Transcript Skeniranje jednakosti.arhiva

Pravni okviri antidiskriminacijskih javnih
politika
Skeniranje jednakosti/Equolity Scan
Prof.dr.sc. Zvonimir Lauc
O društvenom razvitku
Vjerojatno najvažnije i najaktualnije pitanje
danas je - kako osmišljavati i živjeti kvalitetan
društveni razvoj, gdje će pojedinac imati
šansu pune emancipacije (moralne,
intelektualne, estetske) u ostvarivanju svojih
potreba i interesa na način da istovremeno
ostvaruje i opće dobro zajednice.
(i) individualni;
(ii) organizacijski;
(iii) gospodarski;
(iv) kulturalni razvitak.
Individualni
Kako se ljudska aktivnost odvija kroz osjećanje, mišljenje, komunikaciju i
djelovanje, nužno je razvijati emocionalne, fizičke, intelektualne i
estetske potencijale čovjeka.
Radost, strah, srdžba i tuga, svaki po sebi i u međuzavosnosti daju
emocionalne dimenzije ličnosti, što se reflektira na potrebe, odnosno
osviještene potrebe kao interese, koji su pokretači aktivnosti čovjeka.
Odmah se tu javlja problem motivacije, odnosno usmjeravanje volje.
Nužno je da kod čovjeka samorazvojno dođe do potrebe za radom i
stvaranjem (nakon što zadovolji fiziološke potrebe, potrebe sigurnosti,
potrebe društvenosti, potrebe prestiža).
Mišljenje se razvija znanjem, vještinama, sposobnostima - do razine da je
najveća slast glasno misliti. Čovjeku je svojstveno komunicirati s
drugim ljudima, što je pretpostavka i njegova djelovanja.
Djelovanje je refleksija svega prethodnoga, a poželjno je da što više
zadovoljava kriterije Dobra, Istine, Ljepote.
Gospodarski razvitak
Individualni razvitak kao živi rad i
organizacijski razvitak kao minuli rad,
produciraju gospodarski razvitak. Kod
gospodarskog razvitka traga se za
optimalnom alokacijom resursa, odnosno
odgovorom, koja je stopa povrata ulaganja u
ljude, sredstva rada, prostor.
U sklopu gospodarskog razvitka uvijek se
pokušava iznaći adekvatne načine
vrednovanja rezultata poslovanja. Unaprijed
vrednovanje je planiranje (Ex ante), a
naknadno vrednovanje omogućava tržište (Ex
post).
Kulturalni razvitak
Kulturalni razvitak sadrži razvoj:
morala,
prava,
ideologije,
politike,
znanosti i umjetnosti.
Ovdje se između ostalog traga za
adekvatnim političkim sustavom.
Cjeloviti društveni
razvitak
Mi se zalažemo za cjeloviti društveni razvitak,
tj. holisitčki pristup. Drugim riječima, svaki od
ovih razvitaka treba težiti maksimumu, ali
zajedno u sinergiji daju optimum.
Upravo na lokalnoj razini sveukupni društveni
razvitak je "najopipljiviji", najprepoznatljiviji,
prvenstveno kroz dosegnutu razinu osobnog i
društvenog standarda.
Cilj društvenog razvoja
= SLOBODA
Francuska revolucija: Liberté, Egalité,
Fraternité (Sloboda, Jednakost, Bratstvo).
Cijela povijest jest osvajanje slobode (Hegel)
- Prvo je slobodan bio jedan (despot)
- Zati su to bili samo neki (plemstvo i dr,)
- Da bi to postajali SVI (građani/narodi)
Ciljna je orijentiranost na institucionalno oblikovanje
što djelotvornijeg i efektivnijeg,ali i što demokratskijeg
i uljuđenijeg dostatnog društvenog razvoja.
Uvijek je važno iznaći pravu mjeru. Mjera = optimum!
Najbolja su rješenja poštena i pametna.
Lokalna, ali i regionalna samouprava traga za
odgovorima na pitanja kako jamčiti harmoniju
između građanina kao pojedinca i institucija, ali i
između lokalnih/regionalnih zajednica i države.
Znači, nužno je promišljanje
nacionalne države (i društva) kao
dijela političkog prostora unutar
kojega se ostvaruje i jamči vladavina
osobne slobode, građanske
jednakosti i društvene pravednosti te
se u tom smislu i oblikuje ustroj
lokalne i regionalne samouprave.
Trebamo poraditi na razvoju
demokracije, tolerancije,
multikulturalnosti, ponajprije
na lokalnoj razini, kao korektiv
centralizmu, isključivosti,
samodovoljnosti i sl. Drugim riječima,
procesima globalizacije valja
suprotstaviti procese lokalizacije.
Ontološke revolucije
Jedankost pred Bogom
Jenakost pred Zakonom
Jednakost u Radu i Životu
Ljudi su rođeni slobodni i ostaju jednaki u
pravima.
Jednako tretiranje svih osoba na jednak
način u istoj situaciji.
Juridčka jednakost i faktična
nejednakost.
Država (društvo) moraju osiguravati
(POD)JEDNAKE šanse za sve ljude i
krajeve!
RH je jedinstvena, nedjeljiva
DEMOKRATSKA i SOCIJALNA država
Svjetski trendovi
U zadnjih desetak i nešto više godina, u
svijetu su se odvijale vrlo važne mijene,
osobito u Europi. Prvenstveno se
navedeno odnosi na:
(i) proces globalizacije svijeta,
(ii) proces tranzicije iz jednog u drugi
režim,
(iii) proces diferenciranja i integracije.
Globalizacija
Pod globalizacijom se podrazumijeva transnacionalno društvo, gdje
državno (nacionalno) okruženje je samo dio svjetskog (globalnog)
poretka.
U ekonomskoj sferi kombinacijom učinaka tehnološkog napretka,
racionalizacijom upravljačkih metoda i optimalizacijom produktivnosti,
velike se korporacije globaliziraju i međusobno umrežuju.
Nadalje, to je redefiniranje zaštite okoliša u ambijentu održivog razvoja,
uz kontrolu rasta stanovništva, međunarodnog kriminala, opakih bolesti
- što se ne može prevladavati s razine pojedine države.
Proces demokratizacije, i općenito način mišljenja, se također
univerzalizira.
Nameće se nova solidarnost na međunarodnoj razini. Značajnije se
pojavljuje nužnost privatne participacije. Na novi način se promišlja mir i
sigurnost, osobito zbog pojave međunarodnog terorizma. Sve to
rezultira i novim svjetskim poretkom.
KORPOTOKRACIJA = maksimalizacija profita bez obzira na cijenu i po
društvo i po okoliš (vladavina financijske oligarhije).
Nas osobito zanima proces globalizacije u njegovoj refleksiji na
moderno pravo, a šire i na proces demokratizacije u ambijentu
građanskog (civilnog) društva. Tako se svijet sve više
univerzalizira po pitanju standarda i mjerila. Pravila igre više nisu
omeđena državnim granicama, nego postaju sve više svjetska.
Mi definiramo da je pravo društvena tehnologija, ono mora
osiguravati uključivanje ne samo u bussinesu, nego i
participaciju u političkom životu, prvenstveno na lokalnoj razini.
Sve bliže smo konsenzusu oko zajedničkih univerzalnih
vrednota, što posebice dolazi do izražaja kod ispunjavanja
uvjeta za učlanjenje u nadnacionalne asocijacije.
Tranzicija
Proces tranzicije ostvaruje se u postkomunističkim zemljama. U
načelu, problemi sa kojima se zemlje u tranziciji suočavaju su
slični, svjesni da je nužno ukalkulirati i niz specifičnosti. Zemlje u
tranziciji, mijenjaju i adaptiraju projekte svog društvenog
razvitka.
Bitne mijene odnose se na gospodarstvo, socijalu, politički
sustav, pravo i dr. Tako iz državnog i planskog privređivanja
treba otvarati proces tržišnog i poduzetičkog gospodarstva.
Državno i društveno vlasništvo zamjenjuje se privatnim
vlasništvom. Iz jednopartijskog sustava treba stasati u
višestranačje. Iz atmosfere straha i neizvjesnosti trebalo bi se
kretati u prostoru slobode i odgovornosti, itd, itd.
Pojednostavljeno, gotovo sve bi trebalo značajno promjeniti.
Uglavnom ugledajući se na Zapad, manje više imitirajući i kopirajući,
bez dovoljno kritičkog i kreativnog pristupa odvija se reforma pravnog
sustava. Ipak, smatramo najjačom kontaminacijom komunizma da je to
nevjerovanje u čovjeka kao pojedinca, gdje se mora “koljektivno”
misliti, gdje se sve rješava “odozgo” (država, partija, vođa) – tzv.
inauguralni efekt. Navedeno je uškopilo kod individua razvoj njihovih
emocija, motiviranosti, intelektualnih i estetskih potencijala. Nažalost to
je vrlo teško otklonjivo, traži dosta vremena, jer zahtijeva kopernikansko
mijenjanje odgoja, obrazovanja, organiziranosti, kulture. Rezultat je
evidentan kroz analizu korištenja resursa u komunističko vrijeme, jer
najviše se ulagalo u prostor (tvornice giganti, radnointenzivno
privređivanje i sl.), značajno manje u opremu (ne samo u novu opremu,
nego i korištena nije kvalitetno održavana), te najmanje u ljude (human
capital kao nepoznanica), a trebalo bi da taj proces ide obrnuto. Na
navedeno se nadovezuje logika sve se rješava donošenjem propisa i
političkih programa. Sve ovo je još jako prisutno i nakon normativne
promjene režima.
diferenciranje i
integracije
Proces diferenciranja i integracije, može se svesti na to da
cijela evolucija je sve veće diferenciranje (dijeljenje) i sve
konkretnija i harmoničnija integracija (spajanje).
Pod diferenciranjem razumijevamo procese koji idu iz
jednostavnog u raznovrsno.
Pod integracijom razumijevamo procese ponovnog sastavljanja
pojedinačnih diferenciranih pojava u novu cjelinu. Kod svake
integracije postavlja se pitanje oblika, da li će ostajati jaki
subjektivitet na dijelovima koji ulaze u cjelinu, ili će cjelina
predstavljati glavni entitet, a dijelovi postaju nešto periferniji.
Ovdje je najvažnije pitanje, moglo bi se reći, gdje je kraj
diferencijacije i kako izvoditi integraciju?
DEMOKRACIJA
U FORMALNOM SMISLU TO JE VLADAVINA VEĆINE
REALIZIRANA ONDA KADA PROCES ODLUČIVANJA SLIJEDI
VEĆINSKO NAČELO, A SUSTAV ISTODOBNO UVAŽAVA
LEGALNU ZAŠTITU MANJINA.
U MATERIJALNOM SMISLU SVI NJENI KRITERIJI
(ostvarivanje određenih temeljnih sloboda i prava, ostvarivanje
pravne zaštite, kontrola sadržaja odluka, odgovornost onih koji
donose odluke) SU TIJESNO POVEZANI S POLITIČKIM
SUSTAVOM, ODNOSNO LEGITIMITETOM ODLUKA KOJE TAJ
SUSTAV STVARA.
DEMOKRACIJA = P R O C E D U R A
“Forma (olik) je zakleti neprijatelj arbitrarnosti, druga
sestra slobode” R. Ihering
TO JE SUSTAV POVJERENJA (legitimitet).
GRAĐANI SMATRAJU DA JE SUSTAV
LEGITIMAN ONDA KADA SUSTAV KAO
TAKAV FUNKCIONIRA.
INTERESNO UTEMELJENI LEGITIMITET
(realiziraju se interesi neke skupine).
ODNOS IZMEĐU UPRAVLJAČA I
UPRAVLJANIH.
Misija demokracije i jeste u tome da – dok
s jedne strane građani trebaju imati volju i
kapacitete (osposobljenost) uključivanja –
s druge strane, vlasti trebaju osigurati
oblike uključivanja građana u ranijoj fazi
procesa kreiranja javnih politika, kao i
kasnije tijekom primjene, nadgledanja i
vrednovanja istih – gradeći na ovaj nacin
‘kulturu sudejlovanja’.
Kriteriji
Kriteriji su:
• gospodarska efikasnost, što podrazumijeva
gospodarski razvoj u kojem dolazi do izražaja
makroekonomsko i institucionalno tržišno
okruženje,
• politička demokratičnost, gdje se provodi
ideja diobe (horizontalna i vertikalna) vlasti i
pravne države, gdje je vlast ograničena, a
najvažnija su ljudska prava,
• strateška sigurnost, to je osiguranje mira i
pružanje sigurnosti svim stanovnicima.
Sažeto iskazano kriteriji i uvjeti za zemlje koje pretendiraju
postati članicom EU, su prilagodba političkog, gospodarskog i
socijalnog života (Copenhagen 1993., Madrid 1995). Politički
kriterij jesu “uspostava stabilnih institucija koje jamče
demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih i
manjinskih prava”.
Tako pluralistička demokracija, poštivanje ljudskih prava i
vladavina prava su i statutarna načela Vijeća Europe. Ova
načela moraju biti u akcijama vlade i drugih autoriteta, kao i u
sudstvu i zakonodavstvu, odnosno u dosljednoj primjeni načela
diobe vlasti.
Pluralistička demokracija podrazumijeva višestranačke
izbore koji se moraju održavati u vremenskom razdoblju, tajnim
glasovanjem i općim pravom glasa, za parlamente koji uživaju
visoki stupanj suvereniteta i uključivanja predstavnika političkih
partija koje su slobodne da se organiziraju i iskažu.
Poštivanje ljudskih prava znači sadržaj liste prava koje
moraju biti zajamčene svakom unutar jurisdikcije države članice.
Ona su popraćena i konkretnim nadzorom i procesualnim
jamstvima na europskoj razini.
Vladavina prava je načelo zakonitosti, pravo ispitivanja
uprave od sudova, pristup sudu, jamstvo poštenog i javnog
saslušanja, neovisnost sudaca, srazmjerno kažnjavanje.
Zalažemo se da bi konkretna društvena
uređenja trebalo vrednovati kroz to što
vodi kvalitetnijem razvitku –
produktivnosti rada i humanizaciji odnosa,
kao i emancipaciji čovjeka, obitelji, timova,
tvrtki, lokalnih zajednica, regionalnom
ustroju, središnjoj vlasti do
nadnacionalnih asocijacija.
Nažalost još uvijek čovjek služi u
najvećem dijelu reproduciranju kapitala
i/ili države.
Svakako zemlje u tranziciji danas polažu ispit pred sobom, ali i
pred čovječanstvom. U svakoj tranziciji bitno je definirati telos cilj (strategiju), kako bi se u svakom trenutku moglo kvalitetno
vrednovati gdje su akteri u odnosu na ciljnu orijentaciju.
Prvenstveno se tu misli na proces demokratizacije, a unutar
njega na temeljna ljudska prava i slobode. Pri tome valja imati
na umu da nema skupne, zajedničke slobode bez slobode
svakog pojedinca.
Danas je opće poznato i prihvaćeno da učinkovito tržišno
gospodarstvo i poduzetništvo, visoki standardi očuvanja prirode i
okoliša, te ljudska prava po standardima ozbiljenja uz učinkovitu
i demokratsku zaštitu i promičbu su temeljni kriteriji civilnog
društva, a što je uvjet bez koga se ne može, nakon ustrojavanja
države.
Što se podrazumijeva
pod europeizacijom?
Prvenstveno se to odnosi na Europu oblikovanu kao
Europska Unija, koja ima za cilj biti što je moguće
bliža Zajednica među ljudima Europe, u kojoj se
odluke donose što je moguće bliže građanima.
Namjera je promicati gospodarski i socijalni progres s
uravnoteženim dostatnim razvojem. U tom ozračju
konstituens je “državljanin” Europe, a to znači dijeliti
zajedničke vrijednosti, razvijati osjećaje o pripadnosti
zajedničkom socijalnom i kulturnom miljeu. Proces
euuropeizacije ima i poteškoća. osobito je to bilo
evidentno kod ratificiranja Europskog ustava.
Građani su nezadovoljni svojim utjecajem (tzv. deficit
demokracije) na projekt iznjedren od političke, pa i
znanstvene i gospodarske europske elite. Ovo je
izuzetno aktualno osobito za postkomunističke zemlje
u tranziciji.
Ipak je imperativ (ostale alternative su manje
atraktivne?) otvaranje procesa osposobljavanja za
europsku razinu življenja (rješavanje problema,
rada, kulture, tolerancije) do individualnih zahtjeva za
kvalitetnim životom novog informacijskog doba.
Subjekti su građani, obitelji, institucije: gospodarske,
društvene, političke. Preduvjet svega je kvalitetno
iskazivanje pravila igre.
Civilno (građansko)
društvo
Civilno (građansko) društvo (civic community) podrazumijeva slobodu
samoorganiziranja (“odozdo”) od obitelji do države. Tako civilno
društvo je oblik demokracije u kojoj individue aktivno participiraju u
javnom životu. Ovaj oblik ima “horizontalnu” kooperaciju (local, face-toface). Informatičkim rječnikom iskazano, to je umreženo društvo, koje
najvećim dijelom timski priprema, donosi i provodi odluke.
Procesi globalizacije, tranzicije, diferenciranja i integracije zahtijevaju
novo promišljanje i primjenjivanje. U tradicionalnim autoritarnim
organizacijama, dogma je bila upravljanje, organiziranje i kontroliranje.
U tzv. učećoj organizaciji (learning organization) nova “dogma” biti će
vizija, vrijednosti i uzajmani modeli. Na sceni, prvenstveno u businessu,
je novi tip organizacije, koja je decentralizirana, nehijerarhijska,
namijenjena za opće dobro i rast zaposlenih kao i za uspjeh. Međutim, i
političke asocijacije poprimaju nove oblike, na konsenzualnoj osnovi.
O lokalnoj samoupravi
Kako promišljati demokraciju i lokalnu samoupravu?
Možda je to najprihvatljivije iskazao De Tocqueville:
“U lokalnim institucijama leži snaga slobodnih
naroda. One su za slobodu ono što je pučka škola
za znanost. Bez njihovog postojanja jedan narod
može imati slobodnu vladu, ali ne i duh slobode”.
Najjednostavnija i općeprihvatljiva definicija
lokalne samouprave je da je to razina vladavine
najbliskija građaninu, s ulogom predstavljanja
važnosti i stajališta lokalnog.
Kriterij, kao dobrota nekog rješenja, za lokalnu
samoupravu, smatramo trebao bi biti - zadovoljstvo
građana kvalitetom života, odnosno namirenje
njihovih potreba i interesa, a mjerilo - kvantifikacija
istih (prehrana, stanovanje, snabdjevenost,
društvenost, afirmacija do samoaktualizacije). Što se
tiče razdjelnice za normiranje obzirom na njenu
razinu, prihvatljivo i preporučljivo je “da stanovnici
lokalno samoupravne jedinice odlučuju sami o onim
pitanjima gdje se radi samo o njihovim interesima, a
da suodlučuju tamo gdje su, pored njihovih interesa,
tangirani i interesi drugih.” (Pusić)
Europa, pa i cijeli svijet susreću se s nužnošću reformiranja
institucija s namjerom ubrzanja i kvalitetnijeg procesa
odlučivanja, njihove veće učinkovitosti i demokratičnosti.
Navedeno se može svesti na; kako kreirati vladu (na svim
razinama) koja će bolje (učinkovitije) raditi; koštati manje;
koja će se brinuti o uravnoteženom proračunu. To je pitanje
"good governance" (dobra vlada, dobro upravljanje i sl.).
Učinkovita i jeftina vlada odnosi se na sve razine ustrojavanja
države, od lokalne do nadnacionalne. Drugim riječima, danas je
vrlo važno da proračuni budu takvi, opet na svim razinama,
kojima će se osiguravati optimalni društveni razvitak te
zajednice, strogo vodeći računa o njegovu planiranju i korištenju.
Ovo stoga, što je svaki proračun izdvajanje građana putem
plaćanja poreza i drugih “nameta”, te se njima i moraju polagati
računi.
Čimbenici razvoja
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Aktivni sudionici u organima lokalne samouprave,
kao i svi građani/građanke trebaju postajati svijesni
da su motivacija, znanje, timski rad, tehnologija i
financije najvažniji čimbenici (ne)uspjeha
društvenog razvitka.
Rangiranje kapitala:
moralni kapital,
intelektualni kapital,
socijalni kapital,
Tehnička opremljenost rada
Novac
Okolina promatranog sustava
Potrebe
potreba za hranom, pićem
potreba za sigurnošću
potreba stanovanja
potreba za zdravljem
potreba za obrazovanjem i odgojem
potreba za radom, zaposlenjem
potreba za energijom
potreba za oblaćenjem
potreba za transportom
potreba za informacijama
potreba za komunikacijama
potreba za održavanjem gospodarskih
proizvoda
potreba za kulturnim proizvodima/uslugama
potreba za odmorom i rekreacijom
potreba za društvenim organiziranjem i
odobravanjem
potreba za stvaralaštvom samoaktualizacijom
Znanja
Identificiranje potreba, osmišljavanje njihova zadovoljavanja
zahtijeva nužna znanja. To su tehnička, ekonomska i pravna
znanja, ali i vještine.
Pri tome valja kalkulirati ne sa znajem pojedinaca, koja su
nužna, nego sa znanjima timova. Bitna je za kvalitetu života
sposobnost za timski rad, uzajamno učenje i uzajamnu
pomoć. Osim osobnog poštenja, naši najveći problemi i naš
najveći potencijal za utjecanje na kvalitetu života nalaze se u
međusobnim odnosima.
Ukratko za timski rad bitno je imati zajedničku viziju, sastav
najboljih stručnjaka različitih struka (minimum moraju biti
inžinjeri, ekonomisti i pravnici, a prema projektnim zadacima i
sve druge struke) koji su uvježbani za timski rad.
Jamstva ljudskih prava i temeljnih sloboda
Temelj demokratske države
D. Forsythea:
Ljudska prava čine skup temeljnih ovlasti pojedinaca da
zahtijevaju određene postupke javnih vlasti, bilo da se radi o:
uzdržavanju od presizanja u zaštićenu sferu pojedinca, kao
kod osobnih i političkih sloboda i prava,
aktivnom djelovanju na ozbiljenju određenih jamstava sloboda
i prava, kao kod socijalnih, kulturnih i gospodarskih prava.
većim su djelom sadržana u novijim ustavima demokratskih
zemalja, kao povelja sloboda i prava (Bili of Rights), koja čini
sastavni dio ustava (Italija, Njemačka, Španjolska, Portugal,
Grčka kao i sve tranzicijske zemlje).
Pregled povijesnog razvitka
Prvi naraštaj: klasična prava čovjeka
i građanina
Drugi naraštaj: gospodarska,
socijalna i kulturna prava
Treći naraštaj: ekološka i druga
prava
Međunarodni standardi prava
čovjeka
Američka deklaracija nezavisnosti
od 4. srpnja 1776.
Deklaracija nezavisnosti od 4. srpnja 1776.
godine obrazlaže temeljni credo svojih
donositelja na sljedeći način:
"Mi držimo ove istine samorazumljivim: svi su
ljudi stvoreni jednakima i obdareni od svojeg
Stvoritelja određenim neotuđivim pravima,
među kojima su pravo na život, slobodu i
traganje za srećom.
Francuska deklaracija o pravima čovjeka i
građanina iz 1789. I
U Deklaraciji se nabrajaju klasična prava čovjeka i građanina
i to:
pravo na slobodu i jednakost u pravima;
sloboda, vlasništvo, sigurnost i otpor tlačenju;
suverenitet je utemeljen na narodu,
granice korištenja prirodnih prava svakog čovjeka mogu se
odrediti samo zakonom,
slobodno je činiti sve ono što nije zabranjeno zakonom,
zakon je izraz opće volje,
nitko ne može biti optužen, uhićen ili zadržan osim u zakonom
predviđenim slučajevima i prema zakonu propisanom
postupku;
Francuska deklaracija o pravima čovjeka i
građanina iz 1789.
društvo u kojem nisu zajamčena
građanska prava, niti predviđena dioba
vlasti, nema ustav;
Međunarodni standardi prava čovjeka I
Međunarodni dokumenti:

Četiri slobode (F. D. Roosevelt)







Sloboda govora
Sloboda vjerovanja
Sloboda od straha
Sloboda od oskudice
Povelja OUN-a
Opća deklaracija o ljudskim pravima
Međ. pakt o građanskim i političkim pravima; Međ.
pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim
pravima...
Međunarodni standardi prava čovjeka II
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda (1950)
Europska socijalna povelja (1961)
Europska konvencija o sprečavanju mučenja,
nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili
kažnjavanja (1957)
Europska povelja o lokalnoj samoupravi
Dokumenti iz Kopenhagena (1990) i Moskve (1991)
Dokumenti Konferencije o sigurnosti i suradnji u
Europi
Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina VE
Povelja EU o temeljnim pravima
Međunarodni standardi prava čovjeka III
Europski sustav zaštite prava pojedinca:
Obveza izvješćivanja (povjerenstva i
komisije)
 Preporuke vladama država članica
konvencija
 Posebni izvjestitelji
 Pritužbe između država članica konvencija
Gospodarska prava
 Obraćanje Europskom sudu za prava
čovjeka u Strasbourgu (ECHR)

Najviše vrednote ustavnog poretka I
Ustav Republike Hrvatske (članak 3.) utvrđuje najviše vrednote
ustavnog poretka Republike Hrvatske, kao temelj za tumačenje
cjeline ustavnog teksta i pojedinih njegovih odredbi:
slobodu, kao temeljno pravo svakog pojedinca u demokratskom političkom poretku,
jednakost, kao jednakost svih ljudi pred zakonom u pogledu zaštite
njihovih sloboda i prava,
nacionalnu ravnopravnost, kao temelj demokratske nacionalne države koja ne
diskriminira, nego posebno štiti nacionalne manjine,
ravnopravnost spolova, kao ideal demokratskog poretka, koji još uvijek nije u potpunosti
ostvaren,
mirotvorstvo, kao tradicionalnu orijentaciju hrvatske države, koja međutim ne isključuje
pravo na obranu od agresije ili sudjelovanje u međunarodnim akcijama uspostavljanja i
očuvanja mira,
socijalnu pravdu, kao temeljni ideal socijalne države, koja osigurava određene uvjete
života svim svojim
Najviše vrednote ustavnog poretka II
poštivanje prava čovjeka, kao osnovicu djelovanja državnih i
drugih tijela, ali i odnosa među pojedincima u državi,
nepovredivost vlasništva, kao temeljnog prava koje čini
osnovicu poduzetničke slobode i tržišnog gospodarstva,
očuvanje prirode i čovjekova okoliša, kao jedno od ključnih
pitanja održivog razvoja u suvremenom svijetu,
vladavinu prava, kao ideal ideje konstitucionalizma i temeljno
načelo odnosa između vlasti i onih kojima ona vlada,
demokratski višestranački poredak, kao jamstvo slobode i
realizacije temeljnih ustavnih načela
JEDNAKOST građana u pravima i slobodama
Zabrana diskriminacije u korištenju pravima i slobodama.
DISKRIMINACIJA je štetno razlikovanje koje nije osnovano na
objektivnoj osnovi i nema razumno opravdanje.
“svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o
njihovoj: rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili
drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,
imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim
osobinama” - članak 14.
Jamstvo jednakosti pred zakonom nije ograničeno samo na
državljane, nego štiti sve ljude na području Republike Hrvatske.
"Svi su pred zakonom jednaki." Građani i stranci imaju
jednaka prava pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima, članak. 26. Ustava.
Ustavna jamstva nacionalne ravnopravnosti
I
jamstva slijede iz odredbe članka 1. Ustava što
utvrđuje načelo narodnog (pučkog) suvereniteta, po
kojem u Republici Hrvatskoj vlast pripada narodu kao
puku, ili demosu, pri čemu se pojam narod određuje
kao "zajednica slobodnih i ravnopravnih državljana.“
Već u Proslovu Ustava, in fine, jamči se pripadnicima
nacionalnih manjina "ravnopravnost s građanima
hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava
u skladu s demokratskim normama Organizacije
ujedinjenih naroda (OUN) i zemalja slobodnog
svijeta."
Članak 15. Ustava određuje: "U Republici Hrvatskoj
jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih
manjina. Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih
manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi
po postupku za donošenje organskih zakona.
Ustavna jamstva nacionalne ravnopravnosti
II
Zakonom se može, pored općeg biračkog
prva, pripadnicima nacionalnih manjina
osigurati posebno pravo da biraju svoje
zastupnike u Hrvatski sabor.
Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči
se:
 sloboda izražavanja narodnosne pripadnosti;
 slobodno služenje svojim jezikom i pismom;
 kulturna autonomija.
Ustavna jamstva nacionalne ravnopravnosti
III
članak 12. Ustava određuje službenu uporabu
hrvatskog jezika i latiničnog pisma,
Članak 12. stavak 2. dopušta "u pojedinim lokalnim
jedinicama" zakonom, i sukladno zakonom
utvrđenim uvjetima, u službenu uporabu uvesti uz
hrvatski, i neki drugi jezik, te ćirilično ili koje drugo
pismo,
članak 39. zabranjuje i određuje kažnjivim svako
pozivanje, među ostalim, "na nacionalnu, rasnu ili
vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti".
Ustavna jamstva nacionalne ravnopravnosti
IV
Nejednakost građana na temelju, uz ostalo, vjere ili nacionalnog
podrijetla ne smije, prema članku 17., biti posljedicom niti izvanrednih
mjera koje se poduzimaju u slučajevima državne nužde,
Institucionalno su ta jamstva ojačana i odredbom stavka 1. ustavnog
članka 82. po kojoj zakone kojima se uređuju nacionalna prava Hrvatski
sabor donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Radi se o posebnoj većini, kakva se zahtijeva i za izmjenu Ustava, ali
ne o postupku promjene Ustava, već o zakonodavnom postupku po
kojem se donose organski zakoni, pri čemu zahtjev za dvotrećinskom
većinom daje zakonodavstvu o nacionalnim pravima jaču pravnu
snagu nego čak i ostalim organskim zakonima (za koje se zahtijeva
većina svih zastupnika).
ti se zakoni po svojoj pravnoj snazi nalaze između Ustava i ostalih
organskih zakona.
Zajamčena prava manjina I
Članak 7. Ustavnog zakona nabraja prava nacionalnih manjina
koja su naročito zaštićena tim, kao i drugim zakonima. To su
slijedeća prava:
služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te
u službenoj uporabi;
odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
uporabu svojih znamenja i simbola;
kulturna autonomija održavanjem, razvojem i iskazivanjem
vlastite kulture, te očuvanja i zaštite svojih kulturnih dobara i
tradicije;
pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih
zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
Zajamčena prava manjina II
pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti
javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i
pismu kojim se služe;
samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih
interesa;
zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj
razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i
upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika
nacionalnih manjina;
zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov
opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.
Pravo na slobodno udruživanje
Svakom se jamči pravo na slobodno udruživanje radi
zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna,
gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga
uvjerenja i ciljeve. Radi toga svatko može slobodno
osnivati sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz
njih istupati u skladu sa zakonom.
Pravo slobodnog udruživanja ograničeno je zabranom
nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te
neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti
Republike Hrvatske.
Jednaka dostupnost javnih službi
Jednaka dostupnost javnih službi
Svaki građanin ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju
javnih poslova i biti primljen u javne službe raju osigurati svima ( zabrna
diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, uključujući nacionalnu pripadnost, spol ili
socijalno podrijetlo)
zabranjen svaki oblik nepotizma (privilegiranja na osnovi srodstva) /
klijentelizma (privilegiranje na temelju razmjene usluga, veza i poznanstava)
prilikom primanja u javne službe.
zabranjena je primjena bilo kojeg kriterija političke podobnosti,
"sustavom plijena" (spoil sistem) - stranka koja je pobijedila na izborima ima
pravo popuniti sve javne službe svojim djelatnicima, odnosno osobama od
svojeg povjerenja, jer se država smatra "plijenom" stečenim pobjedom na
izborima.
kriterij stručnosti i zasluga (merrit sistem), koji osigurava ravnopravnost
građana u pristupu javnim funkcijama i javnim službama, ovisno o njihovoj
iskazanoj pripremljenosti odnosno sposobnosti za određenu službu.
Poruka:
LOKALNE VLASTI POSTOJE
PRVENSTVENO DA SLUŽE SVOJIM
GRAĐANIMA U PRUŽANJU USLUGA
OKO ZADOVOLJAVANJA NJIHOVIH
POTREBA I INTERESA.
GRAĐANI/GRAĐANKE MORAJU BITI
AKTIVNI – MOTIVIRANI I
OSPOSOBLJENI.