspjeti probiti tako tvrdu ljusku?
Što ako padnem iz gnijezda? Hoće li mi
roditelji uspjeti pronaći dovoljno hrane?

Kad je sve ove strahove nadvladao, nadošli
su drugi, još veći. Upravo je stajao na grani
i spremao se za prvi let: Hoće li moja krila
izdržati? Srušit ću se na zemlju…
Tko će me podići u gnijezdo?

Naučio je letjeti, no i dalje je kukao:
Tko zna hoću li pronaći družicu?!
Kako ću izgraditi gnijezdo?!

Sve je to uspješno obavio, ali vrapčića su i
dalje mučile nedoumice: Hoću li uspjeti
očuvati jaja? Što ako u stablo udari grom i
zapali mi gnijezdo? Ako doleti jastreb i
pojede moje mlade? Kako ću ih othraniti?

Kad su ptići narasli lijepi, zdravi,
živahni i kad su uokolo počeli
cvrkutati, vrabac se opet tužio: Tko
zna hoće li pronaći dovoljno hrane?!
Hoće li umaći ako ih napadne
mačka ili kakav drugi grabežljivac?

Jednoga dana pod stablom se zaustavio
Učitelj. Pokazao je na vrapca i rekao:
Pogledajte ptice nebeske: ne siju, ne žanju, ne
sabiru u žitnice… Pa ipak, otac vaš nebeski
brine se za njih!

Sivo-kestenjasti vrapčić odjednom se
prisjetio kako je doista uvijek imao svega
dovoljno… a da toga uopće nije bio svjestan.
Promisli što sve imaš i budi sretan.

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski

B. Ferrero „365 malih priča za dušu“


Slide 2

Bio jedan vrapčić sivo-kestenjaste
boje koji se u životu osjećao
nesigurnim, jer su ga neprestano
mučila neka tjeskobna pitanja.

SIVOKESTENJASTI
VRAPČIĆ

Dok je još bio u jajetu, zabrinuto se pitao:
Hoću li uspjeti probiti tako tvrdu ljusku?
Što ako padnem iz gnijezda? Hoće li mi
roditelji uspjeti pronaći dovoljno hrane?

Kad je sve ove strahove nadvladao, nadošli
su drugi, još veći. Upravo je stajao na grani
i spremao se za prvi let: Hoće li moja krila
izdržati? Srušit ću se na zemlju…
Tko će me podići u gnijezdo?

Naučio je letjeti, no i dalje je kukao:
Tko zna hoću li pronaći družicu?!
Kako ću izgraditi gnijezdo?!

Sve je to uspješno obavio, ali vrapčića su i
dalje mučile nedoumice: Hoću li uspjeti
očuvati jaja? Što ako u stablo udari grom i
zapali mi gnijezdo? Ako doleti jastreb i
pojede moje mlade? Kako ću ih othraniti?

Kad su ptići narasli lijepi, zdravi,
živahni i kad su uokolo počeli
cvrkutati, vrabac se opet tužio: Tko
zna hoće li pronaći dovoljno hrane?!
Hoće li umaći ako ih napadne
mačka ili kakav drugi grabežljivac?

Jednoga dana pod stablom se zaustavio
Učitelj. Pokazao je na vrapca i rekao:
Pogledajte ptice nebeske: ne siju, ne žanju, ne
sabiru u žitnice… Pa ipak, otac vaš nebeski
brine se za njih!

Sivo-kestenjasti vrapčić odjednom se
prisjetio kako je doista uvijek imao svega
dovoljno… a da toga uopće nije bio svjestan.
Promisli što sve imaš i budi sretan.

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski

B. Ferrero „365 malih priča za dušu“


Slide 3

Bio jedan vrapčić sivo-kestenjaste
boje koji se u životu osjećao
nesigurnim, jer su ga neprestano
mučila neka tjeskobna pitanja.

SIVOKESTENJASTI
VRAPČIĆ

Dok je još bio u jajetu, zabrinuto se pitao:
Hoću li uspjeti probiti tako tvrdu ljusku?
Što ako padnem iz gnijezda? Hoće li mi
roditelji uspjeti pronaći dovoljno hrane?

Kad je sve ove strahove nadvladao, nadošli
su drugi, još veći. Upravo je stajao na grani
i spremao se za prvi let: Hoće li moja krila
izdržati? Srušit ću se na zemlju…
Tko će me podići u gnijezdo?

Naučio je letjeti, no i dalje je kukao:
Tko zna hoću li pronaći družicu?!
Kako ću izgraditi gnijezdo?!

Sve je to uspješno obavio, ali vrapčića su i
dalje mučile nedoumice: Hoću li uspjeti
očuvati jaja? Što ako u stablo udari grom i
zapali mi gnijezdo? Ako doleti jastreb i
pojede moje mlade? Kako ću ih othraniti?

Kad su ptići narasli lijepi, zdravi,
živahni i kad su uokolo počeli
cvrkutati, vrabac se opet tužio: Tko
zna hoće li pronaći dovoljno hrane?!
Hoće li umaći ako ih napadne
mačka ili kakav drugi grabežljivac?

Jednoga dana pod stablom se zaustavio
Učitelj. Pokazao je na vrapca i rekao:
Pogledajte ptice nebeske: ne siju, ne žanju, ne
sabiru u žitnice… Pa ipak, otac vaš nebeski
brine se za njih!

Sivo-kestenjasti vrapčić odjednom se
prisjetio kako je doista uvijek imao svega
dovoljno… a da toga uopće nije bio svjestan.
Promisli što sve imaš i budi sretan.

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski

B. Ferrero „365 malih priča za dušu“


Slide 4

Bio jedan vrapčić sivo-kestenjaste
boje koji se u životu osjećao
nesigurnim, jer su ga neprestano
mučila neka tjeskobna pitanja.

SIVOKESTENJASTI
VRAPČIĆ

Dok je još bio u jajetu, zabrinuto se pitao:
Hoću li uspjeti probiti tako tvrdu ljusku?
Što ako padnem iz gnijezda? Hoće li mi
roditelji uspjeti pronaći dovoljno hrane?

Kad je sve ove strahove nadvladao, nadošli
su drugi, još veći. Upravo je stajao na grani
i spremao se za prvi let: Hoće li moja krila
izdržati? Srušit ću se na zemlju…
Tko će me podići u gnijezdo?

Naučio je letjeti, no i dalje je kukao:
Tko zna hoću li pronaći družicu?!
Kako ću izgraditi gnijezdo?!

Sve je to uspješno obavio, ali vrapčića su i
dalje mučile nedoumice: Hoću li uspjeti
očuvati jaja? Što ako u stablo udari grom i
zapali mi gnijezdo? Ako doleti jastreb i
pojede moje mlade? Kako ću ih othraniti?

Kad su ptići narasli lijepi, zdravi,
živahni i kad su uokolo počeli
cvrkutati, vrabac se opet tužio: Tko
zna hoće li pronaći dovoljno hrane?!
Hoće li umaći ako ih napadne
mačka ili kakav drugi grabežljivac?

Jednoga dana pod stablom se zaustavio
Učitelj. Pokazao je na vrapca i rekao:
Pogledajte ptice nebeske: ne siju, ne žanju, ne
sabiru u žitnice… Pa ipak, otac vaš nebeski
brine se za njih!

Sivo-kestenjasti vrapčić odjednom se
prisjetio kako je doista uvijek imao svega
dovoljno… a da toga uopće nije bio svjestan.
Promisli što sve imaš i budi sretan.

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski

B. Ferrero „365 malih priča za dušu“


Slide 5

Bio jedan vrapčić sivo-kestenjaste
boje koji se u životu osjećao
nesigurnim, jer su ga neprestano
mučila neka tjeskobna pitanja.

SIVOKESTENJASTI
VRAPČIĆ

Dok je još bio u jajetu, zabrinuto se pitao:
Hoću li uspjeti probiti tako tvrdu ljusku?
Što ako padnem iz gnijezda? Hoće li mi
roditelji uspjeti pronaći dovoljno hrane?

Kad je sve ove strahove nadvladao, nadošli
su drugi, još veći. Upravo je stajao na grani
i spremao se za prvi let: Hoće li moja krila
izdržati? Srušit ću se na zemlju…
Tko će me podići u gnijezdo?

Naučio je letjeti, no i dalje je kukao:
Tko zna hoću li pronaći družicu?!
Kako ću izgraditi gnijezdo?!

Sve je to uspješno obavio, ali vrapčića su i
dalje mučile nedoumice: Hoću li uspjeti
očuvati jaja? Što ako u stablo udari grom i
zapali mi gnijezdo? Ako doleti jastreb i
pojede moje mlade? Kako ću ih othraniti?

Kad su ptići narasli lijepi, zdravi,
živahni i kad su uokolo počeli
cvrkutati, vrabac se opet tužio: Tko
zna hoće li pronaći dovoljno hrane?!
Hoće li umaći ako ih napadne
mačka ili kakav drugi grabežljivac?

Jednoga dana pod stablom se zaustavio
Učitelj. Pokazao je na vrapca i rekao:
Pogledajte ptice nebeske: ne siju, ne žanju, ne
sabiru u žitnice… Pa ipak, otac vaš nebeski
brine se za njih!

Sivo-kestenjasti vrapčić odjednom se
prisjetio kako je doista uvijek imao svega
dovoljno… a da toga uopće nije bio svjestan.
Promisli što sve imaš i budi sretan.

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski

B. Ferrero „365 malih priča za dušu“


Slide 6

Bio jedan vrapčić sivo-kestenjaste
boje koji se u životu osjećao
nesigurnim, jer su ga neprestano
mučila neka tjeskobna pitanja.

SIVOKESTENJASTI
VRAPČIĆ

Dok je još bio u jajetu, zabrinuto se pitao:
Hoću li uspjeti probiti tako tvrdu ljusku?
Što ako padnem iz gnijezda? Hoće li mi
roditelji uspjeti pronaći dovoljno hrane?

Kad je sve ove strahove nadvladao, nadošli
su drugi, još veći. Upravo je stajao na grani
i spremao se za prvi let: Hoće li moja krila
izdržati? Srušit ću se na zemlju…
Tko će me podići u gnijezdo?

Naučio je letjeti, no i dalje je kukao:
Tko zna hoću li pronaći družicu?!
Kako ću izgraditi gnijezdo?!

Sve je to uspješno obavio, ali vrapčića su i
dalje mučile nedoumice: Hoću li uspjeti
očuvati jaja? Što ako u stablo udari grom i
zapali mi gnijezdo? Ako doleti jastreb i
pojede moje mlade? Kako ću ih othraniti?

Kad su ptići narasli lijepi, zdravi,
živahni i kad su uokolo počeli
cvrkutati, vrabac se opet tužio: Tko
zna hoće li pronaći dovoljno hrane?!
Hoće li umaći ako ih napadne
mačka ili kakav drugi grabežljivac?

Jednoga dana pod stablom se zaustavio
Učitelj. Pokazao je na vrapca i rekao:
Pogledajte ptice nebeske: ne siju, ne žanju, ne
sabiru u žitnice… Pa ipak, otac vaš nebeski
brine se za njih!

Sivo-kestenjasti vrapčić odjednom se
prisjetio kako je doista uvijek imao svega
dovoljno… a da toga uopće nije bio svjestan.
Promisli što sve imaš i budi sretan.

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski

B. Ferrero „365 malih priča za dušu“


Slide 7

Bio jedan vrapčić sivo-kestenjaste
boje koji se u životu osjećao
nesigurnim, jer su ga neprestano
mučila neka tjeskobna pitanja.

SIVOKESTENJASTI
VRAPČIĆ

Dok je još bio u jajetu, zabrinuto se pitao:
Hoću li uspjeti probiti tako tvrdu ljusku?
Što ako padnem iz gnijezda? Hoće li mi
roditelji uspjeti pronaći dovoljno hrane?

Kad je sve ove strahove nadvladao, nadošli
su drugi, još veći. Upravo je stajao na grani
i spremao se za prvi let: Hoće li moja krila
izdržati? Srušit ću se na zemlju…
Tko će me podići u gnijezdo?

Naučio je letjeti, no i dalje je kukao:
Tko zna hoću li pronaći družicu?!
Kako ću izgraditi gnijezdo?!

Sve je to uspješno obavio, ali vrapčića su i
dalje mučile nedoumice: Hoću li uspjeti
očuvati jaja? Što ako u stablo udari grom i
zapali mi gnijezdo? Ako doleti jastreb i
pojede moje mlade? Kako ću ih othraniti?

Kad su ptići narasli lijepi, zdravi,
živahni i kad su uokolo počeli
cvrkutati, vrabac se opet tužio: Tko
zna hoće li pronaći dovoljno hrane?!
Hoće li umaći ako ih napadne
mačka ili kakav drugi grabežljivac?

Jednoga dana pod stablom se zaustavio
Učitelj. Pokazao je na vrapca i rekao:
Pogledajte ptice nebeske: ne siju, ne žanju, ne
sabiru u žitnice… Pa ipak, otac vaš nebeski
brine se za njih!

Sivo-kestenjasti vrapčić odjednom se
prisjetio kako je doista uvijek imao svega
dovoljno… a da toga uopće nije bio svjestan.
Promisli što sve imaš i budi sretan.

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski

B. Ferrero „365 malih priča za dušu“


Slide 8

Bio jedan vrapčić sivo-kestenjaste
boje koji se u životu osjećao
nesigurnim, jer su ga neprestano
mučila neka tjeskobna pitanja.

SIVOKESTENJASTI
VRAPČIĆ

Dok je još bio u jajetu, zabrinuto se pitao:
Hoću li uspjeti probiti tako tvrdu ljusku?
Što ako padnem iz gnijezda? Hoće li mi
roditelji uspjeti pronaći dovoljno hrane?

Kad je sve ove strahove nadvladao, nadošli
su drugi, još veći. Upravo je stajao na grani
i spremao se za prvi let: Hoće li moja krila
izdržati? Srušit ću se na zemlju…
Tko će me podići u gnijezdo?

Naučio je letjeti, no i dalje je kukao:
Tko zna hoću li pronaći družicu?!
Kako ću izgraditi gnijezdo?!

Sve je to uspješno obavio, ali vrapčića su i
dalje mučile nedoumice: Hoću li uspjeti
očuvati jaja? Što ako u stablo udari grom i
zapali mi gnijezdo? Ako doleti jastreb i
pojede moje mlade? Kako ću ih othraniti?

Kad su ptići narasli lijepi, zdravi,
živahni i kad su uokolo počeli
cvrkutati, vrabac se opet tužio: Tko
zna hoće li pronaći dovoljno hrane?!
Hoće li umaći ako ih napadne
mačka ili kakav drugi grabežljivac?

Jednoga dana pod stablom se zaustavio
Učitelj. Pokazao je na vrapca i rekao:
Pogledajte ptice nebeske: ne siju, ne žanju, ne
sabiru u žitnice… Pa ipak, otac vaš nebeski
brine se za njih!

Sivo-kestenjasti vrapčić odjednom se
prisjetio kako je doista uvijek imao svega
dovoljno… a da toga uopće nije bio svjestan.
Promisli što sve imaš i budi sretan.

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski

B. Ferrero „365 malih priča za dušu“