Transcript magareca molitva

Gospode Bože,
već sam ti dosadio svojim zahtjevima
da me oslobodiš ovog glupog magarećeg
života
u malom provincijskom mjestu u
Palestini.
Koliko sam samo puta poželio
biti opasan ili otrovan poput tolikih
životinja,
tek toliko da prisilim ljude da budu prema
meni obazriviji,
a ti si to jednostavno prečuo.
Tvrdoglavo sam čeznuo za onim dahom slobode,
ali nisam mogao pobjeći od sve
nepodnošljivijeg tereta
koji su drugi tovarili na moja leđa,
bez pitanja i bez suglasnosti,
premda su mi koljena klecala.
Nisam znao niti kako izgleda sunce,
čiju sam toplinu osjećao na leđima.
Ljepota mjeseca i zvijezda,
koji noću obasjavaju pute,
bila mi je nepoznanica.
Ipak, hvala za onu milosnu večer,
koja je trebala biti tegobna i tamna poput
tolikih drugih,
a promijenila je sadržaj mojih
razmišljanja
i tijek moga života.
Muškarac i žena koje si poslao u moju štalu
nisu došli sa silom i batinom,
nisu bučali niti prijetili.
Ušli su tiho, smjerno i skromno.
U najmrklijem trenutku noći
vidio sam Sunce
za kojim sam čeznuo
cijeloga svog života.
U gluho doba noći,
oko Dječaka položena u moje jasle,
čuo sam pjesmu:
„Rodio se Bog i čovjek
usred štalice.“
Prvi put sam se osjetio da nisam ništa manji
od anđela.
Pred njima i preda mnom stajalo je isto
otajstvo.
Ništa manje nije bilo njihovo divljenje od
mojega
pred čudom koje se dogodilo.
Upravo kad sam pokleknuo pred tim
Otajstvom,
osnažio si moje klecavo koljeno
nekom čudnom snagom koja je izbijala iz
njega.
Hvala što si me oslobodio
na način na koji te nisam molio.
Nisi mi dao drugi život,
ali si mi ovaj ispunio smislom.
Nisi prokleo tamu koja me obavijala,
nego si mi dao upoznati svjetlo.
Kad nisam mogao ni znao podići glavu,
ti si se prignuo k meni da te vidim.
Nisi otklonio križ s mojih leđa,
ali si me naučio nositi ga.
Vratio si mi ponos kad sam saznao
da je krijeposno nositi terete drugima.
Otvorio si mi vrata spoznaje
kad si me uvjerio
da je tvoj jaram sladak i breme lako.
Sad znaš zašto sam s radošću,
premda izlažući se naporu i opasnosti,
prihvatio dodatni teret
i ponudio se za put u Egipat.
Hvala što si izabrao mene i moj rod
da služimo tvojoj obitelji.
Zbunjivalo me samo
kad su mi ime promijenili,
ali sad tek vidim
kako to gordo zvuči
kad te zovu
Autor: I. Bodrožić
www.patrologija.com