Transcript ppt
Kognitivni razvoj djeteta Ana-Marija Galić Kristina Primorac Ana Raguž Uvod • Kognicija se odnosi na više mentalne procese pomoću kojih ljudi pokušavaju shvatiti i prilagoditi sebi svijet u kojem žive. • Ti procesi su: mišljenje, rasuđivanje, učenje i rješavanje problema. • Djetetove mišljenje se u mnogo čemu razlikuje od mišljenja odrasle osobe iako se pokazalo da su djeca mnogo kompetentnija nego što se to donedavno mislilo. • Kognitivističko - razvojni pristup obuhvaća određeni broj srodnih teorija i vrsta istraživanja. • Spoznaja se odnosi na znanje, tj. središnja ideja na kojoj se temelje kognitivističke teorije jest to da je dječje ponašanje odraz strukture, ili organizacije njihova znanja ili inteligencije. • Najprisutnija i najutjecajnija teorija koja opsežno i temeljito objašnjava kvalitativne i kvantitativne promjene u razvoju, a koje su rezultat djelovanja kako bioloških i socijalnih faktora tako i aktivnosti djeteta je Piagetova teorija kognitivnog razvoja. • Prema Piageovoj teoriji ljudski se razvoj može opisati pomoću funkcija i spoznajnih struktura (shema). • Funkcije se mogu definirati kao urođeni biološki procesi koji se ne mijenjaju tijekom našeg života te su za sve jednake, a svrha takvih funkcija jest izgradnja unutarnjih spoznajnih struktura koje se mijenjaju tijekom djetetova razvoja. • Piagetov naziv za spoznajne strukture dojenčadi su sheme koje se sastoje od skupa vještih i fleksibilnih obrazaca aktivnosti kroz koje dijete razumije svijet oko sebe. • Nakon jednostavnih shema dojenačke dobi postupno se pojavljuju nove strukture višeg stupnja. Senzomotoričko razdoblje (0-2) Razdoblje konkretnih operacija (7-11) Predoperacijsko razdoblje (2-7) Razdoblje formalnih operacija (12- ) 1. Senzomotorički razvoj • Razdoblje najranijeg djetinjstva koje traje od rođenja do kraja druge godine života. • Piaget je na uzorku od samo tri ispitanika donio zaključke o razvoju dojenčeta. • Što se tiče zaključaka vezanih za kasniji razvoj, ona se temelje na proučavanju više tisuća djece. • Dijete spoznaje svoju okolinu prvenstveno na osnovu motornih radnji, ali i preko senzornih organa. • Za senzo-motornu inteligenciju na ovom stupnju važne su aktivnosti kao što su refleksi, jednostavne navike, igre kao imitacija, ali i početak vlastitih i novih oblika igara. • U početku je dijete ovisno o refleksima i urođenim shemama, a tek pred kraj razdoblja donekle uspijeva oponašati i integrirati informacije. • Glavni napredak u kognitivnom smislu povezan je sa shvaćanjem stalnosti objekta što znači da je dijete u stanju predočavati predmete i kada nisu u njegovom vidokrugu. Šest podstupnjeva senzomotornog razvoja 1. Vježbanje refleksa (od rođenja do 1. mjeseca) 2. Razvoj shema (od 1. do 4. mjeseca) 3. Postupci otkrivanja (od 4. do 8.mjeseca) 4. Namjerno ponašanje (od 8. do 12. mjeseca) 5. Novost i istraživanje (od 12. do 18. mjeseca) 6. Mentalno predočavanje (od 18. do 24. mjeseca) 1. Vježbanje refleksa (od rođenja do 1. mjeseca) • Sposobnosti tj. ponašanje novorođenčeta ograničeno je na jednostavne, biološki određene reflekse. • Ponašanja se shvaćaju kao automatski odgovori na okolinske podražaje. • Većina ponašanja koja je Piaget nazvao „refleksima“ danas se zovu „urođena organizirana ponašanja“. • Početna ponašanja su temelj budućeg razvoja i zato su vrlo važna. • Dijete usmjerava ta ponašanja na sve veći broj predmeta i događaja, odnosno asimilira sve više novih iskustava. • Nadalje, djetetovo ponašanje se mijenja u skladu s novim okolnostima što znači da dolazi do akomodacije. 2. Razvoj shema (od 1. do 4. mjeseca) • Senzomotoričke sheme - uvježbani i uopćeni sklopovi odgovora pomoću kojih dijete djeluje i uči razumijevati svijet oko sebe. To su kognitivne strukture ranog djetinjstva. • Malo dijete upoznaje svijet pomoću ponašanja koja su doslovna i vidljiva kao što su: sisanje, hvatanje, gledanje ili baratanje predmetima. • Pojedinačne sheme postaju sve savršenije. • Početno neovisne sheme počinju usklađivati u veće cjeline. • Sheme počinju uključivati različite osjetne kanale kao što su vid, sluh, dodir, okus, miris. • Događaju se i promjene koje su osobito važne za djetetovo istraživanje svijeta, kao što je sposobnost usklađivanja onog što vidimo i onog što dodirujemo, npr. dijete gleda neki predmet i zatim ga hvata i barata njime. 3. Postupci otkrivanja (od 4. do 8.mjeseca) • Ponašanje djece u prvim mjesecima života je usmjereno prema „unutra“, pr. ako beba drži igračku više ju zanimaju pokreti prstiju nego sama igračka. • Dijete pokazuje veće zanimanje za vanjski svijet i sheme se počinju mijenjati od usmjerenosti na djetetovo tijelo prema istraživanju okoline. • Dijete počinje razvijati važnu vrstu spoznaje o tome što može učiniti kako bi postiglo željeni cilj. • Dijete na ovom stupnju razvoja pokazuje neku vrstu naknadnog shvaćanja uzročnosti, ne može unaprijed zamisliti kako će proizvesti željeni učinak, ali kada ga slučajno postigne sposobno je ponoviti ga. • Na ovom stupnju dijete vjeruje da općenito učinkovita uzročna aktivnost može proizvesti bilo koji željeni ishod, čak i kad ne postoji fizički dodir između uzroka i posljedice, što se naziva magična uzročnost. 4. Namjerno ponašanje (od 8. do 12. mjeseca) • Dijete pokazuje prvo istinsko namjerno ponašanje, što znači da prvo opaža željeni cilj, a zatim razmišlja kako će ga ostvariti. • Dijete je sposobno upotrijebiti jednu shemu kao sredstvo koje će ga dovesti do druge sheme koja tada postaje cilj ili svrha. • Ponašanje djeteta je konzervativno. • Dijete upotrebljava većinom poznate sheme kako bi proizvelo manji broj poznatih učinaka. • Piaget o dostignuću četvrtog stupnja govori kao o „prvom stvarnom inteligentnom obrascu ponašanja“. 5. Novost i istraživanje (od 12. do 18. mjeseca) • „otkriće novih sredstava pomoću aktivnog istraživanja“ • Na ovom stupnju dijete počinje smišljeno i sustavno mijenjati svoje ponašanje stvarajući tako nove sheme i nove učinke. • Dijete nije ograničeno ponavljanjem prethodnih uspješnih rješenja ili njihovih neznatno izmijenjenih varijacija. • Učenjem na osnovi pokušaja i pogrešaka dijete otkriva potpuno nova rješenja te se može reći da dijete eksperimentira iz čistog zadovoljstva eksperimentiranjem pomoću kojeg uči o svijetu oko sebe. 6. Mentalno predočavanje (od 18. do 24. mjeseca) • Dijete postaje sposobno prvi put predočiti nešto, tj. sposobno je misliti i planirati aktivnost iznutra, a ne kroz vanjsko djelovanje. • Taj napredak ujedno označava i kraj senzomotoričkog razdoblja. 2. PREDOPERACIJSKO RAZDOBLJE • otprilike od druge do šeste godine i ono je obilježeno brojnim promjenama u djetetovom funkcioniranju • Piaget je naveo dobne norme samo okvirno te više-manje uvijek postoje individualne razlike • osnovna karakteristika predoperacijskog razdoblja je tzv. situacijska inteligencija • dijete ove dobi shvaća samo one kvantitativne i prostorne odnose koji su perceptivno dati • Piaget ističe da se predškolsko razdoblje odlikuje odsustvom konzervacije, reverzibilnosti, serijacije i inkluzije • također ističe značenje razvoja govora i smatra da se u predoperacijskoj fazi razvoja govora formiraju predodžbe, dolazi do interiorizacije materijalnih radnji • ključna karakteristika promjene od senzomotoričkog k predoperacijskom razdoblju je pojava sposobnosti predočivanja simbolička funkcija • odredio ju je kao sposobnost upotrebe neke stvari kao simbola za predodžbu o čemu drugom • simboli mogu imati različite oblike: motorički pokreti mentalne predodžbe fizički pokreti riječi • također je naveo pet vrsta ponašnja koja su tipična za tu dob: unutrašnje rješavanje problema na šestom stupnju ,stalnost predmeta, prva pojava riječi, neizravno ponašanje i simbolička igra Snaga predoperacijske misli • Početak predodžbene inteligencije označava glavni napredak u odnosu na senzomotoričko funkcioniranje - djetetova intelektualna prilagodba sad je brža, učinkovitija, pokretnija i društveno djeljiva. • također razdoblje posebnih kognitivnih dostignuća • Dijete razvija kvalitativni identitet - npr. da djeca na ovom stupnju uviđaju da voda ostaje voda bez obzira na to u kakvu se vrstu posude prelijeva. • malo općenitija pojava koja se definira kao razlikovanje između izgleda predmeta i onog što stvarno jesu je razlikovanje pojavnosti od stvarnosti - razumijevanje razlike uključuje sposobnost točne prosudbe i pojavnosti i stvarnosti kada se to dvoje razlikuje • djeca ne mogu u potpunosti ovladati ovim prije šeste godine života • teorija uma - dječje razumijevanje mentalnog svijeta, odnosno što misle o pojavama kao što su misli, vjerovanja, želje i namjere • pogrešna uvjerenja se odnose na shvaćanje da ljudi mogu vjerovati u nešto što nije točno • općenito govoreći, tijekom predškolskog razdoblja djeca postupno počinju raumijevati činjenice o misaonom svijetu, o svom umu kao i tuđem Ograničenja predoperacijske misli • predoperacijsko razdoblje osim napretka sadrži i određene teškoće, pa se zato i naziva predoperacijskim • predoperacijska misao se odnosi na činjenicu da djetetu još nedostaju operacije koje omogućavaju djelotvorno rješavanje problema na predodžbenoj razini • osnovna značajka ovog razdoblja je egocentrično mišljenje što ustvari znači da dijete gleda na svijet isključivo iz vlastite perspektive • tipični eksperimenti koje je Piaget provodio na djeci ovog uzrasta, a kojim je istraživao egocentričnost mišljenja zove se Test tri planine (The Three Mountains Test) • sastojao se od trodimenzionalne makete planina različite visine i boje, a od djeteta se tražilo da odabere crteže koji predstavlja način na koji ono vidi te planine • pored egocentričnosti, djetetovo je mišljenje u ovoj razvojnoj fazi centrirano (usmjereno samo na jedan aspekt podražajne situacije) i konkretno (značajno je više usmjereno na predmete koji se nalaze u blizini ili su povezani s trenutnom situacijom) • ireverzibilnost mišljenja u predoperacijskoj fazi razvoja • jedan od oblika centracije je i dječja nesposobnost konzervacije - jedan od najuobičajenijih oblika konzervacije je konzervacija količine Ostala predoperacijska ograničenja • ARTIFICIJELIZAM • REALIZAM • ANIMIZAM • TRANSDUKTIVNO ZAKLJUČIVANJE • INKLUZIJA KLASA 3. Period konkretnih operacija (7-11 god.) • Operacije - različiti oblici mentalnih radnji pomoću kojih starija djeca rješavaju probleme i logički rasuđuju. • Operacije kao i različite sheme (pr. senzomotoričke) uvijek vezuju neki način djelovanja, neku radnju ili aktivnost u okolini kako bi je bolje shvatili i razumjeli (Vasta i sur.). • Cijeli niz mogućih operacija – logičke, aritmetičke, geometrijske operacije, vremenske, prostorne, fizičke i sl. (Piget i Inhendler). • Faza konkretnih operacija uključuje pojavu mentalnih operacija omogućuju logičko rješavanja problema s konkretnim objektima. • Naziv ove faze određen je činjenicom da je stupanj karakteriziran razvojem strategija i pravila za objašnjavanje i istraživanje svijeta oko sebe, a konkretne stoga što je dijete u mogućnosti primijeniti te strategije na stvari koje su konkretne i objektivno vidljive • Sedmogodišnje dijete u stanju je surađivati odnosno razlikovati svoj stav i mišljenje od mišljenja drugih pojedinaca u grupi. Dakle, on te stavove, mišljenja ili radnje razdvaja s ciljem njihova koordiniranja. • U prethodnoj fazi postojao je egocentrizam, dok u ovoj fazi nestaje. Jedan od primjera u kojima se njegovo nestajanje može vidjeti je igra. • U ovom periodu nestaje impulzivnost koju je prije obilježavao egocentrizam, te dijete prije djelovanja razmišlja o posljedicama svog ponašanja. • Najjednostavnije objašnjenje logičkog rasuđivanja odnosa između uzroka i posljedica jest pojava fenomena poistovjećivanja. • Osim operacijskih kognitivnih shema i razvoja logičkog mišljenja javljaju se i postignuća: • logike klase • logike relacije • logičkog principa tranzitivnosti • principi konzervacije po načelu reverzibilnosti i kompenzacije. Konzervacija • • • • • • • • • • različita razvojna razdoblja konzervaciji broja (5-6 god) konzervacija mase i kontinuiranih količina. konzervacije dužine i težine (7-8 god) Piaget je u svojim ispitivanjima često koristio različite zadatke koji iniciraju vanjsku izvedbu u kojoj se očituje razumijevanje kognitivnih struktura. Za principe konzervacije – zadatak s lopticom dijete (<7 g. ) vjeruje da je promijenjena i količina, težina i volumen objekta dijete (7-8 g. )godine prihvaća konstantnost količine, ali se mijenja težina i volumen. Dijete (9. g.) usvaja principe težine, ali ne i volumena Dijete (11-12 g.) godine ovladava svim spomenutim načelima konzervacije. = • Principi konzervacije po načelu kompenzacije (nadoknade). • U zadacima konzervacije brojeva dijete zaključuje da se promjena u jednoj dimenziji (pr. dužini) nadoknađuje ili ukida promjernom u drugoj dimenziji – međusobnoj udaljenosti među predmetima. • Ovi principi inverzije i nadoknade su aspekti reverzibilnosti. • Reverzibilnost se vezuje za svojstva operacijskih struktura zahvaljujući kojim spoznajni sustav može ispraviti ili obrnuti potencijalne poremećaje i doći do odgovarajućeg neiskrivljenog razumijevanja svijeta = Klase • klasifikacija je produkt mentalne aktivnosti te podrazumijeva procese od samog stvaranja i njihovog razvrstavanja pa sve do usporedbe različitih klasa, njihovog logičkog zbrajanja, oduzimanja ili pak množenja. • U općenitom smislu klasifikacija označava uočavanje nadređenog načela koje omogućava logičko razvrstavanje predmeta u skupini. • Spoznaja o tome da podrazredi ne mogu biti veći od nadređenoj razreda koji ih uključuje - logika klase. • U ovom periodu dijete zna da ruža nema više nego cvijeća ili više pasa nego životinja. Ako dijete razumije strukturu klasa ono zna da nikad ne može biti više pasa ili ruža- tj. da je logički nemoguće da podrazred bude veći od nadređene klase (Vasta i sur. Prema S.A Miller 1986.). Relacije • odnosi među pojmovima • Kod ovakvog oblika rasuđivanja vežu se pojmovi serijacije i tranzitivnosti. • Serijacija je sposobnost nizanja predmeta prema nekom mjerljivom svojstvu. • serijacija podrazumijeva sustavan i logički sklop u kojem dijete može razmišljati o jednom štapiću kao istodobno dužem od onoga iza kojeg slijedi ili pak kao o kraćem od onog koji njemu prethodi. • dvodimenzionalni i necentrirani pristupa u rješavanju problema. • Tranzitivnost - sposobnost zaključivanja o odnosu između dva predmeta na osnovi znanja o njihovom odnosu prema trećem predmetu. Tranzitivnost omogućava logičko kombiniranje odnosa kako bi se izveli nužni zaključci. • Tranzitivnost se razvija tijekom konkretne faze razvoja u dobi od 7-8 godina. • Ako djetetu kažemo da postoje tri štapića koja se razlikuju po dužini, te mu pokažemo da je štapić „A“ duži od štapića „B“ (A>B), ali da je štapić „B“ duži od štapića „C“ (B>C). Dakle, odgovor da je štapić „A“ duži od štapića „C“ slijedi nužnu pretpostavku temeljenu na dobivenim informacijama (Vasta i sur.). A > B > c A > c 4. RAZDOBLJE FORMALNIH OPERACIJA • predstavlja završni stupanj Piagetove hijerarhije koji obuhvaća razdoblje otprilike od jedanaeste godine do u odraslu dob • kada se formalne operacije jednom uspostave, one traju do kraja života • ovaj period uključuje sve više stupnjeve apstraktnih operacija koje ne zahtijevaju konkretne objekte ili materijale Značajke formalnooperacionalnog mišljenja • bitne značajke po kojima se formalnooperacionalno mišljenje razlikuje od konkretnorealnog mišljenja su proširenje konkretno-realnog na moguće • iskaz postaje predmetom operacionalnog mišljenja, tj. logika iskaza postaje opći okvir za logiku klasa i odnosa • hipotetsko-deduktivno postupanje dijete je u stanju sagledati predmete svojih operacija kao hipotetski-moguće, a potom ih i testirati da vidi jesu li i stvarni • u razdoblju formalnih operacija ˝stvarno˝ se ne smije izjednačiti s ˝mogućim˝ jer u karakteru maštovitosti, neobuzdane samovolje i proturječnosti leži bitna razlika dječjeg, nezrelog ˝nestvarnog˝ u odnosu na ˝moguće • moguće se odlikuje logičko- objektivnim postavljanjem cilja i podvrgavanju logičkoj nužnosti, pa je stoga formalno- operacionalno moguće i logički moguće Specifičnosti adolescentskog ponašanja Adolescent sebe počinje smatrati jednakim odrasloj osobi te ih smatra sebi ravnopravnima. Uklapanje adolescenata u društvo odraslih dovodi do sukoba pa tako adolescent dodaje kompenzaciju poput volje ili plan reformi . Adolescent gradi svoje ideale kako bi se prilagodio društvu. Kao posljedica uklapanja u život odraslih je ta da adolescent ne nastoji samo prilagoditi svoje „ja“socijalnoj sredini, nego prilagođava i svoju sredinu svome „ja“. Sanjarenja o slavnoj budućnosti, adolescentu izgledaju i kao stvarno djelovanje koje mijenja stvarnost kao takvu te je to egocentričan oblik mišljenja. Zaključak • Piagetov pristup proučavanja djece omogućio je stjecanje uvida u oblike i slijed razvoja koji se nije mogao steći u kontroliranom laboratorijskom istraživanju. • Premda su empirijska istraživanja zanimljiva, Piagetov primarni cilj nikad nije bio da ustanovi što djeca znaju ili ne znaju. Njegovi je cilj uvijek bio da upotrijebi dječju vanjsku izvedbu kao putokaz za razumijevanje kognitivnih struktura u pozadini. • Dobra strana Piagetove metodologije je to što spaja dvije metode koje su rijetke u razvojnim istraživanjima: promatranje ponašanja u prirodnom okruženju i longitudinalno proučavanju djece. S druge strane najočiglednije ograničenje Piagetove metode tiče se uzorka. Naime, uzorak od tri djeteta slab je temelj za izvođenje zaključaka o općim zakonitostima ljudskog razvoja. • Danas postoji velik broj takvih ponovljenih istraživanja i ona dosta nedvosmisleno potvrđuju da su Piagetovi zaključci bili točni ( Vasta i sur. Prema Harris, 1983.). Literatura • • • • • Ercegovac, I. R., (2012/2013. ). Teorija kognitivnog razvoja Jeana Piageta.PPDMO, CIRCO. (http://www.ffst.hr/centri/circo/Nastava/Kognitivni_razvo j.pdf ,12.5.2013., 15:10). Oakley, L. (2004). Cognitive development. Copyright Routledge Piaget, J., Inhelder. (1968.) Intelektualni razvoj djeteta. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Beograd Prentović.R., Sotirović,V. (1998). Metodika razvoja početnih matematičkih pojmova. Novi Sad. Didakta Vasta, R. i sur.(1998.). Dječja psihologija. Naklada Slap. Jastrebarsko Hvala na pažnji!