Transcript Roditelji
RODITELJI VI MOŽETE DAROVATI RADOST „Moj tata je vrlo snažan. Nosio me na ramenima sve do vrha vrlo visoke planine.“ „Moj tata je vrlo važan, svi ga zovu da ide raditi. Katkad mora ići vrlo daleko, jer samo on zna popraviti neke strojeve“. „Moj tata je sposoban usrećiti mamu. I kad je ljutita, pa i kad je bila bolesna, uvijek mu je uspijevalo nasmijati je“. Djeca doista otkrivaju što je važno za svoje roditelje, pa i onda kad roditelji to ne kažu. Roditelji, međutim, katkada pogriješe, a djeca ostaju prevarena. Netko je jedanput rekao: „Uvijek su roditelji krivi! Trebalo bi iskusiti što znači imati u kući nestašnu djecu, koja ti ne daju mira ni danju ni noću, a u stanju su, ona to znaju, biti nepodnošljivima“. No jedna je gospođa uzvratila: „Jasno! Ali djecu treba odgajati, a roditelji već treba da budu odgojeni! Djeca nisu odgovorna, roditelji jesu!” OTAC KOJI JE NA NEBESIMA ZNA ŠTO VAM TREBA Na početku bračnoga života,mladi bračni parovi često su ispunjeni strahom i neodlučnošću pred novinom koje im donosi dijete. Nameću im se česta pitanja: “Imamo li snage odreći se karijere, razonode, slobode zbog djeteta?” “Jesmo li sposobni pomoći mu da odraste?” Promatrajući starije prijatelje mladi bračni parovi otkrivaju da je život DAR OD BOGA A darom vječnog Oca pozvani su davati život i tako postajati očevi i majke. Kao što zmaj može letjeti ako se pouzdaje u vjetar, tako oni koji žele živjeti u punini mogu imati povjerenja ako se predaju Božjoj providnosti! U NAŠOJ KUĆI IZGLEDA POSTOJI RAJ Jedna je djevojčica napisala ovo: „U mojoj su kući dvije sobe, dva krevetića, jedan mali prozorčić i jedan bijeli mačak… U mojoj kući jedemo samo navečer kad se moj otac vrati s vrećicom punom kruha i suhe ribe…. U mojoj smo kući svi siromašni, ali moj otac ima nebeske plave oči, moj brat isto tako. I ja imam takve oči, a i mačak. Kad zajedno sjedimo za stolom, u našoj kući izgleda da je raj, postoji nebo“ Ima kuća koje su previše bogate, koje više ne dopuštaju da se vidi nebo; Ima previše burnih života koji ne dopuštaju da se bude zajedno za stolom da se zapaze boja očiju, radosti i rane srdaca. i Mame i tate će se pitati znaju li i njihova djeca otkriti da u njihovoj kući ima nešto malo neba, a u njihovu majčinskom i očinskom biću nešto od Božje slike. Ali … SAMO JE BOG SAVRŠEN Zaljubljena je Sara dugo stajala pred zrcalom, uljepšavala se, da bi uklonila svoje bubuljice. Katkada je bila presretna, a katkad bi se zatvorila u sobu i plakala jer su je mučile brige kako nije dovoljno privlačna. Znala je pitati mamu: „Što da učinim?“ A mama ju je tješila: „Prvo što trebaš učiniti jest prihvatiti to da nisi savršena, a i Marko ako te voli, voli te takvu kakva jesi“. „Savršen je samo Otac nebeski. Ako želiš osnovati obitelj s Markom moraš prihvatiti i to da nisi savršena. Dopusti mu da i on ima neke nedostatke i moraš ga voljeti onakva kakav jest. Sretna obitelj može biti i nesavršena. Tajna sretne obitelji je zreli duhovni život koji omogućuje da želiš dobro osobi koju ljubiš i onda kada je uzrokom tvojih patnji. Tajna sretne obitelji je i u sposobnosti opraštanja“. RODITELJI OTVARAJU VRATA BUDUĆNOSTI Svaki otac i svaka majka pozvani su da budu slični Bogu: DAVATI ŽIVOT, ne čuvati ga za sebe; IMATI DJECU, ali pustiti ih da odu, HRABRITI IH DA BUDU MUŠKARCI I ŽENE koji idu svojim putem bez pokazivanja nostalgije da budu samo moji i ničiji više. Ljubav oca i majke gura djecu u život, u odgovornost zamišljanja budućnosti svijeta. JESMO LI PROMAŠENI RODITELJI? Često se može čuti od ljudi: Toliko sam toga u životu postigao što mi i nagrade moje pokazuju. I ne samo postigao nego se zato i žrtvovao. Imamo toliko dobrih poslovnih partnera. Imam lijepu kuću i u njoj sve što je potrebno jednoj obitelji. Ali unatoč svemu tome nesretni smo i imamo osjećaj da smo promašeni roditelji. Najstariji sin je već davno izgubio vezu s Crkvom. Kći već neko vrijeme ne živi više sa svojim mužem, a mislili smo da smo dali primjer kako se živi. Najmlađi se nikako ne uspijeva odlučiti za nešto, a mi smo uvijek poletno živjeli i brzo odlučivali. Ne razumijem: gdje smo pogriješili? Odgovor je teško naći. No, tko god radi u skladu sa svjetlom koje je darovano, svaki roditelj može biti miran i ne pripisivati krivnje koju nema. Mogućnost pogreške imaju ne samo roditelji nego i djeca. REćI „NE“ Za mamu i tatu srednje dobi prije ili kasnije dođe crni dan, dan kad se neočekivano osjete ranjenima najbolnijim i iznenadnim udarcem, kad osjete da im je ukradeno najveće dobro. To je onaj prvi puta kad sin ili kćer kažu „ne!“ S takvom ljutnjom da se upravo ima dojam kako je sve gotovo i izbrisano: sve željeno dobro, sva iskazana pažnja, sva spontana finoća, sve povjeravanje, a na koncu dobiješ odgovor: „Mama, tata, vi ne razumijete a ma baš ništa.” Roditelji su to tužniji što su uvijek bili puni razumijevanja i ljubavi, uvijek spremni za razgovor. No, tko odgaja, uči opirati se naivnim ucjenama, ne traži uvijek pristanak djece, ne popušta svakom hiru iz straha od obješenog nosa i mučnih večeri. DRAGI RODITELJI POTREBNO JE MOĆI REĆI: „OČE naš…!“ Osobito nemojte sustati u molitvi, i imajte povjerenja. Otac koji je na nebesima voli vašu djecu i vaše unuke više nego vi. Nastojte, svakako, da vašim sinovima i kćerima, pa i unucima budete dobri odgojitelji: Brinite se da zajedno sa svojom djecom redovito idete s njima na euharistiju - izvor pravoga života i da se redovito ispovijedate jer tako primjerom pokazujete kako živjeti svoju vjeru. Dragi roditelji zajedno nam je moliti Oče naš: da sva djeca svijeta kroz svoje roditelje uzmognu susresti pravo lice Boga, milosrdnog Oca kojega nam je objavio Isus u Evanđelju. Sveti se ime tvoje: da svi roditelji svijeta budu djeci jamstvo ljubavi i zaštite. Kruh naš svagdanji daj nam danas: da svi, roditelji i djeca, budu oslobođeni noćnih mora i strahova jednih prema drugima. Izbavi nas od zla: Roditeljska ljubav često biti manjkava, katkada može čak posve izostati, ali Božja ljubav je neizmjerna i savršena.