Metode poučavanja, stilovi učenja i kognitivni stilovi

METODE POUČAVANJA

 generalizirani obrasci ponašanja koji se mogu sustavno primijenjivati u različitim nastavnim područjima s ciljem olakšavanja i poboljšavanja ishoda učenja (Vizek Vidović i sur., 2003)  Razlikuju se s obzirom na:  stupanj aktivacije učenika i nastavnika  broj učenika

Didaktika (Bognar, Matijević, 2002)

STRATEGIJE METODE

POUČAVANJE UČENJE OTKRIVANJEM DOŽIVLJAVANJE IZRAŽAVANJE I STVARANJE VJEŽBANJE STVARANJE Problemsko poučavanje, heurističko poučavanje, programirano poučavanje Istraživanje, simulacija, projekt Recepcija umjetničkog djela Interpretacija, evaluacija i kreacija Učenje učenja, praktični radovi, tjelesno vježbanje Znanstveno stvaranje, umjetničko stvaranje, radno-tehničko stvaranje

Psihologija (Vizek Vidović i sur., 2003) visoka Izravno poučavanje

Aktivnost nastavnika

niska

Poučavanje vođenim otkrivanjem i razgovorom Rasprava Samostalno učenje

niska Aktivnost učenika visoka

IZRAVNO POUČAVANJE

 Najraširenija metoda   Poduka u kojoj učitelj/ica izravnim izlaganjem prenosi učenicima strukturirane informacije i u kojoj demonstrira korake koje učenici trebaju slijediti Učenici dobivaju neposredan uvid u strukturirane informacije

Temeljna pretpostavka

nastavnik posjeduje znanja koja prenosi na učenika čija je aktivnost minimalna

Izravno poučavanje je primjereno kada je:

      mnogo materijala malo vremena gradivo teško dostupno potrebno pobuditi interes za neko gradivo malo potrebno učenike uputiti u novo gradivo potrebno sažeti i sintetizirati građu iz više izvora

Izravno poučavanje nije primjereno kada:

  

se želi postići uvježbavanje vještina su učenici različite razine predznanja su lako dostupni drugi izvori informacija



je za postizanje željenih ishoda potrebno aktivno sudjelovanje učenika

Etape izravnog poučavanja

Objašnjavanje cilja i motiviranje za učenje Obrada novog gradiva i/ili pokazivanje vještina Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe Provjera razumijevanja Dodatno uvježbavanje i osiguravanje transfera

ZADATAK  Pokušajte u nekoliko riječi za svaku etapu napisati kako biste je realizirali:  u nastavnoj cjelini iz svog predmeta

Etapa 1.

Objašnjavanje cilja i motiviranje za učenje: ŠTO JE SVE VAŽNO

 Stav učitelja/nastavnika  Ugodno razredno ozračje  Uvođenje u temu prepričavanjem neke anegdote ili šale  Postavljanje izazovnog pitanja  Povezivanje gradiva s prethodno usvojenim  Povezivanje s poznatim informacijama  Povezivanje s učenikovim iskustvom

Etapa 2. Obrada novog gradiva (predavanje ili pokazivanje vještina)

• ODREĐIVANJE CILJA I ŠIREG KONTEKST POČETNI DIO SREDIŠNJI DIO • OBJAŠNJAVANJE POJMOVA • IZVOĐENJE ZAKLJUČAKA ZAVRŠNI DIO

Etapa 3. Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe

 Obilaženje razreda i praćenje rada svakog učenika  Povratna informacija mora sadržavati opis trenutnog ponašanja i upućivati na promjene u svrhu poboljšanja  Na kraju svakog dijela rada učenici procjenjuju vlastiti napredak

Etapa 4. Provjera razumijevanja

Uključiti sve učenike (ili sustavno varirati ukoliko je nemoguće zahvatiti svih) Pomno odabirati vrstu pitanja (ne koristiti samo zatvorena pitanja) Vrijeme čekanja na odgovor (prikladno) Praćenje neverbalne komunikacije učenika

Etapa 5.

Dodatno uvježbavanje i osiguravanje transfera Postiže se samostalnim vježbanjem i domaćim zadaćama Uvježbavanje na slučajevima i primjerima iz stvarnog života Raznovrsnost zadataka u srodnim problemskim područjima

TRANSFER

Primjena uočenog pravila na novim primjerima Izdvajanje općeg zaključka iz više pojedinačnih slučajeva

POUČAVANJE VOĐENIM OTKRIVANJEM I RAZGOVOROM      Ideja potječe od Sokrata SOCIOKONSTRUKTIVIZAM  J. Piaget Dijete je aktivni sudionik procesa stjecanja znanja  L. Vygotski Privatni govor, područje približnog razvoja  J. Bruner Ključne komunikacijske vještine su postavljanje otvorenih pitanja, davanje potpunih i podržavajućih povratnih informacija

Rasprava i razgovor u razrednom okruženju   Razgovor podrazumijeva partnerski odnos učitelja i učenika Svi učenici trebaju dobiti priliku iznijeti svoje razmišljanje i stavove  Nastavnik kao moderator

SAMOSTALNO UČENJE I POUČAVANJE VJEŠTINA UČENJA

  Najveći stupanj aktivnosti učenika Povratne informacije o napredovanju

VJEŠTINE VAŽNE ZA SAMOSTALNO UČENJE

VJEŠTINE PRAĆENJA PROCESA POUČAVANJA VJEŠTINE SAMOSTALNOG UČENJA

Povezivanje i usporedba s postojećim znanjem Učenik time provjerava vlastito razumijevanje ; važno za asimilaciju novih spoznaja Aktivno slušanje; vještine slušanja se mogu vježbati Svrhovito slušanje

Vještine praćenja procesa poučavanja

Bilježenje ključnih podataka i misli; skraćivanje poruka i izražavanje vlastitim riječima Pravljenje bilježaka

AKTIVNO SLUŠANJE

   Cilj mu je zaista razumjeti poruku, tj. nastojanje slušača da sebi i govorniku pomogne u razjašnjavanju primljenih poruka Uključuje stalno praćenje verbalnih i neverbalnih poruka, visoki stupanj koncentriranosti te odgovarajuće reakcije koje potvrđuju osobi da je slušana Neizravna podpitanja i parafraziranje, kontakt očima

VRSTE NE-SLUŠANJA

      PSEUDOSLUŠANJE (ustvari ne sluša, a ponaša se kao da sluša) JEDNOSLOJNO SLUŠANJE (primanje jednog dijela poruke) SELEKTIVNO SLUŠANJE (slušati ono što pojedinca zanima) SELEKTIVNO ODBACIVANJE (usmjerenost na ono što se ne želi čuti, pa kada se to pojavi,slušatelj odbacuje) OTIMANJE RIJEČI (slušati dok se ne ugrabi prilika za govor) OBRAMBENO SLUŠANJE (neutralne i “neoptužujuće” izjave se doživljavaju kao napad)

Vještine organiziranja udžbeničkih tekstova Metakognitivne vještine

Kognitivne vještine samostalnog učenja

Vještine kritičkog mišljenja Vještine rješavanja problema Vještine pisanja slobodnih sastavaka

Vještine organiziranja udžbeničkih tekstova

 Tražiti veze između gradiva i pojedinih pojmova  Sažimanje veće količine gradiva u sažetke  Uočavanje ključnih ideja u gradivu  Izrada kognitivne mape

Vještine rješavanja problema

 Uglavnom se odnosi na područje matematike i prirodnih znanosti – no mogu se primijeniti i u drugim područjima  cilj rješavanja problema je ili prevladavanje zapreka koje priječe put do rješenja ili kreiranje novih, originalnih rješenja neke problemne situacije

evaluacija identifikacija problema CIKLUS RJEŠAVANJA PROBLEMA definicija i reprezentacija problema praćenje oblikovanje strategije organiziranje informacija

VJEŠTINE KRITIČKOG MIŠLJENJA

   Kritičko mišljenje je mišljenje višeg reda koje započinje informacijom, a završava vrednovanjem Kritički promišljati moguće je u poznatom kontekstu, odnosno potrebno je određeno znanje o predmetu mišljenja Kritičkom mišljenju pogoduje otvorenost i fleksibilnost mišljenja i spremnost učenika za izražavanje vlastitih misli i stavova

METAKOGNITIVNE VJEŠTINE



Metakognitivni procesi su procesi višeg reda koji se odnose na razmišljanje o vlastitom mišljenju, sponznaju o vlastitim znanjima



Metakognitivne vještine nužne su za samoregulirano učenje

METAKOGNITIVNE STRATEGIJE TEHNIKE

STRATEGIJA PLANIRANJA (prije učenja) STRATEGIJA NADGLEDANJA (za vrijeme učenja) STRATEGIJA SAMOREGULIRANJA (reakcija na učenje)  Postavljanje ciljeva  Dijeljenje na podzadatke  Određivanje rokova izvedbe  Određivanje koraka izvedbe  Samoprovjeravanje upamćenog  Praćenje oscilacija pažnje  Praćenje razumijevanja odgovaranjem na pitanja  Poznavanje strategija učenja  Primjena odgovarajućih kognitivnih strategija učenja  Odbacivanje neuspješnih strategija  Kontrola ometanja i anksioznosti  Građenje povjerenja u vlastito mišljenje

KOGNITIVNI STILOVI I STILOVI UČENJA

Kognitivni stilovi i stilovi učenja – isto ili različito???

       Nema jednoznačne definicije kognitivnog stila ni stila učenja Definiranje kognitivnog stila uključuje: Individualni obrazac ponašanja učenika Način na koji učenik reagira i koristi podražaje iz okoline Način na koji učenik procesira informacije Preferirani način učenja Način na koji učenik organizira informacije

Kognitivni stil  pojam koji se u kognitivnoj psihologiji odnosi na relativno stabilnu dimenziju ličnosti (ili osobinu ličnosti) koja podrazumjeva način na koji pojedinac stječe znanja, obrađuje i pohranjuje informacije te pristupa rješavanju problema

Stil učenja  Odnosi se na afektivne, kognitivne i psihičke značajke koje su relativno trajni i stabilni pokazatelji načina na koji učenik percipira, interpretira i reagira na učenje (Zarghani, 1988; Swanson, 1995).

 Preferirani način učenja odnosno način na koji pojedinac najuspješnije uči (Kocinski, 1984)  Dispozicija pojedinca da percipira i procesira informacije na određeni način (Sarasin, 1998)  Složeni način na koji (i uvjeti pod kojima) učenik najuspješnije percipira, procesira, pohranjuje i koristi ono što uči (James i Gardner, 1995)

 

Riding i Cheema (1991) holističko-analitički te verbalno imaginarni stil;

Pojedinci koje karakterizira holistički stil procesiraju informacije kao cjelinu, a oni analitičkog stila informacije procesiraju u djelovima. Drugi stil odnosi se na pojedince koji «misle riječima», naspram pojedinaca koje karakterizira mišljenje u «mentalnim pedodžbama». Navedena dva stila su neovisna.

Stil (ne)ovisnosti o polju (Witkin i Goodenough, 1981)

Temelji se na individualnim razlikama u tome koliko čovjek u procjeni nejasne situacije ovisi o vanjskim podražajima , tj. o onome što vidi, čuje i sl.

Ovisni o polju • Ovisni o kontekstu; uglavnom žene • Bolje pamte lica • Vole pozitivnu povratnu informaciju • Preferiraju socijalne načine učenja • Grupni rad Neovisni o polju • Neovisni o kontekstu, uglavnom muškarci • Bolji u matematici • Pamte imena • Samostalno učenje • Ne vole socijalne interakcije u kontekstu učenja



Hudson

(stil konvergentnog i divergentnog mišljenja)  konvergentno mišljenje - selekcija i akumuliranje informacija iz različitih izvora pri rješavanju problema  Analitičnost, predvidljivost  divergentno mišljenje - rješavanje problema kreativnije, producirajući različita rješenja problema  Istraživačko, nepredvidljivo

Stil refleksivnosti - impulzivnosti (Kagan i sur., 1964) refleksivni Sustavno razmatranje različitih mogućnosti impulzivni Bez promišljanja odlučivanje za prvo rješenje koje im se čini prikladnim

Kolb, D. (1984)    Kolbov model kog. stilova temelji se na percepciji i procesiranju informacija   Učenici mogu percipirati informacije na dva načina: Koristeći konkretna iskustva Koristeći apstraktne konceptualizacije   Učenici mogu procesirati informacije na dva načina: Aktivnim eksperimentiranjem, izvođenjem, manipuliranjem Refleksijom ili promišljanjem o informaciji

Percipranje informacija Procesiranje informacija

Konkretno iskustvo Apstraktna konceptualizacija Refleksija  informacije iz konkretnog iskustva  Percipiraju Lako uče eksperimentira jući ili radom na terenu  Uče bolje koristeći audio-vizualne medije   Percipiraju informaciju na apstraktnoj razini Koriste mentalne ili vizualne konceptualizacije  Smišljaju teorije kako bi objasnili opaženo  informaciju promišljajući o istoj  Sagledavaju informacije s različitih stajališta  Procesiraju Traže smiso stvarima  Uče slušajući predavanja, čitajući i istražujući Aktivno sudjelovanje    Procesiraju informacije tako da s njom nešto rade  Spremni su preuzeti rizik Teoriju koriste za rješavanje problema i donošenje odluka Najbolje uče kroz simulacije, studije slušaja i samostalne aktivnosti

Honey, P. i Mumford, A. (1986)  Stilovi učenja koji se temelje na Kolbovom modelu

Oni koji djeluju (activists) Teoretičari (theorists) Pragmatičari (pragmatists) Oni koji promišljaju (reflectors)

 Dinamični, intuitivni  Uče kroz nova iskustva, aktivno djelovanje  Rado uče u interakcijama s drugim ljudima  Analitični, promišljaju, vole preispitivati i razvijati teorije  Ne vole nestrukturirano učenje  Ne vole površinsko procesiranje informacija i površno učenje  Pragmatičnost im je manje važna nego logičko objašnjenje  Misle i rade  “zdravorazumski” pojedinci  Uporni u isprobavanju teorija za uspješno rješenje problema  Vole metode koje imaju praktičnu vrijednost  Uče metodama simulacije, ne vole učenje bez rezultata i nagrada  Vole samostalni i individualni rad  Percipiraju informacije iz konkretnih iskustava a procesiraju ih promišljajući   Vole promatrati i razmišljati o stvarima Ne vole učiti “strogo po planu”

STRATEGIJE UČENJA

 Strategije učenja su operacije koje učenik koristi da si olakša stjecanje, pohranu ili dosijećanje informacija, odnosno specifične akcije koje učenik poduzima kako bi učenje učinio lakšim, bržim, zanimljivijim, učinkovitijim, kontrolabilnijim i transferabilnijim .

 Ne postoji konsenzus oko taksonomije strategija učenja Strategije učenja (Hsiao, 1997) Kognitivne Metakognitivne

SURADNIČKO UČENJE

Suradničko učenje određeno je   radom u malim, suradničkim skupinama skupine su sastavljene od učenika različitih akademskih postignuća, različitog spola i drugih značajki  skupina je povezana zajedničkim ciljem sa svrhom ovladavanja odredenim akademskim sadržajem  zahtijeva osposobljenost kako ucitelja tako i ucenika

 Učitelj treba pripremiti učenike za suradnju te im pokazati model učinkovite komunikacije kako bi razvijali vještine potrebne za suradničko učenje  Učeći u skupinama, ucenici u suradnji s drugima izgrađuju znanja te razvijaju svoje intelektualne sposobnosti, sposobnosti rješavanja problema te kritičkog i kreativnog mišljenja

Rezultati istraživanja o razlozima primijenjivanja suradničkog učenja u nastavi (Ercegovac, Jukić, 2008)

Kategorije Primjeri odgovora

Pozitivni međuljudski odnosi Pozitivna slika o sebi Učinkovitost procesa učenja “Primjenjujem zbog veće povezanosti učenika” “Bolji učenici pomažu slabijima” “Učenici stječu samopouzdanje” “Uče se iskustvenom istraživačkom učenju” Razvoj komunikacijskih vještina “Učenici obogaćuju svoj rječnik” Uključenost i aktivnost svih učenika Pozitivan odnos prema učenju Kritičko i kreativno mišljenje Ugodno radno ozračje Rasterećenje učitelja “I lošiji učenici mogu se aktivirati na njima dostupnim zadacima” “Stalno je prisutan veći interes za učenjem” “Uče se kritičnosti prema radu drugih ali i samokritičnosti” “Opuštenija je radna atmosfera” “Ako je dobro organiziran rad, rasterećujemo i sebe”