Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za psihologiju Psihometrija

predavanje Osnovni pojmovi, definicije i klasifikacije – Određenje psihometrije i mjerenja

Cilj: definiranje osnovnih pojmova u psihometriji Osnovni pojmovi, definicije i klasifikacije (psihometrija, mjerenje, svojstva podataka dobivenih mjerenjem, mjerenje i znanost, osnovni psihometrijski problemi, struktura psihometrije, psihometrijski i matematički modeli);

1. PSIHOMETRIJA I MJERENJE Psihometrija je psihološka disciplina koja se bavi proučavanjem problema mjerenja psihičkih procesa, osobina i stanja.



što sve može biti predmet mjerenja u psihologiji, atribut, olina (primjeri)



što je mjerenje Koncept mjerenja od ključne je važnosti za razvoj psihologije kao znanstvene discipline.

Vrlo općenito, mjerenje se može definirati kao

proces klasificiranja opažanja ili opservacija u kategorije uz poštivanje određenih pravila.

U najširem smislu mjerenje se može definirati kao pridruživanje brojeva objektima ili događajima uz poštivanje određenih pravila.

Ovu definiciju navodi S.S. Stevens 1951. u knjizi

Handbook of Experimental Psychology

,

ali je u osnovi preuzima od fizičara Normana Campbella, koji ovakvu definiciju navodi u 1938. u djelu

“Symposium: Measurement and its importance for philosophy. Aristotellan Society, Suppl, Vol. 17. London: Harrison

Eklektička definicija:

Primjena skupa pravila za pridruživanje brojeva pojedinim atributima promatranih objekata.

Pravila: upute kojima se a) opisuju sve etape mjernog procesa i omogućava njegovo provođenje b) opisuju i unificiraju uvjeti mjerenja (standardizacija)

Za ilustraciju razmotrimo i neke preciznije definicije procedure mjerenja. Mjerenje - pridruživanje brojeva objektima tako

da ukazuju na količinu promatranog atributa.

Gruijter i van der Kamp (1984) definiraju

mjerenje kao reprezentiranje nekog empirijskog relacijskog sustava numeričkim relacijskim sustavom, pri čemu su odnosi među svojstvima objekata reprezentirani odnosima među pridanim

brojevima. Ovaj pristup naziva se reprezentacijsko mjerenje.

Strožu definiciju daju Lord i Novick (1968) koji

mjerenje definiraju kao proceduru za pridavanje brojeva specifičnim osobinama eksperimentalnih jedinica tako da opišu i sačuvaju odnose u bihevioralnoj domeni.

Jedan od velikana u području testiranja je E.L. Thorndike (Columbia University).

1904. objavljuje prvu knjigu koja se bavi mjerenjem. "An Introduction to the Theory of Mental and Social Measurement" i to se može uzeti kao početak modernih vremena u testiranju. Zanimljivo je da je bio učenik W. Jamesa.

Lord i Novick (1968) navode sljedeće dvije važne distinkcije između mjerenja u fizikalnim i bihevioralnim znanostima: a) u fizikalnim mjerenjima možemo isto mjerenje ponoviti veći broj puta, što se kod bihevioralnih mjerenja može učiniti tek jednom ili dva puta.

i b) U fizikalnim mjerenjima uobičajeno je mjeriti izvoditi zaključke o jednom objektu (ili događaju).

Francis Galton i Karl Pearson

2. Karakteristike mjerenja kao procesa prikupljanja podataka (direktna i indirektna mjerenja)

Neke konstrukte (oline) nije moguće direktno mjeriti iz barem dva razloga: 1. Nisu direktno dostupni opažanju, o njima nemamo nikakvih senzornih podataka; 2. Nemoguće je iz bilo kojeg razloga, konstruirati mjerni instrument, odnosno mjernu jedinicu iste vrste

U takvim (ne)prilikama pokušava se sa tzv. posrednim ili indirektnim mjerenjem na osnovi efekata neke definirane pojave zaključiti o njezinu primarnom intenzitetu ili ekstenzitetu .

Osnovna poteškoća indirektnih mjerenja je u njihovoj problematičnoj valjanosti, problem koji se iz više razloga u psihometriji pojavljuje u mnogo oštrijoj formi nego u tehničkim znanostima, a predstavlja i jedan od najvažnijih problema u psihologiji uopće.

Svaki skup pravila koji jednoznačno definira kvantifikaciju svojstava nekog objekta, te se zasniva na nekom interno konzistentnom sustavu pretpostavki može se smatrati legitimnom metodom mjerenja (Nunnaly, Bernstein, 1994).

Karakteristike mjerenja kao procesa prikupljanja podataka: 1. Objektivnost 2. Komunikacija 3. Znanstvena generalizacija 4. Kvantifikacija (matematičke analize, preciznost) 5. Ekonomičnost

3. Osnovni psihometrijski problemi:

Većina psihometrijskih problema ograničena je unutar slijedećeg sustava od tri kategorije: 1. Uvjeti registriranja pojava (kvaliteta opažanja) ili njihovih efekata 2. Klasifikacija različitih opservacija (manifestacija) neke pojave.

3. Transformacije manifestnih kategorija u kvantitativne skale.

Zbog toga je glavni psihometrijski cilj konstrukcija psiholoških mjernih skala uz korištenje polazne točke – primarnih arbitrarnih ili pak fizikalnih jedinica. Dakle, interes psihometričara koncentriran je na konstrukciju i razvoj kvantitativnih modela za različite vrste podataka kao i na aplikaciju tih modela, da bi se realizirao konačni cilj psihometrijske analize: pridruživanje kvantitativnih oznaka osobinama ljudi ili podražaja.

4. Struktura psihometrije:

Psihometrija se može podijeliti u 3 podpodručja: 1. Teorija testova 2. Faktorska (multivarijatna) analiza 3. Teorija psihološkog skaliranja

Teorija testova predstavlja skup modela, pretpostavki i dedukcija koji se odnose na probleme konstrukcije i psihometrijske evaluacije testova, te interpretaciju testovnih rezultata.

formalizirati Skupom pravila pridruživanje nastoji se kvantitativnih oznaka mjerenja.

ispitanicima, odnosno objektima

Faktorska analiza se najčešće predočava kao strukturalni valjanosti model za rješavanje problema psiholoških testova, ali se može razmotriti i u mnogo općenitijem kontekstu i to kao aplikacija nekog seta modela na neku vrstu podataka da bi se simultano obavilo skaliranje i ljudi i stimulusa.

Teorija skaliranja odnosi se na onaj skup problema u kojima se na psihološkim skalama pokušavaju vrednovati podražaji (u širem smislu te riječi) ili operacionalno gdje se vrši pridruživanje brojčanih oznaka različitim aspektima podražaja (iako ne moraju biti samo podražaji). Ovako definirano skaliranje najbliže je područu psihofizike.

(pr. različite psihofizičke skale: decibeli, i sl)

Skaliranje se može definirati kao pridavanje numeričkih vrijednosti objektima s ciljem reprezentiranja količine mjerenog atributa na nekoj rezultantnoj skali.

Iako bilo koji sistem operacija koji ima za posljedicu pridruživanje brojeva, može biti nazvan mjerenje, korisno je da bude zasnovan na nekom interno konzistentnom planu. Taj plan se zove model skaliranja ili mjerenja, a rezultat njegove primjene je skala ili mjerna metoda.

Cilj

bilo koje mjerne metode je izrada jednog ili više kontinuuma na kojemu su smješteni ljudi ili objekti.

P4 P3 P2 P1 nizak --------------------------------------------- visok Kontinuum (skala, ljestvica) različite količine atributa, reprezentira

Općenito, svi modeli skaliranja podrazumijevaju matricu podataka. Kompletna opća matrica podataka može se predočiti s tri dimenzije. 1. ispitanik, 2. podražaj, 3. odgovor N ispitanici (I) … 2, 1, p 1, o 2, d … r (P) a ž k a j 1, 2, …, l i odgovori (R)

Samo jedan ispitanik: Pi niz odgovora na niz podražaja Ri Samo jedan odgovor: Pi niz podražaja skupini ispitanika Ii Samo jedan podražaj: Ii niz odgovora skupine ispitanika Ri

5. Relacije teorije mjerenja i matematike:

Važno je učiniti jasnu distinkciju između mjerenja, koje je direktno povezano s realnim svijetom, i matematike koja predstavlja apstraktni sustav, koji ne mora imati nikakvu povezanost s realnim svijetom.

J.C. Nunnaly

Relativno česta je konfuzija između matematičkih i metričkih metoda. Stoga je važno uočiti neke distinkcije između ova dva područja.

1) Vjerojatno najvažnija razlika između matematike i metrike je u činjenici da se prva odnosi na potpuno apstraktne sisteme koji mogu ali ne moraju imati nikakve veze sa bilo kakvim aspektom realnog svijeta, a druga se bavi isključivo onim što zovemo realitet.

2) Matematički modeli su uvijek deduktivni i predstavljaju grupe pravila za operiranje sa simbolima. Brojčani simboli kao oznaka količine su samo jedna (i to prilično primitivna) podvrsta matematičkih simbola.

Psihometrijski modeli: 1. Odnose se na neki aspekt stvarnosti 2. Simboli – brojevi kao oznake količine 3. Evaluacija: slaganje s podacima Matematički modeli: 1. Apstraktni, ne moraju se odnositi na stvarnost 2. Bilo kakvi simboli 3. Interna konzistencija

6. Relacije teorije mjerenja i statistike:

Prva važna distinkcija statističkih tretmana jest na inferencijalnu i deskriptivnu statistiku.

Inferencijalna statistika bavi se proučavanjem relacija između statističkih vrijednosti uzoraka i korespondentnih populacijskih vrijednosti – parametara.

Druga važna distinkcija unutar statistike je razlikovanje statistike uzoraka osoba (ljudi) i statistike uzoraka sadržaja.

Pitanja: - definirajte osnovne probleme kojima se bavi psihometrija - koje su osnovne odrednice mjerenja u psihologiji - koji se problemi javljaju pri tzv. indirektnim mjerenjima - koja je razlika između matematičkih i psihometrijskih modela - koja je razlika između psihometrije i statistike - koje su prednosti mjerenja kao jednog od mogućih pristupa rješavanju istraživačkih problema. Navedite neke druge moguće pristupe koji ne uključuju mjerenje. Komentirajte.

- zašto je problem valjanosti posebno izražen u psihologijskim mjerenjima - postoje li indirektna mjerenja u području fizike i kemije ?

- navedite neke moguće predmete mjerenja u psihologiji. Koje su njihove osobitosti ?

- što su to hipotetički konstrukti